Hrvatska, zemlja čudesa
- Detalji
- Kategorija: Čaplja
- Objavljeno: Petak, 25 Listopad 2013 17:11
Ima jedna zemlja, ime joj je Hrvatska...Jedna mala zemlja na brdovitom Balkanu imenom Hrvatska uskoro će postati predmet proučavanja svih relevantnih svjetskih znanstvenih ustanova kao i svih sveučilišta koja nešto znače na svjetskoj razini.
Najvećim stručnjacima iz svih mogućih znanstvenih područja Hrvatska je postala neriješiva enigma i svi se nadaju da će do kraja ovoga stoljeća i ta enigma biti bar djelomice razjašnjena, otprilike usporedo sa programom proučavanja povijesti života na Marsu.
Još u vrijeme kada nitko na svijetu nije imao pojma što je to Hrvatska, šačica avanturista u tenisicama, doslovce goloruki potukli su tada vrlo jaku vojnu silu jedne Jugoslavije potpomognute "božjim" narodom, Srbima, poznatijima po nazivu Četnici.
I tako Hrvat stvori slobodnu i nezavisnu državu na ovim prostorima i dade joj ime Hrvatska.
Jest da je mala ali nama hrvatima je tada bila, a nekima je i danas, naj ljepša i naj veća zamlja na svijetu. Lijepa naša Domovina. Hrvatska.
I taman kad smo mislili da smo nešto stvorili, nešto što je svaki iskreni i pošteni Hrvat sanjao stoljećima, počeše se događati neviđena čuda u ovoj zemlji Hrvatskoj.
Nismo ni primjetili kad i kako a već smo bili opljačkani od, kako smo tada mislili, Velikih Hrvata, koji su zapravo bili isti oni koji su nam decenijama radili o glavi i prisluškivali svaku našu javno izgovorenu riječ i zavirivali svojim doušničkim metodama u naše misli i duše.
Isti oni koji su bili veći jugoslaveni i od samih ideologa jugoslavenstva (čitaj: velikosrbstva) odjednom se nekim čudnim putevima i metodama postaviše na čelo domoljubnih avanturista i povikaše "juriš braćo"! a sami ostadoše u pozadini...
Tako se rodila prva neriješiva enigma čak i naj većim svjetskim filozofima. Pogotovo kad je taj isti narod više puta birao za svoje vodstvo iste one koji su ga sustavno vodili žedna preko vode.
Prošle su godine i godine dok ovaj hrvatski puk nije shvatio da je opetovano birao na vlast zapravo iste one zbog kojih su generacijama morali napuštati ovu zemlju.
Danas je mnogima postalo jasnije zašto je ova zemlja ostala jedina zemlja na svijetu, osim možda Kube, koja nije provela lustraciju i jednom zauvijek raskrstila sa komunizmom i komunističkim zločinima činjenim "u ime revolucije i naroda". Zapravo, danas možemo slobodno reći, da je lustracije i provedena, tko bio ostao? Činjenica je da je nekadašnja republika Hrvatska u sastavu SFRJ bila sva umrežena u udbašku paučinu, počevši od vlasnika tadašnjih birtija, poštara pa čak i do nekih "slugu božjih".
Ali ni to nije bilo dovoljno ovome narodu pa je na vlast doveo od dva moguća zla upravo ono gore zlo.
Dali je to klinički primjer jednog općeg automazohizma, politička nepismenost ili nešto sasvim treće? To je pitanje trenutno jedno od prvih pet nerazjašnjenih čudnih pojava ljudskog uma koje proučavaju vodeći svjetski politolozi i psiholozi.
Tako mala i nepoznata zemlja a tako puna devijantnog i autodestruktivnog ponašanja mase. Svrstat će nas u skupinu egzotičnih plemena koja se još jedino mogu susresti u neistraženim područjima Amazone mada sam siguran da se takvo što u amazonskim plemenima nebi moglo dogoditi jer sam njihov opstanak i sačuvana kultura i običaji govore nam dovoljno o njihovom stanju svijesti za razliku od Hrvata.
Ali zato je Hrvatska po nečemu naj bolja na svijetu. Prva, jedina i zasigurno posljednja država u kojoj je domoljublje zločin.
Država u kojoj se nagrađuje agresor i krvnik a domoljub se smatra državnim neprijateljem.
Država smo u kojoj je domoljublje zakonom zabranjeno jer ono iritra i vrijeđa osjećaje agresora. Valjda im stvara neizlječive frustracije što ih je šačica domoljuba avanturističkog duha satjerala u mišju rupu.
Zapravo, ništa nije čudno, bar nama koji živimo u Hrvatskoj ali je čudno recimo jednom prosječnom Amerikancu ili Francuzu kada na naj veći državni blagdan, Dan Nezavisnosti, Hrvati ne izvjese svoju nacionalnu zastavu, kao da je se stide ili se možda boje da će pasti u nemilost udbaša i četnika koji su, gle čuda, na vlasti u ovoj zemlji čudnovatoj.
U ovoj zemlji Hrvatskoj, državne vlasti hapse vlastite heroje, zapravo, ovo "vlastite heroje" se odnosi na nas koji smo iz običnog domoljublja krvarili zajedno sa tim Herojima a znamo dobro da naši Heroji nisu i njihovi Heroji. Njima su samo opasnost za "prijestolje".
Njihovi heroji jesu upravo oni koje uporno odbijaju izručiti evropskom pravosuđu za (ne)djela počinjena u ime njihove partije i njihovog režima koji svetkuju i danas. Odbijaju izručiti pravdi svoju i svojih očeva sramotu sve i po cijenu ekonomske blokade i svekolike propasti ove zemlje.
Zadnje čudo koje nitko na svijetu ne shvaća, a mi samo sliježemo ramenima, jest to da nam vladajuća bagra ode na "antifašistički" partizansko-četnički dernek umjesto da sa braniteljima slavi Dan hrvatskih Branitelja.
Dakle, vladajući su nam jasno i nedvosmisleno pokazali što im je na srcu. Nije to Hrvatska, nisu to Hrvati ni hrvatski ratnici.
Njima su na srcu oni isti koji su nas klali kako 41. do 45. tako i poslije 45. a da ne govorimo o ne tako davnim devedesetim godinama.
Njima je na srcu četnička kokarda maskirana crvenom petokrakom na čelu a ruke su im umrljane hrvatskom krvlju.
Ali u zemlji čuda, Hrvatskoj, nije Alisa nego Hrvati i zanimljivo, nitko se ne čudi osim cijelog normalnog svijeta.
ČAPLJA
