Ime zagrebačkog Židova Johanitesa
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Ponedjeljak, 30 Ožujak 2015 17:07
Sve do 1954. ratni i mirnodobski zločinac Tito je masovno i pojedinačno ubijao svoje protivnike i neprijatelje, dakako i one, koje je takvima potvarao. Zagrebački kongres KPJ je unio promjenu u Titovo zulumčarenje i masovno ubijanje.
Izvadak iz Zapisa Dragana Hazlera, srpnja 2004.
Prof Dr. Ing. Edo Kunštek, bivši hrvatski komunist, kasnije sveučilišni profesor rudarstva u Boliviji, u Cochabamba-i bio je zajedno s hrvatskim komunistima (i drugima isto, ali ovdje ostanimo samo kod hrvatskih) u Moskvi na pranju mozga kod Staljina. Prema riječima očevidca – sudionika u spektaklu Staljinove čistke ubijeni su: pravi Zagorac – Hrvat Josip Broz, braća Cveići, Gorkić i strieljani su Sokol iz Banja Luke i Edo Kunštek iz Zagreba.
Steiner je kao hrvatski komunist židovskog podrijetla poslan u Sibir, gdje je proveo 900 mjeseci i pušten u Hrvatsku 1987. i napisao je o tome (za ono vrijeme) najčitaniju knjigu pod naslovom „900 mjeseci u Sibiru“. Pri strijeljanju Edo Kunštek je prostrijeljen, ali je ostao živ i uspjelo mu je vrlo mučki doći iz SSSR-a u Kinu i iz Kine dalje u Boliviju, gdje je umro 1993. Imam tri velika registra povijesne građe od Kunšteka, uključujući naša dopisivanja. Isti taj Prof. Dr. Edo Kunštek mi je rekao da je ovog Tita pod imenom ubijenog Josipa Broza poslao Staljin u Jugoslaviju da u njoj napravi red. Ovaj Tito je Poljak, što se početkom II. svjetskog rata nije niti tajilo. Srbsko-četničke patrizanke iz Primišlja, dolazile su u „oslobođeni Slunj“ od 14. studenoga nadalje i pjevale u kolu: Drug nam Tito, poljskoga je roda, al‘ je vođa našega naroda.“ Vladimir Nazor u pjesmi Titov Naprijed pjeva: „//Otkuda dođe pustolove; // Tko si, kud vodiš tu jadnu čeljad?// Goli su – bosi, bijedno ljudsko meso, // Nevoljna krv, što dah je moj smrzava...“ U zadnjim svojim pjesmama, prije nego su ga vlastiti komunisti otrovali, pjeva Nazor Rusiji i Titu: „Rusijo majko, zar ćeš ugušiti dijete svoje?“ Nazoreva pjesma, mislim da se zove „Hrast“ ima ovaj stih: „Uz Tita i Staljina – dva junačka sina// Nas ne će ni pakao smest...“
Govorilo se je u Zagrebu, od konca lipnja 1949. godine nadalje, kad sam bio u predmaturalnom razredu, da su njegovi (zna se tko su ti njegovi) otrovali Vladimira Nazora, kojeg su našli mrtvoga u zahodu. Za ono vrijeme je to bila normalna pojava. Nazora i nekoliko godina kasnije Mošu Pijadu, su njihovi otrovali, prvoga u Zagrebu, a drugoga u Parisu. Andriju Hebranga su ubili jer se je ponašao „ustaški“, tražeći da Hrvatski Srijem bude u ondašnjoj Narodnoj republici Hrvatskoj. Židova (ime?) Johanitesa su natjerali u zagrebačkoj Tvrtkovoj ulici, da skoči s III. kata. Osobno sam vidio to samoubojstvo jer sam kao student stanovao u neposrednoj blizini Tvrtkove ulice, u Švearovoj 7, suprot Križanićeve gimnazije. Židove su „dragovoljno“ transportirali u Izrael, a koji to nisu htjeli poput Božidara Kunca i Zdenke Kunc, koji su nesmetano pjevali u Zagrebu za vrijeme ozloglašene NDH, emigrirali su u Ameriku. Židov, inače sveuč. profesor u Zagrebu za vrijeme NDH se je zvao Božidar Weiss, a u ondašnjoj beogradskoj filijali Zagrebu, morao se zaštititi od „dragovoljnog“ preseljenja u Izrael promjenom prezimena u Vaić. Na Golom otoku završilo je život više Židova iz Hrvatske i iz čitave Titovine, nego u Pavelićevom sabirnom logoru Jasenovcu. Nota bene, jasenovačke Židove poubijali su srbsko-komunistički partizani, kad su 17. travnja 1945. zauzeli logor Jasenovac. O tome je govorio i nešto pisao u dokumentarnom djelu „Sam kroz Europu -jasenovački zatvorenik, visokorangirani hrvatski komunist Dr. Ante Ciliga. Jasenovački ustaše ga nisu ubili, nego su ga pustili na slobodu. Nisu Jasenovački ustaše ubili niti zatočenog hrvatskog komunistu Andriju Hebranga, ali su se za njegovu smrt pobrinuli jugokomunisti i to u doba mira 1948. godine.
Sve do 1954. ratni i mirnodobski zločinac Tito je masovno i pojedinačno ubijao svoje protivnike i neprijatelje, dakako i one, koje je takvima potvarao. Zagrebački kongres KPJ je unio promjenu u Titovo zulumčarenje i masovno ubijanje. Milovan Đilas, kao njegov prvi ratni i poratni suradnik je na tome Partijskome kongresu raskrinkan za svoje „Slobodne teme“, koje je objavljivao u ondašnjem dnevniku – glasilu KPJ – Borbi.
Ovaj izvadak iz veće cjeline šaljem Baselskom Gromovniku, sa svrhom da pronađe ime od unesrećenog Židova Johanitesa, koji je sebi uzeo život, kad su Titovi milicionari došli po njega da ga „dragovoljno“ presele u Izrael.
Unapied Ti Hvala Gromownitsche Basiliensis, za uslugu, koju ćeš mi učiniti.
Uz pozdrav Za dom - Spremni! odani Ti Dragan Hazler
