Stipe Mesić i pok. Moamer Gadafi
- Detalji
- Kategorija: Damir Kalafatić
- Objavljeno: Ponedjeljak, 02 Siječanj 2017 13:09
dopuna članku 'Kako zbrinuti Stipu Mesića'!? objavljeno 27. Ožujka 2011. na portalu 'Dragovoljca'
Ne treba biti nekakav poseban stručnjak za trgovinu pa shvatiti logiku da kod prodaje roba vlasnik robe posredniku (agentu ili zastupniku) plaća ugovorenu proviziju.
E, ali, kad kupac robe plaća proviziju posredniku tu onda nešto 'smrdi', nisu čista posla.
Pogotovo kad državna tvrtka poput 'naše velike' INE posluje preko privatnog lica-posrednika!
Trećeg prosinca 2003.g. 'Jutarnji list' je na naslovnici i uz članak pod naslovom 'Tajna provizija od 240.000 dolara' na uvoz Gadafijeve nafte objavio slike predsjednika Stipe Mesića i prijatelja mu libijskog predsjednika Moamera Gadafija tijekom Mesićeva posjeta Libiji.
List je tada napisao da iako su kupnju nafte dogovorila državna izaslanstva: INA plaća proviziju(privatnoj osobi) 'anonimcu' Sadiku Čoloviću(-Muslimanu), zastupniku austrijskog 'Leina Petroleum Corp.', koji je potpuno nepoznat domaćim naftnim krugovima osim Tomislavu Dragičeviću i Stipi Mesiću …slučajno!?
A da bi trag tom prljavom novcu bio što 'maglovitiji' financijska transakcija se izvodi preko tvrtke 'INTER-INA' u Londonu čiji je direktor (autorov kolega s fakultet, pošteni N.U., dipl. ing. kemije) nakon napisanog dokumenta 'Analiza' o brojnim 'nepravilnostima' u poslovanju(Mesić-Dragičevićeve INE!), pod hitno bio prisiljen abdicirati i otići u mirovinu!!
U tekstu 'Jutarnjeg lista' je stajalo da INA na ime provizije treba platiti 240.000 dolara, da proviziju od čak 15 američkih centa po barelu plaća na temelju agencijskog ugovora o posredovanju koji su s posrednikom Sadikom Čolovićem u ime INE potpisali predsjednik Uprave Tomislav Dragičević i Željko Vrbanović, donedavni član Uprave zadužen za veleprodaju i rafinerije.
Uzgred:
U naftnom svijetu uobičajena provizija u posredničkim poslovima iznosi između 1 i 2 centa po barelu(a nikako 15!), osim kod poslova kupoprodaje nafte pri čemu se uobičajeno plaća 7 do 10 centa po barelu.
Jasno, Mesićev odgovor je bio veoma brz i prostački, shodno njegovu komunikacijskom stilu: „Oprema članka i sam članak su čisti bezobrazluk a 'Jutarnji list' je obično medijsko smeće, sranje….i sve to je u funkciji nečije politike!“
Iako je INA, zbog 'kleveta i laži' najavila promptnu sudsku tužbu do iste nikad nije došlo što samo po sebi potvrđuje istinitost napisanog u spornom članku odnosno opravdanost sumnje da je isplaćena provizija završila u privatnim džepovima aktera mešetarenja Gadafijevom naftom. Ako ništa drugo sad je barem jasno zašto se je danas Stipe Mesić svrstao na stranu svog pajdaša Moamera Gadafija; pokoj mu duši!
A jasno je i to zašto iz INA-e otpuštena 'zviždačica' Vesna Balenović uza sve nastojanje Davora Šterna ne može natrag na posao u INU….jer je godinama tvrdila kako 'svi mutni poslovi s naftom vode preko Pantovčaka'.
I konačno, jasno je zašto plaćamo skuplje gorivo na crpkama INE, pa, treba namiriti nezajažljivu gramzivost njenih direktora i njihovih političkih mentora. Gramzivost je to kojoj nema kraja od 'neshvatljive' provizije za uvoz libijske nafte preko milijunske 'otpremnine' za Tomislava Dragičevića pa sve do najnovije afere oko netom uhićenog glavnog izvršnog direktora INE Bojana Milkovića, zbog 'mitologije'!
Napomena:
Mesić je u tri navrata putovao u posjet danas upokojenom Gadafiju, 1992., 2003. i 2008., i često isticao obostrano prijateljstvo s libijskim revolucionarnim vođom u čemu je značajnu ulogu imao Mesićev savjetnik Budimir-Budo Lončar čije je poznanstvo s 'nesvrstanim' Gadafijem puno starije od Mesićevog.
damir kalafatić
