Kad je bal nek je maskenbal 2.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Nedjelja, 25 Veljača 2018 19:03
"Vjerujem i vidim prema reakcijama da je ogromna većina i hrvatskog i srpskog naroda umorna od prijepora iz prošlosti i želi da se krene u bolju konstruktivniju budućnost", rekla je hrvatska predsjednica. Istina! Želimo to iz sveg srca. Ali, draga naša Predsjednice, bez istine iz prošlosti nema nam ni „konstruktivne“ budućnosti.
A traganje za istinom trebalo bi biti potaknuto upravo od Vas. I trebalo bi započeti od Jasenovca, od Bleiburga i od svih stratišta i jama zaostalih a neotkrivenih iz II. svjetskog. rata, pa do imena svih onih pobijenih i nestalih tijekom Domovinskog rata. I kažnjavanja svih koljača, silovatelja, zločinaca i agresora na Hrvatsku i Hrvate. Jer na to čekamo, punih dvadeset godina.
TREBA NAM LUSTRACIJA!!!
Jer, ovo je pravi trenutak za početak otkopavanja i istraživanja Jasenovca i utvrđivanja točnog broja ubijenih od 41. do 45. Kao i onih ubijenih u logoru Jasenovac, nakon 45. Točnije od 45. pa sve do 49. A neki tvrde i do 51.
Jer , bez toga nema niti mira niti pomirenja. A svi oni koji nisu u miru sami sa sobom , ne mogu biti u miru ni s drugima.
–Pa, što nas i tko nas u tome sprječava, reci ti meni?
–E. moja Monika, moja Monika! Takvih ti kod nas, a bome i oko nas, pa i šire, ima i na izvoz.
Jedni sprječavaju jer se boje istine, zbog sebe i svojih pozicija. Drugi bi to spriječili jer se, onda, ne mogu služiti svojim izgrađenim mitovima i nama na leđa stavljati svoje grijehe.
A trećim je u interesu da se ništa ne čačka,
jer ,onda,oni mogu manipulirati s onima koji su stvarni slijednici takve zločinačke ideologije.
–Ne misliš, valjda, na EU i njihove političare?
–Mislim, mislim. Upravo na njih mislim.
–Pa, kako to? Sada mi baš ništa nije jasno!? A gdje je Rezolucija o totalitarnim režimima? Gdje je osuda tih istih i raščišćavanje s tim istim?
–I ja sam se, moja Monika, u to uzdala. I iskreno se tomu i nadala. A onda...
–I što..., a onda?
–Sve ti ga je to, draga moja, mrtvo slovo na papiru.
–A, vidiš, ja mislila i vjerovala u vjerodostojnost svih zakona i odluka koje donosi EU. Mislila sam da je sve to u našem interesu.
–Crnoga vraga je u našem, tj. u interesu svih nas zajedno, koji smo u EU! Nedavno sam ti, tako ja, sasvim slučajno naišla i pročitala izjavu jednog poznatog makedonskog političara, nakon što su se oni odlučili na uvođenje lustracije.
–I što je bilo?
Svašta, svašta je bilo! Bilo je, kako on kaže, velikih, velikih pritisaka od nekih visoko pozicioniranih EU političara, koji su insistirali na tome da se sve to zaustavi.
–A-ha!!! Sada mi je sve puno, puno jasnije. Sada je jasno i zašto su se naši ušutjeli. I zašto su nam njihova obećanja, iz dana u dan, sve manje i manje, vjerodostojna.
–A pritisli, pogotovo nas, ti i takvi sa svih strana. Pa nam ne daju ni disati. Okomili se na nas k'o bijesni psi.
–A one druge???
–A one druge puštaju da divljaju. Jer,“ "bijesna psa se nitko ne usudi dirati, a dobrog svi tuku"
Obećanja, obećanja… ludom radovanja!!!
Pa, pogledajte samo Vučića! Došao je pun obećanja, a nije ispunio ništa. Od svega obećanoga. Niti je donio, kao što je obećao, protokole iz vukovarske bolnice. Niti je donio popise ubijenih i nestalih. Niti je obećao vratiti sve ono oteto. Niti je donio karte s minskim poljima.
Ali je, zato, ispunio svoj politički i zacrtani plan.
Pa kako će, ljudi moji dragi, donijeti sve to, kada na plećima, on osobno, nosi toliki teret učinjenih grijeha, iz naše ne tako davne prošlosti?
– Sve, sve je to već viđeno! I, po našem starom običaju, iz već viđenog , ništa nije ni naučeno.
“Vučić zbog svoje prošlosti ima priliku uvjeriti nas da je on jedan novi Willy Brandt na ovim prostorima. Ili će potvrditi, a bojim se da smo na tom tragu, da vuk dlaku mijenja, a ćud nikada.
A „vukove volimo kao Božja stvorenja, no svejedno nikada ih ne bi trebalo pustili među ovce. Čak ni ako se presvuku u ovčje odijelo.“
JER NAM SE, I ONAKO, PO CIJELI DAN ŠETAJU PO SELU, VUKOVI U OVČIJEM ODIJELU…
–No, nije problem u htijenjima svih naših susjeda, niti u njihovim provokacijama, niti u njihovim planovima, željama, plašenjima, tvrdnjama, friziranjima…, zato što su, ponavljamo, obrasci uvijek isti i nikad se neće promijeniti“, kazao je Ante Nazor.
Jer, nama nije problem u Srbiji niti u Srbima. Problem je bio, jest i bit će, u nama.
„Hrvatska je dobila rat i Hrvatska se treba sukladno pobjedniku tako i ponašati. Dostojanstveno prema sebi i drugima! Tako bi to radili drugi ratni pobjednici, a znali bi i cijeniti vlastitu hrabrost, bilo pojedinačnu ili zajedničku, ali i prepoznati nove/stare obrasce pritisaka.
Nažalost, nemamo mi taj kalibar političara koji će našim zapadnim “mentorima” reći NE, Srbe ignorirati, a njihovu petu kolonu u RH svesti na pravu mjeru, mjeru nebitnih palanačkih bukača i manipulatora, koje još i financiraju. Da, nije Vučić problem, niti srpska politika. Njihova mitomanska i falsificirajuća politička agenda je jasna stoljećima“.
Predsjednice, pod hitno mijenjajte Vaše savjetnike!!!
Jer, sam odabir trenutka za poziv Vučiću, po nečijem savjetu, niti je mudro promišljen niti je mudro odabran. Zar nakon onoga u UN, pozvati Vučića? Zar nakon izložbe o Jasenovcu, „gdje smisao nije bio Jasenovac i žrtve, već je to bio jedan pokušaj da se svijetu u New Yorku i UN-u predstavi laž o Jasenovcu, koju su Vučić, Dodik i ostali bezbroj puta rekli, tvrdeći da se radi o 700 tisuća ubijenih Srba u Jasenovcu. Cilj te laži je pokazati da je hrvatski narod genocidan te kako su Hrvati uvijek na neki način ubijali Srbe kroz povijest. Nakon te izložbe, ali i nakon nekih izjava Vulina i drugih, Dačića pa i nakon svega što su radili u Komisiji i mimo Komisije o Alojziju Stepincu, nakon optužbi kontinuiranih da je i ova Hrvatska ustaška država, a Hrvati ustaše, teško je naći razlog zašto se, baš sada, realizira posjeta koje je odgođena ranije, a kako se onda obrazložilo, uvjeti nisu bili pogodni za razgovore”, kaže i gospodin Zdravko Tomac.
”Puno će još vode proteći Dunavom prije nego što će Hrvatska i Srbija biti prijateljske zemlje”, rekla je i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
Zar se nakon svega što smo od njih doživjeli i kroz što smo prošli, nadati „iskrenom razgovoru“?
Jer, pokušali su prije agresijom…I izgubili sve bitke.
Pokušali su, onda, lažima… I od toga ništa nije bilo.
Pokušavali su i s pritiscima. Ni od toga ništa.
Pokušavaju sada i s udvaranjem… I opet ništa!!! Hrvati su progledali…
Pa, zar Vi, Predsjednice, zaista mislite da je Dačić samostalan strijelac i da radi to što stalno radi, bez Vučićeve suglasnosti? Ili da Vulin lupeta po svojoj savjesti i razumu. A tek riječi i djela njihove „umne i rječite“ premijerke Brnardić koja Vulina podržava…
Kakve laži?Kakve podvale?
–Pa njih je, moja Lucija, „laž u njihovoj istoriji uvek i spašavala!“
A jedan iz Vučićeve svite, zamislite molim vas, koji kao dio delegacije, dolazi u Hrvatsku, zamjenik je i predsjednika Odbora za dijasporu i Srbe u regiji, u Skupštini Srbije. Miodrag je to Linta, izbjegli Srbin iz Hrvatske, koji nam poručuje: „Nismo uspeli puškom, sada ćemo se boriti drugim sredstvima!“
Pomirbe nema bez istine, a Srbija i danas ponavlja svoje stare, vjekovne laži.
A lažljivcima nitko ne vjeruje, ni kad govore istinu”.
–Jest. Istina je kako je loše izabran trenutak za susret i razgovor. Ali, možda se Predsjednica ponadala da će joj kritike na račun izložbe o Jasenovcu u UN i ograđivanje od svega UN, biti dodatni bod u pregovorima? Tko to zna!?
Predsjednica je, kako sama kaže, poslala poruku i poziv Vučiću da se smire tenzije.
A što sada imamo? Jesu li se tenzije smirile? Je li se išta riješilo?
Jesu li Hrvati dobili i najmanju satisfakciju za sve pretrpljeno?
NISU!!! I niti će ikada dobiti.
–Ma, pričekaj malo! Ne leti uvijek pred rudu, moja Monika. Rezultati će se tek vidjeti, ako ih bude, pa tek onda kritiziraj. I tek onda razglabaj o onome što se jest napravilo, što nije, i što se moglo napraviti.
–Pa, Vučić je, meni se čini moja Lucija, prihvatio poziv, upravo zato, da bi se tenzije i podigle!! A, onda on, za pokazanu hrabrost- jer je došao među ustaše- pokupi poene među svojim biračima.
Predsjednice, mijenjajte savjetnike!!!
A Vi, draga naša Predsjednice, uzimate za savjetnika Matu Granića. Pa recite mi, onako iskreno, što je on to tako mudro i korisno uradio, nakon Tuđmanove smrti, za Hrvatsku? Jer, ja niti znam niti se toga sjećam.
Što je on to isplanirao uraditi za pet, deset, dvadeset godina sada?
Učinio je, učinio…Ali za sebe. Zar niste čuli onu na njegov račun“ Pola meni a pola Bagi“ . Uzeli ste njega koji ni po čemu nije, osim po samohvali, neki vrsni diplomat, a vjerojatno po njegovoj uputi, a po kratkom postupku, i bez ikakva promišljanja, smijenili ste izuzetnog i provjerenog stratega generala Domazeta, čije je umijeće planiranja potvrđeno i u Domovinskom ratu.
Tako se ne radi, poštovana Predsjednice, niti je itko dosad, prije Vas, nešto tako slično uradio.
I što sada!? Što sada uraditi? Kako Vas sada možemo braniti? Kako Vas braniti kada od čuda i nevjerice, još uvijek, ne možemo doći k sebi.
I ne zato što ste Vučića pozvali. Ne! I s neprijateljima treba razgovarati. Već zbog onog što je rekao, što je uradio i što je donio.
”Puno će još vode proći Dunavom prije nego što će Hrvatska i Srbija biti prijateljske zemlje”, rekla je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
Ali mora se priznati, trebala joj je za sve ovo velika, velika hrabrost. A hrabrosti je imala.
Imala je i mnoštvo dobrih poteza koje neki sada zaboravljaju.
Trebat će joj, trebat hrabrosti… Za ove sada i za sve njene buduće odluke. Treba joj i trebat će joj hrabrost. Ali joj treba i podrška. Jer su ptice grabljivice već spremne na čerupanje. I unatoč paljbi sa svih strana, unatoč držanju samoga Vučića i unatoč onome što je donio, naša Predsjednica je donijela pravu odluku. Iako, mora se priznati, ne i u pravom trenutku. No, za nadati se da je ponešto o svojim sugovornicima, a nakon susreta u četiri oka, i naučila.
–A kako bismo, inače, riješili s njima sva otvorena pitanja, moja Lucija? Ne, valjda, čekajući pomoć iz EU.
Jer i s neprijateljem ( s njim naročito) treba i razgovarati i pregovarati. Pa to je činio i naš pokojni predsjednik Tuđman!!!
Ja mogu , donekle, shvatiti paljbu onih lijevih. Oni su nešto ovakvo i priželjkivali. Ali, ne mogu shvatiti sve one druge koji joj, već sada, spremaju „pokop“.
Pa recite vi nama, dragi naši Hrvati i Hrvatice, što biste vi učinili, što biste vi poduzeli… da se svi ovi naši problemi koji se razvlače već više od dvadeset godina, riješe u našu korist?
Naravno, razgovarali i pregovarali. Pa, ljudi moji dragi, upravo je sada trenutak za to. Upravo sada Srbija mora i treba ispunjavati sve to kao uvjet za ulazak u EU. Ako želi biti njen dio. Upravo sada moramo i staviti na tapet sva naša, dosad neispunjena traženja, i razgovarati o otkrivanju sudbine 1945 nestalih osoba, o povratu kulturnog blaga opljačkanog u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata, o ukidanju srpske jurisdikcije nad progonom optuženih za možebitne učinjene zločine, položaju naših manjina u Srbiji, o neriješenoj granici, o plaćanju štete učinjene nam tijekom srpske agresije na Hrvatsku, o povratu pokradenog kulturnog blaga…
–A što ti misliš o konačnom rješavanju tih problema?
–Iskreno, nisam baš sigurna niti sam veliki optimist. Jer, oni ti, draga moja, još uvijek guslaju po onom njihovom starom Načrtaniju.
Te Srbija je od Zemuna pa sve do Virovitice, od Karlovca pa do Karlobaga…Te rat nije izgubljen. Te će vratiti, milom ili silom, Republiku Srpsku Krajinu. I Vukovar, i Dubrovnik, i Zadar, Karlovac, Knin i Petrinju.
Sve do… srpske Banije, srpske Like, srpskog Korduna i srpskog Vukovara… glavnog grada srpske Banije i Srijema. A na jugu do vekovnog srpskog Dubrovnika. I pola Hrvatske.
„Sve je to naše. Srpsko. Gde je i jedan Srbin, tu je Srbija“, viču i arlauču.
I sve je naše… I Gundulić , i Držić , i Vojnović , i Preradovića, i Bošković, i Tesla i…
Istina je to cela. I već zapisana.”
A to je i sada službena politika Srbije i strategija velikosrba. Jer na svim svojim sveučilištima taj dio hrvatske književnosti tumači se kao „srpska književnost“:
‒A odakle sad to? Zar oni nisu, dok smo mi imali i Marulića, i Gundulića, i Držića, i Vojnovića, i Preradovića, zar oni nisu imali za kneza, kako su ga neki tada zvali, trgovca „svinjara“? I prazne stranice povijesti koju su kasnije popunjavali krađama od svih drugih, a najviše od Hrvata.
„Cijela srpska povijest je laž! Srbi su rat protiv Hrvata pripremali još od Titove smrti!“, Sonja Biserko.
–I što sada?
–Ili sada il' nikada, draga moja Monika!
–A što, sada, s onima koji se dižu na sve četiri protiv Kolinde? Zar itko od nas ima pravo obezvrijediti sve ono dobro koje je Predsjednica napravila?
Pa, što nakon Kolinde? Dovest ćemo im, malo morgen, Bernardića, Milanovića, Glavaševića, Stazića…
Zar itko normalan misli kako ne će nastati još veća podjela? U ovoj našoj, jadnoj i već razdijeljenoj Hrvatskoj.
A kome to ide u prilog, reci ti meni?
–Pa naravno, svim antifama, svim jugofilima, lezihljebovićima, svim jugozatupancima, i svim ovim i onim udrugama i udrugicama…
I našoj susjednoj i prijateljskoj zemljici Srbiji koju naši umni političari jedva čekaju vidjeti u EU, jer je , kako oni kažu, nama to u interesu.
A u kakvom interesu, guknite već jedanput!??
I dok njih, tamo na istoku, u ovo isto vrijeme, njihov vođa poziva na jedinstvo, i dok ovdje Pupi, njegova desna ruka, odrađuje svoj dio posla i priprema teren za buduću njihovu „veliku“, mi čekamo. Mi se dijelimo…
Zar želite nešto takvo? Zar želimo opet pod njihovu čizmu i u njihovu „veliku“? Smirimo se, ljudi moji dragi, i spustimo tenzije. Ne radi se, ovdje, ni o meni ni o mojim uvjerenjima. Niti o vama i vašim uvjerenjima. Ovdje je u pitanju opstanak svih nas zajedno. I jedine nam i Lijepe nam Naše.
Jer smo posvađani, razdijeljeni.
Jer smo ugroženi sa svih strana.
I ništa manje nego što smo bili devedesetih.
I umjesto, da se svi složimo i radimo na jedinstvu, mi nikad nismo bili razjedinjeniji.
I gdje su nam sada te mudre glave? Ne vidim ih. Nema ni jednog jedinog pokušaja za smirivanjem situacije. Što ne sjednu zajedno i dogovore se.
„Svatko može postati konvertit, ali za to moraš ispovjediti svoje grijehe i moraš, brate, dobiti pokoru! Ako si pogriješio, daj nam da čujemo zašto?! Kao vjernici ćemo oprostiti. Ali kako ćemo oprostiti ako ne znamo što si napravio?”
Ali ja, moram iskreno priznati kako sam dosad bila, u velikoj nedoumici. Možda se neki sa mnom, oko nekih mojih gledišta, ne će ni složiti. Ali, iskreno, mrzim, i uvijek sam mrzila, kada se na nekoga netko obruši, a onda se svi sjate. I navale… Kao da uživaju u nečijem padu, neuspjehu i grješkama. I bila bih ništarija kada ne bih vidjela što nam i tko nam sve ovo radi. Za sebe ne tražim ništa, a dala bih za Hrvatsku sve! I to isto, tražim i od svih drugih.
–Ali, Hrvatska se uništava! Uništava se preko blokiranih, preko raznoraznih kurikuluma, preko poreza na nekretnine, preko Agrokora, preko Monsanta i GMO sjemena, preko uvoza, preko perfidnog napada na jezik, preko opustošene Slavonije, preko autonomaštva, preko napada na domovinski rat, branitelje; uništava se iseljavanjem, negativnom demografijom, studentima koji štrajkaju, profesorima koji ih podržavaju i huškaju…
–Pa ima li išta, u ovoj jadnoj zemlji, što se ne napada i što se ne pokušava urušiti? Od morala, vjere, Crkve, kulture, tradicije, povijesti, školstva, zdravstva…Domovinskog rata, branitelja i udovica iz Domovinskog rata.
Nastavlja se..
Vera Primorac
