Hrvati u BiH nisu dijaspora, nego držvotvoni narod u svojoj državi
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Srijeda, 28 Siječanj 2015 18:05
Nije mi namjera nikoga uvrijediti, ali moram jasno upozoriti hrvatske medije i političare da još uvijek ne znaju što je dijaspora pa griješe iz neznanja ili namjerno. Proučavajući pojam dijaspore od Židovskog progona u Akad ili Babilon oko 500 godina prije Krista do našeg vremena postao sam malne stručnjak za dijasporu.
Kao takav usuđujem se uputiti sljedeću pouku i kritiku na one , koji pogrješno barataju pojmom, sadržajem i pravom dijaspore.
Godinama sam se trudio na uvjeravanju hrvatskih političara, medija i jezikoslovaca pa i nekih hrvatskih "iseljenika" da mi Hrvati, koji živimo u tuđem svijetu nismo iseljenici u pravome značenju te riječi, nego smo Hrvati u rasijanosti ili u dijaspori. Štoviše, ako je među nama čak neki pravi iseljenik iz Hrvatske, njegovi potomci rođeni u državi useljenja nisu više iseljenici/useljenici, ali jesu Hrvati u rasijanosti ili u dijaspori ako su zadržali svoju hrvatsku nacionalnu svijest.
Grčka riječ diaspora, znači rasijanost. NE, kako dvojako stoji u Klaićevom Rječniku stranih riječi: "rasijanost" i "rastepenost" (ili) "rasutost". Ovo drugo dvoje po Klaiću nije točno jer nijedan narod u rasijanosti nije rastepen i izgubljen kroz rasutost kao žito posijano na asfaltu, nego je uvjetovano nekim okolnostima promijenio svoje stanište, svoj "rasadnik", svoju iskonsku domovinu.
Dakle, točan prijevod i značenje riječi dijaspora je rasijanost, što je u srodstvu sa sijanjem, iz kojeg slijedi rast, plodovi i umnožavanje, a ne s rastepenost, iz koje slijedi nestanak.
Mi Hrvati, koji smo kroz bilo koju nepovoljnu okolnost napustili zavičajnu domovinu Hrvatsku nismo iseljenici u iseljeništvu/useljeništvu, nego smo Hrvati u dijaspori.
Nažalost, naša Matica u Zagrebu se ne zove Matica Hrvata u rasijanosti (ili u dijaspori), nego Hrvatska matica iseljenika. Pisatelj ovih redaka nije član te Matice jer se ne smatra iseljenikom, nego Hrvatom u dijaspori.
U hrvatskoj političkoj i medijskoj retorici smatraju dijasporom Hrvate u BiH
(Radi podpune jasnoće donosim u cjelosti članak iz Večernjeg lista i molim svaku redakciju, koja će eventualno objaviti moju raspravu o dijaspori, da objavi i članak iz V.L.) Hvala! D.H.
Ovaj kriterij potvaranjem Hrvata u BiH dijasporom je višestruko ne samo pogrješan, nego i narodnosno, dravnički i politički... štetan.
Hrvati u BiH nisu dijaspora ili rasijanost, a još manje rasutost, nego su starosjedilački, državotvorni narod u svojoj iskonskoj domovini - državi Bosni i Hercegovini.
Znam da će mi se zamjeriti radi sljedeće istine:
Hrvati iz BiH ne bi uopće trebali imati pravo glasovanja za parlament u Republici Hrvatskoj. Ako to pravo imaju Hrvati iz BiH, onda mora vrijediti isti pravni kriterij i recipročno. To znači da bi Hrvati iz Republike Hrvatske trebali imati pravo glasovanja za parlament R. BiH.
Ovim "tutorstvom" Republike Hrvatske i "privilegijom" Hrvatima iz BiH svodi se iste na status nacionalne manjine u dijaspori.
Skida se Hrvate u BiH sa statusa ravnopravnog naroda s Bošnjacima i sa Srbima (u BiH) i spušta ih se na razinu nacionalne manjine, koja traži svoje mjesto u parlamentu Republike Hrvatske, umjesto da bosansko-hercegovački Hrvati brojčano i po drugim sadržajima jačaju i ostvaruje svoje pravo u parlamentu R. BiH.
Hrvati u Vojvodini, u Srbiji, u Crnoj Gori i Sloveniji također nisu Hrvati u dijaspori, nego su većinom starosjedilački Hrvati na tlu svoje domovine politički otuđene od Republike Hrvatske, kroz susjedne otimačine, krađe dijelova povijestne Hrvatske i Hrvatskog naroda.
Oni su, dakle Hrvati u državama okruženja, a ne u dijaspori. Za njih bi bilo opravdanja da sudjeluju u Hrvatskom saboru, ali u tom slučaju dolazi u pitanje i sudjelovanje srbske nacionalne manjine iz Hrvatske u parlamentu Republike Srbije. Opravdanost te metode treba bilateralno razmotriti i donijeti ovakav ili onakav zaključak.
Naime, u svima srodnim situacijama pravnih država Europe vrijedi bilateralna recipročnost na temelju bilateralnih ugovora između dvije države. Hrvatska nema takove ugovore. Evo primjera: U Hrvatskoj imaju Makedonci, Kosovari i Lovenci staus nacionalne manjine a Hrvati u Makedoniji i njih oko 50.000 u Sloveniji nemaju status nacionalne manjine. Kosovari su prognali Janjevačke Hrvate, što čak nisu niti Srbi radili, a Hrvatska je bila medju prvima, koja je bezuvjetno priznala državu Kosovo.
Za takva rješenja mora se znati točan status i tretman Hrvatskog naroda: državotvorni narod, rasijanost ili dijaspora Hrvatskog naroda ili (i) starosjedilački Hrvatski narod u okruženju.
Ovo pogrješno tretiranje Hrvata u BiH dijasporom je štetno i za nas Hrvate u pravoj dijaspori jer nam se time "krade" naše pravo na zastupnike iz dijaspore u Hrvatskom parlamentu.
Mr.sc. Dragan Hazler, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori
Basel, 03. listopada 2011.
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Slijedi konfuzni i pogrješno tretirani pojam i sadržaj dijapore u Večernjem listu, na što se odnosi prednja dobronamjerna i ispravna kritika.
Otkako Hrvati iz BiH glasuju, HDZ je uvijek dobivao sigurne glasove i zastupnike
Piše: Zoran Krešić
Ostvare li se glasna razmišljanja da će stranke okupljene oko Hrvatskoga narodnog sabora u BiH (HNS) utemeljiti zasebnu listu za dijasporu na izborima za Hrvatski sabor, HDZ Jadranke Kosor mogao bi prvi put doživjeti da mu dijaspora okrene leđa ili da u zalihi osvojenih mandata ne može zasigurno računati s osiguranom kvotom od njih troje. Otkako Hrvati iz dijaspore, a ponajprije iz BiH, glasuju, HDZ je uvijek dobivao svih dvanaest 1995., odnosno četiri zastupnika 2000. godine te pet kada je bivši ministar obrazovanja Dragan Primorac ujedinio dva HDZ-a u BiH 2007. godine koje je samo godinu dana prije podijelio Ivo Sanader.
Bez dogovora
Mandati iz dijaspore redovito su bili razlog medijskog obračuna oporbe s HDZ-om u Hrvatskoj te sotoniziranja ovoga instituta zbog pojave mrtvih birača ili dvostrukoga glasovanja. Za razliku od proteklih izbora, zasad još nije bilo ozbiljnijih dogovora između čelnika triju HDZ-a o tome tko će se naći na listi za Hrvatski sabor, što samo dodatno potvrđuje navode da bi stranke okupljene oko HNS-a mogle prvi put samostalno krenuti u lov na glasove. Zapravo, podjela u dijaspori, odnosno BiH, već se dogodila na proteklim, doduše predsjedničkim izborima, kada je 'naše gore list' Milan Bandić mobilizirao hrvatske birače iz BiH, pa je njih 94 posto glas povjerilo upravo tom Gruđaninu na čelu hrvatske metropole. Tada HDZ-ov pulen Andrija Hebrang praktično nije ušao u drugi krug zbog toga što mu je dijaspora, odnosno HDZ-ovo biračko tijelo u BiH, pokazala prst dolje.
U jedanaestoj izbornoj jedinici HDZ je do sada uglavnom uspješno 'ratovao' s desnicom koja, razjedinjena, nije imala nikakva izgleda ostvariti uspjeh. S druge strane, SDP-ova koalicija u Hrvatskoj do sada, a najavljuju to i na sljedećim izborima, nema ambicija sudjelovati u izbornoj utrci za tri zastupnika. Smatraju kako bi vjerojatno na taj način izgubili vjerodostojnost. Istodobno, SDP-ova je koalicija šetnjom u Hrvatskoj u predstavljanju svoga programa i dijela vanjskopolitičkih ambicija navela vrlo primamljivu, napose za Hrvate u BiH, inicijativu za održavanje regionalne konferencije za BiH.
Hrvati iz BiH, naime, osjećaju se zapostavljenima i ostavljenima od Zagreba, a njihov ustavni položaj u BiH iznimno je loš jer su im nakon posljednjih izbora u toj zemlji Bošnjaci nametnuli člana državnoga Predsjedništva, izbacili ih iz utjecajne Vlade Federacije BiH... Također, službeni Zagreb već je nekoliko puta bio na strani vlasti u Federaciji koja je formirana mimo izborne volje Hrvata u BiH. Posljednji je primjer imenovanje Stipe Prlića za novog direktora HT-a Mostar i smjena Vilima Primorca. Te se promjene svakako nisu mogle dogoditi da nelegalne federalne vlasti u Sarajevu nisu imale zeleno svijetlo iz Zagreba. Upravo taj događaj bit će vjerojatno najveći poticaj da Hrvati u BiH na izbore u Hrvatskoj izađu s neovisnom listom.
Prečesto na gubitničkoj strani
Prema tumačenjima političkih analitičara, Hrvatima u BiH više ne odgovara da se nalaze između dvije vatre, odnosno počesto na gubitničkoj strani. S neovisnom listom i samostalnim nastupom na izborima napokon bi se izvukli iz ralja međustranačkih prepucavanja u Hrvatskoj. Na taj bi način Hrvati iz BiH sebi otvorili prostor da se njihov glas snažnije čuje, umjesto tek kukurikanja HDZ-ovih zastupnika koji su bili dio mašinerije za dizanje ruku o temama koje im uglavnom nisu zanimljive i ne tiču se Bosne i Hercegovine, a poglavito teškog položaja njihova naroda.
Dodatak Dragana Hazlera: Hrvati u BiH su konstitutivan narod, a ne dijaspora.
Ovim člankom, sadržajno i teorijski, pravno i politički, nacionalno i državnički bi se trebali pozabaviti stručnjaci za ova kompleksna pitanja. Osobno odustajem od rasprave jer je prekomllicirana. Izjasnit ću se samo istinom, da Hrvati iz BiH, glasovanjem u Hrvatskoj postaju nacionalna manjina u BiH, a oni to nisu, nego su konstitutivan narod. Ako Hrvati iz BiH kao konstutivan narod mogu glasovati u Republici Hrvatskoj, zašto mi Hrvati iz RH ne bismo mogli ostvariti pravo glasovanja u BiH po istome kriteriju. Za ovo "vrzino kolo" treba malo više odgovarajućih znanja i obostrane dobre volje. Zato se kao obični čovjek Hrvat ne ću upuštati u raspravu o ovoj zamršenoj temi.
Dragan Hazler, dopisao 26. siječnja 2015.
