Svi smo mi odgovorni za Hrvatsku, a nitko ne preuzima odgovornost!
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Nedjelja, 27 Srpanj 2014 17:08
Uz Božju pomoć - svi za Hrvatsku složno, pošteno, domoljubno, integrirajuće i državotvorno! Željeli smo državu Hrvatsku, a danas je puštamo komunističkim antifašistima. Većina Hrvatica, Hrvata i poštenih građanki i građana svih dobi željeli smo kao ozebao Sunce suverenu, slobodnu, pravednu, demokratsku, ujedinjenu, gospodarski jaku i naprednu državu Hrvatsku oslobođenu od svim fašizama i komunizama bez i s prefiksom "-anti".
"Osloboditelji" s prefiksom "anti" su bili jednako i čak veći zločinci prema hrvatskome narodu i prema svemu hrvatskome, nego oni bez "anti".
Takvi neprijatelji s prefiksom "anti" ostali su i danas isti "antaši" (neprijatelji) suverene države Hrvatske i hrvatskog naroda. Svoj "anti" unijeli su i u Ustav RH, u kojemu stoji oslonac i produžetak na Titov avnojevski Zavnoh. Uz ostala zločinstva pod Zavnohom je poubijano i prognano više od milijun Hrvata i nekoliko stotina tisuća nepodobnih nacionalnih manjina (Nijemaca, Bošnjaka, Talijana, Mađara...).
Zločinački Zavnoh se mora izbaciti iz Ustava Republike Hrvatske jer se ona zasniva na povijesnoj svijesti hrvatskog naroda o sebi i o hrvatskoj državotvornosti, a izborena je Hrvatskim domovinskim osloboditeljskim ratom, u kojem su se Hrvatski branitelji i osloboditelji oružano borili protiv svih oblika zločinačke titovštine, uključujući protiv avnojevskog Zavnoha.
Plebiscitarno smo se opredjelili za izlaz iz Titove Jugoslavije i za vlastiti hrvatski put
Prvi korak k pravilno postavljenom cilju bio je plebiscitarna odluka za suverenu Hrvatsku, oslobođenu od avnojevske, beogradske Jugoslavije protkane sa svima nametnutim velikosrpskim pohlepnim ideologijama, napose ubijanjem i progonom Hrvata, pljačkom i posrbljivanjem svega živoga i neživoga u Hrvatskoj.
Ideji samostalnosti Hrvatske suprostavila se Srbija i petokolonaški Srbi u Hrvatskoj
Kad smo pristupili pravnom, miroljubivom i demokratskom ostvarivanju suverene i suvremene države Hrvatske - pravedne i ravnopravne za sav hrvatski narod bez obzira na njegovu genetiku i povijesne naslage, nametnut nam je srbski okupacijski, genocidni, silovateljski, pljačkaški i vandalski rat pod avnojevskom crvenom petokrakom od avnojevske JNA, Srbije i Crne Gore, kojem su se glavnom ulogom pridružili petokolonaški Srbi u Hrvatskoj.
U obranbenom ratu Hrvatska je pobijedila nadmoćnog i vrlo opasnog neprijatelja
U Hrvatskom obranbenom i osloboditeljskom ratu Hrvatska je pobijedila višestruko nadmoćnog neprijatelja: Titovu avnojevsku i zavnohovsku JNA kao i svu pridruženu protuhrvatsku zločinačku gamad.
Kao u svima ratovima bilo je i u Hrvatskom domovinskom i osloboriteljskom ratu obostranih ratnih žrtava i kolateralnih žrtava plus pljačka i uništavanje hrvatske imovine plus miniranje više od trećine Hrvatske srpskim minama, što je trajni genocid Srbije protiv hrvatskoga naroda...
Korištenje ubitačnih mina je međunarodno zabranjeno!
Korištenje ubitačnih mina je zabranjeno Međunarodnom konvencijom pa se postavlja pitanje na Hrvatsko pravosuđe, zašto ne tuži Srbiju za kršenje Međunarodne konvencije miniranjem Hrvatske i zašto ne prisili Srbiju na odstranjivanje svojih mina u Hrvatskoj ili plaćenje deminiranja i naknadu štete nastale od srbskih mina u Hrvatskoj?!
Ova Hrvatska se mazohistički odnosi prema zločinačkoj Srbiji!
Za neopisivo golema zločinstva, koja su Srbi iz Srbije i petokolonaški Srbi počinili Hrvatskoj i Hrvatima nitko na zločinačkoj strani nije odgovoran. Baš suprotno "antifašistička" politika Republike Hrvatske se mazohistički dodvara petokolonaškim Srbima i zločinačkoj Srbiji; nudi joj se poput besplatne prostitutke i čak joj svestrano pruža svaku uslugu i pomoć za ulazak Srbije u EU i ujedno službeni ulazak Hrvatske u "Region" ili treću velikosrpsku Jugoslaviju, kojom će se vladati iz Beograda.
Za trajanja rata Hrvatska je učinila dvije globalne pogreške sa svima popratnostima:
1. Tajkunska privatizacija s kojom je započela gospodarska kriza, koja traje i sada popraćena sa strašnim posljedicama, od kojih spomenimo samo tri:
a) siromašenje naroda i države kroz pad sveukupne proizvodnje i uvoz stranih roba
b) enormno vanjsko i unutrašnje zaduživanje
c) nezaposlenost, koja ima više posljedica, među kojima su pad demografije i odljev mlade radne snage...
2. Abolicija i amnestija agresorima - JNA, Srbiji, Crnoj Gori i petokolonaškim Srbima bez postavljanja uvjeta, kao na primjer vraćanje pljačkovine i nadoknada ratnih šteta.
Tom abolicijom i amnestijom nije obuhvaćena hrvatska obranbena strana pa imamo za posljedicu, da srbski zločinci svih oblika (ubojice, pljačkaši, silovatelji, vandali...) žive u Hrvatskoj ne samo slobodno, nego svestrano privilegirano (nadprava nacionalne manjine, obnova i izgradnja srpskih kuća, crkava i drugih građevina, koje su većim dijelom porušili Srbi, Crnogorci i JNA, novčane i druge podpore srpskoj nacionalnoj manjini, sudjelovanje u svima razinama vlasti u RH, politička prava po propisima velikosrpskih ideologija, srpske političke stranke, državnopolitička Srpska pravoslavna crkva...
Hrvatsko pravosuđe procesuira i kažnjava Hrvate, a štiti srbske zločince
Po jednostranoj aboliciji i amnestiji srbski zločinci su slobodni građani, a Hrvatske branitelje se pravosudno procesuira i kažnjava za ratne žrtve i kolateralne žrtve na strani neprijatelja.
Abolicija i amnestija za srbske zločince je bio pogrešan čin!
Ako je prvi predsjednik RH Dr. Franjo Tuđman napravio pogrešku, uvođenjem abolicije amnestije za srpsku agresorsku i svestrano zločinačku stranu, zašto dvojica nasljednika u ulozi predsjednika RH (Stjepan Mesić i Ivo Josipović) ne isprave tu pogrešku: a) ukidanjem amnestije za srbsku agresorsku i genocidnu stranu?! ili b) uvođenjem amnestije za obadvije zaraćene strane.
Srpski zločinac Veljko Džakula, predsjednik Vlade SAO Krajine nije kažnjen
Najveći absurd, koji proizlazi iz jednostrane abolicije i amnestije jest taj da Hrvatske branitelje procesuira i kažnjava hrvatsko, srpsko i međunarodno pravosuđe, a prema srpskim zločincima su svi obazrivi i blagi u kažnjavanju, ako uopće dođe do procesuiranja.
Na primjer Veljko Džakula je bio na čelu svih srbskih zločinstava u Pakracu i zapadnoj Slavoniji, gdje su ubijani nedužni Hrvati i taj neosuđeni ratni zločinac danas vodi jednu srpsku stranku u Hrvatskoj i uživa zaštitu hrvatskog pravosuđa.
2008. g. snimljen je dokumentarni biografski film o mučki ubijenom Hrvgatu dr. Ivanu Šreteru – mirotvorcu, liječniku, dobrotvoru... Među brojnima u filmu je sudjelovao i Veljko Džakula. Džakula je vršio dužnost Predsjednika Vlade SAO Krajine zapadne Slavonije, a potkraj rata bio je zarobljen, ali i ubrzo amnestiran. On tvrdi da ne zna gdje se nalaze posmrtni ostatci dr. Ivana Šretera... Na spomen zločinca Veljka Džakule, svakome Hrvatu, Čehu i svakom nesrbinu u Pakracu padne mrak na oči. Najčešći komentar je: Svi mi znamo tko je on! A „on“, slobodno šeće naokolo i pokušava revidirati hrvatsku povijest!
Džakula je samo jedan od tisuća sličnih srpskih zločinaca, koje uopće ne procesuira Hrvatsko pravosuđe, a Haaški sud (ako uopće procesuira), onda donosi blage kazne kao za dvojicu iz zloglasne Vukovarske trojke, a trećega Radića oslobađa svake kazne. Absurd absurda!
Srpsko pravosuđe ne kažnjava niti Vladu SAO Krajine u Beogradu
Srpsko pravosuđe ne kažnjava nikoga od značajnih ratnih zločinaca, na primjer u Beogradu djeluje slobodno i nekažnjivo vlada i generalstab tzv. Republike srpske krajine, koji su najodgovovorniji za sve zločinstva u Hrvatskoj, ali srpsko pravosuđe ih ne kažnjava niti ih izručuje Hrvatskoj. Hrvatska niti ne traži izručenje vlade i generalstaba zločinačke Republike SAO Krajine, a srpsko pravosuđe lovi i kažnjava Hrvatske branitelje, primjerice Veljko Marić i kažnjava ga 12 godina zatvora. Hrvatsko pravosuđe uopće ne štiti hrvatskog branitelja Veljka Marića. Zašto???!!!
Hrvatsko pravosuđe procesuira i kažnjava hrvatske branitelje
Hrvatsko pravosuđe se jako trudi u procesuiranju i kažnjavanju hrvatskih branitelja za ratne žrtve, na primjer za ubijene četnike i četničke pomagače u Medaku i za kolateralne žrtve na strani agresorskih Srba. Primjerice Norac, Glavaš, Merčep, a na primjer srpski zločinac Savo Štrbac kleveće pred svijetom Hrvatsku i Hrvate, a zločinac iz Vukovara Stanimirović (gradonačelnik okupiranog Vukovara, iz kojeg su uz ubijanja svih nesrba, protjerivani Hrvati, silovane Hrvatice i pljačkala hrvatska imovina...) sudjeluje čak u Vladi RH. U Hrvatskom pravosuđu nema ni malo "p" od pravosuđa.
Brojni srpski i crnogorski zločinci žive slobodno i čak djeluju protiv Hrvatske
Hrvatsko pravosuđe je nesposobno ili neće privesti pred lice pravde Dragana Vasiljkovića - kapetana Dragana jednog od najvećih zločinaca u srbskom agresivnom i genocidnom ratu na Hrvatsku.
Hrvatsko pravosuđe nije nikada zatražilo izručenje nijednog ratnog zločinca, koji žive slobodno u Srbiji, u Crnoj Gori i u tzv. republici srpskoj.
Hrvatsko pravosuđe nije procesuiralo niti osudilo nijednog oficira JNA (molim, za njih nije izraz častnik!). Svaki čovjek ne samo u Hrvatskoj, nego u Sloveniji, u BiH i drugdje znade da je upravo JNA započela rat u Sloveniji, u Hrvatskoj i u BiH i pridružili su se k njoj Srbi svih ideologija i Crnogorci.
Dovle, tek simbolično o stvaranju države Hrvatske kroz nametnuti srbski agresijski i genocidni rat i spomenute naše pogreške, napose abolicija i amnestija srbskim zločincima.
To je samo djelić stanja i ponašanja u Hrvatskoj, koje nitko ne mijenja na bolje i postalo je svakodnevna slika i prilika u Hrvatskoj.
Dragan Hazler - hrvatski djelatnik
Basel, 26. srpnja 2014.
Nastavak slijedi:
Mirnodobsko razdoblje u Hrvatskoj traje od pobjedonosne "Oluje" 5. kolovoza 1995.
