Puko mi je film 1.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Subota, 29 Lipanj 2019 17:02
Stvarno mi je puko filma. Dosta mi je svega! Dosta mi je i Pupovca i Irineja, i Vučića, i Daćića, i Vulina. I svih onih koji mi zagađuju zrak mržnjom, intrigama, spletkama, lažima….
-Pa, moja Lucija, stalno nam je tako. I nikako ne prestaje.
Bože dragi, Bože dragi! S njima nikad na zelenu granu!
-Nije ni čudo. Stoljećima su im punili glavu kako su oni naj, naj…u svemu naj. Te su najbolji, te najpametniji, te najjači.
Jer su, kako oni misle i govore. "izabrani nebeski narod" od kojega su nastali svi narodi na ovoj kugli zemaljskoj.
Zbog toga im i svaki poraz teško pada, pa onda svaki od njih moraju proglasiti pobjedom. I tako se tješiti i lagati sami sebi.
Eto, tako su sada izmislili i nekog Japanca koji je ratovao, s nožem i s mačetom, na strani Kosovara.
- Odakle im sada to? Ma, sigurno se, i ovaj put tješe kako su za poraz krivi drugi i kako su zbog tih drugih izgubili i taj rat!
„A možda je stvarno Japanac i postojao. Možda je vidio grafit "Srbija do Tokia", razbjesnio se zbog toga pa zato i krenuo u rat“, piše jedan komentator na stranicama jednog dnevnog lista.
Čudan je to, čudan narod!!!
Nikad nisu krivi.
Uvijek su jadni i ugroženi.
I, nikad ne prestaju kukati.
Ugroženi su, jer ih je u onome ratu bilo „ubijeno preko milion“. A za divno čudo, sada im je brojka spala na milijun, kako nas izvješćuje njihov patrijarh Irinej.
I“ to tvrdi čovjek koji je „prosvijetlio“ papu Franju u svezi beatifikacije našeg blaženog
Stepinca.
“Stepinac je bio krepostan čovjek, stoga ga je Crkva i proglasila blaženim. No, u određenom trenutku u procesu kanonizacije, postoje nejasne točke, povijesne točke. Molio sam se, promišljao sam to, tražio sam savjete i vidio da trebam zatražiti pomoć Irineja. On je velik patrijarh“.
„On je velik patrijarh“, kaže papa Franjo.
Da je to izjavio naš veliki papa Ivan Pavao II, ne znam bi li i tada to primila bez rezerve, ali kada nešto takvo kaže papa Franjo, veliki poznavatelj ovdašnji prilika i naše povijesti, onda njemu čovjek mora vjerovati.
Pa je tako, „veliki patrijarh“ osokoljen podrškom pape Franje, svako malo, nama slao po neku miroljubivu poruku.
„Dvije skandalozne poruke i laži, poslao je u Donjoj Gradini taj „veliki čovjek“ i prvi čovjek SPC-a:
-prva, da je u Jasenovcu ubijeno preko milijun ljudi srpske nacionalnosti,
-druga, da su neki katolički svećenici bili rekorderi u zločinima u Jasenovcu“.
I, eto, vjerovati mu je na njegovu „časnu svešteničku reč“ kako ih je i u Domovinskom ratu „ubijeno i proterano pola miliona“.
Jer, oni su najugroženiji narod na svijetu. Tako bar kažu i lažu.
„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.
Laž je srpski državni interes.
Laž je u samom biću Srbina.
Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…
U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina“, napisao je Dobrica Ćosić, književnik, član SANU, bivši predsjednik Srbije i „otac srpske nacije“
I SVI LAŽU… I NE PRESTAJU.
Lažu stvaralački, maštovito, inventivno.
„U zločinu u Jasenovcu sudjelovali su i oni koji je trebalo da šire ljubav i čitaju Evanđelje (katolički svećenici) i mnogi su od njih okrvavili ruke do lakata, čak bili rekorderi u činjenju zločina“, tvrdi „veliki čovjek“, istinoljubivi patrijarh Irinej.
I tako „dok istina obuje cipele, laž je već proputovala svijet“.
A oni, lažu li, lažu… I lažu… i lažu…
-I Pupovac je u jednom svom gostovanju na nekoj TV Srbije, ustvrdio kako Srbi u Hrvatskoj nikad nisu bili jači.
Shvaćaš li ti ovo, Lucija!? Pupi skače sam sebi u usta.
Pa, kako mogu biti jaki, a u isto vrijeme, i ugroženi i jadni.
-Ma, ugroženi su, ugroženi. Pupovac nam stalno zbog ugroženosti plače i nariče. Čovjeku dođe da se, svaki put kada ga čuje, rasplače i počne i sam za njim naricati.
Stvarno smo mi Hrvati grozni! Kako možemo stalno ugrožavati naše manjince, našu pupovčad, naše veliko bogatstvo?
Ma, gdje će nam duša?
-Lisac je to, lisac, moja Monika. Gluma mu, iako se već istrošila, kod nekih još uvijek pali. Naročito kod onih koji nas Hrvate „vole do besvijesti“.
-Pričaj ti priču, pričaj, moja Lucija! Ali njemu je dosad sve uspijevalo. Sve se meni čini da se on drži one „tko više tlači, taj je i jači!“ A naš je Pupi odavno počeo tlačiti i nas Hrvate i sve ostale naše manjine. To mu fantastično uspijeva. Euri i kune pritječu sa svih strana. I sve u njegov manjinski džep i na njegov manjinski račun.
A on jača i jača…
I neumorno na sve strane Hrvate blati. Još mu i svi mi, za takve bljuvotine, laprdanja i ucjenjivanja, papreno plaćamo.
Pa, zašto onda i ne bi radio , to što radi? Nikom ne odgovara, nitko ga ne dira.
Doduše, dobije ponekad u glavu koju koricu limuna od kakvog ljubomornog muža, ali i taj napad, naš snalažljivi Pupi, vješto i dobro unovči.
I opet nastavlja po starom.
Hoće mu se, može mu se.
Dovoljno je samo pogledati njegove Novosti! Prelistati i pročitati naslove iznad objavljenih tekstova. Toliko mržnje i toliko laži Hrvatska još ne vidje. A mi i to plaćamo!
-Ma, to je satira, kažu oni!
Ali, izgleda mi kako Hrvatima ni to nije dovoljno da bi podvukli crtu, podviknuli i rekli:DOSTA!!!
-Vrijeme je, ljudi moji dragi, da se karte stave na stol. Vrijeme je da svatko odgovara za učinjeno.
Čaša je prelivena…
Vrijeme je da svi oni koji u ovoj zemlji imaju prava, moraju i izvršavati svoje obveze koje iz tih prava, prema toj istoj zemlji i proizlaze.
A ja, dobronamjerna kakva i jesam, pomislila sam da će se Pupi, nakon onoga debakla na izborima za EU, barem malo primiriti i smiriti. Ali, od toga ništa. I unatoč svim silnim plakatima „Kako je biti Srbin(ovo je Srbin na ćirilici) u Hrvatskoj?“, unatoč glasačima i u Hrvatskoj, i u Srbiji, unatoč i onim uvezenim iz Srbije, unatoč autobusima i besplatnom prijevozu, i unatoč njegovoj dosadašnjoj praksi-obvezatnoj novčanoj nagradi-dobio je manje glasova, nego što je dobila Marijana Petir koja je bila i neovisna i koja je sve sama u rekordnom roku odradila.
Pa umjesto da se primirio, on se raspametio i pobjesnio od bijesa i mržnje. Te još žešće i još jače počeo rovariti.
Nije mu lako, mora se priznati. Jer, da je pobijedio i ušao u EU parlament, bio bi to i njegov osobni trijumf , ali i pobjeda Srbije, i njen osiguran put u EU. Naravno, bilo bi to i uz pomoć silnih srpskih lobista i svesrdnog i nesebičnog djelovanja našeg „ prvog Srbina u EU“.
nastavlja se...
Vera Primorac
