Hrvatska predsjednica radi svoje časti ne smije razgovarati sa zločincima Vučićem i Nikolićem

Pin It

Pismo za oprez hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić su velečetnički genocidni i okupacijski zločinci, s kojims se ne razgovara niti pregovara, nego im se uvjetno naređuje, što moraju izvršiti. Uz sve ostalo, Srbija mora vratiti Hrvatskoj svu pljačkovinu, nadoknaditi ratne štete, vratiti lijevo Podunavlje... i Srbija mora platiti deminiranje Hrvatske i doživotne mirovine obiteljima poginulih hrvatskih odstranjivača srbskih mina.

Zar će s potomcima od ovih fašističkih četnika u priloženom tekstu „Homogena Srbija“, s velečetnicima Aleksandrom Vučićem „banovinskim“ i Tomislavom Nikolićem „Vukovarskim“ hrvatska predsjednica podpisivati međusobnosti za nacionalne manjine u Hrvatskoj i u Srbiji.

To je izvan obične ljudske i svake državno-političke pameti jer između Srbije i Hrvatske nije pravno i državnički riješen NIJEDAN problem – nijedno dugovanje Srbije Hrvatskoj.

Hrvatska mora međunarodnim metadama prisiliti Srbiju da se za sada i za vazda odrekne ideje o Velikoj Srbiji na tuđim i na Hrvatskim prostorima (Vidi priloženu kartu Velike Srbije!). Bez toga i svih neriješenosti dugova Hrvatskoj, Hrvatska NE SMIJE DOZVOLITI SRBIJI ulazak u Europsku Uniju.

Dodajem još jednu (od stotina) značajki: Ubijeni predsjednik Srbije Zoran Đinđić je javno istakao desetke puta, da će Srbija biti vladar REGIONA kad uđe u EU.

Nedavno se je i pokvarena i protuhrvatska EU izjasnila o „OKRUPNJIVANJU PROSTORA NA ZAPADNOM BALKANU“ i najdiplomatskije EU vrši pritisak na Hrvatsku radi hrvatskih uvjeta za ulazak Srbije u EU, kojih uvjeta bi se Hrvatska prema mišljenju EU treba la odreći.

Ne samo da se Hrvatska ne smije odreći ovih „uvjetića“, nego Hrvatska mora staviti pred Srbiju sve uvjete i UVJETINE i bez riješenja istih NEMA SRBIJI ULAZKA U EU - NIKADA!!!

Ova priložena karta „Homogene Srbije je DANAS izrazitije u svima srbskim zločinačkim glavama, nego je to bila u eri Moljević-Mihailovićevog plana o čistki Hravata.

Odonda do sada je Srbija vodila „Građanski rat“ s Hrvatskom, a ne GENOCIDNI OKUPACIJSKI rat, kojega i mi nazivamo pogrešno „Domovinski rat“, umjesto Srbska genocidna agresija, što bi bila kazna Srbiji za čitavu budućnost.

Slijedi preuzeto iz Wikipedije, što moraju objavljivati svi hrvatski medije, da se Hrvati zamisle o svojim popuštajućim odnosima prema Srbiji. U međuvremenu je SANU objavila, čak dva Velikosrbska memoranduma, dok HAZU ex JAZU u Zagrebu spava Strossmajerovim snom o bratstvu sa Srbime pod geslom: „Jedinstvu vjera i naroda!“

 

Homogena Srbija je spis četničkog ideologa Stevana Moljevića iz 1941. godine, kojim se zagovara stvaranje Velike Srbije i njeno etničko čišćenje od drugih naroda.

Nakon izbijanja krvavog građanskog rata u Jugoslaviji (1941-1945), izbegli banjalučki advokat, Stevan Moljević, u Nikšiću 30. juna 1941. godine objavljuje spis „Homogena Srbija“, koji postaje progamsko načelo četničkog pokreta. Iako formalno jugoslovenski opredeljen (službeni naziv: Jugoslovenska vojska u otadžbini), četnički pokret se rukovodio velikosrpskom ideologijom, zalažući se za stvaranje Velike Srbije u Velikoj Jugoslaviji.

U svome spisu, dr. Moljević piše:

“ Osnovna greška u našem državnom uređenju bila je što 1918. g. nisu bile udarene granice Srbije. Ta se greška mora ispraviti, danas ili nikad. Te se granice danas moraju udariti, i one moraju da uhvate celo etničko područje na kome Srbi žive sa slobodnim izlazima na more za sve srpske oblasti koje su na domak mora. ”

— Homogena Srbija, Stevan Moljević, 1941.

Koncept „Homogene Srbije“ je zvanično zagovarao „Veliku Jugoslaviju“ i u njoj „Veliku Srbiju“. Moljević se nije suprotstavljao opstanku Jugoslavije, ali je insistirao da se unutar jugoslovenske države jasno omeđe sve srpske zemlje i one učine homogenim u etničkom pogledu:

"Preseljavanje i izmena žiteljstva, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja, jedini je put da se izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih, a time otkloni mogućnost da se ponove strašni zločini koji su se dešavali i u prošlom ratu, a naročito u ovom sadanjem, na svemu području na kome su Srbi i Hrvati bili izmešani, i gde su Hrvati i Muslimani s planom išli za istrebljenje Srba."

U drugoj polovini decembra 1941. Stevan Moljević šalje pismo Dragiši Vasiću sa priloženom kartom o razgraničenju i sa uputstvima za etničko čišćenje:

Prilažem vam kartu o razgraničenju sa Hrvatima. Pitanje je kako da se ovo sve izvede.

1.) Što se tiče granica prema susedima, to će pitanje da se reši mirovnim ugovorom, iako bi i tu bilo najbolje stvoriti svršen čin pre nego što pregovori i počnu; ali nam za to nedostaje vojnička snaga koja je ludo upropašćena.

2.) Što se tiče našeg unutrašnjeg pitanja, razgraničenja sa Hrvatima, tu držimo da treba odmah, čim se ukaže prilika, prikupiti sve snage i stvoriti svršen čin:

a) zaposesti na karti označenu teritoriju;

b) očistiti je pre nego li se iko pribere.

Zaposedanje bi se, mislimo, moglo izvesti samo tako ako bi se jakim odredima zaposela glavna čvorišta i to: Osijek, Vinkovci, Slav. Brod, Sunja, Karlovac, Knin i Šibenik, te Mostar i Metković, a onda iznutra pristupiti čišćenju zemlje od svih nesrpskih elemenata. Krivci bi imali da budu na mestu kažnjavani, a ostalima bi valjalo otvoriti put — Hrvatima u Hrvatsku, a muslimanima u Tursku (ili Albaniju..

Organizaciju za unutrašnje čišćenje valjalo bi odmah pripremiti, a moglo bi se, jer u Srbiji ima mnogo izbeglica iz svih srpskih krajeva, samo nama iz Beograda poručuju da tamo ne idemo.

– Pismo Stevana Moljevića Dragiši Vasiću sa uputstvima za etničko čišćenje (decembra 1941.)

Željena homogenost Moljevićeve Srbije se postizala sredstvima etničkog čišćenja i genocida. U tom cilju Draža Mihailović je 20. decembra 1941. godine poslao posebnu instrukciju komandantima četničkih odreda Đorđiju Lašiću i Pavlu Đurišiću na čijim područjima (Crna Gora, BiH, Sandžak) se nalazio velik broj muslimana. U tom dokumentu, između ostalog, naglašavaju se i ovi zadaci četničkog pokreta[5]:

• Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije-Crne-Gore-Bosne i Hercegovine-Srema-Banata i Bačke.

• Borba za uključenje u naš državni život i svih još neoslobođenih teritorija pod Italijanima i Nemcima (Trst-Gorica-Istra i Koruška) kao i Bugarske, severne Albanije sa Skadrom.

• Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata.

• Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a Bosne od muslimanskog i katoličkog življa...

• U krajevima očišćenim od narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata, naseliti Crnogorce (u obzir dolaze siromašne i nacionalno ispravne i poštene porodice)...

U januaru i februaru 1943. Jugoslovenska vojska u otadžbini je sprovela opsežne operacije genocida i etničkog čišćenja u istočnoj Bosni i Sandžaku. Nakon operacije Đurišić je u izveštaju Mihailoviću napisao:

Izveštaj Pavla Đurišića načelniku štaba Vrhovne komande od 13. februara 1943.

"Akcija u Pljevaljskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protivu muslimana izvršena je. Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti. Napad je počeo u određeno vreme. Svi komandanti i jedinice izvršili su dobijene zadatke na opšte zadovoljstvo. Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena da nijedan njihov dom nije ostao čitav. Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti. Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesrećnim slučajem i 32 ranjena. Kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece."

Polovinom januara 1944. u selu Ba održan je Svetosavski kongres pripadnika JVuO, koji je raspravljao o posleratnom uređenju Jugoslavije polazeći od Moljevićeve platforme. Na kongresu je usvojena Baška rezolucija, kojom je odlučeno da Jugoslavija bude nasledna parlamentrana monarhija, sa tri federativne jedinice: srpskom, hrvatskom i slovenačkom. Srpska jedinica je trebalo da obuhvati današnju Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu i veći deo Hrvatske. Međutim, četnički projekat Velike Srbije u Drugom svetskom ratu doživeo je slom pobedom partizana i uspostavom 6 federalnih republika, te stvaranjem 2 autonomne pokrajine u okviru Srbije.

Ovo se mora objaviti i ponavljati Hrvatima za čitanje i osvješćivanje od srbskih laži svih oblika i nametanja Hrvatima sa svima taktikama, uz masovnu primjenu genocida na Hrvatima, da bi na Hrvatskome očišćenom prostoru od Hrvata, stvorili Veliku Srbiju. Upravo to treba objavljivati iz srbskih izvora jer tu se SRBI sami predstavljaju u svojoj genocidnoj i okupacijskoj „slici i prilici“ kao najveće ubojice susjednih naroda, napose Hrvata da bi na hrvatskim lešinama vladala Velika Srbija. Srbi su toliko pokvareni, da se niti ne stide svojih genocidnih zlodjela, da bi zadovoljili svoju pohlepu za tuđim. Po zločinstvima svih vrsta, napose po ubijanju ljudi, nema Srbima ravnih u SVIJTU. Srbi su okupacijski i genocidni zločinci.

Mr. sc. Dragan Hazler

Basel, 18. lipnja 2016.