'Uljanik' torpedirao 10 kruzera; svaki vrijedi 100 milijuna eurića!?
- Detalji
- Kategorija: Damir Kalafatić
- Objavljeno: Utorak, 12 Veljača 2019 18:45
U Brodograđevnoj industriji Split, vlasništvo Tomislava Debeljaka, početkom lipnja 2018.g. porinut je u more brod za krstarenja polarnim područjima koji se gradi za krajnjeg kupca, nizozemsku tvrtku Oceanwide Expeditions, a predsjednik Uprave Brodosplita Tomislav Debeljak istaknuo je da je brod simbol restrukturiranja Brodosplita i iskorak u organizacijskom i tehnološkom pogledu; cijena broda prelazi vrijednost od stotinu milijuna eura, točnije 105 milijuna!
U vrijeme dok radnici (3. maja u Obersnelovoj Rijeci i) Boris Miletićevog Uljanika u Puli strepe za svoje plaće, poslove i sudbine svojih brodogradilišta, 2300 zaposlenika splitskog Brodosplita, već pet godina u vlasništvu uspješnog samoborskog poduzetnika Tomislava Debeljaka, trenutno izrađuju pet brodova.
-Navest ćemo jedan, superatraktivan…
-U tijeku je i gradnja jedrenjaka Flying Clipper, dugog 162 metra i širokog 18,5 metara, čelične konstrukcije, s pet paluba i nosivosti dvije tisuće tona, vrijednog pola milijarde kuna.
Brodosplit je prije 3,5 godine ugovorio taj velebni jedrenjak s kompanijom Star Clippers Ltd. Mikaela Kraffta iz Monaka.
Star Clippers Ltd. na europskom i američkom tržištu prisutan je sa svojom flotom od tri vjerne reprodukcije klasičnih jedrenjaka koji plove pod imenima Royal Clipper, Star Clipper i Star Flyer.
Jedrenjak čija se gradnja ove godine dovršava u Splitu replika je broda France II iz 1911., zadnjeg Clippera ikad izgrađenog, a koji je potonuo 1922.
Brodosplitov, Debeljakov jedinstveni jedrenjak trebao bi nesumnjivo ući u Guinnessovu knjigu rekorda zbog dužine od 162 metra.
-Nevjerojatno, 'žabari' s kopna uče ljude s mora kako se brodovi rade!?
A u našoj radišnoj Istri, do jučer uzoru ostatka Hrvatske, jedan je drugi rekord koji bez sumnje zaslužuje pažnju iste te Guinessove knjige:
Nakon dubiozne analize glede ukupnog poslovanja utvrđeno je kako je nekad neprikosnoveni brodograđevni gigant Uljanik iz Pule upao u blatnu jarugu gubitaka fenomenalnog iznosa od 1,4 milijarde eura ili 10,5 milijardi kuna!
-Pouzdano se može reći kako je na djelu odavno zamišljeni 'projekt Pula' bez Uljanika a sve u režiji partnerskoga dvojca Jakovčić – Končar
Desetak godina stara, ideja kontroverznog Ivana Jakovčića bila je da se od Pule napravi europski Las Vegas i eliminira svaka industrijska proizvodnja iz grada. To potvrđuje i kombinacija da se na Uljanikovu kompleksu izgrade tisuće i tisuće stambeno poslovnih jedinica.
Upravo po svojevremenom istarskom 'gubernatoru' Ivanu Jakovčiću, Uljanik treba restrukturirati tako da ga se što prije dokrajči, jasno, na teret države, a u režiji i realizaciji njegova aktualnoga poslodavca, tihoga partnera i intimusa Danka Končara, Uljanikova strateškog partnera inače isluženog robijaša iz Titine Yuge.
Evo crtice o tom yugo-robijašu:
Uspon Danka Končara počinje u Hrvatskoj 'proljećarske' 1971. godine kad se zapošljava u službi tehničkog održavanja u Jugoturbini-Karlovac gdje je, u vrijeme kad za brojne 'državne neprijatelje' iz ideoloških razloga nije bilo posla, brzo napredovao i za dvije godine došao na čelo direkcije Poslovnog inženjeringa, a u ožujku 1973. postao i direktorom.
Brz uspon pratila je i još brza korupcija. Nije dugo bio direktor, već četiri godine kasnije osuđen je za pljačku društvene imovine i privredni kriminal.
Okružni sud u Zagrebu mu je 1977. godine dosudio 12 godina strogog zatvora od čega je odgulio osam godina Lepoglave.
Ili, da rezimiramo o kakvoj se raboti radi:
U presudi je navedeno da je uzimao proviziju od izvoza drvne građe koju je preko Jugoturbine-Karlovac Šumsko gospodarstvo Delnice izvozilo u Italiju. Optužen je i za uzimanje provizije od robe koja se uvozila za potrebe poduzeća Topola iz Bačke Topole. Vrhovni mu je sud tri godine kasnije potvrdio izrečenu kaznu od 12 godina tamnice.
Teško je povjerovati da je Darko Končar 'popaljenu lovu' pošteno vratio ondašnjoj državi u cijelosti, vjerojatno je nešto i za stare dane pohranio na dalekim Kajmanima ili na onim britanskim 'junferskim' otocima, možda i kod ruske mafije!?
Inače, priča jedan moj prijatelj koji je tada s Darkom dijelio zatvorsku sudbinu kako je Končar u tamnici obavljao odgovornu dužnost 'medicinskog brata' te zatvorenicima prije spavanja dijelio tablete za miran počinak ili pilule protiv glavobolje, tlaka, proljeva i inih zdravstvenih tegoba, vrlo humano….!
-Uljanikovi 'money-džeri' (engl. money-novac, dakle žderači novca) 'požderali' su 1,4 milijarde eura; moguće su i oni primijenili Danko Končarev pljačkaški recept 'provizije od izvoza'!
Uljanik je privatiziran prije pet godina, dakle, postao je dioničarskim društvom u kojem je i država postala vlasnik s 20 posto dioničarskog udjela.
Svakako, dioničari su na Skupštini izabrali i menedžere, upravu i nadzorni odbor, povjerivši menedžerima dužnost i odgovornost upravljanja njihovom imovinom.
Nema nikakve sumnje, aktualnoj propasti Uljanika kumovali su i njegovi 'money-žderi', premda danas onaj Jakovčićev 'mali od kužine', Boris Miletić i župan Valter Flego svu krivicu nastoje pripisati hrvatskoj vladi iako dobro znaju da je u svakom sistemu vlada loš gospodar.
A loši gospodari su jedino i isključivo Uljanikovi menedžeri jer su (prema Ninoslavu Mogoroviću, parafr.):
-Zaključivali štetne, gubitničke ugovore koji nisu nikako mogli biti ispunjeni, prije svega jer su s vremenom rastjerali stručne kadrove nezadovoljne niskim primanjima. Osim toga, zbog kriminala i nenamjenski trošenih sredstava, rasli su dugovi prema dobavljačima, a time i isporuke neophodnoga repromaterijala. Penali za kašnjenje isporuke brodova progutali su ne samo ukalkuliranu minimalnu zaradu već su proizvodnju učinili potpuno neisplativom.
Čak se išlo tako daleko da su se poništavali potpisani ugovori za brodove, deficit se brzo povećavao, a država je trebala biti blagonaklona krava muzara za pokrivanje nastalih minusa….naraslih danas na famoznih 1,4 milijarde eura…itd!
A sad evo nešto zanimljivo i poučno iz Kine, 19.srpnja 2011.g.:
U Kini su u utorak ujutro pogubljena dvojica bivših zamjenika gradonačelnika gradova na istoku zemlje, pravomoćno osuđeni na smrt zbog primanja mita u milijunskim dolarskim iznosima, priopćio je kineski vrhovni sud i agencija Xinhua
Kod nas, u Puli, to se radi daleko kulturnije, humanije i miroljubivije:
Proteklih pet godina samozatajni Puljanin Gianni Rossanda, glavni menedžer (money-žder)Uljanika (s plaćom od sasvim pristojnih 60-120 tisuća kunića mjesečno!) vodio je u neminovnu propast brodogradilište Uljanik.
Nakon prosvjeda njegovih radnika u Zagrebu i Puli zbog neisplate plaća, Rossanda je veoma odgovorno stavio svoj mandat na raspolaganje, i….pala buha na medvjeda.
Svoj će poslovni angažman promućurni Gianni Rossanda vjerojatno nastaviti u menedžerskoj oazi, 'Uljanik-plovidbi', profitabilnoj tvrtki koja osim imena nema ama baš nikakve veze s matičnim, danas propalim 'Uljanikom'; mo*š mislit!
A ovih 1,4 milijarde eura mitološkog gubitka, pa, 'sve će to hrvatski narod pozlatiti', sic!
I još nešto za kraj:
Istra je veoma glasna kad je u pitanju regionalna samouprava, pače, Jakovčić i društvo pobornici su i Istarske autonomije, čak i secesije, ali svakako i riziku gubitaka koji su u takvoj autonomiji mogući.
Pa neka onda budu isto tako konzekventni u saniranju gubitaka svoga Uljanika, nekadašnje istarske a danas propale 'istrijanske' perjanice!
Veljača 2019.
Damir Kalafatić
