Vera Primorac: Pupi bi opet mutio vodu 2.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Nedjelja, 24 Listopad 2021 13:04
Javila se i naša Suzana Benčić koja kaže: "Ukoliko trenutno vodstvo policije nije doraslo tom zadatku, vrijeme je da drugi ljudi preuzmu odgovornost za zaštitu granice. Ovakav pristup migracijama za nas je neprihvatljiv. Još jednom dajemo podršku svim djelatnicima policije koji se ne slažu s ovakvim načinom 'zaštite' granice i koji na to već duže vrijeme upozoravaju".
‒ A-ha! Tu smo dakle! Kaže naša drugarica Benčić kako je vrijeme da neki drugi ljudi preuzmu odgovornost za našu granicu. Pa, ljudi moji dragi, dodijelite taj resor, red bi bio, drugarici Radi, drugu Matuli ili drugarici Urši!!! A, najbolje bi bilo da ga preuzme drug Tomašević. Pa bi nam, tada, sve procvjetalo. Jer, on je već dosad, toliko puta pokazao, koliko vrijedi.
‒ Jel' da, isto kao u Zagrebu. Ne lupetaj, majke ti! Nije ti ovo, draga moja, zafrkancija, nego čisto kukavičje podmetanje. „Možemo“ misli kako će, sipajući mudrolije i fraze bez pokrića, sebi priskrbiti poneki plus. Ali, dragi naši drugovi, ispucali ste se do kraja. Znamo da imate i plan za naredne izbore, ali vam to više ne pije vodu. I dok su vam, trenutno, jedni u sukobu interesa, drugi su vam u sukobu sa zdravim razumom. Pa se više ne zna ni tko pije ni tko plaća.
Doduše, neki su i vjerovali u sve što kažete. Istinski su vjerovali i nadali se. Ali, sve dotle, dok niste prešli… s riječi na djela. Nažalost, kod nas u Hrvatskoj, svaka ovca misli kako u zajedničkom toru, može biti i ovan predvodnik. Pa sebi daje za pravo kritizirati sve i svakoga.
‒ No, kako su se tu ekspresno našli i svi ti čudni likovi, možda zna drugarica Benčić?Iskreno, meni tu nešto nije u redu! Još su se tako, isto ekspresno, opet pojavili i davali izjave i na RTL-u.
"Hrvatska policija nas jako loše tretira. Hodali smo 3 do 4 dana, policija nas je ulovila“.
‒ Kako su vas tukli, s čim? ‒ pita novinarka.
‒ Palicama. Dovezli su nas kombijem, uzeli nam telefone, baterije, stvari, i onda su nas strpali u kombi i deportirali iz Hrvatske ‒ odgovara zamuckujući jedan od nazočnih.
‒ Jeste li tražili azil?
‒ Neki od nas jesu. Pitali su ima li maloljetnika. Rekli smo da smo maloljetnici, ali nas je svejedno tukao.
"U BiH s te njihove strane postoje ilegalni kampovi migranata. Tu borave i cirkuliraju, a nedaleko od tog mjesta je jedan kiosk gdje se može kupiti sirup od višanja koji koriste kao lažnu krv. Tablete, evo tu sam negdje imao zapisano ‒ sad ne mogu naći ‒ koje izazivaju mučninu. Dakle, kad se popiju, čovjek stvarno povraća. Onda se mažu s tim sirupom da bi pojačali dramatičnost te situacije, a zatim slikaju. A mi u tim slučajevima uopće ne možemo ni doći do njih, obzirom da se nalaze u minskom polju.
…Kada se osoba nađe na hrvatskom teritoriju, postupa se u skladu sa zakonom. A novinarske snimke koje se prikazuju, montirane su. Od te gospođe tražio sam snimke u originalu, da bismo vidjeli kako snimka izgleda neizmijenjena, s obzirom da je sada u svijet poslana izmijenjena, ona je odbila.
Dakle, ona je ne želi dati, što znači da mi ne možemo ni provesti učinkovitu istragu. Dakle, u ovome slučaju, sve je jasno i sve se zna“, kazao je Zoran Ničeno, šef granične policije.
„Nema države u svijetu koja će dopustiti da se u nju ušetava bilo tko“, tvrdi ministar Božinović.
„EU od nas očekuje da čuvamo Schengen. Čime? Lepezama!?“, zaključuje predsjednik Milanović.
Pred sam kraj sjednice, riječ je dobio i saborski zastupnik i potpredsjednik Odbora, Zlatko Hasanbegović. I dok je Hasanbegović izlagao, Pupovac ga je promatrao s negodovanjem, vrtio se na stolici, mrštio, držao za glavu, pogledavao na sat i nestrpljivo pogledavao u govornika.
'Na početku, ja bih rekao da mi, gospodine predsjedniče, uopće nije jasno zašto ste sazvali ovu sjednicu.
Prva točka dnevnog reda je bila o „nezakonitom zaprečavanju granice“. I bio sam protiv takvog prijedloga dnevnog reda.
Vi, u ovom trenutku prejudicirate sve pokrenute nalaze redarstvenih tijela i državnoga odvjetništva. Dakle, mi ne možemo na temelju Youtuba i TV emisija donositi dalekosežne zaključke. Istrage su pokrenute, provedene su i stanovite suspenzije, državno odvjetništvo je najavilo i provođenje istrage, te je i time, zapravo poslana ključna poruka da država uvažava humanitarnu dimenziju i da je u konačnici svako neljudsko ponašanja kažnjivo, ne prema stanovitim međunarodnim konvencijama, kolokvijalnim neobvezujućim teorijama, već prema hrvatskom Ustavu i zakonu.
Nitko, ama baš nitko, ne može protuzakonito ući u Republiku Hrvatsku.
Zato, nema potrebe širiti paniku, ali treba konstatirati da na dijelovima hrvatske granice vlada izvanredno stanje i hrvatske redarstvene snage nadljudskim naporima vrše svoju zakonsku i ustavnu obvezu. Ono što nazivamo migrantskom krizom, naravno nije, i to je svima jasno, spontani proces. On je neusporediv s fenomenom izbjeglištva kakav smo poznavali kroz povijest. A pravo na masovnu migraciju nije temeljno ljudsko pravo ni po jednoj međunarodnoj konvenciji. Temeljna ljudska prava postoje u odnosu na osobe koje su se zatekle u R Hrvatskoj, pa bi mogli govoriti o ljudskim pravima tek kada bi se pokrenulo masovno protjerivanje azilanata iz prihvatilišta. Onda bi se moglo govoriti o kršenju ljudskih prava.
Ja ovdje govorim o zaštiti državne granice.
Bosna i Hercegovina nije samo susjedna zemlja, već zbog geopolitičkih, povijesnih i nacionalnih razloga, BiH i Hrvatska, bez obzira na okolnosti ‒ Hrvatska je u EU, a BiH nije ‒ čine jednu geopolitičku cjelinu…“
Glavni rukovoditelj cijele predstave, cijelo se to vrijeme mršti, vrti nervozno, češka po nosu, dok u isto vrijeme, okom sokolovim promatra gospodina Hasanbegovića, pa mu se, u jednom trenutku, prekidajući ga u govoru, obraća ljutitim glasom i pobjedonosno podvikuje:
„Samo sam čekao da to kažeš!“
‒ Oduzimam Vam riječ. Prekršili ste važne odredbe hrvatske državne politike.
Vi ste rekli da je Hrvatska i BiH jedan prostor i zemlja.
‒ Vi nemate pravo cenzurirati ni tumačiti tuđe misli!
‒ S Vama ne polemiziram!!! Ljude koji su u imigracijskim procesima nazivate protuzakoniti migranti.
‒ Ja iznosim samo svoja politička stajališta, dopustite da dovršim.
‒ Vaša riječ o tome da su Hrvatska i BiH jedinstven prostor i jedinstvena zemlja je nešto što je nedopustivo. Vi to možete misliti, ali na ovom Odboru, kada to iskažete, onda ćete dobiti odgovor.
‒ Vi nemate pravo imati ulogu cenzora i tumača tuđih misli. RH i BiH jesu jedna geopolitička cjelina i to je u konačnici razlog zašto nitko u ovoj zemlji ne razmišlja o stavljanju žice između RH i BiH. To je rekao i predsjednik Republike, to govori i ministar unutarnjih poslova i predsjednik Vlade. Može li netko zamisliti žicu između Imotskog, Gruda, Slavonskog i Bosanskog Broda, Gline, Velike Kladuše? Ne može!
„Vaša riječ o tome da su Hrvatska i BiH jedinstven prostor i jedinstvena zemlja je nešto što je nedopustivo“, kaže Pupovac, te mu nakon, te navodne izjave (Pupovac navodio nešto što nije ni rečeno), oduzima do kraja sjednice, pravo na govor.
‒ Doktore Hasanbegoviću, oduzeo sam Vam riječ i ostali ste bez prava da govorite i molim da se toga držite. U protivnom ću pozvati…
‒ Do kraja mislite?‒ pita ga dr. Hasanbegović.
‒ Do kraja!‒ odgovara mu Pupovac.
I eto tako, predsjednik Odbora za ljudska prava, oduzima riječ i pravo na govor jednom saborskom zastupniku, izabranog voljom naroda.
Toliko o vjerodostojnosti predsjednika Odbora za ljudska i manjinska prava, Milorada Pupovca.
Ali, i ova je predstava završena. Zastori su spušteni. Pozornica zamagljena i zamračena.
Dok glavni redatelj, i dalje beskompromisno, grabi naprijed…
Vera Primorac
