Dan ponosa i slave
- Detalji
- Kategorija: Jasna
- Objavljeno: Četvrtak, 04 Kolovoz 2011 17:23
Dan koji dolazi trebao bi biti dan slavlja i sreće, dani veselja i zajedništva, dan velikih parada kad bi narod zajedno s ratnim veteranima proslavio Pobjedu. Nažalost nama dolazi dan nacionalne sramote. Bit će istina nekih proslava, al punih gorčine. Svatko na svojoj strani i svatko protiv svih.
U gradu simbolu Pobjede okupit će se na službenoj proslavi, daleko od naroda i časnih pobjednika, krema društveno političkog života a nitko od njih koji će tamo doći nema razloga za slavlje. Hrvatska je za njih samo gnjavaža, trenutno činjenično stanje koje oni nikad nisu ni voljeli ni htjeli. Samo 16 godina nakon oslobođenja Hrvatskom vladaju izdajnici a oni koji su donijeli Slobodu i Pobjedu, koji su trebali sjedit u prvom redu tamo su nepoželjni. Vojskovođe su proglašene ratnim zločincima, vojska pobjednika ponižena i gurnuta na margine, narod prevaren i izdan spušta glavu dole i plače.
Na drugoj strani, u jednom malom selu, davno opjevanom u pjesmi kojom su svi prkosili agresoru, okupit će se narod i pobjednici, okupit će se domoljubna Hrvatska. Okuplja ih Čovjek kojem su među prvima zatvorili vrata grada Pobjede, njegove pjesme o ljubavi prema Domovini smetale su političkoj eliti, ulizicama i prodanim dušama. Čovjek se nije slomio i nije pao, on je pozvao narod i suborce k sebi. I došli su ljudi, narod i heroji zajedno slave Pobjedu. Čavoglave su i danas simbol onih koji se ne daju slomit i bez obzira da li smo tamo fizički prisutni ili ne svi smo mi u Čavoglavama.
Dan koji dolazi dan je Pobjede, Zahvalnosti i Branitelja, ne dajte ratnici naši da nam ga ukradu. Stanite svi barem na jedan tren i budimo jedno.
Na jedan dan neka nestanu sve suze, patnje i poniženja, materijalna i duhovna kriza. Zaboravimo na izdaju, sudove i istražitelje, zaboravimo dezertere i prodane duše.
Zaboravimo na kurvanjsku politiku i podjele na ljevicu i desnicu, na Ružu, Jadranku, Vesnu, Ingrid i Milanku.
Zaboravimo na bezmudaše Zokija i Radimira, Damira i Mladena, Vladimira i Božidara, barba Luku, Stipu i obadva Ive.
Zaboravimo na piskarala Borisa i Renata, Antu iz Prološca i obadva Denisa.
Zaboravimo rekome, veritase i documente, zaboravimo čičkove i štrpce.
Ma tko su uopće oni? Crvena prašina koja se želi narodu bacit u oči. Prašina koju će vjetrovi povijesti otpuhat, a ostat ćete Vi, branitelji Hrvatske.
Stanite i recite svima. Mi smo Hrvatski Ratnici, nama je Povijest dala čast da branimo Domovinu i mi smo ju obranili. Slava Hrvatske Vojske obišla je svijet i nikakvi sudovi i deklaracije svjetskih licemjera neće nam ju uzeti.
Stanite i zapalite svijeću poginulim suborcima, pozdravite jednim vojničkim pozdravom svoje zapovjednike koje leže u tamnicama. Zagrlite svoju djecu i pričajte im istinu o ratu. Nitko ju drugi osim vas neće ispričat.
Bez obzira za koga ste dosad glasali na izborima i u kojoj ste stranci, recite političarima Dosta. Svi će vas oni prodat, jednog po jednog, pitanje je samo kad. Ne dajte da vas kupe mirovinama i privilegijama jer sve je to kratkog vijeka. Nema tog novca na svijetu kojim se može platit vaša krv i suze vaših najbližih. Nema novca za koji čovjek može prodat svoju čast.
Zajedno ste stali pred treću vojnu silu Europe i niste se bojali, a čega se bojite sad? Razjedinili su vas oni protiv kojih ste se borili. Iako sad umjesto četničke odore nose Armanijeva odijela, i nešto im je finiji rječnik i dalje vas se boje kad ste zajedno. I zato vas gaze, smiju vam se i izruguju vas. Svakog dana guraju vas u sve dublju provaliju a vi mirno stojite. Do kad, gdje je granica?
Stanite opet jedan uz drugog i borite se za svoj ponos i dostojanstvo. Obranite svoj narod od izdaje i poniženja. Oči hrvatskog naroda pune su crvene prašine i narod je slijep.
Jedino svijetlo koje se još vidi ste vi.
Jasna
