Vera Primorac: Kuda plovi ovaj brod 1.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Subota, 24 Srpanj 2021 11:58
„Dekadencija društva, odstupanje i rušenje svih moralnih uzusa građanskog društva, ograničavanje sloboda, stagnacija društveno-ekonomskih odnosa, isključivost (netolerancija prema svim drugima i drugačijem), potpuno preuzimanje kontrole nad čitavim društvom, migracije i najezde barbara, zlouporaba moći zadobijene službom u vojsci, u birokraciji ili u gradskoj upravi u kojoj više nije sudjelovala urbana elita, čiji su članovi – još mnogo prije – iz aktivne službe otišli na razne administrativne položaje, koji su ih oslobađali obveza prema njihovim gradovima.
Konačno, iz istog razloga sposobni ljudi u centralnoj vladi nisu mogli razviti korektivne mjere koje su bile potrebite protiv ovih sistemskih slabosti, jer se od njih krila istina, jer su bili prepušteni nesposobnim ili potkupljivim suradnicima ili, jer su ih spletkaroši kojima su bili okruženi, sprječavali da se održe na vlasti. Odgovornost za pojedinačne poraze, mogu se gotovo listom pripisati iskvarenosti administracije“.
E, pa, drage moje Hrvatice i Hrvati, ovo vam nije analiza našega današnjeg društvenoga stanja u svijetu i u Europi, nego su ovo samo neki od zaključaka o uzrocima pada Rimskog carstva, a iz pera su nekih svjetski poznatih povjesničara.
Nažalost, ni nama sada, budućnost nije baš niti svijetla niti ružičasta. Jer, i ovaj put, povijest će nam se, kako je sada počelo, opet ponoviti. Niti su prognoze manje crne niti obećavajuće. Pa su tako o sadašnjem stanju u svijetu i kod nas, iznosili i iznose svoje sudove mnogi analitičari. I oni umni i oni manje umni. A ima i onih, koji bez ikakva pokrića lupetaju toliko da se čovjeku smuči od gađenja. I tek onda, počinješ shvaćati da je i naša civilizacija dotakla dno dna.
Jeste li ikada do sada čuli, dragi moji Hrvati i Hrvatice, nekoga tko uspoređuje pobačaj s klanjem pilića? Ili ste bilo kada nešto slično pročitali. Sigurna sam kako niste. Jer nešto takvo ne može izustiti niti napisati nitko tko ima bar jedno malo zrnce pameti u svojoj glavi. Pa, tko bi mogao izjaviti nešto tako sumanuto i degutantno. Nešto tako monstruozno. Ali očito našao se jedan lik „ sav u svjetskom trendu“, s iskrivljenim mentalnim sklopom i nedostatkom ljudskosti i empatije, a bome i inteligencije i obrazovanja, pa je, tako, taj umni i svestrani lik, iznio svoj sud o nekim našim i svjetskim vitalnim problemima, a sve to u centru naše, još umnije, europske administracije. Pa je taj, nažalost naš umnik, koji niti je poznat niti je svjetski priznat. te su te i i takve umotvorine, tko zna pod čijom kontrolom pisane, obznanio kao svoje, cijeloj Europi i cijelom svijetu. I mada nisam namjeravala pisati o takvim individuama koje ni po čemu dobrom ne zaslužuju ničiju pažnju, ipak nisam mogla odoljeti i ništa ne napisati o jednom takvom liku. Ali, nije zgorega, o njemu malo prozboriti i obnoviti znanje. Jer, mi Hrvati lako zaboravljamo!!!
Dakle, radi se o jednom našem europarlamentarcu, o Predragu Matiću, zvanom Fredi.
A Fredi je svojim radom i djelovanjem, to se mora priznati, osvjetlao obraz cijeloj Hrvatskoj. Nemjerljiv je njegov doprinos u borbi za ženska prava, a njegovo izlaganje tj. rezolucija koja je usvojena, dočekana je s pljeskom i ovacijama. Zato sam sto posto sigurna kako će ovaj njegov veliki europski uspjeh ući u anale svih svjetskih zdravstvenih organizacija i ustanova, kao i EU parlamenta.
A svoj uspjeh i svoju rezoluciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima žena, komentirao je i u jednoj TV emisiji, te se posebno osvrnuo i na priziv savjesti, te kao svaki pravi ekspert za tu određenu tematiku kazao: 'Netko tko ne može napraviti pobačaj ne bi se trebao baviti medicinom. Jer, ne možeš biti ni ginekolog, ako ne možeš izvršiti abortus.'
Kakav priziv savjesti?
Kakav novi život?
Kakvo formirano živo biće?
To je sve retrogradno, viču i liberali.
'Ne možeš biti mesar ako nisi u stanju zaklati pile ili svinjče, ne možeš', tvrdi Matić.
‘Je li abortiranje nerođenog djeteta isto što i klanje pileta ili svinjčeta?’ komentirala je Matićevu usporedbu saborska zastupnica Marija Selak Raspudić, nazvavši je ‘monstruoznom’.
'Svesti liječnike na mesare, a pobačaj nerođenog djeteta na klanje pileta ili svinjčeta, govori sve o našem ‘slavljeniku’ i osjetljivosti njegovih moralnih načela. A savjesni građani, upravo su liječnici koji u prvi plan stavljaju etičnost svoje prakse, ljekarnici kojima je profit manje važan od njihovih uvjerenja, novinari koji odbijaju reklamirati koruptivnu vlast, ili mesari koji pokvareno meso ne žele pretvoriti u ćevape, dakle građani koji se preispituju, noćna su mora svake vlasti jer joj pokazuju da je, u slučaju da zastrani, ima tko svrgnuti', zaključila je Selak Raspudić.
A Matić je, dragi moji Hrvatice i Hrvati, bio kandidat SDP-a, čiji je i član.
Ma, bravo, bravo Matiću! Bravo, bravo drugovi iz SDP-a! Bravo i svi drugovi antife!!! Bravo za sve one koji su delegirali ovakvu „veličinu“!
Bravo, bravo!!! Izvršili ste sve što vam je naređeno, ali ste i urušili svoj ugled, tj. ono što vam je od ugleda, ako ste ga ikad i imali, još ostalo, i pokazali cijelom svijetu na kojem ste i kakvom ste nivou.
Još uvijek.
No, mora se priznati: Hrvatska je prepuna takvih zatupanaca, neznalica i klimavaca iliti „punjenih ptica“, kako neki tepaju od milja našem Frediju.
A, takvih kao naš Fredi, ima i lijevih i desnih.
Mudro su se rasporedili i pružili svoje pipke na sve strane. Zasjeli su i u Vladu, umrežili se na rukovodeća mjesta u poduzećima, uvukli se na fakultete, u državne ustanove, drmaju kulturom i obrazovanjem, svim medijima… I nema gdje ih nema.
Vidjeli smo ih nedavno i u Brezovici. A uskoro će krstariti i Titovim stazama revolucije, sve do ponovo uspostavljenog trga njihovog voljenog maršala.
I svi su kao tolerantni. Svi su kao liberalni. I svi kao brane ljudska prava.
– Pa tako se i brane ljudska prava!
‒ Ma, o čemu to ti pričaš, moja Monika!? Kažeš kako se tako brane ljudska prava! A gdje ih je to još Matić branio? Je li ih branio dok je kao navodni branitelj-dragovoljac, dragovoljno „čekio“ u podrumu da ga dođu neki drugi osloboditi.
I dok su naši dragovoljci, od najezde srbočetničkih okupatora, goloruki branili svaki pedalj ove naše Svete zemlje, dotle je naš Fredi prisilno mobiliziran i vraćen u Vukovar iz Crikvenice i tamošnjeg dječjeg odmarališta, gdje je iz straha zbrisao. P
A pobjeći iz Vukovara i ostaviti ga na milost i nemilost agresoru, može samo kukavica i dezerter.
Jer, prvi i jedini motiv svakog domoljuba je biti branitelj, braniti svoje…i obraniti svoj dom, obitelj i rodni grad. I Domovinu.
Istina, ako si pravi branitelj. Zato, molim te, ne lupetaj! Kažeš da je Matić branio... Je li stvarno?
Je li ikoga branio i obranio dok je bio ministar branitelja u Vladi Zorana Milanovića? Nije!
Je li ih branio kada je došao iz srbijanskih logora? Nije! Najprije je imao PTSP, a onda je ekspresno ozdravio i postao ministar u Vladi Zorana Milanoviča.
Je li tada, kao ministar branitelja i bivši logoraš, tražio kažnjavanje dvih odgovornih za zločine? Je li tada tražio, u svoje ime i u ime svih logoraša, odštetu za zlostavljanja, mučenja, silovanja i ubijanja zatočenika?
Nije! Nije!
Naprotiv! Izrugivao se s braniteljima, namještao i dozvoljavao falsificiranje podataka o žrtvama, zajedno sa Bojanom Glavaševićem i ostalom svojom bratijom.
Bio je on, kako sam tvrdi, u tri logora. Bio je i vukovarski branitelj i bivši ministar branitelja, a sada je i europarlamentarac. U nekoliko navrata govorio je, a u svome autobiografskom uratku i opisao „svoja potresna iskustva“ kao zatočenika, iz logora Niš, Stajićevo i Srijemska Mitrovica.
'Svaki od tih logora imao je dobre i loše strane. Stajićevo je bila štala za životinje, uvjeti su bili najgori. Niš i Mitrovica su u stvari zatvori, ali prema nama se ponašalo kao prema logorašima, znači nema elemenata zatvora. Tako da je teško reći, u Nišu je najgore recimo bilo što se tiče tih stražara, čuvara, koji su nas životinjski maltretirali. To su djeca, klinci od 18 godina koji su svakog dana bili sve gori. Dakle, kad misliš da ne može biti gore, on je ujutro još gori, pa je sutradan još gori”, svjedočio je Matić,
I „ništa lažno“.
‒ Nemoj tako, moja Lucija! Dao je naš Fredi, to se mora priznati, veliki doprinos u borbi za ženska prava. Pa „njegova“ usvojena rezolucija nije bez veze. Dočekana je s pljeskom i ovacijama. Sigurna sam da će ovaj njegov uspjeh uči u anale svih svjetskih zdravstvenih ustanova, kao i u anale EU parlamenta. Eto, vidiš! Tako se to radi!!!
I vuk sit i ovce na broju. I svi sretni i zadovoljni. Sretni i ljevičari, sretni i liberali. Sretni i antifa drugovi, i BaBe, i Dokumenta, i Klasići, i Pusići, i sve tzv. progresivne snage. Bio je, draga moja, pun pogodak. poslali Freda u Bruxelles. Jer ga sada “ceo napredni svet obožava”.
Pa, nije onda ni čudo, što je dobio krila nakon ovakvog svjetskog uspjeha. Nije čudo ni što je kao kakav preponaš skakao u vis od sreće. A, nakon svega, ne treba nas čuditi ni njegova izjava: „Kada se Hrvatska gleda iz Europe - teška smo seljačija!“.
I reče tako naš europeizirani Fredi, naša dika i naš ponos. Prozbori on kao pravi urbani lik koji je svojim cjelokupnim radom, djelovanjem i pojavom, doprinosio ugledu Lijepe Naše.
Ma, pogledajte ga samo!!! Pogledajte taj pogled i te oči, tu bistrinu uma koja iz njih isijava, taj ponos koji ga krasi i toplinu kojom zrači. Tu kulturu njegovog ophođenja i tu urbanu uznositost koja iz njega isijava. Pravi je to pravcati gospodin.
Od glave do pete.
Pa, sjetimo se samo, ljudi moji dragi, njegovog cjelokupnog doprinosa statusu naših branitelja, njegove uglađenosti i njegovog umnog i argumentiranog dijalogu s našim, još umnijim Bojančetom, iz onoga vremena kada je naš Fredi bio ministar branitelja u Milanovićevoj Vladi!
Pa, sjetimo se samo, ljudi moji dragi, i svega dobrog što nam je Fredi darovao! Sjetimo se i njegovog tadašnjeg doprinosa statusu naših branitelja!
Sjetimo se i njegovog umnog, sveobuhvatnog i svestranog dijaloga s njegovim suradnicima i s našim, još umnijim, Bojančetom.
Sjetimo se!
Nastavlja se....
Vera Primorac
