Sanjin Baković: Čačić i Vrdoljak podržali bi Milanovića, a hoće li HDZ Karamarka za predsjednika RH?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 14 Ožujak 2019 12:55
Plenkovićev HDZ do predsjedničkih izbora mogao bi se naći u suštinskim problemima. Na redovim lokalnim izborima 2017. godine HDZ-ovci su izgubili Grad Gospić, a na prijevremenim lokalnim izborima 2019. godine apsolutnu skupštinsku većinu iz 2017. godine te bez aktualnog župana Darka Milinovića ne mogu sastaviti skupštinsku većinu ili bez HSP-ovog Karla Starčevića.
Ako je za vjerovati resornom ministru Lovri Kuščeviću HDZ neće u pregovore sa Darkom Milinovićem jer im se nije svidjela njegova dosadašnja politika. Darko Milinović je bio protiv Istanbulske konvencije i podržao je Ivana Penavu prosvjedom u Vukovaru, a to nije politika današnjeg lijevo liberalnog HDZ-a. Da je Kuščević kontradiktoran u vlastitim izjavama dokaz tome su i unutarstranački izbori u HDZ-u, jer uz Zlatka Hasanbegovića upravo je Darko Milinović dobio najveći broj glasova za izabranog člana Predsjedništva HDZ-a. Zamislite HDZ-ovcima se nije svidjelo pobjeđivati sa 55% potpore birača u prvom krugu lokalnih izbora, već im se sviđa “pobjeđivati” sa relativnom pobjedom od 35% kada samostalno ne mogu uspostaviti niti vlast.
Pritom ne zaboravimo da je za vrijeme Plenkovićeve vladavine HDZ u IX. izbornoj jedinici izgubio na lokalnim izborima 2017. godine vlast i u Gradu Kninu jer je Plenkovićev koalicijski partner SDSS podržao nezavisnog kandidata u tišini i okrenuo leđa Josipi Rimac. Rimčeva je poput Milinovića bila nacionalno osviještena što se moglo vidjeti prema obilježavanjima VRO Oluja u Gradu Kninu, a to nije modus operandi Pupovčevog političkog djelovanja. Josipa Rimac danas ne može proći niti na jednom natječaju na koji se prijavi, već je guraju u prvi plan kada se netko mora izblamirati u javnosti umjesto Lovre Kuščevića sa privolom. No, bitno je da Andrej Plenković želi svim pripadnicima nacionalnih manjina da se u Hrvatskoj ugodno osjećaju, a ne pita se kako se osjećaju HDZ-ovci i Hrvati od kada je on preuzeo HDZ i Vladu RH. Kako se osjećaju potvrđuje trend nastavka iseljavanja Hrvata.
Isti taj koalicijski partner postavlja ultimatume i u pogledu Ivana Penave pa kako je krenulo radi Milorada Pupovca HDZ bi mogao ostati i bez gradonačelnika u Gradu Vukovaru, jer nakon što je razbijen HDZ u Kninu, Gospiću i u Ličko - senjskoj županiji prema istim metodama nastoji se razbiti i u Vukovaru. Ivan Penava nalazi se u nemilosti, a protiv Nikole Kajkića podignuta je optužnica jer je sa predanim i profesionalnim pristupom istraživao Ovčaru. S tom činjenicom Vukovarci se dižu i idu leći. Naravno, o tome se u javnosti ne priča previše, već glavna je vijest u mainstream medijima da Milorad Pupovac nije došao na koalicijski sastanak.
S obzirom da je HDZ počeo gubiti glasače u vlastitim utvrdama za očekivati je da će i na Europskim izborima izgubiti desno biračko tijelo, a do tada će vajda Esih, Jonjić i Kartelo shvatiti kako im Hrvatski suverenisti nisu neprijatelji za razliku od Hasanbegovća i Glasnovića koji su svjesni ozbiljnosti trenutka i prednosti zajedničkog izlaska na izbore za EU parlament. Na posljednjoj tribini Hrvatskih suverenista moglo se zamijetiti i bivšu HDZ-ovu ministricu Bernardicu Juretić u ulozi govornice na temu “Budućnost hrvatskog i europskog društva”. Osim što Neovisni za Hrvatsku premišljaju poput Hrvatskih suverenista i jedni i drugi imaju ulaz u crkvene krugove. Neovisni za Hrvatsku putem Željke Markić, dok Hrvatski suverenisti preko Ladislava Ilčića. Stoga, nemojte nas dijeliti, već izdignite se iznad vlastitih taština i budite jedinstveni ukoliko želite zaustaviti Andreja Plenkovića čiju politiku ideološki i koalicijski ne podržavate.
Neovisni za Hrvatsku potporu su dali HSP-u uoči lokalnih izbora u Ličko - senjskoj županji, a što ako HSP i HDZ uspostave natpolovičnu većinu u Županijskoj skupštini Ličko - senjske županije, jer više je nego jasno iz nastupa Starčevića i Kuščevića kako im je zajednički interes ograničavanje moći Darka Milinovića. Neovisno o tome imati će priliku i Darko Milinović poentirati u korist Ličana. Hrvatski građani tada bi se mogli sa punim pravom pitati čiju politiku Neovisni za Hrvatsku provode budu li se opirali ući u koaliciju sa Hrvatskim suverenistima radi tzv. podjela sinekura. Kao da je važno tko će sjediti u EU parlamentu. Radi obveza u Hrvatskom saboru u mogućnosti neće biti nitko od prepoznatljivog trojca Hasanbegović - Esih - Glasnović, dok su Jonjić i Kartelo široj javnosti nepoznati.
Politička sudbina Andreja Plenkovića ovisiti će ujedno o rezultatu suverenista diljem EU-a koji će zajedničkim snagama promijeniti sliku Europe, a što bi moglo bitno utjecati na potencijalnu “Veliku koaliciju” demokršćana i socijalista koji će provođenjem dosadašnje globalističke politike dovesti pod upitnik formiranje natpolovične većine u EU parlamentu.
Krajem godine pred nama su predsjednički izbori. Ozbiljnijih kandidatura neće biti dok ne prođu europski izbori u svibnju. Ako promatramo moguće kandidature kroz rezultate u Ličko - senjskoj županiji tada nam je jasno da će Davor Bernardić iza EU izbora postati bivši predsjednik SDP-a što će otvoriti put Zoranu Milanoviću prema Pantovčaku. U slučaju i da Davor Bernardić preživi pukom slučajnošću SDP će se raspasti na proste faktore, jer tada bi većina utjecajnih SDP-ovaca i bivših ministara otišla za Zoranom Milanovićem te podržala njegovu nezavisnu kandidaturu.
Dakle, ne istupaju bez razloga u javni prostor ili jer su vidoviti Radimir Čačić i Ivan Vrdoljak s tezom da će podržati Zorana Milanovića u kandidaturi za predsjednika RH, a dok im Kolinda Grabar Kitarović ne dolazi u obzir. Za razliku od Plenkovićevih koalicijskih partnera Radimira Čačića i Ivana Vrdoljaka SDSS-ov čelnik Milorad Pupovac zna koga neće sigurno podržati. Sjetimo se samo koga je podržao u srazu s Kolindom Grabar Kitarović i onda ćete shvatiti da se Pupovčeva potpora bitno ne razlikuje od Čačića i Vrdoljaka bivšem SDP-ovom lideru. S potporom Zoranu Milanoviću pridružila bi se i Amsterdamska koalicija. HSS-ov lider Krešo Beljak podržao bi kandidaturu Zorana Milanovića što je u javnosti i istaknuo. Međutim, ništa novo jer kokošinjac je stigao do Amsterdama, a hoće li ga ugledati vrijeme će pokazati.
Svrsishodno tome postavlja se retoričko pitanje što će se događati unutar HDZ-a nakon EU izbora?
S jedne strane, imamo da je Plenkovićev HDZ izgubio Knin, Gospić i Ličko - senjsku županiju odnosno utvrde HDZ-a radi skretanja u lijevo i podilaženja neprirodnim koalicijskim partnerima koji ne žele podržati HDZ-ovog kandidata na predsjedničkim izborima. U nemilosti je i HDZ-ov vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Drugim riječima ako ne nakon Europskih izbora radi lošeg rezultata po HDZ, jer Andrej Plenković morati će obraniti 6 mandata iz Karamarkove vladavine do loma će doći uoči predsjedničkih izbora kada će postojati mogućnost urušavanja Plenkovićeve “stabilne” većine koju održavaju predstavnici bivše Kukuriku koalicije i Milorad Pupovac.
S druge strane, imamo aktualnu predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitarović koju ne podržavaju Plenkovićevi koalicijski partneri iz bivše Kukuriku koalicije, a izgubila je i potporu desnog biračkog tijela nakon manevra koji je učinila po pitanju Istanbulske konvencije, Marakeškog sporazuma, smjena i imenovanja na Pantovčaku te odricanja od pozdrava “Za dom spremni” koji su koristile postrojbe HOS-a u Domovinskom ratu. Zaista, za vjerovati je da više Kolinda Grabar Kitarović nema potporu niti desnog krila HDZ-a jer su razočarani u anacionalnu politiku Plenkovićevog HDZ-a koja ovisi o bivšim Milanovićevim ministrima i najbližim suradnicima.
U prenesenom značenju bez jedinstva nema više niti Kolinde Grabar Kitarović što se moglo najbolje vidjeti u srazu sa Ivom Josipovićem, a upravo to jedinstvo nestalo je preuzimanjem HDZ-a od strane Andreja Plenkovića ispred kojeg je kapitulirala i aktualna predsjednica RH. Uostalom, nakon što se ime Tomislava Karamarka po prvi puta pojavilo u anketama Kolinda Grabar Kitarović pala je na 32.6% potpore birača što je u potpunosti realno jer HDZ više ne prelazi 35% niti u vlastitim utvrdama bez desnog biračkog tijela, a to se najbolje vidjelo u Ličko - senjskoj županiji.
U korist Karamarkovog povratka u visoku politiku osim katastrofalnih rezultata u Ličko - senjskoj županiji te loših rezultata na nadolazećim EU izborima u odnosu na razdoblje kada je Karamarko vodio HDZ mogla bi utjecati i arbitraža u slučaju INA - MOL koja se vodi u Washingtonu, a upravo bi presuda trebala biti objavljena iza samih EU izbora. U tom kontekstu pitanje je hoće li Tomislav Karamarko ponovno preuzeti HDZ ili će se kandidirati na predsjedničkim izborima krajem tekuće godine. U svakom slučaju očekuje se njegov aktivniji politički angažman iza Europskih izbora, a dolaskom proljeća mijenja se krvna slika pa bi i anemija uskoro trebala pasti u drugi plan.
Iako se nalaze na vrhuncu političke moći evidentno je da su Andrej Plenković i Kolinda Grabar Kitarović potrošeni. Andrej Plenković u želji za preživljavanjem okupio je rušitelje HDZ-a iz Karamarkove ere i demontirao Domoljubnu koaliciju koja je osvojila Pantovčak i Banske dvore, dok se Kolinda Grabar Kitarović izgubila na putu prema vlastitoj ambiciji. Odluči li se Tomislav Karamarko u utrku za Pantovčak potporu će imati od Trumpove administracije prema istom obrascu kao što je to učinio James Jay Carafano koji je sudjelovao u Trumpovoj kampanji, kao i u tranzicijskom timu Donalda Trumpa za vanjsku politiku.
To bi onda značio početak kraja za Kolindu Grabar Kitarović koja pripada bivšoj Obaminoj administraciji koliko god se nastojala nametnuti Donaldu Trumpu i u konačnici njezino odustajanje od kandidature. Prilikom davanja intervjua u kampanji sa Ivom Josipovićem upravo je i sama Kolinda Grabar Kitarović izjavila kako će SAD odlučiti tko će biti naš budući predsjednik.
Valjda će na kraju shvatiti i u Neovisnima za Hrvatsku koja je poanta zajedništva na nadolazećim EU izborima u sklopu okupljanja hrvatske desice. Što god Tomislav Karamarko odlučio on će svoju bitku dobiti kao i sve dosadašnje. Na HDZ-ovcima je da ga striktno podrže bilo da je riječ o nadolazećoj unutarstranačkoj bitki ili ponovom osvajanju Pantovčaka, ali ovaj put Karamarko u prvom planu za razliku od aktualne predsjednice RH kojoj je poklonio povjerenje dok je predsjedavao HDZ-om, a ona isto povjerenje iznevjerila politikom koju je nastavila provoditi nakon njegovog programiranog pada.
Na osnovu dosadašnjih primjera mogli ste primjetiti da Tomislav Karamarko kada se kandidira za neku od dužnosti on uvijek pobijedi. Prema tome dok ne bude čista situacija hrvatska javnost živjeti će u zabludi kako su Andrej Plenković i Kolinda Grabar Kitarović alfa i omega hrvatskog političkog establishmenta. U suštini mogli bi gledati novi sraz Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića u izbornoj utrci za Pantovčak, a ne zaboravimo da je prednost u izbornim pobjedama 5:0 u korist Tomislava Karamarka.
U studenome 2016. godine odnosno pola godine nakon rušenja Tomislava Karamarka napiso sam članak “Mogu li Hrvati prisegom Donalda Trumpa očekivati novu eru Tomislava Karamarka?”. Kasnije je Tomislav Karamarko dobio javnu potporu Jamesa Jay Carafana prilikom osnivanja vlastitog Think tanka. Oni koji me prate od početka vjerujem da nisu zaboravili te trenutke. Uvjeren sam da su mnogi tada pomislili da pišem nesuvislo prvenstveno oni koji ne razumiju kontekst procesa u društvu i politici, a na koji način i kada će se moja teza ostvariti doznat ćemo u bliskoj budućnosti s obzirom da Tomislav Karamarko kao državnik nije stavio točku na “i” u visokoj politici. U konačnici upamtiti ćete tko je bio vizionar i tko je permanentno vjerovao u povratak Tomislava Karamarka, dok je većina hrvatskih građana mislila da je Karamarkova politička karijera završena, jer upravo im je ta teza plasirana u javnost iz krugova političkog establishmenta putem mainstream medija.
Sanjin Baković dipl.ing.
