Kako smo im dopustili 1.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Subota, 05 Svibanj 2018 19:03
Srpska propaganda u Srbiji, a posebno u svijetu, plasirala je ideju o nedvojbenom i duboko ukorijenjenom povijesnom prijateljstvu između Srba i Židova. Ali ispitivanja tih odnosa, otkrivaju sasvim nešto drugo. Otkrivaju mnogo složeniju i mračniju sliku i njihovu mračniju stranu povijesti.
"Kako se moglo dogodili da dopustimo da nam povijest Domovinskog rata i stvaranja samostalne hrvatske države pišu i interpretiraju oni koji nisu prstom makli za obranu domovine, oni koji nam uporno nameću tezu da je kod nas bio građanski rat, a izbjegavaju reći pravu istinu da je riječ o teškoj agresiji na samostalnu hrvatsku državu, na njezin suverenitet, na plebiscitarnu odluku jednog naroda da živi samostalno u svojoj državi. Jesu li autori tih uradaka u dosluhu i rade li sinkronizirano zajedno s poraženim snagama i onima koji nam ministra obrane proglašavaju persona non grata, samo zato što je stao na branik svoje domovine, u ratu ali i u miru!? ", upitao je mons. Bogdan.
-Moguće je, moguće. Sve je moguće!!!
Jer se svijet okrenuo naglavačke. Jer je domoljublje postalo fašizam. Jer je komunizam postao oličenje demokracije.
Jer su tako odlučili ljudi iz sjene …
I nije to tako tek od jučer. To traje još od 1918, a nastavilo se i nakon 1945. Pa se produžilo sve do današnjih dana. Još žešće i upornije.
Pa se nastavilo i s manipulacijama žrtava Drugog svjetskog rata. Pa se ponavljaju, kao tzv. povijesne istine, komunističke i velikosrpske teze o hrvatskoj genocidnosti. Pa se uporno napada i Domovinski rat i njegovi simboli.
Slične nebulozne izjave redovito nam šalju i iz Srbije. A dolaze od Vulina, Ane Brnabić, Vučića, Nikolića pa do Dačića…
Tako se i Dačić obrusio na izjavu predsjednika Vlade Plenkovića koji je nakon jednog napada Vulina, izjavio kako su Hrvatska i Srbija dva svijeta.
„I nismo isti. Mi nismo bili na strani Hitlera, nismo vršili Holokaust nad Židovima i Hrvatima, nismo tjerali Hrvate da nose obilježja kao što su Srbi i Židovi morali nositi za vrijeme Drugog svjetskog rata, Židovi žute, a Srbi plave trake. Hrvatska i Srbija nisu iste jer Srbija ne negira zločine, nego ih kažnjava”, reče Dačić i ostade živ.
Zato ne bih o Dačiću.
Ali, je li to baš tako? Je li Hrvatska, a ne Srbija, slala depeše u Berlin kako je ona, za nepunih 14 mjeseci od njemačke okupacije, postala „juden frei“, te koliko je imala logora, te koliko je tamo bilolikvidiranih Židova, Roma i ostalih?
Je li Hrvatska, a ne Srbija, imala logore: Staro sajmište (40 ooo zatvoreno i mučeno a 10 000 ubijeno), Topovske šupe (ubijeno 3 000 tisuće ljudi)?
A, većina njih je ubijena u samom Beogradu. A među njima i roditelji srbijanskog pisca i publiciste Ivana Ivanjija.
„U logoru Staro sajmište gdje je ubijeno oko 6300 Židova je moja majka izgubila život, a u koncentracionom logoru Topovske šupe gdje je ubijeno oko 3000 ljudi je stradao moj otac."
A on sam je kao maloljetnik, bio poslan u Auschwitz i kasnije u Buchenwald.
Zato ne bih ni o Nediću, kojemu u Srbiji traje sudski proces, a čiji je cilj opravdati i rehabilitirati i Nedića i njegovu Vladu. Jer, mnogi u Srbiji, kako neki kažu, u njemu vide „pravog patriotu", a njegova suradnja s nacistima se tumači tek kao „vješta politika".
Ne bih ni o podizanju spomenika i potpunoj rehabilitaciji, tako u Srbiji kažu, „najvećeg antifašiste u Europi“, Draže Mihajlovića.
Ne bih ni o Srbiji kao „juden frei“. Ne bih ni o tadašnjih 12 500 tisuća Židova koji su opremljeni u koncentracione logore Auschwitz, Buchenwald ili Mauthausen.
Ne bih ni o logorima u Srbiji koji su tijekom okupacije 1941-1944. godine radili u Beogradu i 4 koncentraciona logora: Banjica, Topovske šupe i Milišića ciglana, Sajmište koje se koristilo za ubijanje Židova, Roma, zarobljenih partizana. Čak i Srba, protivnika režima.
Ne bih ni o tome.
Jer, to je problem Srbije.
Ne bih ni o progonu Židova u vrijeme strahovlade, tog istog Milana Nedića koji je obećao 1941. kako će „smesta da najoštrije postupi protiv Jevreja... koji treba da budu uklonjeni iz svih javnih službi i sakupljeni u konc-logore“.
A u njegovoj Srbiji ubijeno je oko 15.000 Židova.
Ali, ne bih ni o tome! Niti o tome što su im radili Dražini četnici, niti o skrnavljenju i uništavanju sinagoga i židovskih grobova na židovskim grobljima diljem Srbije, niti o kombiju-plinskoj komori, koji je tražeći žrtve, kružio po Beogradu.
„I nismo isti. Mi nismo bili na strani Hitlera, nismo vršili Holokaust nad Židovima i Hrvatima, nismo tjerali Hrvate da nose obilježja kao što su Srbi i Židovi morali nositi za vrijeme Drugog svjetskog rata, Židovi žute, a Srbi plave trake. Hrvatska i Srbija nisu iste jer Srbija ne negira zločine, nego ih kažnjava”, tvrdi vrli i umni Dačić.
A dana 25. 3. 1941. knez Pavle Karađorđević je potpisao „ Trojni pakt sa silama osovine“.
Ne bih ni o tome.
I to je problem Srbije.
Ne bih ni o stalnim provokacijama, huškanju i lažima Dačića, Vulina, Šešelja i Vučića. Ne bih ni o tome. Jer to najviše govori o njima.
A i to je problem Srbije.
"Mi (Srbi, op.) lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. Laž je srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina. U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina. Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“ - bivši predsjdnik SANU-a Dobrica Ćosić.
Ne bih ni o tome!!!
Ne bih ni o nekim našim, kažu obrazovanim, uglednim intelektualcima.
Ali se ja pitam, koji su to i kakvi su to „ugledni intelektualci“ koji se ne razvijaju, ne uče, ne čitaju? Ne rade na sebi. Ta, toliko se toga, bar sada, može pronaći, proučiti, provjeriti!!!
Ali, oni se drže one“ponavljanje je majka znanja“. Pa ponavljaju laži. A ponovljena laž nekoliko puta, nadaju se oni, postat će i biti prihvaćena kao stvarna „istina“ .
I tako ponavljaju i ponavljaju…jedno te isto: Hrvatska je fašistička.
Ponavlja i Pupovac, i Jakovina,i Markovina, i Klasnić, i Golstein. Čak i Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb (ŽOZ) i Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj koji tvrdi kako je „u logoru Jasenovac ubijeno najmanje 80 tisuća ljudi među kojima 20.101 dijete, kao i to da je tzv. NDH jedina u Europi, uz Njemačku, imala rasne zakone”.
-I tako tvrdi, a nije jedini, naš vrli Kraus: #Hrvatska je bila jedina u Europi u kojoj su vladali rasni zakoni“.
-Svašta, svašta!!! Mora da je gospodin Kraus obolio od zaboravititisa ili dobio totalnu amneziju. Jer, ne mogu vjerovati da nikada nije čuo za okupiranu i pregaženu Europu. I za rasne zakone diljem Europe. Gdje je god stala Hitlerova čizma. Od Francuske, Litve, Estonije, Poljske, Ukrajine, Rumunjske, Norveške, Srbije, Austrije, Mađarske, Nizozemske, Belgije, Danske do Bugarske i Grčke.
Kasnije su se, na njihovu sreću, sve te države, a po odluci EU, suočile sa svim svojim grijesima iz prošlosti, donijele zakon o lustraciji i kaznile sve one koji su bili krivi.
- Ali, izgleda to isto ne vrijedi i za nas Hrvate i za naše na vlasti?
-E, moja Monika! Nažalost, ne vrijedi. Jer, kod nas i danas ima onih, kao što je Ognjen Kraus, koji se olako nabacuju po Hrvatima, objedama i optužbama. I za stvarne i za izmišljene grijehe.
-Ali, moja Lucija, zar za nas ne važe ti isti zakoni koji važe i u cijeloj Europi? Pa, gdje smo tu mi?
-Nigdje, moja Monika, nigdje. Stojimo na mjestu. Kako bijaše na početku, tako i dandanas. Samo se bojim da tako i ne ostane za vijeke vjekova. Jer, sve su te države, sve osim Hrvatske i Slovenije, odavno s tim raskrstile. A u nas, čim u to takneš, drugovi se dižu na sve četiri.
Tužakaju nas, razapinju, optužuju za revizionizam. Izmišljaju… Pa je ,tako, svako manifestiranje hrvatskog domoljublja, za njih očiti dokaz hrvatskog fašizma.
-A pošto među nama nema ustaša, onda ih izmišljaju, oblače i preoblače, štancaju, traže i pretražuju… Pa ako im ni to ne uspije, tu su i raznorazni uvozni pomagači. Sve u cilju, sve mi se čini, stvaranja i nametanja nam kompleksa ustaštva, urušavanja naše nacionalne svijesti, pripadnosti i domoljublja. Zato im i ne odgovara proglašavanje Stepinca svecem. Zato se ne govori ni o broju spašenih Židova i Srba od strane Hrvata. Zato se ni ne govori o našim „pravednicima među narodima“. Zato se ni ne govori o broju Židova, Srba i Muslimana u Vladi NDH. O znanstvenim radovima i znanstvenim dokazima samih Židova.
Zato se i skriva istina o partizanskim zločinima i o bezbroj jama s ubijem ili živim zakopanim Hrvatima.
-Ali se, zato, umnožavaju žrtve onih s druge strane.
A za srpske provokacije, za bujanje četništva, za UDBU, KOS i još neistražene sabotaže i akcije, boli njih briga.
-Što je ovo s ljudima, moja Lucija? Kao da se sve potpuno izokrenulo. Domoljublje im je postalo fašizam. Komunizam je po njima demokracija. Zapad uvozi islam a proganja kršćanstvo. A bivša komunistička Rusija ga širi i brani.
-Izgleda kao da je cijeli svijet zahvatilo kolektivno ludilo. Reci ti meni sada, molim te, onako iskreno! Kako se u svemu ovome snaći? Kako može jedan običan i normalan čovjek, kako možemo, mi mali obični ljudi, pohvatati i odmrsiti, sve ove zamršene konce ?
Srpska propaganda u Srbiji, a posebno u svijetu, plasirala je ideju o nedvojbenom i duboko ukorijenjenom povijesnom prijateljstvu između Srba i Židova. Ali ispitivanja tih odnosa, otkrivaju sasvim nešto drugo. Otkrivaju mnogo složeniju i mračniju sliku i njihovu mračniju stranu povijesti.
Zato se iz dana u dan, iz godine u godinu, u našu memoriju i nastoji usaditi kompleks ustaštva. I zato se svaki pokušaj razbijanja njihovih laži i mitova, a naših nastojanja da se konačno sazna prava istina, naziva revizionizam, te sprječava i sama pomisao na neka nova istraživanja i neka nova utvrđivanja prave istine.
Nastavlja se....
Vera Primorac
