Bože, čuvaj Hrvatsku 1.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Subota, 27 Listopad 2018 16:53
A šarena su to društvanca i puna živopisnih likova! Od etnobiznismena, sadašnjih župana, dožupana, dogradonačelnika, bivših komandanata bataljuna Vojske RSK, bivših osumnjičenika (naravno i oslobođenih) za ratne zločine, kao i uvijek dosad, zbog nedostatka dokaza ili abolicijom, bivših operativaca milicije Republike Srpske Krajine, zaposlenih i dandanas ali u policiji R Hrvatske, pa bivših „ kulturnjaka“ tzv. Vlade RSK, bivših oficira Vojske RSK ...
„Imamo svoju Hrvatsku.
Naša je i bit će onakva kakvu sami želimo.
I nećemo nikome dopuštati sa strane
da nam propisuje
kakva ta Hrvatska treba biti“,
dr. Franjo Tuđman
Kažu neki, pa ponavljaju kao mantru, da zaboravimo prošlost i okrenemo se budućnosti!
A je li to baš tako!?
Radi li itko normalan nešto tako i može li se tako nešto i uraditi? Može li se tako jednostavno sve prebrisati iz naše-ljudske memorije? Jer, ako zaboravimo prošlost (a zašto bih je zaboravila), koji onda smisao ima gledati u budućnost?
Pa, budućnost se, ljudi moji dragi, nadograđuje na prošlost. A na prošlosti se učimo za budućnost. Sve teče i sve je to povezano u jednom uzročno-posljedičnom nizu.
P a, zar povijest nije učiteljica života? Zar nas ne bi trebala, jer nam je bila mučna. bremenita i krvava, nečemu naučiti? Zar ćemo, samo tako, nekome dozvoliti, zar smijemo nekome dozvoliti i dati mu pravo na lažiranje naše prošlosti i pravo na monopol za našu budućnost? Zar ćemo, opet, kao guske u maglu, odglavinjati iz zamagljene prošlosti u neizvjesnu budućnost? Koju će nam ,opet, netko drugi i kreirati i režirati. Zar ćemo stalno počinjati ispočetka i stalno prolaziti kroz svoje stare stranputice?
I tko je taj, molit ću lijepo, tko su ti koji se usuđuju i pomisliti na nešto takvo?
VRIJEME JE REĆI DOSTA
Ne, ne će ići baš tako ne, dragi naši kalkulatori i manipulatori!!!
Znam da vam je teško. Znam i da strahujete od istine. Znam da vam je i svaka iskopana žrtva iz stotine i stotine jama i grobišta diljem bivše države-sve od Vardara pa do Triglava(a tamo najviše) za vas najgora noćna mora. Ali, to je vaš križ kojega ste naslijedili. I jedino istina, i samo istina koju mi tražimo, može i vas osloboditi od tereta te vaše prošlosti.
Muka je to, drugovi naši dragi, muka koja malo po malo uništava svakog normalnog čovjeka. Iskreno, ne bih vam bila u koži!!!
Dvadeset sedam, dvadeset sedam punih godina mučite se, strahujete, znojite se od straha zbog zločina za koje niste osobno vi odgovorni, a koji su učinili vaši očevi ili vaši djedovi. Prevelik je to teret. Prevelik je to teret koji će, malo po malo, i fizički i psihički uništiti svakoga od vas.
A da ne govorim o onima kojima je teret zločina i teret ŠUTNJE o zločinima iz Domovinskoga rata, još teži i još razorniji. Jer smo MI HRVATI DANAS živi svjedoci svega. I ne može nam više nitko prodavati rog za svijeću.
Borovo Selo,Ovčara,Tovarnik, Baćin, Glina, Dalj, Slunj, Knin,Škabrnja, Gospić-Široka Kula, Sotin, Lovas, Saborsko, Voćin …
A VUKOVAR???
A VUKOVAR…
„Klaonica, klaonica!!!“
I osamdeset sedam (87) dana krvave opsade.
„Slobodane, šalji nam salate, biće mesa, klaćemo Hrvate“, urlala je razularena horda četnika, dok su ulazili u spaljeni i razoreni Vukovar, na kojega je dnevno padalo i po 800 projektila.
A za cijelo vrijeme opsade, palo je 6,5 milijuna granata.
I POJEO VUK MAGARCA.
Zločinci nisu zločinci.
Koljači nisu koljači.
Silovatelji nisu silovatelji.
Slobodno šetaju i bahate se ispred svojih žrtava.
JER JE PRAVDA STAVILA POVEZ NA OČI.
Naravno ona „pravda“ za Hrvate.
–A Srbi? Što je sa njihovim zločinima i zločincima?
–E, moja Monika, moja Monika. Zar nisi čitala? Ti Srbi će ti, svi oni koji su živjeli od 1991. do 1995. u zločinačkoj, a tzv. Republici Srpskoj Krajini, od Hrvatske države dobiti mirovine za taj period. Za taj period njihovog ratovanja protiv te iste Hrvatske!?
A onaj koji ne kažnjava zločince, sudjeluje i sam u zločinu.
–Pa, što je to s nama? Jesu li ovi naši političari na vlasti normalni!!!??? Pa, ovi nisu ni bili tada državljani Hrvatske! Jer to nisu niti htjeli niti željeli.
–Oni su se, draga moja Monika, borili protiv te iste države, od koje sada traže nadoknadu. Zapravo, tada su bili državljani jedne zločinačke tvorevine koja je imala čak i svoju himnu, zakone i simbole.
–Pa, što nam dalje slijedi? Možda da ih se izjednači sa hrvatskim braniteljima. Za jednu godinu-dvije.
–Što se čudiš, moja Lucija? Ta, radnicima srpske nacionalnosti tvornice Borovo, onim istim koji su ubijali po Vukovaru, i koji su se borili protiv Hrvatske, a kasnije su abolirani, već je priznat staž.
„Hrvatska čuva svoje četnike kao zjenicu oka u glavi, dok svoje ratne veterane gazi, vrijeđa i sustavno ponižava“.
Gdje su naši invalidi Domovinskog rata?
Gdje su naše ratne udovice?
A gdje silovane žene koje i dandanas na ulici susreću svoje silovatelje, a koji su danas „ugledni i poštovani građani, ponekad i u uniformama hrvatske policije“?
I niti jedna jedina organizacija koja se bavi problemima silovanih žena i nasiljem nad ženama, nije rekla niti jednu jedinu riječ o njihovim svjedočanstvima.
Vesne Teršelič nema s pričama o potrebi kažnjavanja svih ratnih zločina. Nije bilo ni brata ni sestrice Pusić. Nije bilo ni Sarnavke.
Nije bilo ni novinara koji stalno lamentiraju o hrvatskim zločinima a ne spominju one srpske koji su bili sustavni i planirani unaprijed.
Gdje su kazne za te i takve zločine i zločince?
–Ma , o čemu to govorite!? Ta oni nemaju nikakve veze sa zločinima. Ti Srbi su bili ili „kuvari, ili šoferi, ili berači jesenskih plodova“.
–Ali, draga moja, jedan je pukovnik srpske vojske, postao dožupan i predstavnik srpske nacionalne manjine koja, kako oni kažu, na to ima zakonsko pravo.
I tako vam to ide. Svugdje ih ima. Svugdje su se uvukli. I dio su svake vlade dosad, a najviše ove sadašnje.
A sam Bog zna koliko je još takvih na drugim rukovodećim mjestima i koliko još takvih ima za koje mi ni ne znamo.
ONI IMAJU NA TO ZAKONSKO PRAVO!, VIČU DRUGOVI SVI UGLAS.
Ali, drugovi naši dragi, svako pravo donosi i obveze.
–Pa, gdje su nestale te njihove obveze? Jesu li nestale u magli ili su se skupile u obvezatne obveze „pljuvanja“ po Hrvatskoj u Pupovčevim Novostima ili optuživanjem za ustaštvo i fašizam po bijelome svijetu. Od tih istih i njima sličnih.
A šarena su to društvanca i puna živopisnih likova! Od etnobiznismena, sadašnjih župana, dožupana, dogradonačelnika, bivših komandanata bataljuna Vojske RSK, bivših osumnjičenika (naravno i oslobođenih) za ratne zločine, kao i uvijek dosad, zbog nedostatka dokaza ili abolicijom, bivših operativaca milicije Republike Srpske Krajine, zaposlenih i dandanas ali u policiji R Hrvatske, pa bivših „ kulturnjaka“ tzv. Vlade RSK, bivših oficira Vojske RSK ...
–Ma, nemoj tako! Svi su ti oni nevini. Svi su oni tada bili ili kuhari ili stari i nemoćni civili.
I ni tu ti nije kraj! Na Banovini srpska zajednica osnovala je udrugu, a očekuju i svoju radio postaju.
Navodno „to je neprofitno i nevladino udruženje građana “Informativno dokumentacijski centar Banije i Korduna” (IDC) srpske zajednice Banovine i Korduna. Riječ je o udruzi koju već sada mnogi nazivaju banijskom inačicom „Veritasa” Save Štrpca osnovane krajem 1993. godine od strane građana s područja „Republike Srpske Krajine”.
A “demokracija zahtijeva da građani reagiraju kad god se sustav nađe u krizi“, istaknuo je vukovarski gradonačelnik, te ocijenio da su neke institucije u krizi od kada postoje, a od te činjenice svi okreću glavu.
…Osobno ne želim, niti hoću graditi niti biti sukrivac za tako bolesno društvo, a svojom šutnjom, šutnjom gradonačelnika Vukovara, staviti svoj potpis za takvu prljavu i zloćudnu rabotu. Dosta mi je osjećaja gorčine, nepravde i izdaje i nedostojnosti prema tim ljudima svaki put kad im dođem na grob zapaliti svijeću. Stoga je vrijeme da kažem dosta i dignem glas protiv društva koje ne štiti najslabije, koje ne poštuje i zaboravlja svoje heroje“, rekao je Penava te zaključio da nema isprike za nečinjenje.
Jer, zločini su individualni, i imaju svoje ime i prezime. Ali predmeti se drže u ladicama, mijenjaju se suci, ponovno ispituju svjedoci (jer ako promjene iskaz, predmet se odbacuje),
pa se opet i opet kopa po živim ranama, pa se šalju dojave optuženicima, uspostavlja institut pokajnika, vrše prekvalifikacije kaznenog djela…
Nastavlja se....
Vera Primorac
