Stjepan Radić - vođa i učitelj Hrvatskog naroda
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Subota, 09 Kolovoz 2014 16:01
Pripomena: Prvi dio ovog članka pisanog 2011. ima opći značaj, a drugi dio je posvećen djelovanju braće Radića i HRSS, odnosno HSS u Slunjskom kotaru. Treći dio je napisan sada 8. kolovoza 2013. radi nemara prema najzaslužnijem i najuzornijem vođi i učitelju Dr. Stjepanu Radiću, kojega hrvatska politička i državnička javnost zanemaruje, a slavi komunističke i četničke ustanke, početke najvećih zločinstava na Hrvatskom narodu u Hrvatskoj
Radostno i tjeskobno je u duši svakog Hrvata kad se spomene ime Stjepana Radića. Radostno zato jer je Stjepan Radić, uz svoga starijeg brata Antuna Radića bio najuzorniji hrvatski političar svoga vremena, a tjeskobno je na pomisao da su toga poštenog čovjeka, miroljubivog političara i uzornog Hrvata ubili politički Srbi i to u beogradskoj Narodnoj skupštini, što se rijetko događa sličnim načinom u parlamentima najprimitivnijih naroda u svijetu.
Po ovome, nepojmljivo strašnome zločinu u Beogradskoj Narodnoj skupštini, u kojoj je Puniša Račić po nalogu kralja Aleksandra Karađorđevića smrtno ustrijelio hrvatske zstupnike Đuru Basaričeka, Pavla Radića, ranio Ivana Pernara, Ivana Građu i smrtno ranio Stjepana Radića, dokazuje da Srbi 20. stoljeća nisu ništa napredovali od Srba, kakove je upoznao i predstavio njemački putopisac u 12. stoljeću. Evo o tome dokumenta:
Njemački kroničar Helmold iz Lübecka oko 1172. godine prošao je Balkanom i piše:
"Zovu se Srbi, đavolski sinovi, bez Božjeg križa, obslužitelji svih prljavština, koji na svojim mjestima na đavolski način žive, divljačkije od životinja." Izvor: Mostar, Crkva na kamenu, broj 3; strana 1, ožujak 1992.
Hrvatski političar Stjepan Radić je kao jedanaesto dijete u obitelji, rođen 11. lipnja 1871. u Trebarjevu Desnom pokraj Siska, a umro je u Zagrebu 8. kolovoza 1928. od rana zadobivenih u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928.
Životni put Stjepana Radića u siromašnoj seljačkoj obitelji i u školovanju bio je trnovit.
O tome Radićevom životnome putu ima oibilje podataka u povijestnoj literaturi pa će ih se ovdje navesti u najsažetijem obliku:
Iz političkih razloga isključen je iz sedmog razreda zagrebačke gimanzije te maturira privatno u Kraljevskoj velikoj realnoj gimnaziji u Rakovcu (Karlovac). Godine 1891. upisuje se na zagrebački Pravni fakultet, ali je isključen 1893. zbog javnog napada na bana Khuena i osuđen na četiri mjeseca zatvora.
Dvije godine kasnije osuđen je na šest mjeseci zatvora zbog spaljivanje mađarske zastave prilikom posjeta Franje Josipa I. Zagrebu. Zbog isključenja sa zagrebačkog Pravnog fakulteta nastavlja studij na praškom sveučilištu. Uskoro je isključen i s praškog sveučilišta, a zatim i s peštanskog tako da mu je daljnje studiranje onemogućeno na čitavom području Austro-Ugarske Monarhije.
Godine 1896. putuje u Rusiju, a u periodu od 1897. do 1899. godine studira u Parizu Višu političku školu. Neko vrijeme živi u Pragu, a kada ga policija protjera iz Praga, odlazi u Zemun za balkanskog dopisnika čeških, francuskih i ruskih novina. Od 1902. godine živi u Zagrebu i radi kao tajnik Hrvatske ujedinjene opozicije.
Od 1902. do 1906. glavni je urednik mjesečnika Hrvatska misao. S bratom Antunom 1904. osniva HPSS (Hrvatska pučka seljačka stranka). U Hrvatski sabor prvi puta je izabran 1908. u izbornom kotaru Ludbreg. U studenome 1918. godine na sjednici Narodnog vijeća SHS suprostavlja se centralističko-hegemonističkom načinu ujedinjenja južnoslavenskih zemalja.
Tada je izgovorio rečenicu: Ne srljate kao guske u maglu.
God. 1920. stranka mijenja naziv u HRSS (Hrvatska republikanska seljačka stranka). HRSS na izborima dobiva 50 mandata i tako postaje najveća hrvatska politička stranka. U srpnju 1923. putuje u London, Beč i Moskvu, gdje svoju stranku učlanjuje u Seljačku Internacionalu. Uhićen je po povratku u Zagreb u siječnju 1925. godine. Pušten je nakon što je njegova stranka dala izjavu u beogradskoj Narodnoj skupštini da priznaje monarhiju, Vidovdanski ustav i da stranka mijenja ime u HSS (Hrvatska seljačka stranka). Ulazi u Pašićevu vladu kao ministar prosvjete.
U veljači 1927. Radić je ponovo u opoziciji i sklapa koaliciju sa Samostalnom demokratskom strankom (koju je vodio Svetozar Pribićević) i nastaje Seljačko-demokratska koalicija.
Dana 20. lipnja 1928. godine zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić usmrćuje zastupnike HSS-a Pavla Radića, Đuru Basaričeka i smrtno ranjava Stjepana Radića. Stjepan Radić preminuo je 8. kolovoza 1928. u Zagrebu. Sahranjen je 12. kolovoza u Zagrebu na Mirogoju.
Pisatelj ovih redaka osjeća svojom dužnošću zapisati ovdje jednu djelatnost Braće Radića u Slunju, da spasi neke podatke od zaborava jer su srbski četnici i njihovi suradnici komunisti spalili za vrijeme "oslobođenja Slunja" u Drugome svjetskom ratu svu pismohranu.
Obzirom da su moji pređi od djeda Luke Haslera, preko otca Josipa Hazlera do moga pokoljenja njegovali ne samo političke, nego i prijateljske veze s braćom Radićima i nećakom Pavlom Radićem treba ovdje to zapisarti radi općeg značaja, a ne radi kulta obitelji Hasler.
Već 1904. dvojica Slunjana: Paviša Blažević i Luka Hasler (1919. prisilno fonetizirano u Hazler) su dovezli u svojim kočijama braću Antuna i Sjepana Radića u Slunj. Bilo je to u jesensko doba 1904. - ne sjećam se točnog datuma, koji je bio zaveden u dokumentaciji (zapisnici, nazdravice, pisma, slike...), koje su spalili "osloboditelji".
Tada je u Slunju osnovan Ogranak Hrvatske Republikanske Seljačke stranke. Iz ustmene predaje i iz sjećanja spaljenih zapisa o tome u kućnoj pismohrani, koje sam osobno čitao prvi odbornici i istaknutiji članovi HRSS u Slunju bili su (abecednim redom): Paviša Blažević, Franjo Božičević, Pavao Cindrić, Ivan(?) Flanjak, Ivan Gračan, Luka Hasler, Franjo Holjevac, Joja (Josip) Holjevac, Franjo Ivšić, Nikša Jurković, Rude Kovačević, Mate Kuterovac, Stipe Lalić, Ive Magdić, Josip Maršić, Josina Moćan, Josica Neralić, Mate Obajdin, Mile Paulić, Toša Skukan, Vale Skukan, Jure Štefanac, Periš Štefanac, Ivanjca Štrk, Mile Turkalj.
Čelni čovjek u Slunju i u Slunjskome kotaru bio je tada politički zastupnik Dr. Lovro Sušić.
Pisatelj ovih redaka dobio je od hrvatskog povjesničara Jere Jareba tridesetak pisama razmijenjenih između slunjskog čelnika HSS-a Tomislava Peričića i Dr. Lovre Sušića. Ta pisma, inače objavljena u Studia croatica su pohranjena u Pismohrani HAZUD-a u Baselu.
Za povijet je važno iztaknuti da su se Ogranci HRSS-a, postupno HSS- a, Društva Hrvatske Seljačke Sloge i Seoska straža HSS-a... jako dobro udomaćili u selima i mjestima Kotara Slunja. Najistaknutiji HSS je djelovao u Cvitoviću, Rakovici, Drežniku, Lađevcu, Nikšiću i u mjestu Slunju. U nekim selima poput Hrvatskog Blagaja, Furjana, Cerovca... i u mjestu Slunju, itd. bilo je podjele na HSS i Hrvatsku stranku prava, ali nije bilo nikakve napetosti između. Štoviše, bilo je prijelaza iz jedne stranke u drugu.
Iza Prvog svjetskog rata opet su Radići došli u Slunj. Dovezli su ih iz Košara (bivša željeznička stanica) u svojim kočijama Joso Hazler i Mile Ivšić.
Najvažnije je napisati i dati na znanje današnjem pokoljenju, da je Pavele Radić, uz pomoć svoga strica Stjepana Radića i istaknutih Slunjana utemeljio Hrvatsku banku i štedionicu u Slunju, u čemu su mu bili prvi podupiratelji, po abecedi (za ono vrijeme, prije pojave Bate u Slunju) veleobrtnik: Joso Hazler, veletrgovac Rude Kovačević, ljekarnik Mr.ph. Josip Maršić, bogati građanin Slunja, inače pravnik Zvonko Neralić i bilježnik Općinskog poglavarstva u Slunju Joso Turkalj.
U Arhivu Privredne banke Zagreb nalaze se dionice Hrvatske banke i štedionice u Slunju, koju je vodio Pavle Radić do srbskog atentata na hrvatske zastupnike u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928.
Pred Drugi svjetski rat HSS u Slunju su predvodili ovi odbornici (abecedno) i istaknuti članovi: Toma Blažević, Mate Božičević, Tomica Božičević, Joso Cindrić, Slavo Flanjak, Ive Gračan, Joso Hazler, Ive Jurašin, Rudica Kovačević, Slavo Kovačević, Dr. Antun Kuharić, Šima Lalić, Mićo Magdić, Nikola Neralić, Tomislav Peričić, Mile Požega, Mića Skukan, Mile Skukan, Janko Štefanac, Tone Štefanac (Šepo), Zvonko Štrk, Mile Turkalj, Tone Vučeta, Pero Žalac...
Pisatelj ovih redaka je osobno kao, učenik II. razreda Osnovne škole, 11. lipnja 1938. i kao učenik III. razreda Državne niže gimnazije u Slunju sudjelovao aktivno 11. lipnja 1947. u svetčanim skupovima HSS-a. Prvi u Slunju u nazočnosti Dr. Lovre Sušića i drugi i Rakovici. Nazočni su bili čelnici HSS-a Franjo Gaži i Stanko Škare
Na proslavi obljetnice rođendana Antuna Radića u Slunju 11. lipnja 1938. krasnoslovio sam pjesmu, što ju je spjevala učiteljica Katica Štefanac. Od nje se još sjećam dvije od pet kitica i par stihova:
ANTUNU RADIĆU
Šesdeset je godina i više,
Kako slovo na papiru piše,
Što se rodi naš veliki Sine,
Antun Radić, duša domovine.
U malome selu, on se rodi,
Trebarjevu Desnom Savi vodi.
Prosvjećenu misao on stvori,
Za koju se danas svaki Hrvat bori.
....
Sveđ onako, kako selo diše,
On izdaje "Domove" i piše.
....
Ostale stihove je progutao zaborav.
U Rakovici je 1948. nastupio Gimnazijski tamburaški zbor pod ravnanjem profesora Mateja Glušića, inače direktora Državne mješovite gimnazije u Slunju.
Članovi tamburaškog zbora su bili: Mijo Moćan (bisernica), Franjo Skukan (kontrašica), Nikola Skukan (prvi brač), Dragutin Moćan (drugi brač), Mirko Štefanac (treći brač), Mijo Štefanac (prva bugarija), Ivan Dubravčić (druga bugarija) i Dragan Hazler (berde).
Uz brojne narodne i druge prigodne pjesme izveli smo Hrvatsku himnu: Lijepa naša dmovino i odlomak "U boj, u boj" iz opere Nikola Zrinski od Ivana pl. Zajca.
Godine 1948. nije bilo bezazleno organizirati Skup HSS-a, na kojeg se je u Rakovici okupilo najmanje 3000 Hrvatica i Hrvata i izvoditi hrvatske pjesme s vrhuncem: Lijepa naša domovino.
U to vrijeme još do oko 1950. izvodile su se razne priredbe pod naslovom Seljačke sloge, a ne HSS-a. Štoviše, postojala je u Zagrebu, u Zvonimirovoj ulici i Knjižara Seljačke sloge i onda ju je progutala tamna noć zločinačkog komunizma.
Od toga vremena nadalje komunističke vlasti nisu dozvoljavale nikakav kult prema braći Radićima, sve do 1967. godine, kad se je Zvonimir Kulundžić usudio izdati dokumentarnu knjigu Atentat na Stjepana Radića.
Mr.sc. Dragan Hazler - u svojim ulogama za Hrvatsku
Basel, 8. kolovoza 2011.
Na obljetnički dan smrti Stjepana Radića, 8. kolovoza 1928. od posljedica ranjavanja u beogradskoj Narodnoj skupštini, 20.lipnja 1928.
==================================================================
Dodajem ovdje najvažnije i najaktualnije proslave upitne vrijednosti u RH!
Svejedoci smo raznih komunističkih i srbskih četničko-fašističkih derneka u Republici Hrvatskoj, uz nazočnost najviših političara i državnika RH, primjerice:
1. U Brezovici (Petrova Gora), 22. lipnja, kad su hrvatski komunisti na mig iz Sovjetskog saveza pobjegli iz hrvatskih gradova i zajedno sa srbskim fašističkim četnicima podigli ustanak protiv ratne Nezavisne Države Hrvatske. "Ustanak" su započeli ubijanjem redarstvenika po selima i miniranjem vlakova u čemu su pogibali nedužni putnici i kumice, koje su donosile plodove svojih žuljevitih ruku na gradske tržnice da zarade potreban novac za život svojih obitelji i školovanje djece. Takovi komunistički ustanci i zločini u njima se danas glorificiraju u Republici Hrvatskoj, što je nacionalna i svjetska sramota.
2. Slavi se na dan 25. svibnja u Kumrovcu, izmišljeni rođendan šumskog maršala Jospa Broza Tita, kojeg je međunarodna nadležna javnost stavila na 10. mjesto najvećih ratnih i mirnodobskih zločinaca 20. stoljeća. Taj velezločinac Tito je odgovoran za:
-Genocid ubijanjem i progonom više od milijun Hrvata.
-Genocid ubijanjem i progonom oko 2,7 milijuna ljudi raznih nacionalnosti s prostora bivše Jugoslavije.
-Za smrt od najmanje milijun vojnika svih narodnosti, koji su na raznim stranama (diktirano zakonima o vojnoj službi!) ratovali na prostoru Hrvatske i bivše Jugoslavije...
-Taj velezločinac Tito je odgovoran za progon (uz paralelno ubijanje!) oko 700.000 podunavskih Nijemaca, za progon u Tursku oko 300.000 muslimana raznih nacionalnosti, za progon i ubijanje oko 50.000 Talijana i oko 100.000 Mađara.
Jesu li političari Hrvatskog naroda i dio naroda toliko umobolni da slave velezločinca Tita i dozvole nazivati njegovim imenom toponime u hrvatskim gradovima i Jadranskoj obali?!
3. Nepojmljivo je zamisliti, ali moguće je vidjeti, da Republika Hrvatska slavi srbsko četnički fašistički ustanak u Srbu, svakog 27. srpnja. Uoči toga dana su fašistički četnički Srbi iz budućih postrojbi Momčila Đujića poklali nekoliko hrvatskih sela i hrvatske katoličke hodočasnike, čak su ubili komunističkog prvaka u Lici Marka Oreškovića jer je bio Hrvat.
Najzanimljivije jest spomenuti, da na tim komunističkim i srbsko-fašističkim dernecima sudjeluju političari iz Hrvatske, primjerice: Ivo Josipović, Stjepan Mesić, Vesna Pusić... i organizator četničkih derneka, srbsko-nacistički bolesnik Milorad Pupovac.
Zašto je izostao svaki kult najzaslužnijem vođi i učitelju Stjepanu Radiću?!
Ne ulazeći ovdje u detalje spomenutih deneka niti u ostala komunistička i fašističko-četnička slavlja postavljam temeljno pitanje:
Je li za Hrvatsku u svima pojavnostima važniji miroljubivi političar Dr. Stjepan Radić, kojeg je u beogradskoj skupštini smrtno ranila srbska fašistička kamarila i od rane je umro 8. kolovoza 1928. ili su važniji komunistički i četničkofašistički zločinci i zločinački jubileji?!
Danas je 8. kolovoza 2014. obljetnički dan nasilne smrti vođe i učitelja Dr. Stjepana Radića, vrhunskog čovjeka u svima vrlinama. Republika Hrvatska i njeni političari se uopće ne osvrću na smrtni dan velikog vođe i učitelja, mirotvorca i državnika Dr. Stjepana Radića, a slave jubileje komunističkih i srbskofašističkih zločinaca, koje je osudila suvremena svjetska javnost.
U Hrvatskoj je nemoguća i nepotrebna promjena povijesti, ali je moguća i potrebna promjena ocjene pojedinih povijesnih zbivanja. Najveća tri zla 20. stoljeća: komunizam, nacizam i fašizam pogodili su protiv volje brojne narode u Europi i među njima Hrvate. Svi narodi ili većina naroda u Europi su se distancirali i osudili sva tri zločinstva: komunizam, nacizam i fašizam, a jedino u Republici Hrvatskoj se slavi najveće zločinstvo komunizam i velezločinac Tito uz srbski četnički fašizam, kojeg predvodi nacistički bolesni srbenda Milorad Pupovac.
Dokad će u Hrvatskoj ovako naopako iako ju Europska Unija upozorava na štetnost zaštite komunističkih zločinaca? Primjerice: Josip Perković, Josip Boljkovac...
Mr. sc. Dragan Hazler - hrvatski djelatnik
Basel, 8. kolovoza 2014. - na obljetnički dan smrti vođe i učitelja Hrvatskog naroda Dr. Stjepana Radića, 8. kolovoza 1928.
Vječna Ti slava i čast hrvatski velikane, Stjepane Radiću - S nama si!
