Srbija mora uvidjeti svoje grijehe i izvrsiti pokoru za njih!
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Subota, 01 Ožujak 2014 18:06
Jesmo li mi Hrvati neznalice ili budale i sami svoji neprijatelji? Napisao sam i ponovio dosada mali milijun puta, da mi Hrvati osim samih sebi, nemamo u svijetu trajnog i univerzalnog neprijatelja, nego samo Srbe. Zaista ne znam, jesmo li mi toliko glupi, gluhi i slijepi da to ne vidimo ili smo mazohistički zaljubljeni u Srbe pa uživamo u svestranoj srpskoj perverziji na nama.
Ovo se mora reći (ALI KOMU???), kad vidimo ovu hrvatsku podilažljivu ljubav ŽRTVE prema mučitelju, silovatelju, pljačkašu i osvajaču svega hrvatskoga. Zar nismo vidjeli, 24. veljače o.g. jedan primjer, kako beogradski četnik Vučić, vraća hrvatskoj ministrici Vesni Pusić (Anđelinović) dio popljačkane hrvatske imovine (1990) i naziva taj povratak popljačkane hrvatske imovine: "Darom Hrvatskoj". Vukelić bi nad ovim "darom" zabugario: "Bože, ako jesi - gdje si?"
Srbi smatraju i Hrvatsku svojom zemljom, a to naivni Hrvati ne vide, a "hrvatski" političari se tome dive. To Srbi pjevaju u Hrvatskoj u svojoj himni, a Hrvati, nacionalni i politički praznoglavci u znak kulta stoje u stavu mirno:
Evo glavne strofe i ideje u srbskoj državnoj himni, koja se službeno izvodi u Hrvatskoj (i drudgje jer "Ceo svet je Srbija":
"Bože hrani, Bože spasi srpske zemlje srpski rod!" Dakle, u srpskoj himni pjevaju Srbi i posrbljeni Vlasi u Hrvatskoj, da je to srpska zemlja srpskog roda. To je iz srpske himne jasno kao podnevni dan suncem obasjan, a hrvatske oči "hrvatskih" političara to ne vide i uši ne registriraju. Bože, smiluj se "hrvatskim" političarima i naivnom narodu, rasvijetli pamet!
Kad hrvatska politika dozvoli Srbima pjevati u Hrvatskoj ovu velikosrpsku himnu, iz izvora nametljive Srpske pravoslavne crkve sa "Srbijom do zadnjeg groba", sa srpskom osvajačkom himnom uključenom u zaglavlja SANU-memoranduma i sa srpskom himnom, kojom započinje genocidni Moljević-Mihailovićev plan za ubojstvo i progon svih Hrvata (uz milostivu poštedu 200,000, koje će se posrbiti) onda se i najnaivniji Hrvat treba zapitati:
Kako to da se u Hrvatskoj pjeva sa svečanim ushićenjem ova srpska ovajačka i nametnička himna i uz pjesmu stoje mirno "hrvatski" političari. Kako to razumjeti i shvatiti, kad ti isti "hrvatski" političari zabranjuju najljepši starodrevni hrvatski pozdrav: "Za dom spremni!", kojim se je upravo bodrio Hrvatski narod, kad je iznad njega vršen srpski četničkofašistički genocid Draže Mihailovića i komunističko-partizanski teror, zvani "oslobođenje" pod srpskom himnom osvajačkog sadržaja?!
Nisam mislio pisati o pozdravu "Za dom spremni!" jer je to već i za vrapce završena priča, ali nije za vlast "kukurikavaca" u Hrvatskoj, sastavljenoj od hrvatskih komunjara i srpskih četnika niti je jasan i završen za takozvanu FIFA-u, koja vjerojatno po ponašanju potječe od šatre FIF-ica pa čak kažnjava hrvatskog nogometaša jer je ovaj "Za dom spreman!"
Ljudi, ovo prelazi sve granice normalnog razuma u ponašanju i dozvoljene ljubavi i odanosti svome domu. Ovo je opasna politička šatra u "hrvatskim" vlastima crvenih "kukurikavaca".
S jedne strane zabranjuje se Hrvatima biti "Za dom spreman!", a s druge strane ti isti "hrvatski" političari stoje u stavu mirno pri srpskoj himni, koja izražava vlast genocidnih i okupacijskih Srba u "srpskoj" zemlji Hrvatskoj!
Varamo se mi ako je samo pozdrav "Za dom spremni" postao predmetom zabrane. Hrvatskoj "generaciji mobitela i SMS-ovaca" komunisti, četnici i agnostici isprali su mozak i savjest pa su zamijenili hrvatski pozdrav: Bog! s Bok = pola guzice i to nikoga ne smeta.
U doba moga djetinjstva i mladosti u hrvatskome Slunju, svi smo pozdravljali: Za dom spremni! , Hvaljen Isus i Marija! , Bog! , Bog i Hrvati! i Bog ti pomogao!
Danas, mi još preostali Hrvati u Hrvatskoj doživljavamo užas, nacionalnu sramotu i javnu sprdnju s Bogom jer mladi i srednjaci iz komunističkih škola u Hrvatskoj pozdravljaju Bok = poluguzica i Bok i Hrvatska! = Poluguzica i Hrvatska! i Bok ti pomogao = Poluguzica ti pomogao! Ljudi Božju, kuda to vodi???!!! Jesmo li mi zaista kroatokanibali i mazohisti?!
Nitko, među nadležnima iz politike i iz crkvenih vlasti ne zabranjuje ove pozdrave, kojima se izvrgava ruglu Bog i uz njega i Hrvatska.
Kakav smo to mi narod Hrvati!? Dozvoljavamo se mazohistički gnjaviti od Srba, ljubimo ih, pišemo im ćirilicom ploče u Hrvatskoj, gradimo im srbske gimnazije, obnavljamo im crkve, dajemo im mirovine i socijalu, dajemo im EU-prijevode vrijedne 8 (osam) milijuna Eura (ne nazivamo to dar kao Vučić povratak pljačkovine!) i čvrsto im obećavamo da ih ne ćemo kočiti u ulasku u EU, kao što su nas kočili Slovenci.
Pritome podilaženju ne postavljamo Srbima nijednu obvezu, koju bi oni trebali učiniti Hrvatima. O tome iza osvrta na pozdrave i pitanja kakav smo to narod mi Hrvati?
Mi Hrvati prihvaćamo zabranu i sprdnju s najljepšim hrvatskim pozdravima! Nerijetko dobivam osobno iz Hrvatske mailove s pozdravom "Bok" = jednako je poluguzica. Uvijek reagiram poučno, ali od desetak supisatelja, koji me pozdravljaju s "poluguzicom" moju savjetodavnu i poučnu kritiku prihvati jedva polovica od "poluguzičara". Dosta o pozdravima i prelazim najkraćim osvrtom na odnos Srba prema Hrvatskoj.
Odnos Srba prema Hrvatskoj je bezobrazan, nametnički i zloban!
Ovo pisanje će biti tek natuknički podsjetnik jer za sve srbske zločine, nametanja, pljačke i laži treba podeblji leksikon. Podsjetnik može poslužiti samo onim Hrvatima, koji pravilno poznaju i procijenjuju povijest. Tko u Hrvatskoj znade da je srbska pljačka (misli se ovdje samo na noviju srpsku pljačku Hrvatske započela sa Strossmayerom, Daničićem i Khuenom.
Primjera za ovo ima na stotine, a ovdje će to biti samo primjerice: Strossmayer je sjekao slavonske hrastove, da bi mogao stipendirati srpske studente, graditi u Hrvatskoj srpske domove (Daničićev dom u Karlovcu...), "piti kafu s lepim srpkinjama" i plaćati srpskog jezikoslovca Đuru Daničića (Popovića) da u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti uvodi srpski jezik i Vukov pravopis u zajednički Srpskohrvatski akademijin rječnik.
U mojem Slunju je 1897. započeta gradnja i obnova Franjevačke crkve prema staroj Franjevačkoj tradiciji u hrvatskome katoličkom Slunju. Najedanput, na zaprepaštenje svih Slunjana Franjevačka crkva je pomoću Khuena Hedervarya pretvorena u Srpsku pravoslavnu crkvu, iako su tada u Slunju živjele samo 3 (tri) srpske i jedna vlaška pravoslavna obitelj.
Najtragičnije je to, što Hrvati prihvaćaju srpska nametanje, žmire kraj otvorenih očiju na srbsku pljačku Hrvatske i opraštaju, čak prihvaćaju srbske bezobrazluke i klevete o nama Hrvatima i mi ih uzimamo kao "novo za gotovo" i kao takove ulaze u dokumentarnu povijest.
Uzmimo slučaj hrvatskih ustaša. Odkad postoje Hrvati mi nismo imali bolju, hrabriju i domoljubniju vojsku kao što su bile ustaše. Bio je rat, kojeg su nametnuli Hrvatima srbski fašistički četnici u savezu s fašističkim Talijanima i komunistički partizani.
Ustaše su oružjem, tijelom i svojim srcem branili svoje domove, svoje obitelji svoju Hrvatsku. Bilo je među ustašama i zločinaca kao što ih ima u svakoj vojski u ratu, ali višestruko manje zločinaca je bilo u ustašama, nego među fasističkim srbskim četnicima i među komunističkim partizanima. Ali, Srbi su proširili klevetu, sotonizaciju, demonizaciju ustaša i te etikete su na njima ostale i nažalost Hrvati su ih prihvatili. Današnji, nazovi hrvatski političari i podkupljivi povjesničari (Jakovina...) pomažu Srbima klevetati, sotonizirati, demonizirati i osuđivati ustaše, umjesto da ih očistimo od nekolicine zločinaca poput Baljka, Gutića, Luburića, Majstorovića... i obnovimo svoj ponos na ustaše, na pravom mjestu u hrvatskoj povijesti.
Što se čudimo na negativni stav "hrvatskih" političara prema ustašama, kad vidimo da živi "hrvatski" političari stavljaju u isti kriterij hrvatske branitelja, a njeguju kult prema srbskim zločincima. Srbski zločinci, poput nedavnog vukovarskog Stanimirovića sjede u Hrvatskoj vladi, a Hrvatski branitelj Veljko Marić sjedi 12 godina u srbskom mučilištu.
Hrvatsko pravosuđe se bavi nekakvim 90-godišnjim njemačkim nacistom, a srbske ubojice Hrvata i silovatelji Hrvatica (od 1991-1997), šeću hrvatskim gradovima i dobivaju hrvatsku mirovinu i socijalu...
Srpsko nametanje Hrvatskoj počinje u 14. stoljeću, traje do sada i ad infinitum
Srbsko nametanje Hrvatskoj počelo je s osvajačkim ratovima samozvanog cara Dušana silnoga u 14. stoljeću. Bilo je toga i ranije, ali glavnina počinje s Dušanom, koji je osvajačkim mačem zagospodario čak i otokom Korčulom. Junački i pobjedonosno odupro se je Dušanu "srpski Dubrovnik". Dušanovu osvajačku politiku Hrvatske naslijedjuje i sprovodi patrijarh SPC Makarije (brat poturice Mehmeda paše Sokolovića), koji vidi Srbiju do Trsta pa međom na Budim i Temišvar spustajući se preko Vidina na Solun sa srpski pravom na Carigrad.
Svi srpski političari, srpski patrijarsi, srpski poturice, srpski janjičari, srpski "Vuci", preko (tek primjerice) Arsenija Čarnojevića, Vuka Stefanovića Karadžića, Ilije Garašanina, raznih Karađorđevića, četnika Draže Mihailovića, komunjare Ace Rankovića do crveno-crnog Slobodana Miloševića i njegovih sljedbenika Šešelja, Mladića i četnika Tomislava Nikolića, Milorada Pupovca i zagrebačkog patrijarha Jovana (i drugih!) su dušom, tijelom, lažnom promičbom i oružjem za osvajanje Hrvatske pod opanak Srbije.
Donedavno je Srbija sprovodila svoju politiku nad Hrvatskom kroz Jugoslaviju i kroz Srpsku pravoslavnu crkvu, a sada nastavlja kroz "Region", u kojem se Beograd već uvježbava u vladanju nad Hrvatskom. Četnik Vučić dolazi bez poziva i najave u Zagreb "krstiti" Hrvate.
Ponavljam jer je jako karakteristično: Javno se pjeva u Hrvatskoj srpska himna, koja hrvatsku smatra srpskom zemljom.
Srpska pravoslavna crkve širi svoj imperijalizam na podijeljenu Hrvatsku na "srpske krajine", na srpsko vladanje Slovenijom i vascelom Italijom. Taj srpsko-pravoslavni imperijalizam sa sjedištem u Hrvatskoj podpomaže tzv. hrvatska politika.
U Hrvatskoj vlada oberčetnik Milorad Pupovac, samozvani reinkarnirani velikosrbin Svetozar Pribićević. To je onaj Svetozar Pribićević što je "hrvatske guskane" (nije bilo gusaka jer su ondašnje Hrvatice bile čestite i prave majke, supruge i djevojke hrvatske!) odveo u Beograd na poklon balkanskom opančaru Aleksandru Karađorđeviću. Velečetnik Pupovac ide dalje od svoga uzornika Svetozara: Na poziv velečetnika Milorada Pupovca u znak obrane srpske ćirilice ustaju kao jedan "sluge smo pokorne" svi zastupnici Hrvatskog sabora. Sramota!!!
Parafrazirat ću ovdje na Hrvatima Slovenca Ivana Cankara, kad mu je Isus hodeći po Sloveniji ponudio pomoć, a on je odgovorio suznih očiju: "Mi smo Slovenci, nama ne može ni Bog pomoći!" Ovaj Cankarev odgovor izražen ovdje u množini vrijedi za današnji bezidejni Hrvtski narod, koji dozvoli, da ga "hrvatski poltičari" povijesno vrijedjaju i suvremeno guraju na prosjački štap i pod vlast Srba kroz EU Region, kojim će se vladati iz Beograda.
Hrvatska i Srbija su se međusobno tužile pred međunarodnim sudom. Tko vjeruje, da će Hrvatska (iako pravednija!) dobiti sud neka se unaprijed proglasi naivčinom. Srbija je sa svojim Sarajevskim atentatom zapalila iskru Prvog svjetskog rata, iz njega Listopadsku revoluciju i Drugi svjetski rat pa i ovaj rat, kojeg mi pogrešno nazivamo Domovinski rat umjesto Srbski genocidni i okupacijski rat na Hrvatsku... Srbija kao glavni krivac za sve ratne i mirnodobske tragedije ljudskog roda u 20. stoljeću nije kažnjena, nego nagrađivana. Uostalom, Srbija nije kažnjena za genocid u BiH, gdje je u vršila nepojmljivo strašne genocide po čitavoj BiH, sa završnim dvodnevnim klanjem i strijeljannem 8-9 tisuća Bošnjaka u Srebrenici. Kako će biti Srbija kažnjena za genocid u Hrvatskoj, kad se znade da je Srbija poubijala od 1991-1997. manje od 100.000 Hrvata i prognala iz BiH i RH jedva pola milijuna Hrvata. To je premalo za pravosudne suze "pravednog" Zapada.
Hrvatskoj bi bilo bolje predložiti Srbiji povlačenje Hrvatske tužbe uz uvjet Srbiji za sprovedbu povratka sve popljačkane hrvatske imovine od 1918. do 1997. godine, plaćanje svih ratnih šteta Hrvatskoj i službeno odricanje svih velikosrpskih i srpskopravoslavnih ideologija s prisvajanjem Hrvatske. Uz izvršenje tih uvjeta Hrvatska može povući tužbu za srpski genocid u Hrvatskoj.
Ovdje se postavlja pitanje, znade li Hrvatska, što je sve popljačkala Srbija u Hrvatskoj od 1918. do 1997. Za ovo je zaista potreban Leksikon srbskih otimačina, prisvajanja svevrstne hrvatske imovine i pljačke svih oblika. Na primjer, većina poštanskih zgrada po hrvatskim gradovima, uključujuči i Zagreb postale su vlasništvo SPC ili drugih srpskih organizacija u Hrvatskoj.
Podsjetit ću samo s primjerima srbske otimačine i pljačke od 1918. naovamo u mojem zavičajnom Slunju:
Svu imovinu iz vremena Hrvatske vojne krajine u Slunju proglasila je srbska kraljevina SHS austrijskom imovinom i kao takova prešla je konfiskacijom "poražene Austrougarske kraljevine" u srpsko vlasništvo kroz državu SHS. Vojne zgrade svih namjena iz Hrvatske vojne krajine preuzeli su Srbi: za žandarmeriju, za srbske finance, za srbskog sokola, za Srpsku pravoslavnu crkvu, za stanarsko ili kućno vlasništvo doseljenim srpskim solunašima i drugim privilegiranim srpskim doseljenicima u Slunj.
Pošta i sve državne zgrade (kotar, općina, sud, čardaci, Kvaternikova poštanska konjušnica (Viličićeva sala)...sve je to postalo vlasništvo države SHS i kroz tu državu uglavnom vlasništvo Srba. I danas je stanbena zgrada, častnika Hrvatske vojne krajine, Četvrte slunjske pukovnije u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve. Takozvano zemljište "Gmajne" su od 1918. naovamo dodijeljivane nekolicini "domaćih" Srba i Vlaha i još više doseljenicima iz Srbije. Na primjer, vlaško-srpska obitelj Šaša postala je vlasnik većeg prostora "austrougarskih" Gmajna na prostoru Slunja, nego svi slunjski Hrvati zajedno.
Ovakovo srpsko prisvajanje hrvatske imovine nije se događalo i sprovodilo samo u Slunju nego posvuda u Hrvatskoj. Zato službena Srbija govori i piše o golemoj srpskoj imovini u Hrvatskoj, a nitko od vlasti u Hrvatskoj ne odgovara Srbiji, da je to popljačkana hrvatska imovina. Država Srbija neme NIKAKVE imovine u Hrvatskoj, ali ima obratno naše u Srbiji.
Jadan smo mi narod s "hrvatskim" političarima, koji poput ministra Vicka Krstulovića nisu dozvolili niti grobove Hrvatima u Hrvatskoj, a njegov orjunaški nasljednik Ivo Sanader srušio je čak grobno spomenobilježje u Slunju †Juri Francetiću, najvećem hrvatskom branitelju protiv srbskih fašističkih četnika i Talijana, ali i protiv komunističkih partizanskih zločinaca.
Tko može razumjeti ponašanje "hrvatskih" političara (dobrim dijelom i drugih hrvatskih dužnostnika - povjesničara, jezikoslovaca i napose gospodarstvenika), kad oni djeluju protiv svega hrvatskoga s velikom podilažljivošću svima hrvatskim neprijateljima, napose prema Srbima. Napisah i ostah živ!
Dragan Hazler - hrvatski djelatnik - prognanik iz Slunja, ljeta Gospodnjeg 2004.
Basel, 25. veljače 2014. u Desetoj obljetnici progona iz Slunja i preživjela dva atentata...
Pitanje svih pitanja iz srpskog portala SNS:
"Zasto nas svi u regionu ne vole ili ne zele sa nama.Kad se nadje tu odgovor i jasno kaze onda ce se nesto promeniti nabolje za srbe svuda u regionu, naravno ne odgovorom da smo najbolji pa nas zato mrze, jer najbolji nismo". Zabrinuti Srbin
