Pravaška siročad
- Detalji
- Kategorija: Jasna
- Objavljeno: Srijeda, 22 Lipanj 2011 16:27
Na samom početku ove priče unaprijed se želim ispričati svim poštenim i časnim članovima sviju pravaških stranaka, jer kritika koja će uslijediti odnosi se isključivo na vodstvo tih stranaka. Isto tako ispričavam se i svima koji su većinu stvari o kojima namjeravam pisati već odavno rekli jer ne želim te misli prikazati kao svoje, nego kao većine građana Hrvatske.
U trenutku dok pišem ovaj tekst dvije su pravaške stranke sklopile koaliciju, koju ja osobno pozdravljam, a nadam se da će u vremenu dok ovaj tekst ugleda svijetla Interneta još koja pravaška stranka pristupiti zajedništvu i da će ovo moje lamentiranje postati bespredmetno.
Iskreno se nadam radi svih nas, pravaških siročića koji stojimo sa strane i promatramo kako sebični i kratkoumni ljudi prostituiraju pravašku ideju i ime Oca Domovine.
Pravaška siročad smo svi mi koji smo pravaši u duši, koji volimo svoju Domovinu i svoj smo život posvetili čuvanju naših tradicionalnih vrijednosti. Ali nismo članovi niti jedne od trenutno postojećih pravaških stranaka jer nas je sram gledati u što se pravaštvo pretvorilo a teško nam se odlučiti koja je od bogtepitaj koliko stranaka ona prava. Imamo dakle originalnu, čistu, autohtonu, tisuću osamsto i neku i Ante Starčević. Jadni naš Otac Domovine, da je znao tko će mu sve razvlačiti ime ne bi se zasigurno nikad bavio politikom.
Na svakom koraku slušamo jadikovke kako su Hrvati glup narod i kako već godinama biraju na vlast izdajnike. A jesmo li se ikad zapitali da li je narod doista toliko glup ili nema izbora. Za koga su i mogli glasati? Hrvatski narod, po svojoj povijesnoj tradiciji uglavnom gaji desno orijentirane ideje ali prave desnice u Hrvatskoj bilo nije. Desno krilo Hrvatske slomljeno je a da se nije ni raširilo u potpunosti. Slomljeno je pod teretom 150 kila žive vage. Da gospodo znamo svi o kome je riječ i tko je Grobar hrvatske desnice. Narod je radije ostao doma ili su oni naivniji radije dali glas presvučenim komunistima iz HDZ-a negoli čovjeku koji je bio sve samo ne ono što pravaš treba biti. A onda je počelo razjedinjavanje, što je zapravo i bio cilj Grobara.
Jednom sam razgovarala s mojim dobrim znancem, zakletim pravašem i pitala ga kako može sjediti s Grobarom za istim stolom a on mi je odgovorio da netko mora i ostati, ako svi odu i ostave mu stranku na raspolaganju uništit će sve, ovako će se spasiti bar nešto. Svaka čast za sve koji su to učinili. Problem je u tome što velika većina nije imala volje za borbu s Grobarom, a usput je i same sebe doživljavala kao bogomdane i dobili smo stranaka prava toliko koliko ih imamo.
I što sad? Ekonomska kriza trese cijeli svijet pa i Hrvatsku, u takvim vremenima desnica u pravilu nosi pobjedu na izborima, ali u Hrvatskoj desnica spava. Domovina je na koljenima, komunisti divljaju, pederi plešu po ulicama, heroji su u tamnicama, četnici se vraćaju i imaju prava veća nego prije rata, a što radi desnica. Oni se (da oprostite nije baš damski) svađaju koji ima većeg pišu. Eh da ima i među njima jedna dama koja ima svoju vlastitu stranku koju je nazvala Ante Starčević, ne znam s kojim pravom pa nije joj Starčević bio ćaća. No dobro nek joj bude ime ali gdje su joj djela. Dok je Hrvatska na nogama i dok se na Trgu prosvjeduje protiv vlade koja na besraman način ostavlja branitelje na milost i nemilost četnicima, naša Ruža pravaška podupire u cijelosti tu istu vladu. Da bi do kraja dokazala svoju vjernost Jadranki Kosor čak iz stanke izbacuje Peru Kovačevića, koji je bez obzira na sve ipak došao na Trg i stao uz svoje suborce. Toliko o njoj. Danijel Srb, trenutni predsjednik originala ne dolazi osobno na prosvjed, ali dolazi Mladen Leovac i sa sobom dovodi 1000 pravaša direktno iz Lisinskog sa svečane sjednice. Bravo za HSP original. Tu imaju kod mene plus. Minus im je sjena Grobara koja još stoji nad njima. Čista stranka prava za vrijeme drugog prosvjeda postrojava oko 1000 članova svoje mladeži i dovodi ih na Trg. Veliki plus ali zamjeram generalu Glasnoviću i pukovniku Fičku što nisu došli do bine i pozdravili skup. Ostale stranke prava iskreno ne poznajem jer se ni ne stignem baviti sa svima koliko ih ima.
Osim pravaša imamo i HRAST, koji sebe voli nazivati krovnom udrugom desnice. Osobno poštujem neke ljude iz te „krovne“udruge ali s kojim pravom su baš oni krov i čime su se zaslužili tako zvati. Oni uglavnom okupljaju intelektualce koji su puni lijepih priča, ali narodu je dosta priča, narod hoće djela i to jaka odlučna djela a ne filozofiju.
Narod se konačno probudio i traži, točnije preklinje za spas. Traži ljude koji će ga izvesti iz siromaštva i moralne bijede. Nekim spletom okolnosti iz tih prosvjeda kao oličenje spasitelja izlazi general Sačić. I spreman je još jednom u ime hrvatskog naroda staviti na oltar Domovine svoj ugled i znanje ali ga sva sila „desničara „ dočekuje ko ridikula. Velika većina političara svih tih silnih stranaka nastupa prema njemu s visoka i uzimaju si za pravo ucjenjivati ga jer on kao nema svoju stranku. Sačić nema izbora nego i sam osniva stranku okupivši oko sebe istinske branitelje i usudila bih se reći većinu pravaške siročadi.
I sad su pregovori u tijeku, sastanči se i pregovara i lagano padaju maske. Vidi se sva bahatost i maloumnost „desnice“. Oni nešto kao dijele, pa se posvađaju oko toga jer je netko tražio više a nema na to pravo. Ma što to vi gospodo dijelite kad nemate ništa. U kojem vi svijetu živite? Na svakim dosadašnjim izborima jedva da ste prošli izborni prag, svojim ste sebičnim ponašanjem ostavili hrvatski narod na milost i nemilost komunistima. Zar vam nije jasno da je vaša politika jalova, da nemate temelja na kojem možete graditi svoju kulu. Da imate pameti i da vam je imalo stalo do Hrvatske stali bi svi ko jedan, zaboravili na svađe i različitosti. Prihvatili bi vodstvo generala Sačića i izveli Hrvatsku iz mraka. Sačić istina nema jaku bazu i njegova stranka je mala, ali Sačić ima ono što nitko od vas nema. A to je karizma. Vama narod više ne vjeruje. Pustite nekog drugog tko zna da vas vodi, jer vi ste dosad pali na svim ispitima. Zar je to tako teško? Zar je teško progutati ponos i osobne ambicije za dobrobit Hrvatske. Kunete se u Hrvatsku da vam je svetinja e pa da vas vidimo što ste spremni žrtvovat za nju.
Možete li nas siročad ponovo vratiti u pravaško krilo?
Bog i Hrvati.
Jasna
