Hrvatska baština i hrvatski običaj: Za Dom - Spremni!
- Detalji
- Kategorija: Johnny Otočac
- Objavljeno: Utorak, 15 Kolovoz 2017 19:04
Ako je ikada, igdje, itko, bacio ikakovu mrlju na taj poklič, poginuli vitezovi Hrvatske vojske su tu mrlju (ako je te mrlje ikada i bilo) otrli svojim junačkim životima, nesebično položenim na Oltar Domovine Hrvatske u ime svih svojih bližnjih (i onih izbjeglih), odnosno u ime cijeloga naroda Hrvatskoga i to u odori HOS-a.
Starom hrvatskom izričaju „Bolje da propadne selo nego običaji“, jednak je „Bolje da propadne cijeli svijet nego i jedan onaj ZA DOM SPREMNI!“
Domovinski Rat je naša svetinja, kao i svaki njegov dio.
Sveti dio je i bojni poklič „ZA DOM – SPREMNI!“
Hrvatska vojska u Domovinskom Ratu poklič „ZA DOM - SPREMNI!“ nije naslijedila iz Drugog svjetskog rata (poklič je od Josipa Bana Jelačića), jer bi to bilo moguće jedino od 1945 godine pa na dalje kroz Ustašku vojsku, sve do 1990 godine što nije, jer Ustaška vojska je pod istim nazivom prestala postojati 1945 godine, za razliku od četnika, koji su masovno prešli u partizane 1945 godine, da bi se 1991 godine pojavili u opet četničkim odorama, s četničkim nedjelima , pjesmama i pod četničkim znakovljem uz partizane (JNA), što s Hrvatima nikako nije bio slučaj.
Nitko nikada nije sazvao ikakovu ostavinsku raspravu u svezi istog pokliča „ZA DOM SPREMNI!“, te nitko nikada pismenim dokumentom nije ovlastio ikoga da taj poklič može naslijediti, a još manje je itko ikoga ovlastio, da se taj isti poklič ne smije koristiti, a kamoli isti poklič zabraniti.
Poklič „ZA DOM SPREMNI!“ jest poviestna baština vojske Hrvata i kao takav je i običaj Hrvata i ne smije podleći nikakovoj zabrani, naročito nakon smrti Franje Tuđmana, koji je kum istom pokliču!
Ako je ikada, igdje, itko, bacio ikakovu mrlju na taj poklič, poginuli vitezovi Hrvatske vojske su tu mrlju (ako je te mrlje ikada i bilo) otrli svojim junačkim životima, nesebično položenim na Oltar Domovine Hrvatske u ime svih svojih bližnjih (i onih izbjeglih), odnosno u ime cijeloga naroda Hrvatskoga i to u odori HOS-a.
Svaka postrojba iz Domovinskog Rata je i HOS, a i HOS je svaka postrojba iz Domovinskog rata.
Svetinje Domovinskog rata svi dragovoljci i branitelji imaju čuvati neupitno i zajedno bez obzira na postrojbu, vjeru i naciju.
Što se tiče Ustaša, Ustaše su u Domovinskom Ratu vidjeli samo četnici i partizani (JNA) za razliku od cijeloga svijeta. Zasigurno je, da su četnici i partizani (JNA), preko glave zaronjeni u nevinu krv Hrvata ušli za vrijeme Domovinskog Rata u neki svoj duhovno-paralelni svijet rata, u kojemu su ih samo njima vidljive Ustaše, stavljale u neizdržive muke noćnih i danjih mora, što se opet može protumačiti kao miligramom zdrave svijesti u samim im četničko-partizanskim mozgovima. I mi danas moramo trpjeti ta četničko-partizanske poratne šizofreno-paranoične dijagnoze, kao da je to bilo stvarno? Do kad? Što je još teže, imaju podršku u 'hrvatskoj' vlasti, koja četničko-partizanske fatamorgane uzima za ozbiljno. Pa slijedi pitanje: Tko je tu normalan? Partizani (JNA), četnici i 'hrvatska' vlast na drugoj strani, ili „ZA DOM SPREMNI!“ na prvoj i pravoj strani.
Te bezumne četničke idiotarije, kako oni, četnici, imaju pravo suditi Hrvatima, mogu priznavati samo oni bezumniji od samih četnika, a koji jesu štetnici Hrvatske, odnosno komunistički kleptomani pod maskom hrvatskih političara. Hrvatima sudi Sam Bog i nitko više. Nema Hrvatima što svijet suditi, a kamo li će Hrvatima suditi njegovi najveći genocidni krvnici 20-og stoljeća – lažljivi srbi, uz pomoć štetnika, samo kako bi uzalud prikrili svoje najkrvoločnije zločine nad čovječnosti na ovim prostorima, jer žrtve četnika i štetnika izlaze same na vidjelo. Hrvatska mora u skoro vrijeme pomno razlučiti tko je na njenoj strani, a tko je protiv nje i staviti to u zakon, kao se to više ne bi događalo i u slučaju jezika, povijesti, odnosno narodnih običaja i baštine.
Nisu samo četnici oni koji su cijele svoje ionako uzaludne živote dodatno upropastili lažno svjedočeći protiv Hrvata i masakrirajući ih, već su odmah uz njih i štetnici; lažni Hrvati, čija je ideja vodilja – pljačka do krajnjeg uništenja naroda. Između njih i nema razlike. Jedni su krenuli na razoružanu Hrvatsku nožem i teškim oružjem, a drugi na preostala bogatstva Hrvatske ljepljivim prstima i ozakonjenjem pljačke. Krađa zakona je bila šlag na tortu nakon pokradenog gospodarstva Hrvatske. Kako je abolicija lijepo ujedinila jedne i druge, najočitiji primjer je četničko-štetnički Agrokor (i nije jedini). Kao 'zahvalu i nagradu', četno-štetnici nam žele zabraniti naše svetinje, samo zato da bi oni uzalud prikrili njihove prokletinje.
Normalno je da četnici i partizani Hrvatsku Pobjedu doživljavaju kao svoju nesreću, jer Hrvat uvijek slavi nad pobjeđenim i unesrećenim zlom i radosno moli Boga dok zlo vene. A to zlo bi sada Hrvate hranilo sa svojim papričicama i čokoladicama od topole pa do ravne gore? Zato je Agrokor i uništio poljoprivredu i stočarstvo u Hrvata, samo kako bi nas trovali četnici. I zato osnovano sumnjam da Hrvatska nema vladu (uz nekolicinu izuzetaka), već je to vlada za spas Agrokora i kako vidimo za spas četničke ekonomije, dok ona nekolicina izuzetaka ipak može biti znak, da ćemo uskoro imati branitelje kao predsjednika i podpredsjednike vlade odnosno ministre, što bi i bilo po planu Tuđmana. Inače se iseljeni Hrvati neće ni pomišljati vraćati u Hrvatsku, jer im baš nitko ne može jamčiti sigurnost, dok milipolicija uhićuje Hrvate radi održavanja i izražavanja običaja Hrvata izričajem, pjesmom (odnosno glazbenom slobodom kako je to istaknula i sama Predsjednica), svirkom, slikom, pismom i ostalim narodnim običajima, koji prijeko potrebno podsjećaju narod na slavne hrvatske vojnice, na prvom mjestu HOS i bojni poklič ZA DOM - SPREMNI!
I uz to bi još trebali gutati srbcke boranije, viršle, supe i ostale srpcke nepismenosti po zatvorima.
Lijepo je to onomad 1941 na Drini pojasnio Jure Francetić, kada svojoj vojsci nije dao da uzbere ni jednu srpsku jabuku. Zar je sada Hrvatima potrebno srpsko voće i povrće? Ima ih i u Hrvata dovoljno za izvoz, samo ih treba pošteno platit, što će se dogoditi tek onda, kada se cijela sila Hoštaplerske Udruge Poslodavaca strovali u propast, te nakon njih novi HUP preuzmu pošteni i pametni gospodarstvenici, kojih Hrvatska ima u vanjskom svijetu u izobilju. Vrijeme je da Hrvatski Narod počne živjeti kako treba od svoga rada i da za svoj rad bude plaćen po zasluzi, a ne da narod iz svojih usta hrani svoje neradničke tlačitelje, sve dok im se samima ne raspadnu crijeva od prekomjerne žderačine, pijančevanja, predoziranja drogama i ostalim zlopačinama, te im i sama sol obljutavi. Prema tome, politika nije za Hrvate.
Politika je za Hrvate preskup sport, u kojem Hrvatska uopće ne igra, niti od njega ima imalo koristi. Za Hrvate je bilo i ostalo samo jedno: OBIČAJI! A najjači običaj Hrvata je domoljublje izraženo mišlju, riječju i djelom „ZA DOM SPREMNI!“ Svaki onaj koji zabranjuje običaje Hrvata, je izdajnik „ZA DOM NESPREMAN!“ Uostalom, onaj za dom nespreman jednom – on je za dom nespreman uvijek! I kako se vidi za dom je nespreman i dalje. Bez milosti. I sada će nas ti isti nespremnici sa krajnje nezaslužene im vlasti bacati u tamnice, jer su oni bili Spremna Izajnička Kukavčad? Takvi nespremnici Hrvatima nisu ni najmanje potrebni. Upravo kao ni papričice unesrećenih baalovih gubitnika kroz povijest i u njihovu propast, pratećih im satelita – za dom nespremnih. Kako bi čovjek još opisao njih – za dom nespremne? Možda kao one ulovljene u paljenju šuma Hrvatske, za koje se odmah zna – neuračunjiv. A neuračunjiv ili lud narod su jedna te ista srbopsihijatrijska dijagnoza za one nikad spremne na dobro. Dapače, kada je narod neuračunjiv i lud u laži, kao što je to slučaj sa četno-štetno lažima o logoru u Jasenovcu, slijedi mu dalekosežan vremenski put kroz stvarno proživljavanje svih lažnih slika strave, jeze i užasa što ih je sam i umislio.
Posljedica je krajnje isparavanje lažne, imaginarne slike o Jasenovcu i završetak cijelog jednog, nepokajničkog, neuračunjivoga i ludoga naroda u pravom paklu. I taj svoj put za pakao oni slave. Slave ga kao ustanak u Srbu, iako se zna da taj 'ustanak' nije počeo u Srbu, već je počeo na više mjesta. Od Grahova, Drvara, pa do Lapca, Srba, odnosno gdje god je na tom prostoru bilo Hrvata za zaklat, silovat, spalit, nabit na kolac i požderat, od strane genomanijakalnih četnika i štetnika. Mislim da je stvarni početak toga 'ustanka' (na kraju usranka) bio u Kninu. Kako je taj srbcki 'ustanak' počeo 1941 godine, crko je 1995 OLUJOM, kroz Glamočko polje, pa u Knin. I eto, u Srbu se zapravo slavi srbcki 'usranak' i da ni ne znaju. Do sad. I još će nas tužiti za OLUJU vamo-tamo (bilo kuda – uhljeb svuda) neka jušugava partizanska nakaza (meni osobno ne može ništa, jer u ratu nisam nisio oružje, već je oružje nosilo mene. Na gusjenicama:-)
Dakle, ta ista jušugava nakaza i više njih su poratne nuspojave zla, jer nismo na vrijeme zauvijek utrnuli i zabranili po Hrvate smrtonosnu, lažljivu partizansko-četničku propagandu, kroz ustašofobne (a kao takve protuhrvatske) filmove, pjesme (Ovčare i Kablare) ustanke - 'usranke', milijunske spomenike, pa do obilježja krvave, crvene smrti – zvijezde petokrake, te na kraju do samih crno-rukih udbaških izvršitelja ubijanja ljudi, samo zato što su Hrvati čistih ruku. I onda se sprječava lustracija, da slučajno ne bi koji biskup izletio sa spiska. Pa bilo bi jako zanimljivo vidjeti, ako bi to uopće i bila istina kako kažu, koji je to čovjek svoj život posvetio crkvi, samo zato da bi bio i radio protiv naroda Isusa Krista?
Ništa nas više ne smije iznenaditi u ovo vrijeme burnih vrućina, vjetrova, požara i potresa, dok nepravednici sve brže oslobađaju sebe, a još brže utamničuju pravednike.
BOG I HRVATI! ZA DOM SPREMNI!
Johnny Otočac
