Desnica
- Detalji
- Kategorija: Jasna
- Objavljeno: Ponedjeljak, 19 Ožujak 2012 18:12
U Hrvatskoj je danas nažalost sve okrenuto naglavačke, heroji su zločinci, lopovi su ugledni gospodarstvenici, veleizdajnici su ugledni članovi društva a bivši špijuni borci za ljudska prava. Tako su izokrenuti i pojmovi demokracije, ljevice i desnice.
Razlog tomu prije svega je činjenica da je hrvatski narod politički nepismen, a politička nepismenost posljedica je nekoliko desetljeća života u komunističkoj diktaturi.
Komunizam je zapravo najveće zlo koje se je ikad u povijesti sručilo nad hrvatski narod i od štetnosti komunizma Hrvati se neće oporaviti još generacijama. Stravičnom represijom, progonom i fizičkim likvidacijama svega slobodnomislećeg što se usudilo disati hrvatski, komunisti su u 45 godina diktature od Hrvata napravili narod bez srca, pameti i nacionalnog ponosa.
Padom komunizma u istočnoj Europi Demokracija je zakucala i na hrvatska vrata ali ju Hrvati nisu imali priliku dočekati kao ostali narodi. Prije negoli smo i odškrinuli vrata dragoj gošći dočekao nas je četnički nož, pa smo usporedno s ugošćavanjem vodili borbu za goli život. Za to vrijeme, dok se na kućnom pragu prolijevala krv, u sigurnom dijelu kuće našoj gošći udvarali su oni koji su se još jučer zaklinjali da im nikad neće prijeći prag. Tako smo umjesto demokracije dobili anarhiju u kojoj je radio tko je što htio bez trunčice odgovornosti za svoja (ne)djela, osim naravno onih što su ostali na kućnom pragu i ne sluteći da je draga gošća obeščašćena i prije negoli se stigla raspakirat. Oni s kućnog praga danas se kažnjavaju jer su vrata uopće odškrinuli.
Suočeni sa nezaustavljivim povijesnim promjenama i gubitkom propale ideologije iz koje su iznikli, savršeno umreženi agenti komunističke tajne službe prvu su bitku za svoj spas dobili izbjegavajući provođenje lustracije. S vremenom su, iskorištavajući političku nepismenost i naivnost Hrvata, bez većih problema infiltrirani među iskrene domoljube. Mora im se priznat majstorski su to odradili. Osvjedočeni u snagu Hrvata u zajedništvu primijenili su najprokušaniju metodu kontrole širokih masa, podijeli i vladaj, pa je hrvatska politička scena umjetno podijeljena na lijevu i desnu.
Na lijevoj strani ostali su komunisti i jugoslaveni nazvavši se socijaldemokratima i narodnjacima. Lijeva strana nikad nije imala većih međusobnih problema, nije izvrgnuta podjelama, niti su ljevičari imali drugog cilja osim obnove Jugoslavije. Podjele su sustavno provođene samo i isključivo na desnoj strani na kojoj se našlo svega i svačega. Demokršćana, liberala, pravaša... a ponajviše udbinih špijuna i kontraobavještajaca ubačenih među iskrene domoljube.
Svaki pokušaj stvaranja prave hrvatske desne stranke ugušen je u samom startu postavljanjem gore spomenute ekipe u sam vrh stranke, pa možemo slobodno zaključit da Desnicu nikad nismo ni imali. Imali smo samo san o Desnici, imali smo članstvo desnih stranaka iskreno i pošteno i istovremeno naivno, posvađano oko imena i prezimena vođa svojih stranaka. A vođe tih stranaka (čast rijetkim iznimkama) uglavnom su regrutirani iz redova komunističkih poltrona. Svojim ponašanjem, izjavama i vođenjem politike učinili su sve što su komunisti htjeli da narodu omrznu Domoljublje i Domovina. Otjerali su narod ili u totalnu apatiju ili beznađe pa više ni ne izlaze na izbore ili su pobjegli u krilo Ljevici.
Svaki pokušaj domoljubnog članstva da se nešto promijeni završavao bi neslavno, najčešće osnivanjem još jedne desne stranke. U dvadeset godina prividne demokracije dobili smo desetke desnih stranaka, a rezultat rada tih stranaka je rasprodana država, osiromašen narod i komunisti na vlasti.
Sad kad su komunisti i službeno preuzeli vlast, kad bez grama srama provode jugoslavensku i prosrpsku politiku i kad čak i oni koji su ih najviše zagovarali vide da od njihovog programa nema ni P, sve se više javlja ideja o jakoj i ujedinjenoj desnici. Ne znam samo tko bi se to trebao ujedinit i s kim? Kome više vjerovati i kome pružiti ruku nakon dvadeset godina izdaje i političke prostitucije?
Da bi se hrvatska desnica mogla ujedinit, hrvatsku desnicu tek moramo stvorit. Bez udbaša i bivših špijuna, bez radikalizma i ekstremizma koji kod hrvatskog naroda očito ne prolazi. Hrvatskom narodu trebaju političari koji će se doista brinuti za državu i narod, ljudi iza kojih u životu stoje određeni rezultati i kojima politika nije cilj nego sredstvo za ostvarenje zajedničkih ideja.
Takvi ljudi u Hrvatskoj postoje ali su se dosada uglavnom držali po strani ne želeći sudjelovati u političkom cirkusu kojeg su komunisti do sada provodili na hrvatskoj političkoj sceni. Ako su se i odlučili politički djelovat ostali su neprimjetni u malim strančicama ili progutani u većim strankama iz već gore navedenih razloga.
Obećala sam sebi na početku pisanja ove kolumne da ju neću pretvorit u stranački pamflet, ali ne mogu ne iskoristiti priliku pa reći za kraj da u Hrvatskoj u posljednjih godinu dana postoji stranka koja je sve ono što bi moderna hrvatska desnica trebala biti i kojoj i sama pripadam.
Dokaz da smo na pravom putu sustavna je medijska blokada kojoj smo izloženi od strane svih medija koji su u službi veleizdajnika hrvatskog naroda. Ignoriranjem nas čuvaju dosadašnje pozicije dosadašnjih desnih stranaka kako bi im one i dalje služile kao paravan za demokraciju i kako bi hrvatski narod držali u uvjerenju da se nitko više ne brine o njima.
Dosadašnja desnica (čast časnim iznimkama) obrušava se gotovo svakodnevno na nas po raznim portalima i facebook grupama što sitnim i perfidnim provokacijama što otvorenim pozivima da se maknemo iz politike. Da su dosadašnji desničari učinili bilo što korisno za Hrvatsku ili da pokazuju barem volju da to učine, ne bismo se mi ni bavili politikom niti bi za tim bilo potrebe.
Neka se maknu oni koji dosada držali monopol na Domoljublje a nisu napravili apsolutno ništa za očuvanje Hrvatske i hrvatskih nacionalnih interesa, oni ispred čijeg nosa su izručeni generali u Hag, zatvoreni branitelji, abolirani četnici i zaboravljeni stravični zločini. Neka već jednom nauče što je demokracija i demokratski standardi.
Možda onda i uspijemo zajednički obranit Hrvatsku od komunista.
Jasna
