Hrvatsko pravosuđe je zlosuđe prema Hrvatskim braniteljima
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Nedjelja, 29 Svibanj 2016 17:02
Hrvatsko pravosuđe pokazuje svoju snagu i moć prema Hrvatskim braniteljima! Sjećamo se ponašanja Hrvatskog pravosuđa prema generalu HV Bobetku i tek da pripomenem pasivnost Hrvatskog pravosuđa prema zaštiti Hrvatskim braniteljima iz BiH nad kojima se drugčije izživljava ICTY u Den Haagu, nego primjerice na srbskom četničkom zločincu Šešelju.
(Najavljeni nastavak)
Malo upitno i malo kritički na Hrvatsko pravosuđe
Hrvatsko pravoisuđe je vjerojatno najslabija karika u usporednim mjerenjema sa svima djelatnim sustavima u Republici Hrvatskoj, koji su također daleko od pohvale za svoja djelovanja.
Valja ovdje dodati da je Hrvatsko pravosuđe barem suodgovorno za sve državno-političke nepravilnosti i za sve druge vrlo brojne protupravne pojave i protuzakonite čine i ponašanja u Republici Hrvatskoj. Štoviše Hrvatsko pravosuđe je glavni krivac za neke loše pojave u svima društvenim strukturama jer ne djeluje preventivno protiv raznih prekršaja i svih zločinstava niti sankcionira pojedina kršenja zakona Republike Hrvatske.
Kakovo je to pravosuđe, koje ne djeluje protiv prodaje narkotika pred školama u Hrvatskoj i koje dozvoljava noćno okupljanje maloljetnika na pijančevanje i sve što iz pijanstva proizlazi.
Spomenuti su najobičniji pravosudni propusti, a onih krupnih pravosudnih propusta, nedjelovanja, bezzainteresiranosti... čak nepravda i štetnosti vezanih za Hrvatsko pravosuđe ima za jedan leksikon.
Hrvatsko pravosuđe pokazuje svoju snagu i moć prema Hrvatskim braniteljima!
Sjećamo se ponašanja Hrvatskog pravosuđa prema generalu HV Bobetku i tek da pripomenem pasivnost Hrvatskog pravosuđa prema zaštiti Hrvatskim braniteljima iz BiH nad kojima se drugčije izživljava ICTY u Den Haagu, nego primjerice na srbskom četničkom zločincu Šešelju.
Kako na primjer shvatiti da Hrvatsko pravosuđe strogo kažnjava Hrvatske branitelje za poneki ratni zločin na srbskim žločincima, a ne kažnjava srbske zločince za stostruko veće i planski izvođene strašne srbske zločine na Hrvatima. Rekoh da primjera ima za jedan podeblji leksikon, u što je nemoguće ulaziti pa ću se zadržati na samo nekoliko primjera:
Hrvatsko pravosuđe je kaznilo vrlo strogo hrvatske branitelje (abecedno): Glavaša, Hrastova, Merčepa, Norca...za pojedine ratne prekršaje ili za neke slučajeve zločina, do kojih dovodi ratna psihoza u obranbenome ratu.
Ako Hrvatski branitelj u obrani svojih ugroženih obitelji i svoga doma vidi najstrašnije zločine počinjene od genocidnog srbskog neprijatelja na hrvatskoj djeci, na svojoj djeci, na silovanim majkama i ubijenim muškarcima, treba li takvima srbskim zločincima darivati cvijeće i nazdravljati s čašom vina ili mu barem pljuskom i batinama uzvratiti.
Nije Hrvatski branitelj ustao da ugrožava obitelji srbskih zločinaca, koje Hrvatsko pravosuđe i jezikoslovlje naziva srbski pobunjenici, nego obratno, da zaštiti hrvatsku pa i srbsku obitelj od srbskih ratnih zločinaca.
Slučaj nekažnjenih srbskih zločinstava u Borovu i u Plitvicama!
Jesu li oni Srbi, što su ubijali hrvatske redarstvenike u okolici Borova i još prije Josipa Jovića na Plitvicama „pobunjenici protiv visokog poreza“ ili su to patološkom mržnjom nabijeni Srbi za ubijanje Hrvata jer im ovi smetaju za ostvarenje Velike Srbije?! Hrvatsko pravosuđe ne kažnjava srbske zločince za stostruko veća zločinstva svih oblika, koje su Srbi počinili na Hrvatima, ali strogo kažnjava Hrvatske branitelje za svaki prijestup. Evo samo jedan kompleksni primjer nekanjenih monstruoznih srbskih zločinstava izražen matematičkom točnošću:
Na prostoru Slunjskog dekanata su srbski zločinci poubijali uz sve oblike mučenja 297 Hrvatica, Hrvata svih dobi, napose staradi i maloljetnika, čak i novorođenčadi od 6 mjeseci. Srbski zločinci su doslovce istinom rečeno klali Hrvate (obitelj Milana Kovačevića - Macana) uz mučenje na očigled njihovih najbližih. Isto se odnosi i na srbska silovanja u Slunju i drugdje.
U selu Dubrava nedaleko mjesta Slunja su čitave obitelji prezimena Morović žive bacali u oganj njihovih zapaljenih kuća. Mučili su katoličke svećenike iz Cetingrada, Slunja i Vaganca... Što tek reći na pljačku i uništavanje hrvatske imovine, na paljenje i rušenje svih hrvatskih katoličkih crkava na prostoru Slunjskog dekanata, čak i devastiranje nekih katoličkih groblja na prostoru Slunjskog dekanata. Što nisu otuđili pljačkom, napose vrlo bogati stočni fond to su srbski „pobunjenici“ uništili vandalizmom.
Pisatelj ovih redaka je kao dogradonačelnik grada Slunja bio (uz ostale poslove) zadužen za utvrđivanje ratnih zlodjela, koja su počinili srbski „pobunjenici“. U hrvatskim selima Slunjskog kraja nije ostala pošteđena NIJEDNA HRVATSKA KUĆA, čak niti brojne gospodarske zgrade, počev od staja i štagljeva do kokošinjaca. Treba li ovdje uz ove vandalizme i 297 poubijanih hrvatskih ljudi, dodati i srbske ubitačne mine u Slunjskome kraja, ostaje nam sljedeća upitna konstatacija:
NIJEDAN, NIJEDAN i NIJEDAN Srbin i Srbkinja nisu kažnjeni za ova strašna zlodjela, iako su poznati neki počinitelji.
Jeli nemar Hrvatskog pravosuđa prema srbskim zločincima , pardon „pobunjenicima“ nekakva pospanost ili je to politički plan prema kojemu Hrvatsko pravosuđe nije plaćeno za kažnjavanje srbskih zločinaca, nego sa bavi kažnjavanjem Hrvatskih branitelja?!
Takovih i strašnijih srbskih zločinstava počinjenih na Hrvatima i hrvatskim dobrima ima u svima hrvatskim mjestima i gradovima takozvane Republike Srpske Krajine napose u Vukovaru, Voćinu, Karlovcu, Glini Pakracu, Petrinji, Cetingradu, Rakovici (Slunju), Širokoj Kuli, Škabrnji...
Što reći na nekažnjeno srbsko-crnogorsko granatiranje Dubrovnika, Splita, Zadra i remek djela Katedrale u Šibeniku...
Srbski silovatelji i mučitelji Hrvatica i Hrvata šeću slobodno ulicama Vukovara i poznaju ih silovana Hrvatice, a najveći zločinac Vojislav Stanimirović – selektor ranjenika za stratište na Ovčari dospijeva do mjesta u Vladi Republike Hrvatske.
Ima li tu u taktici ili neodgovornoj pasivnosti „p“ od Hrvatskog pravosuđa?!
Što tek reći na javno protuhrvatsko djelovanje jedne Slovenke Vesne Teršelič, Zorana Pusića, Milorada Pupovca u državi Hrvatskoj!?
Hrvatsko pravosuđe se ne trudi pomoći Stjepanu Mesiću da pronađe izgubljeni ček na nekoliko milijuna dolara, koje su mu darovali Australski Hrvati za pomoć Hrvatskoj u ratu. Stjepan Mesić se izjašnjava, da će tužiti Hrvatsko pravosuđe jer mu ne pomaže pronaći izgubljeni ćek na milijunske iznose australskih dolara.
U pitanje svih oblika kriminala u Republici ne ću ulaziti jer je to zaista za podeblji leksikon. Doduše s nekim slučajevima poput Čobankovića, Sanadera, Sisačko-moslavačke županice... nas zabavlja Hrvatsko pravosuđe maratonski dugim sudskim procesima i dakako, da zabava potraje što dulje viši sudovi vraćaju nižima za ponovno suđenje, itd...usw...etc...
Brižni slučaj Hrvatskog pravosuđa za Hrvatskog branitelja Tomislava Merčepa.
Ovih dana smo „počašćeni“ sudskom „nepravomoćnom“ presudom Hrvatskom branitelju Tomislavu Merčepu na pet i pol godina zatvora.
Tu pamet staje svakom normalnom Hrvatu!
Ljudi božji, ima li Republika Hrvatska Hrvatsko pravosuđe za Srbske ratne zločince i za kriminalce, koji se novčano odkupljuju, ili je to Hrvatsko pravosuđe specijalizirano za suđenje Hrvatskim braniteljima i za sprovedbu kazna Srbskog suda na Hrvatskom branitelju Valjku Mariću...
Srbski zločinci i poluzločinci (oni, što su ljuštili „krumpjere“, radili u četničkim kuhinjama, pokapali mrtve Hrvate, koje su ubili srbski „pobunjenici“ i postavljali ubitačne mine...) oslobođeni su Hrvatskim zakonom o aboliciji i amnestiji svake krivnje. Dakle Hrvatskom pravosuđu ostaje da se bavi samo izricanjem visokih kazna Hrvatskim braniteljima poput (abecedno): Glavašu, Hrastovu, Merčepu, Norcu...
Sa srbskim zločincima se hrvatski pollitičari ljube u Zagrebu
Srbskog zločinca s Banovinskog područja i Gline Aleksandra Vučića prima Vesna Pusić preko Crvenog tepiha. Usred Zagreba zločinac Vučić javlja Hrvatskoj, da će granica između Srbije i Hrvatske ići polovicom Dunava pa ćemo morati mijenjati Hrvatsku himnu: „Dravo, Savo i polovicom Dunave tiho teci...“ Pasivnim ponapšenjem Hrvatskog pravosuđa i politike ostaje Srbima oko 1000 km/2 Hrvatskog prekodunavlja, koje su osvojili u Srbskom genocidnom i agresijskom ratu, kojeg mi Hrvati nazivami „Domovinski rat“ da bi tim nazivom zaštitili Srbe od atributa: Srbski genocidni, okupacijski, pljaškaški, silovateljski, vandalski rat protiv Hrvatske.
Srbi u dijaspori govore: „Hrvati nam trebaju biti zahvalni! U Hrvatskoj je vođen Domovinski rat i mi smo dolazili iz Srbije da ugušimo Domovinski rat!“
Hrvatska - zajednopolitika i pravosuđe stoje na usluzi Srbiji za ulazak u EU.
Trebamo se radovati svakoj zapaljenoj hrvatskoj zastavi u Srbiji, pomalo i u Hrvatskoj.Ne mole Srbiju, da se barem odrekne velikosrbskih ideologija, opraštaju Srbiji ratne zločine. Nitko ne smije reći da je Hrvatska posijana sa srbskim minama, nego samo minama...
Govori se da Hrvatska sprema novi crveni tepih za posjet Vojislava Šešelja i Tomislava Nikolića. I za kraj evo još jedne poslastice: „Pobunjeni“ srbski zločinac iz Petrinje Boris Mikelić se automobilom beogradske registracije vozika po mjestima i gradovima Banovine. Iz Kostajnice odlazi u Republiku Srpsku i vraća se na razna slavlja u Banovini, koja priređuje: Krnjak, Vojnić, Vrgin Most, Topusko...
Bože, ako jesi – gdje si?!
Što nama Hrvatima preostaje, nego Vukelićev uzdah uz Solferino: „Bože, ako jesi – gdje si?! Ili:
Ima li Hrvatsko pravosuđe pravo kažnjavati srbske zločince, pardon „pobunjene Srbe“ ili je to pravo samo za kažnjavanje Hrvatskih branitelja.
Ponovit ću samo jedan primjer: Za neizbrojive zločine počinjene od „pobunjenih“ Srba na prostoru Slunjskog dekanata NIJE KAŽNJEN NIJEDAN SRBIN. Nota bene!
Mr. sc. Dragan Hazler – hrvatski djelatnik u dijaspori
Basel, 18. svibnja 2016.
Slijedi nastavak o djelovanju građanskih sudova u Hrvatskoj. D.H.
Post sceiptum: Živim u dijaspori jer sam prognan is Slunja u eri Sanader-Teršelič, a prije progona mi je Hrvatsko pavosuđe (Općinski sud u Slunju!) oduzelo nasljednu očevinu i nekakav „manijak“ je izvršio na mene dva atentata Od jednoga me je Bog spasio, a od drugoga moj odpor prema atentatoru, prezimena Čop. D.H.
