Kad se naša srca slože
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Nedjelja, 01 Srpanj 2018 17:07
Trinaesti je lipnja ljeta Gospodnjeg 2018. Lijep i sunčan dan. Kolona ljudi slila se i okupila ispred kule Lotrščak, skandirajući „Hrvatska, Hrvatska“, a onda uz pjesmu „Croatio iz duše te ljubim“, krenula prema Trgu sv. Marka.
Gomila je to ljudi. I puno, puno mladih…
Odjekuje i pjesma:
Svake noći za te Boga molim,
Pivajući kamenu i drači,
Croatio ka mater te ljubim,
Umorna si ali mi ne plači.
Sve ću pisme pokloniti tebi,
Sve đardine neka mi te kite,
Croatio, iz duše te ljubim,
j a te volim ka i mati dite.
I svi veseli…Svi ozarena lica punog ponosa i nade.
Skupili se Ljudi. I mladi i stari. Prekrasno za vidjeti. Jer, sve pršti od neke nove radosti i nekog novog poleta. I sve odiše domoljubljem i zanosom.
Eto, ljudi moji dragi, to korača neka nova i odlučna Hrvatska.
To je Hrvatska kakvu želimo. To je Hrvatska kakvu još uvijek sanjamo.
I koračaju smjelo…
S punim kutijama prikupljenih potpisa za referendum.
Koračaju bez ikakva straha.
I predaju više od 4 stotine potrebitih potpisa kojima
NAROD ODLUČUJE.
Pa su, tako, za prvo referendumsko pitanje o promjeni praga za ulazak u Sabor i načina biranja zastupnika, prikupili 405.352 tisuća potpisa, a za drugo, ono o glasovanju manjina u Saboru, 407.469 tisuća potpisa.
Odjekuje nadaleko i dalmatinska pisma:
„Kome bi šumilo more moje sinje,
Da Hrvatske nije, da Hrvatske nije,
Kome bi pjevale moje mandoline,
Da Hrvatske nije, more moje sinje?
Sve, sve to dobro zna,
Moja Dalmacije.“
A u slavljeničkoj atmosferi, brojni okupljeni ispred zgrade Sabora, pjevaju gromoglasno i iz sveg glasa, naše domoljubne hrvatske pjesme.
Pjeva se i Vilo Velebita, Lupi petama i reci sve za Hrvatsku, Mojoj majci, Moja domovina, Lijepa li si…
Žagor, povici, pjesme … Nižu se sve jedna za drugom.
I stalno se kliče i odjekuje „Hrvatska, Hrvatska“.
„Predivan trenutak! Podsjetio je na one dane 90-tih, kada nam je bilo teško -preteško, ali i na dane samopoštovanja, slave, ponosa, nade. Evo, to je ta slika ovih divnih ljudi, koji su podnijeli osobne žrtve za prikupljanje potpisa, za organizaciju.
Uspjeli su i hvala im za to!
To je za nas. Za naše bolje sutra. Za našu budućnost. Zato, svi kao jedan, moramo stati uz ove divne ljude!“, piše jedna Mare.
Baš smo mi Hrvati sretan narod.
I kada pomislimo da su nam sve lađe potonule, odjedanput se rodi neka nova NADA. Pa se rodi i neka nova pjesma.
Pa nam srce zatreperi od radosti i ushita.
„Od Baranje, Slavonije, Srijema,
Sve se živo za prvenstvo sprema.
U Rusiji sad se povijest piše,
Slavonija za Vatrene diše.
…Pokažimo i zemlji i svijetu,
Najbolji smo mi u nogometu“.
Ori se zemljom Hrvatskom i slavonski bećarac.
Jer, nogomet je Hrvatima uvijek bio više od igre.
Jer smo preko nogometa, nekada davno, a i sada, izražavali i izražavamo svu svoju veliku ljubav prema Domu i Domovini Hrvatskoj.
Jer je svakome od nas, kao i uvijek, Hrvatska iznad svega.
I, zato, neka pati kome smeta,
HRVATSKA JE NAMA SVETA!
Pa kada se još na stadionima, zajedno zapjeva i Lijepa Naša, pa onda stavi i desnica na srce, pa se zaori iz svih grla i Lijepa li si, tko je od nas sretniji i ponosniji?
A tek kada pobijedimo? Poteče, vjerujte vi meni, i pokoja suza.
NIGERIJA-HRVATSKA… POBJEDA
Nakon toga, u srijedu 20. lipnja, još jedna trijumfalna pobjeda. Pa se nižu pobjede za pobjedama. U velikom i dugom nizu.
I opet slavlje. I opet gomila ljudi. Vesela lica, pjesma. Lica, puna nade i ponosa.
Ori se i „Ne dirajte mi ravnicu“.
Velik, velik su posao uradili i ovi ljudi. Za sve nas zajedno. Unatoč podmetanjima, unatoč zabranama, unatoč svim mrziteljima svega hrvatskog.
Predaju se, ovaj put, u Hrvatskom saboru 377.635 potpisa, dovoljnih za raspisivanje referenduma o otkazivanju Istanbulske konvencije.
I opet pjesma, opet slavlje, i trobojnice, i puno mladosti, i puno skandiranja…
BAŠ SMO MI SRETAN NAROD!!!
A 21. lipnja kulminacija svega. Opet se vijore hrvatske trobojnice. I odjekuje pjesma hrvatska.
Novi je susret. Ovaj put između Hrvatske i Argentine.
I NOVA POBJEDA.
I tri nula za HRVATSKU.
Ljudi moji, je li ovo moguće?
Predivan je to osjećaj! I predivan nastavak jednog predivnog hrvatskog sna…
Bude se, bude HRVATI.
A satima su prije utakmice, ulice Kalinjgrada bile preplavljene kockicama i našim trobojnicama i tisućama i tisućama hrvatskih navijača koji su doputovali u ovaj ruski grad.
Tu je bio i najveći hrvatski barjak, kojega je donijela ekipa iz Crikvenice i Bribira. Barjak se razvijao i postepeno širio. Sve od Poljske do Portugala, od Engleske do Brazila, a sada i do Rusije. Dugačak je 96 metara, širok 10 i pol metra i ukrašen sa 448 kvadratića.
Na stadionu, opet ista slika… kockica do kockice… Oko 15 tisuća Hrvata iz Hrvatske i cijeloga svijeta i mnoštvo onih koji su ostali bez ulaznica i stajali ispred stadiona.
Kažu, Hrvati su osvojili Kalinjgrad. Jer, navijačke pjesme orile su se, ne samo s tribina, posebno nakon vodećeg pogotka, nego i među Hrvatima ispred stadiona. Pa kada je pao i drugi pa treći gol, nastupila je sveopća euforija.
Rekao bi sada i naš legendarni komentator, pokojni Mladen Delić, nakon drugog i trećeg gola: "Ljudi moji je li to moguće, ludnica, šta je ovo?“
„Igrali su naši kao u transu“. A u transu je bila i cijela Hrvatska. I svi Hrvati… Ma gdje se nalazili.
Od sjevera sve do juga. Od Hrvatske, Herceg Bosne do inozemstva. Klicali su Hrvati svugdje po bijelom svijetu –klicali i navijali za Hrvatsku.
Bilo je ovih dana lijepo biti dio Hrvatske, biti Hrvat, biti dio naroda koji s visoko uzdignutim hrvatskim barjacima slave pobjedu hrvatskih nogometaša.
“Bogu hvala, ali ostanimo ponizni i dostojanstveni u pobjedi”, kaže trener Dalić.
‒To kako su Hrvati diljem cijele zemlje, u BiH i po inozemstvu, proslavili pobjedu Vatrenih, manje-više nam je već poznato i očekivano. No, mene strašno zanima kako su pobjedu Vatrenih protiv peterostrukih finalista i dvostrukih svjetskih prvaka proslavile "naše" poznate antife?
“Ma, šta će oni, sad se grizu. Ako se uopće grizu, tko zna kako oni na sve gledaju. Mi koji volimo Hrvatsku ćemo slaviti. Odigrali smo mudru utakmicu, izbornik Dalić je sebi potvrdio da smo na pravom putu. Ja stalno govorim, nitko nema bolje nogometaše od nas. I sve osim borbe za medalje će me razočarati”.
I još nešto?
Osjećam se tako mlad kad pobijedimo!“, kaže Ćiro Blažević.
‒I ja isto. I ja isto, tako, dragi gospodine Blaževiću!!!
‒A oni koji ne vole Hrvatsku i hrvatsku reprezentaciju, sada su ti, moja Monika ili zanijemili, ili su na aparatima, ili haluciniraju.. .
„Svi u kockastim dresovima, svi navijaju za jugoslavensku reprezentaciju“, kaže vrli SDP-ovac, drug Stazić.
‒Ovo ti je, moja Lucija, po onoj narodnoj: “Što je babi milo, u snu joj se snilo“.
Ali, ne ću biti zločesta pa reći nešto drugo.
Ne ću biti zločesta pa reći sve što slijedi i „našoj“ Radojki i grupici huligana koji hule i zavijaju od muke.
Jer i našoj Radi smeta, kada se Hrvati vesele i slave. Ona je zgrožena! Pa je to svoje zgražavanje i obznanila svim svojim sljedbenicima.
“oni se znaju organizirati: nogomet&crkva”, napisala je naša vrla Radica.
I nije pogriješila. Ne!!! Hrvati se znaju organizirati i u ljubavi prema Hrvatskoj i u molitvi za Hrvatsku.
I poći „U BOJ, U BOJ ZA NAROD SVOJ“.
Ne. ne ću biti zločesta!
Jer, nitko mi, pa ni oni, ove dane pokvariti ne će. Ni Ivo Sanader niti njegovo mudrovanje i pojavljivanje u Rusiji , ni Ivo Goldstein niti njegovo lupetanje o Jasenovcu, ni Stazić i njegova delirij predstava, ni Furio Radin, ni Pupovac, ni Radojka Rada Borić…
Hrvati slave svoju Hrvatsku. Od zagrebačkih kvartova Trnja i Remize, do Trogira, Čakovca, Osijeka, Vinkovaca, Ludbrega, Karlovca, Livna, Kölna, Vancouvera, Toronta...Od Like, Srijema Banije, Slavonije, Primorja, Dalmacije, Hercegovine do Australije, Argentine, Njemačke…
A tek Hrvati Stuttgarta!? NEOPISIVO!!!
„Najjači smo u Dijaspori“, kažu oni. Više ih je od 10 000.
Lijepo ih je vidjeti, lijepo.
Slila se tamo neviđena mladost. I svi, zajedno s nama, navijaju za svoju Hrvatsku.
Ali, steže nešto oko srca, steže.
Tko je za ovo kriv? Tko ih je potjerao? Tko to omogućio? Tko je odgovoran za ovaj njihov put bez povratka?
Zato, od sada, baš zbog tih mladih, zbog te mladosti, zbog nas samih, zbog Lijepe Naše,
NAROD SE PITA.
Dosta nam je svega. I laži i podmetanja.
I praznih obećanja. Dosta!!!
Skinite nam se više s grbače!!!
I pustite nas, bar sada, da uživamo u svim ovim našim pobjedama!!!
Na uspjehu nogometašima čestitala je i naša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović: “BRAVO VATRENI! BRAVO NAVIJAČI! BRAVO HRVATSKA! Najlakše je, kad pitaju me koliko i kako ja nju volim jako, samo jedna riječ bi bila to, NEOPISIVO!”
*
„Danas je naš dan, hajdemo Hrvatska! Od jednog prvaka budućim prvacima, ajde dečki , vi to možete!“, poručio je i Stipe Miočić, UFC-ov teškaški prvak.
*
”Ovo je bila pobjeda za sve nas, za Hrvatsku, za hrvatske branitelje, vjerovao sam u igrače, vjerovao da možemo i vratilo nam se….’‘, kaže i naš izbornik Zlatko Dalić.
„Lijepo je Hrvatom biti, ovoga ljeta Gospodnjeg 2018. godine. Biti Hrvat je tako lijepo da bismo željeli da nas ovaj ushit, ponos, sreća i dragost drži zauvijek“.
A zašto ne??? Jer, mi to hoćemo! Jer, mi to možemo!
Zar nam se i sada, baš ovoga trena, ne događa nešto lijepo i ne nižu samo pobjede?
Pa je, tako, ovo bio veliki tjedan, nakon one zadnje nogometne pobjede naših nogometaša nad Urugvajem, i za hrvatski tenis.
•Sjajnom igrom Čilić je pobijedio Đokovića i osvojio Queens;
•Borna Ćorić je postao pobjednik ATP turnira u Halleu, nadigravši u finalu Rogera Federera;
•Dok je naša najbolja hrvatska sportašica Sandra Perković, osvojila zlatnu medalju u bacanju diska na Mediteranskim igrama u španjolskoj Tarragoni.
Tako je Hrvatska, nakon sedmog natjecateljskog dana, i na MI u Tarragoni, osvojila devet medalja: dva zlata, četiri srebra i tri bronce.
Ima li nam kraja?!
BAŠ SMO MI HRVATI SRETAN NAROD!!!
Vera Primorac
