Deveti krug pakla
- Detalji
- Kategorija: Jasna
- Objavljeno: Ponedjeljak, 02 Siječanj 2012 12:00
Od svih grijeha koje čovjek učini izdaja je najteži grijeh. Grijeh prema Bogu, prema čovjeku i prema samome sebi. Čovjeka i samoga sebe izdajnik još i uspije zavarat tražeći opravdanje za svoja djela, ali Boga se prevarit ne može. Čak i oni koji ne vjeruju u njega osjete njegovu pravdu prije ili kasnije.
Na prvi pogled možda se i ne čini tako, na prvi pogled izdajnici i njima slični žive dobro jer od izdaje uglavnom profitiraju i u svijetu u kojem vlada nepravda njihov put posut je ružama. Da, posut je ružama ali samo na početku, što dalje idu tim putem sve je manje cvijeta a sve više trnja, dok na kraju ne ostane samo trnje.
Za izdajnike je osiguran deveti krug pakla, samo je pitanje zašto smo i mi završili tamo i kako smo se dali zavesti izdajnicima. Zapravo odgovor na to pitanje vrlo je jednostavan, zaslijepila nas je ljubav prema Domovini onako kako ljubav inače zaslijepi svakog tko iskreno voli. Umjesto u raju našli smo se u paklu i prije nego smo se probudili iz sna za kojeg smo naivno vjerovali da nam se konačno ostvario.
Vrijeme nam je da se otrijeznimo i priznamo sami sebi da smo dotaknuli dno, jer jedini put izlaska iz pakla je doći do samog dna, suočiti se s Luciferom i onda krenuti prema čistilištu. Nama koji nismo potpisali izdaju i nije tamo mjesto a ipak većina nas vidjela je Lucifera onog trena kad nam je vlastiti narod okrenuo leđa i izabrao put posut ružama, ne čuvši naša upozorenja da će ruže brzo uvenuti i da je trnje oštro.
Sad kad znamo kako Lucifer izgleda iz blizine, možemo se počet borit protiv njega, no prije toga stanimo malo sa strane neka ga vide i oni koji su govorili da ga nema. Dok se ne uvjere vlastitim očima neće vjerovati ni nama kao što nisu ni dosada. Kad im se trnje zaplete pod noge, oni koji su nam okrenuli leđa trčat će za nama, oni koji su nam se smijali plakat će nam na ramenu.
Neki plaču već i sad, već tjednima stoje na cesti i mole za pomoć. Ne mogu reći da mi ih nije žao, ali moje im suze ne mogu pomoći. Neka prvo kucaju na ona vrata koja su im nekad bila širom otvorena dok su grabili šakom i kapom šarene bombone koje je slala Unija. Bombona više nema, vrata su se zatvorila a oni su ostali prepušteni sami sebi. Vidim izvukli su se od nekud hrvatski barjaci i maše se s njima, poziva se na hrvatstvo, sve pršti od patetike ali uzalud, nikoga nije za to briga. Onima koji su ih uputili na put posut ružama sada smetaju, novine i televizija sotoniziraju ih, njihova najveća nada mladi i perspektivni Zoki ruga im se u lice.
To je Božja pravda gospodo moja. To vam je plaća za izdaju. Ne pomažu sad ni plač ni molitve, ni barjaci ni pjesma, nemate više državu jer ste ju prodali. Među prvima ste stajali u redu i potpisivali sve što se tražilo od vas, svemu ste se prilagodili i bilo debelo plaćeni za to. Cijena? Prava sitnica, samo se morate odreći Domovine i svijet je vaš. Odrekli ste se i Domovine i onih koji su ju stvorili, nije vas bilo briga što će biti s nama. Smijali ste nam se u lice i zadovoljno trljali ruke sanjajući kako ćete zgrtat silne novce u zemlji meda i mlijeka. Med su pojeli neki drugi, spretniji od vas, a mlijeko im kao što vidite i sami i ne treba baš.
Nemojte nas pitat ni vi ni oni koji su slijedeći na redu gdje smo sad. Tu smo ne brinite, stojimo i gledamo vas, onako kako što ste vi stajali i gledali nas dok smo stajali na Trgu, nosili barjake i plakali. Ali mi se vama ne smijemo u lice, mi vas žalimo iako ste nam zabili nož u leđa. Nismo pobjegli niti smo odustali, samo se odmaramo.Umorili smo se govoreći vam što vas čeka, niste nas slušali. Sad sami krčite trnje dok se naše oštrice ponovo ne naoštre.
U međuvremenu zabavljajte se s nama gledajući kako se zlo samo izjeda, kako se banda kolje međusobno. Znam da vam to nije utjeha, nije ni nama ali što je tu je. I na vrhu su ruže uvenule, i među „velike“ je Lucifer donio plaću za izdaju.
Ovi trenutno na vlasti Luciferi su sami po sebi, njima Lucifer ni treba, a i bolje mu je da ne dolazi do Markovog trga jer će doći u iskušenje da klekne od čuda i prekriži se. Oni su nadmašili čak i njega
Prvi je na popisu bivši premijer, lopov i veleizdajnik poznatiji kao Ivo, kojeg je njegova najvjernija i najodanija Jadranka spremila u zatvor, a uskoro će i ona za njim. Nju će tamo poslati oni koji su njoj bili najvjerniji a njih njihovi i tako sve u krug. Svoje su obavili, prodali su državu, izdali narod i Domovinu i gazde ih više ne trebaju.
Istu sudbinu doživio je i Stipe, maestro svih izdajnika ovog svijeta. On ni sam ne zna tko mu je sve bio gazda, on je služio svakom tko je platio, pa se ne može ni sjetit tko ga je otpilio. Njemu uz bok ide i onaj mali nadobudni Matija koji si je umislio da je novinar samo zbog toga jer su mu gazde donosile novce u vrećama samo da odradi prljavi posao. Posao je odrađen, novca više nema, a Matijica se i dalje želi igrat novinara. Pa se čudom čudi što ne smije više pisat što mu padne na pamet jer gazde su dobile što su htjele. Neka samo moli Boga, onog u kojeg ne vjeruje, da ne završi kao onaj koji je odletio u zrak, pokoj mu duši, kad više nije bio koristan.
Zadnje spomenutih nije mi ni najmanje žao, žao mi je neukih i zavedenih.
Zavedenima i neukima Bog će oprostit ako se pokaju i shvate na vrijeme.
Tko ne shvati sada nikad više ni neće.
Jasna
