Gospodarstvo vodama i Gospodarski projekti
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Utorak, 27 Svibanj 2014 17:05
Hrvatska je bogata vodom, a siromašna poduzetničkim duhom! Hrvatska je na petom mjestu u Europi po bogatstvu zdrave pitke vode, a naše vodno blago kao u stihovima pjesme Antuna Nemčića urezanima u stijenu Plitvičkih jezera:
"Sad divljim skokom // Sad mirnim tokom // Sa naše gore // U Tuđe more."
Zašto smo siromašni, a pustimo da u bezcijenje teče u nepovrat bogatstvo prirode, "Što Višnji nam je Bog d'o!"
Voda za piće, voda za sve kućanske i higijenske potrebe, voda za ugoj riba i vodozemaca, voda za navodnjavanje poljodjelske zemlje, voda za industrijske i prometne potrebe, voda kao energetik, voda za plovnost, voda kao atmosferski i klimatski regulator...
Mineralne vode,
Ljekovite termalne vode
Morska i jezerska voda
Vodoplovni sustav Dunav - Sava (stariji aktualni članak)
Za vrijeme bivše Vlasti HDZ-a bila je vrlo isticana potreba izgradnje vodoplovnog sustava s kanalom Dunav – Sava od Vukovara do Šamca. Koalicijska vlast predvođena kriptokomunističkim SDP-om je taj važan Projekt skinula s reda prioritetnih potreba, što je velika pogreška.
Podsjećam, da su taj projekt zbog svoga značaja stavljale u građevinski plan obadvije Jugoslavije jer je skraćivao plovni put za oko 475 km ne samo za Hrvatsku plovidbu Savom uzvodno prema Sisku i ondašnjem lučkom gradu Karlovcu, nego se to skraćenje odnosi na cijelu BiH skoro do Jadrana i na zapadni dio Srbije i njoj gospodarski gravitirajućih krajeva. Dakako, to skraćenje plovidbe čini kanal zanimljivim čak i za Sloveniju, ako kupuje ili prodaje robe, od kojih doprema-odprema gravitira Vukovaru i Šamcu, a ne Zemunu.
Vodoplovni kanal Dunav - Sava, odnosno Vukovar - Šamac čini Hrvatsku zanimljivijom Europi, koja je sva povezana plovnim kanalima.
Iako Europa ima sve oblike prometnica na zavidno visokom stupnju razvoja, ipak se posvećuje velika briga vodoplovnim kanalima jer je plovni transport najeftiniji, a za prijevoz nekih roba je i najpovoljniji.
Naime, u tom projektu ne radi se samo o skraćivanju plovnog puta kanalom, od kojeg bi Hrvatska imala najveću korist, nego o uključivanju uz njega čitav niz gospodarskih iskorištavanja vode Dunava s Dravom i Save, kao na pr. zaštitna od poplava i navodnjavačka melioracija u tom plodnom dijelu Hrvatske, zatim izgradnja ribogojilišta, sportskih objekata poput Jaruna u Zagrebu, vodnih rezervata za divljač i pitomu vodo-kopnenu perad. Takav projekt omogućio bi uvođenje raznih kultura poput riže, brzorastućih topola, hrasta lužnjaka...
Ne zaboravimo ni vodoplovno povezivanje Hrvatske ne samo s obližnjim predjelima, nego i s Europom, a transporti vodom zadobivaju na značaju jer su najeftiniji i rasterećuju sve kopnene i zračne transporte. U svemu tome Hrvatska će profitabilno zaposliti dosta veliki broj ljudi, što će se odraziti na demograsku, kulturnu i gospodarsku sliku toga važnog dijela Lijepe naše.
Ovakovo gospodarsko i opće razmatranje kanala DUNAV – SAVA u naše vrijeme zadobiva na značaju kao vodoplovni kanal i jednako tako pa čak možda i više kao prošireni projekt Vodenog sustava DUNAV(Drava) – SAVA i polazeći od tog značaja Republika Hrvatska bi trebala p r i o r i t e t n o uvrstiti u izgradnju ovog golemog PROJEKTA po radu i investiciji, ali i po isplativosti svake vrste.
Taj PROJEKT je toliko dobar, da ga ne bismo smjeli dati stranom koncesionaru, nego obvezno hrvatskome čovjeku – hrvatskim ljudima.
POKUŠAJMO OZBILJNO S HRVATIMA U DIJASPORI!
Osobno mislim, da bi Republika Hrvatska mogla uspjeti realizirati taj PROJEKT kroz dobro osmišljeni i razboriti poziv HRVATA iz DIJASPORE, da se u njega uključe kao dioničari, uz sigurne jamčevine. Brojni Hrvati iz dijaspore bi se odazvali takvom pozivu na ozbiljnu dioničku suradnju, ali se ne će odazivati na razne amaterske igrarije poput ove kroz Hrvatski svjetski kongres, koji je doduše pošten, ali za novčano poslovanje nije jaJ// ili na razna tajkunstva, kojima smo bili izigrani - „povučeni za nos“ igrom na naše domoljublje i na kraju postali gubitnici. I ja osobno sam među takvima izigranim gubitnicima, primjerice „TOVO“, „HRVATSKI DOM“ itd. plus moja svestrana POMOĆ HRVATSKOJ U RATU, za što sam (računima dokazivo) uložio ili (i) darovao oko pola milijuna CHF, umjesto da sam si kupio vilu na Jadranu ili stan u Zagrebu, Slunju ili bilo gdje. Doduše u ovom iznosu, novčana suma, za koju sam prevaren nije jako visoka, ali je evidentna, napose u slučaju „TOVO“.
Bit ću još malo osoban radi sebe i radi razmatranja analognih slučajeva brojnih Hrvata u dijaspori, koji su meni slični. Ja sam sada umirovljenik i moj gotovinsko-novčani potencijal je skroman, a ušteđevina ja otišla „kuda je otišla“ i o njoj ne ćemo raspravljati. ALI, ja imam u Švicarskoj – turistički kraj Bernske Jure nastanjenu obiteljsku kuću sa 6 stanova u vrijednosti oko milijun CHF. Ja sam voljan svako doba tu kuću uložti u sigurni DIONIČKI KAPITAL u Hrvatskoj, ali s time da moja djeca i unuci imaju zajamčenu korist od tih dionica, a ne gubitak kao na pr. što smo ga imali ja i moja djeca u „TOVU“. Ovakvih Hrvata, odnosno siromašnijih i kudikamo bogatijih sa svojim potencijalnim mogućnostima ima u dijaspori mnogo. Svojevremena procjena Šime Đodana od 300 milijarda US-dolara nije puko razbacivanje ciframa. Svaki Hrvat u dijaspori ima svoje nekretnine i dodatno nešto ušteđevine, osiguranja i drugih oblika kapitala. Među Hrvatima u dijaspori bi se sigurno našao priličan broj ozbiljnih investitora u HRVATSKOJ, ALI NA JEDAN SIGURNI NAČIN. Hrvatska treba obnoviti odnose s dijasporom.
Za Hrvate u dijaspori vrijedi isto strateški poziv predsjednika HV Ive Sanadera, koji će POZIV i autor ući u povijest Hrvatskog naroda, kao što je na svojevrsni poziv druge naravi ušao u povijest Ljudevt Gaj. Ali, taj, vjerojatno najbolji poziv ili zov, kojeg se može koristiti i kao pozdrav MORA ZADOBITI SVU SVOJU OZBILJNOST u dobro osmišljenim, sigurno izvođenim i jamstveno sigurnim projektima, odnosno investicijama u njih uz jamstvo ulaganja i osiguranje od gubitništva.
Hrvatska bi trebala dionička ulaganja na neki siguran način nacionalno i internacionalno osigurati i onda će zasigurno dobiti dioničarske investitore iz dijaspore. Iz prednje napisanoga vidite, da sam se ja već ponudio. To nije ništa drugo, nego obostrano korisna trgovina kapitalom u nekretninama, na koje se uvijek može dobivati kredit u gotovini.
Štoviše, bit ću posve konkretan. Neka mi država Hrvatska dade nacionalnu i internacionalnu jamčevinu da ne ću izgubiti svoj ulog (ne moram profitirati niti novčića!!!) javite mi kad trebam doći da sklopimo ugovor na dioničko ulaganje nekretnina u vrijednosti od oko milijun CHF, kojeg dionički ulažem u PROJEKT DUNAV(Drava)-SAVA. Na temelju te vrijednosti KUPAC-VLASNIK PROJEKTA MOŽE DIĆI BANKOVSKI KREDIT.
Takvih investitora i još mnogo, mnogo jačih ima dosta među Hrvatima u dijaspori.
Dodatak od danas, 27. svibnja 2014.
Nakon gornjeg „umetka“ vraćam se opet (ne radi mene!) početnoj ideji - Projektu DUNAV (Drava) – SAVA i dodajem vodoplovnost Save od Zagreba dokle je Hrvatska. Molim NADLEŽNE i ZAINTERESIRANE, da aktiviraju i sprovedu u djelo ove projekte pa pa ćemo imati od vode koristi, a ne štete, kao što su ove u Posavskoj Slavoniji...
Uz poštovanje, preporučam se za svaku moguću suradnju i pozdravljam našim najljepšim pozdravom: Za dom i domovinu Hrvatsku - Uvijek spremni!
Mr.ph.sci. Dragan Hazler u službi domovini Hrvatskoj
