Srpski debilten i samoubojstvo iz zasjede
- Detalji
- Kategorija: Johnny Otočac
- Objavljeno: Nedjelja, 02 Travanj 2017 19:04
Kako je od Hrvatske Države, nakon 2000-e godine nastao bezdržavni i legaliziran protuzakoniti čumez, ne treba se ni malo čuditi takovom stanju u kojem se nalaze Hrvati u svojoj Domovini. Čumez je nastao i rastao i prije, ali je legaliziran tek 2000-e godine. Takvim čumezom vladaju dezerteri Domovinskog Rata, a dezerterstvo je isto ratni zločin koji ne zastarijeva nikad.
Zar nije ratni zločin u vrijeme rata sakrivati se iza leđa djece, žena i staraca kao 'školovan' i 'bogat' muškarac, dok u njihovo kukavičko ime ginu 'neškolovani' i 'siromašni' ratnici, kojima je Hrvatska svaka škola i kojima je Hrvatska svako Bogatstvo? Dezerteri su svojim kukavičkim činom izdali svoje hrvatstvo zauvijek i postali su (a neki su i ostali) jugoslavenski partizani. Jugoslavije nema, a njih partizana ima. Dakle, jugoslavija živi sve dok i jedan partizan diše, a dok diše partizan, diše i velikosrpsko četništvo. Odnosno gdje prozbori i jedan partizan, tu je tada u zagađenom zraku i jugoslavensko velikosrpstvo. I onda se nađu jugofašističko-velikosrpski debili koji pišu neke biltene, a svaka riječ koju napiše debil je debilten, jer riječ debila je u pravom kontekstu laž. Kada debil napiše riječ HRVAT kao nešto loše, odmah se zna da to nije istina i da je takovu riječ napisao debil, a debil je i devil, a devil je nepismen i nečastiv zloduh laži. Stoga, srbi ne imaju biltene, već debiltene laži.
Kako to od prilike izgleda, eto primjera u stvarnom događaju uz očekivane posljedice:
Uđe u jednu hrvatsku trgovinu povratnička srpska kuga, koja na Plitvicama ima čudo apartmana za iznajmljivanje (dozvolom brojnih „olujnih“ traktorista '95) stranim gostima (Hrvatskim, a ne srpskim), te uz svoje goste, razgledavajući po trgovini stade 'pojašnjavati' stranim gostima, kako su tu, na ove prostore (a ne u Hrvatsku) nakon starosjeditelja Talijana došli srbi. Mlada trgovkinja, Hrvatica, upade naglo u priču „Ma gdje si ti svjetska kugo tu povijest pročitala? Gdje su te knjige? Šta lažeš naše goste? Sram te bilo, lažljiva kugo fašistička! Mrš u srbiju! Tebi i svima takvima kao ti pod hitno treba u Hrvatskoj zakonom zabraniti govoriti i pisati jer lažeš! Ti kao prvo lažeš da si srpkinja. Ti si kuga svijeta!“ Strani gosti, muž i žena se u tom hrvatsko-jugosrpskom dvoboju staviše na stranu trgovkinje, te žena gosta obrazloži: „Mi smo njoj rekli da smo Englezi, a zapravo smo Slovenci. Moj muž je za vrijeme Domovinskog rata ratovao na strani Hrvatske, a sada radi u MOBS-U. Nas ona ne može prevariti, ali je prevarila nekoliko skupina stranih gostiju iz Japana, Kine, Norveške, Španjolske i još mnogih država svijeta. Mi u Sloveniji to nikada ne bi dozvolili, jer dobro znamo tko su i što su srbi za koje imamo i narodnu uzrečicu: Lažeš ko srbin! A vi ste to dobro protumačili da lažu o svemu, a kao prvo o tome da su srbi......Tko su uopće oni....“
....tu je prekine zvjerski urlik totalno prolupale srpkinje, koja je usred živčanog sloma počela bezumno čupati kosu s glave do krvi „Ustaše!!! Svi ste vi Ustaše! I Hrvati i Slovenci i Mađari i Bošnjaci i Bugari i Rumunji i Albanci! Mi srbi smo u Ustaškom obruču, koji preti da nas sve pokoljeeee,...... „ Naglo je potrčala ka vratima u panici od zamišljene ustaške kame, te je istrčala na cestu, ta nesuđena „istrčala beogradska frajla“, ali kroz zatvorena staklena vrata, tako da se sva sasjekla. I dok joj je još liptala krv iz mnogih raztrganih vena, dotrčala je do glavne ceste, gdje ju je u punom naletu udario auto, koji ju je odbacio kroz zrak u vis, sve do zgrade SNV-a, te joj se tijelo zapiknulo u predjelu srca na koplje srpske zastave.
Prolaznici su se naglo okupili sa svih strana i uhvatili mobitelima slikati tijelo zabijeno na samoobješenu rusku zastavu okrenutu naopako, kao da su uhvatili Pokemona. Međutim, vozačica automobila, koja je ispiknula krvavu i bezumnu srpkinju iz ceste, je hitro dotrčala do prizora strave, jeze i užasa, te uzkliknula slavodobitno s uključenom kamerom na mobitelu „Ja sam ga prva uhvatila“, misleći na pokemona. Kada je bolje pogledala lice srpske iznajmljivačice kuća četnika (onih koji se nesmiju vratiti u Hrvatsku) na Plitvicama, prvo je kao živo vapno pobjelila, proplakala i proškrgutala kroz krvave zube, kojima je već zdrobila svoje usne „Ustaše! Vi ste krivi za sve! Nisam ja ubila svoju sestru već vi Ustaše i ovaj meni nametnuti francuski auto, koji je sad shvaćam isto ustaški! Ja sam sutkinja županijskog suda i ima nas još takvih kao ja koji ćemo vama ustašama sve oteti, jer sve je naše, srpsko! Vi Hrvati ne postojite! Mi ne priznajemo vaše postojanje, a tako ni vaše imanje! Sve je naše! Vi još ne shvaćate da samo mi četnici i partizani jedno. Ujedinjeni smo u zlu protiv vas Hrvata ustaša. Puška moga brata je prva opalila 1991 godine u protuustaškom ustanku. I onda ga je tamo neki goloruki Uskok isprebijao naoružanog do zuba kao srpskog vola u hrvatskom kupusu. Ali taj kupus je sada naš, a ne vaš! Sve je naše! I pakao!“ Na ove poslijednje riječi, naglo se srušila na asfalt, te se počela grčevito tresti u srpskoj padavici, dok joj je iz usta poput pjene za kupanje jezdila sapunasta slina u nikad preglednim epizodama skoro završavajuće srpsko-partizanske serije laži. U toj trešnji, tijelo joj se počelo lagano uzdizati i odvajati od asfalta. Okupljeni ljudi su se naglo razštrkali na sigurnu udaljenost.
Njeno trešljivo tijelo je vibracijama hrvatske majke prirode došlo do visine od prilike tri metra u zraku, u ravnini sa zastavom na kojoj je bila zapiknuta njena sele, te ju je neka nevidljiva i silovita jakost, snažnim, gromovitim zamahom u tren oka kroz sve čišći hrvatski zrak zabila na koplje iste zastave, na zamrlo tijelo njene sele, također oko predjela srca. Kako je njeno tijelo u tom trenutku još mahnito drhtalo, mahinalno je uznemirilo i pokrenulo mrtvo tijelo njene sele, tako da se očevidcima učinilo da njih dvije zajedno zapiknute na zastavi plešu Užičko kolo, iliti Užički (h)oro(r). Okupljeni narod je prvo pojedinačno, tiho, pa sve brojnije i jače počeo uzvikivati:
„SMRT LAŽI – ŽIVOT ISTINI!“ Jedan mali dječak je silno uplašen prizorom stisnuo očevu ruku i odlučno mu obećao „Tata, ja nikada neću lagati!“ Otac mu je odgovorio pomilujući ga po tjemenu „I nemoj! Mi smo i živi samo u istini!“
Zaključak: svaka „srpsko-partizanska priča“ zvana LAŽ, će završiti istinitim horrorom, koji će oni sami odraditi za sebe, dok će narod to samo promatrati, kao živi svjedok samopogubljenja jednog pogubnog troroda (srbi, četnici, partizani) osobnim im trorogom, odnosno ostima. A što se tiče njihovih jataka, dezertera Domovinskoga Rata, preporučio bi im da ne ciljaju na Dragovoljce, jer naše Ministarstvo Dragovoljaca nije od ovoga svijeta. Pa kada naciljaju Dragovoljca, neka dobro paze da im Bog nije podvalio boomerang metak koji, kad ga iz busena ispale na Dragovoljca, dođe tik do čela Dragovoljca i vrati se natrag u čelo dezertera. Dakako, to je pravo samoubojstvo iz zasjede.
BOG I HRVATI! ZA DOM SPREMNI!
Johnny Otočac
