Kako smo im dopustili 2.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Nedjelja, 06 Svibanj 2018 19:03
„Bez povjesničara revizionista koji se bave istraživanjem novih izvora i postavljaju nova pitanja, ostali bismo zatočeni u zamkama stereotipa“, kaže znameniti američki povjesničar James M. Mc Pherson, dobitnik Pulitzerove nagrade 1989. godine, profesor emeritus na Sveučilištu Princeton, te član uredništva Britanske enciklopedije“,te dodaje:
„Revizionizam je životna snaga povijesne znanosti. Povijest je kontinuirani dijalog između sadašnjosti i prošlosti. Interpretacije prošlosti podliježu promjenama u skladu s novim dokazima… Beskrajna potraga povjesničara za razumijevanjem prošlosti, odnosno revizionizam, jest ono što povijest čini vitalnom i svrhovitom“.
Jer, ukoliko ne poznajemo svoju prošlost, ne možemo mirno ni živjeti svoju sadašnjost. Niti graditi svoju bolju budućnost.
A zašto se, onda, nastavlja s manipulacijama žrtava Drugog svjetskog rata? Zašto se i dandanas ponavljaju, kao povijesne istine, komunističke i velikosrpske laži i izmišljotine?
Mogu razumjeti strah antifa drugova od istine. Mogu shvatiti i njihovu bojazan od neizvjesne sudbine. Ali ne mogu nikako shvatiti njihov mentalni sklop, koji je ostao zabetoniran sve od 45.
Što se dogodilo tim ljudima? Zar ih nije osvijestila istina? Zar ih nisu zgrozile slike razrušenoga Vukovara?Zar ih nisu probudili krikovi ubijenih, eksplozije bombi koje su nemilice padale na hrvatske gradove? Zar su ostali indiferentni na Hudu jamu, Macelj, na 15 rudnika u koja su bacani ili živi zakopani ljudi?
Zar im nije žao čovjeka?
Ali, oni i dalje papagajski ponavljaju o ubijenim, o vađenju očiju, o sječi glava, o masakriranju…
“Ovdje su ubijani najneviniji – djeca. Ovo je sveta zemlja natopljena krvlju Svetih mučenika jasenovačkih! Možemo samo zamisliti kako je bilo kada izmučena djeca prizivaju roditelje, a bezdušni čovjek im sječe glave, vadi oči i muči ih…”, ponavljaju oni laži i objede bez prestanka.
A gdje je istina?
-Pod zemljom, pod zemljom, moja Lucija. Samo ju treba otkopati.
Zato ne bih ni o vrlom Krausu niti o njegovom lamentiranju. Sada bih, baš zato, o jednom pravom i velikom čovjeku, o dr. Slobodanu Langu. O dr.Langu, velikom domoljubu, velikom humanisti i velikom čovjeku. I Židovu po porijeklu.
„Dobro treba postati jače od zla“, kaže
naš dragi i dobri gospodin Lang.
Pa je u moru svega lošeg što se sručilo, od davne 91. na Hrvatsku, tekst koji mi je poslao na čitanje 2014, bio pravi melem za moju dušu. A bio je to njegov intervju u Vijencu.
„Komemoracija u Jasenovcu 15. travnja ove godine samo je loša predstava komunističke okorjelosti i prkosa u kojoj je svatko od sudionika umislio da je s onim drugim na dobitku.
Povijest i povezanost na komemoraciji nazočnih ljudi i skupina, njihova osobna i ideološka prošlost, nedvojbeno nam govori da su se složili samo oko jednoga: Republiku Hrvatsku ne smatraju svojom domovinom. Za njih je Republika Hrvatska fašistička tvorevina kao i NDH.
Srpska manjina, tzv. pupovci, čeznu za Srboslavijom i ne mogu oprostiti Hrvatima što su „rasturili“ Jugoslaviju i stvorili samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku. I kao u najboljim komunističkim vremenima „pupovci“ šalju poruku da su oni nositelji povijesnih istina i jedini arbitri prošlosti.
Isto tako „pupovci“ šalju poruku da su kao navodne žrtve genocidnih Hrvata bliski Židovima! Međutim srpski povijesni izvori i činjenice govore nešto sasvim drugo i to bi Koordinacija židovskih općina morala znati. Nedićeva je Srbija, uz pristanak i obilnu pomoć kako Ljotićevaca tako i SPC od 1941. do 1944. postala prva Judenfrei u okupiranoj Europi. I Srbi su na to bili silno ponosni: nacisti su ih hvalili na sva usta i pomagali im donacijama darivajući im najnovije modele kamiona za proizvodnju ugljičnog monoksida. „Očistili“ su Srbiju od Židova na razinu 5% od predratnog broja, preko 15 000, većina ih je u tom holokaustu pobijena do 1942 godine.
Takozvani antifašisti, negdašnji i današnji komunisti, u svojoj Jugoslaviji nisu njegovali baš nikakve veze s državom Izrael, niti su postojala društva komunističko-židovskog prijateljstva. Dapače, državljani Brozove Jugoslavije nisu smjeli imati nikakve kontakte s državom Izrael, niti s njihovim državljanima, to je bilo kažnjivo, kao i putovanja u Izrael. Titov je komunizam na Izrael gledao kao na svog prirodnog neprijatelja pa Jugoslavija nije imala ni trgovinske, ni gospodarske, ni diplomatske odnose s Izraelom.
… Mogu se perjanice tzv. antifašista zaklinjati na iznenada pronađenu ljubav prema Židovima i Izraelu, ali stazići, pusići, pupovci, goldsteini.. – svi oni što se sada brinu o židovskim pravima – bili su i ostali dio sustava koji se promišljeno svim sredstvima borio protiv države Izrael i podupirao sve njene neprijatelje. Zar je pamćenje židovskih općina i izraelske veleposlanice u Hrvatskoj tako kratko?
Pola stoljeća, nakon II. svjetskog rata, za raspada Jugoslavije, u Srbiji je obnovljena ideologija mržnje, osvete, širenja granica, etničkog čišćenja i nejednake vrijednosti ljudi. A samo je Srbija imala vojsku. Kako da se brane Hrvati, Bošnjaci, Albanci? Nezaboravan je savjet Kisisngera, u kolovozu 1991, da ne očekujemo i ne nadamo se razumijevanju i pomoći Amerike, a posebno Evrope. „Oslonite se na sebe, a vaši jedini saveznici su Židovi ustanka u Varšavskom getu. Neizmjerno jači su im odredili smrt, ali oni su izabrali smrt sa dostojanstvom, radije nego smrt bez dostojanstva. Izaberite dostojanstvo, bez obzira na posljedice.“
Hrvatska je izabrala dostojanstvo.
I branila se 1991. od agresije neusporedivo jače vojske, zločina, silne propagande i predrasuda prema Hrvatskoj na Zapadu. Tada su brojni ugledni Židovi iz Evrope i SAD, istupili u našu obranu, a neki došli i izložili opasnosti vlastiti život. Među njima su: Henry Kissinger (savjetnik Predsjednika i državni tajnik SAD), Tom Lantoš (jedini član kongresa SAD, preživjeli iz koncentracionih logora nacizma), Theodore Meron (stručnjak za humanitarno pravo), Anthony Lewis (komentator New York Timesa), Jonathan Mann (osnivač centra za zdravlje i ljudska prava na Harvardu), Helen Fein (stručnjak za genocid), Leon Fuerth (savjetnik Al Gorea, pod predsjednika SAD), Philip J. Cohen (istražio Holokaust u Srbiji), Bernard Kouchner (ministar vanjskih poslova Francuske), Simone Weil (ministar zdravlja Francuske) Alain Finkelkraut i Andre Glucksman (francuski filozofi)
…Hrvatska je mlada država, dugo smo ju željeli, i dobili nakon obrane s mnogo stradalih i branitelja i civila, žena i djece.
Svaki narod želi vlastitu državu i slobodu.
Tek tada može stvarati bolji svijet.
Predlagao je gospodin Lang i Mir i Dobro. Slao je i pozive na i za mudrost. Slali smo mu i mi poruke podrške.
„Gledala sam na jednoj TV postaji, prije nekoliko dana, razgovor s Vama. Ne možete ni pojmiti koliko ste mi darovali utjehe i unijeli radosti i dali snage, u moje već posustalo srce. Vjerujte mi, bila sam sva u suzama. Ali to nisu više bile suze tuge i beznađa, već suze olakšanja i nade. Nade da ćemo postati i biti zauvijek, kako Vi kažete, Narod Dobra i Nade, kako je govorio i naš dobri i veliki Papa, Ivan Pavao. Hvala Vam za to! Hvala Vam i za istinu o našem pokojnom predsjedniku Tuđmanu. Istinu, iako ju mi svi znamo, ali koju moramo stalno ponavljati i ponavljati... Jer je zlo na djelu i ruši sve što je Dobro.
Tek sam sada, nakon ove emisije, shvatila odakle ona Vaša krilatica "Hrvatska dobra". Drago mi je da ste i to objasnili. A da ste to objelodanili prije selekcije za Euro parlament, sigurna sam da biste i Vi bili među izabranima. Jer hrvatski narod voli Tuđmana i sve ga više i više poštuje i cijeni. Vidite, ni ja, kao i većina Hrvata, ovo nisam znala. Žao mi je samo što Vas je voditeljica prekidala pa ste zaboravili pojasniti i one objede o 200 bogatih obitelji. Ali to neka bude, bar se nadam, za neki drugi put. Možda bi se do toga drugog puta, mogla napraviti i analiza stranačke strukture naših bogatuna. Vidjelo bi se zorno tada, zašto vladajući uporno podastiru takve dezinformacije.
Na kraju, hvala još jedanput i neka Vam dragi Bog podari dobro zdravlje i snagu da ustrajete na ovome Vašem humanom i ljudskom putu“.
I napustio nas je, ne tako davno, gospodin Slobodan Lang. Liječnik, političar i humanitarac. I veliki i istinski vjernik. Veliki Domoljub i veliki Čovjek.
A kada nas napusti čovjek, tuguju ljudi.
"Kako se moglo dogodili da dopustimo da nam povijest Domovinskog rata i stvaranja samostalne hrvatske države pišu i interpretiraju oni koji nisu prstom makli za obranu domovine, oni koji nam uporno nameću tezu da je kod nas bio građanski rat, a izbjegavaju reći pravu istinu da je riječ o teškoj agresiji na samostalnu hrvatsku državu, na njezin suverenitet, na plebiscitarnu odluku jednog naroda da živi samostalno u svojoj državi. Jesu li autori tih uradaka u dosluhu i rade li sinkronizirano zajedno s poraženim snagama i onima koji nam ministra obrane proglašavaju persona non grata, samo zato što je stao na branik svoje domovine, u ratu ali i u miru!? ", mons. Bogdan.
TKO NEMA POJMA O PROŠLOSTI, TAJ ĆE SE LAKO IZGUBITI I U BUDUĆNOSTI.
Vera Primorac
