Rehabilitacija
- Detalji
- Kategorija: Jasna
- Objavljeno: Četvrtak, 29 Ožujak 2012 18:17
Najava rehabilitacije đenerala Draže i prosipanje velikosrpske ideologije u udarnom terminu na nacionalnoj televiziji izazvalo je burne reakcije u posljednjih nekoliko dana. Pitam se samo zašto. Što se to spektakularno dogodilo a da se nije već događalo i ranije?
Đeneral Draža rehabilitiran je u srbiji* još krajem 80-tih godina prošlog stoljeća a s njegovom rehabilitacijom paralelno je počelo i provođenje mokrih snova o velikoj srbiji*. Tu „rehabilitaciju“ osjetili smo na svojim vlastitim leđima početkom 90-tih i skupo ju platili tisućama nedužnih života i tisućama uništenih sudbina. Čemu se onda danas čudimo i nad čime se zgražamo? Zar je bilo naivnih koji su povjerovali da su se srbi* nakon Oluje promijenili? Očito je da ih je bilo kad danas slušamo zaprepašćujuće izjave o tome kako u srbiji* ponovo divlja fašizam.
Ponovo!? A kad je prestao? To što su se srbi* na neko vrijeme primirili nakon poraza u svim ratovima ne znači da su došli k pameti.
Srbima nikad dosta i nikad neće odustat od velike srbije*. Srbi* su u biti jadan i povijesno nesretan narod, isfrustriran stoljećima ropstva pod Turcima, bez vlastite povijesti, kulture i tradicije. Sve što oni danas prodaju pod svoje, ili su izmislili ili su ukrali od drugih. Naša je nesreća s njima jer su nam prvi susjedi pa ih moramo podnosit, i njih i njihove komplekse manje vrijednosti. Od kad su se oslobodili turskog jarma, a oslobodili su se jer se tursko carstvo raspalo samo po sebi, srbi* pokušavaju biti kao mi. Nikad im to neće uspjet i oni su toga svjesni. Bilo bi dobro kad bi i Hrvati to već jednom shvatili.
Prema svemu što srbi* u srbiji* rade, sve dok ne prelaze Dunav i Drinu, treba se odnosit s podsmjehom i stavom da je to isključivo njihov problem. Njihovo je pravo uredit si državu kako žele i znaju, mogu postaviti na vlast koga god žele i tko im je drag. Njihovo je pravo rehabilitirat Đenerala, ustoličit Karađorđeviće, klonirat cara Dušana, uskrsnut kraljevića Marka i Miloša Obilića, beatificirat majku devet Jugovića….. Kakve to veze ima s nama?
Imamo mi problema i u svom dvorištu, problema koje očito nitko ne rješava i ne želi rješavat pa nam se zato i serviraju problemi iz susjedstva. Istina je da su nas ti susjedi godinama zlostavljali i zagorčavali nam život, istina je da su nas navukli na dva braka iz kojih smo izašli u krvi, ali sad bi bilo dosta.
Srbi više nisu naš problem, naš problem su jugoslaveni* i komunisti. Oni su nam zajednička stečevina iz ta dva nesretna braka, oni su nastali kao posljedica propalog projekta u kojeg su nas ugurali naivci. Raspadom te nesretne zajednice, jugoslaveni* su ostali bez države koja ih je i stvorila a komunisti bez ideologije koja je bila jedini smisao njihovog postojanja. Sad imamo velikih (ali ne i nerješivih) problema s njihovim frustracijama i njihovim kompleksima manje vrijednosti. Oni su ti koji neprestano vire preko plota, oni su ti koji nas pokušavaju oženit i po treći put, oni su zapravo ti zbog kojih se mi još uvijek uzrujavamo kad netko spomene srbe*.
Naš je problem što nismo na vrijeme sanirali te posljedice pa sad trpimo šačicu idiota i dopuštamo im godinama da nam kroje sudbinu. Sad nam državu vode oni koji ju nikad nisu htjeli, oni koji su ju stvarali bačeni su u zaborav, a mi smo podstanari u vlastitoj kući. I to sve trpimo, ne zato što smo kukavice i slabići, nego zato što smo budale. Pravimo se fini i pristojni, pa ne bi mi sad eto pravili nerede, pa nek' bude mir, pa eto oprostit ćemo svima sve pa će se oni popravit i bit dobri.
Oprostit se može samo onome tko se kaje za svoje grijehe a koliko mene pamćenje služi ni jugoslaveni* ni komunisti a ni srbi* nikad se nisu pokajali za ništa. Jedino zbog čega se oni kaju je to što nas nisu potamanili još više dok su mogli. Sad nam više ne mogu ništa, toga su svi gore spomenuti itekako svjesni. Kad toga postanemo i sami svjesni, tek tada ćemo biti svoji na svome. Do tada ćemo imat na vlasti lopove i beskičmenjake koji će se klanjat svakome i uz pomoć istih takvih beskičmenjaka u medijima, uvjeravat nas kako je to za nas dobro. Do tada će nam svaka budaletina dizat tlak svojim idiotskim izjavama i uvjeravat nas kako se trebamo bojat čak i onih koje smo više puta našamarali.
Za kraj se vratimo na spornu televizijsku emisiju koja je i podigla svu tu prašinu i ponovo nam pokazala koliko nemamo pameti. Da imamo pameti kao što nemamo, ako bi se na televiziji i vodila rasprava o srpskim glupostima, ne bi ju vodio preplašeni dječarac kojeg izvoza i najobičnija starleta, niti bi u studiju sjedili jugoslaven*, preobraćeni komunist i netko tko želi biti pravaš. Da imamo pameti u studiju bi sjedio netko tko bi onoj dvojici delija iz srbije* jasno i glasno rekao:
Dobro srbi* kad je vama dosta? Malo vam je bilo pa hoćete još? Ako hoćete samo dođite. Čak i ovakvi kakvi jesmo razbit ćemo vas za (koliko su ono trajali Bljesak i Oluja) dva dana.
Naučite se više pameti i stvorite si vlastitu povijest, ne kradite više našu. I shvatite već jednom da nas nije briga za vas, vi ste naš problem postali 1918. i prestali ste bit naš problem 1995.
Naš problem su jugoslaveni* i komunisti. Nama treba rehabilitacija od njih.
* namjerno pisano malim slovom.
Jasna
