Sve za vlast, vlast nizašto
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Nedjelja, 27 Siječanj 2019 16:56
I tako, dok se Pupovac bahati i slobodno rovari po Hrvatskoj, dok plete i steže mrežu oko vladajućih i oko svih nas zajedno, dok krši sve zakone države koja ga za to papreno plaća, dok se izruguje njenim simbolima, dok nas svakodnevno bombardira stravičnim porukama sa stranica njegovih novina, dotle se nama, u Našoj državi, guši sloboda govora, iznošenje istine, te unatoč očitim argumentima za djelovanje, privode i optužuju pojedinci…
„Ja sam predsjednik samostalne, suverene Republike Hrvatske, sa mnom tako ne možete razgovarati. Sastanak je gotov ", rekao je nekada davno naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman.
Ali, nakon njegove smrti, čudne su se stvari kod nas počele zbivati. Nažalost, čudne se stvari kod nas još uvijek zbivaju.
I sve se okrenulo naopačke.
Nevini postaju krivci.
Krivce proglašavaju nevinim.
Krvnici postaju mirotvorci.
Mirotvorci se promeću u krvnike.
A izazivači kaosa, postaju promotori stabilnosti i mira.
-Kako to, moja Lucija? Kako???
-Pitaš me kako? Pa, vlast, moja Monika, vlast!!! Vlast ti je bolest. Obuzme te, drži … I ne pušta te lako.
To ti je ili biti ili ne biti. Borba ti je to do istrebljenja. Do posljednje kapi krvi, hoću reći znoja. U toj ti se borbi, draga moja, ne biraju sredstva.
I žrtvuje se sve.
Može se žrtvovati i istina i pravda, i poštenje i moral, i čovjek, i ljudi, i prijateljstvo, i domoljublje i domovina.
Jer, podaj čovjeku vlast, pa ćeš vidjeti kakav je.
„Ja sam predsjednik samostalne, suverene Republike Hrvatske, sa mnom tako ne možete razgovarati. Sastanak je gotov ", rekao je nekada davno, braneći interese Republike Hrvatske, naš prvi Predsjednik.
Ali, svi oni koji dođoše nakon predsjednika Tuđmana, neumorno su radili, upravo, na njenom urušavanju… I svi su redom ili služili tuđim interesima ili samo čuvali svoje interese i pozicije.
-Kao i ovi sada! Zar misliš da je Plenković bio baš toliko naivan, pa je išao u onakve koalicije u kakve je ulazio ili će ući, iz neke velike ljubavi ili prijateljstva?
-Draga moja, potencijalne neprijatelje uvijek je bolje držati blizu sebe. Lakše ih je kontrolirati.
‒E, moja Monika, moja Monika! O kakvoj to ti jadnoj kontroli govoriš? Pa zar ti ništa ne vidiš? Pupi se ojunačio. Osokolio. Nikoga ne šljivi. Pa nas slobodno, a bez ikakva straha zbog možebitnih posljedica, kojih nikada nije ni bilo niti ć ih biti, tužaka po bijelome svijetu. Jadikuje i lije krokodilske suze zbog navodne ugroze srpske manjine i zbog navodne fašizacije Hrvatske. Te sve što je prije radio tajno, sada radi javno.
U čijim je, onda, rukama kontrola, moja Monika? Baš si , baš si naivna!!!
I tako, dok se Pupovac bahati i slobodno rovari po Hrvatskoj, dok plete i steže mrežu oko vladajućih i oko svih nas zajedno, dok krši sve zakone države koja ga za to papreno plaća, dok se izruguje njenim simbolima, dok nas svakodnevno bombardira stravičnim porukama sa stranica njegovih novina, dotle se nama, u Našoj državi, guši sloboda govora, iznošenje istine, te unatoč očitim argumentima za djelovanje, privode i optužuju pojedinci…
”Nije mi problem napisati pismo Europskoj komisiji da se vidi jesu li povrijeđene odredbe Pristupnog ugovora ili napisati pismo UN-u, Vijeću Europe, OESS-u da se krše prava manjina. Sasvim sigurno ćemo nešto od toga napraviti”, prijeti Pupovac.
-Zar se i u jednoj normalnoj i demokratskoj zemlji,ljudi moji dragi, to može tolerirati?
-A što mislimo i što radimo, mi obični mali ljudi, mi Hrvati!???
Ne mislimo ništa.
Ne radimo ništa.
Ostali smo nijemi i bez riječi. Ne reagiramo. Ne organiziramo se. Ne djelujemo… Dok se njihova mreža polako steže i dok se Memorandum SANU II, nastavlja širiti i djelovati već utabanim stazama. Sve do konačne realizacije…
„Naša deca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povest na naš način, drugačije nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje Domovinskog rata, jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat“, kaže jedan srpski lider iz Pupovčevog jata.
I eto, tako rade oni koji sustavno siju mržnju i prave duboke podjele - između većinskog naroda i manjina, getoiziranjem srpske nacionalne manjine.
A svemu tome, obol daju i njihovi „sveštenici“, „pronositelji i prenositelji Božje riječi, Božjeg milosrđa, ljubavi, dobrote“.
TREBALI BI TO BITI…
Ali, na žalost, oni to nisu. Jer, na svakoj priredbi za njihovu djecu i njihove roditelje, oni su ti koji sastavljaju program i daju ritam svemu. I svakoj izgovorenoj riječi i svakoj ispjevanoj pjesmi.
„ Ceo dan se šetaju po selu,
četnici u novome odelu.
Dugačke im i kose i brade,
na kapama svetle im kokarde.
Predvodi ih Kalabić Nikola,
njega vode kralja Petra kola.“
Pjeva trio šestogodišnjaka.
-Pa, misle li oni ikada prestati širiti mržnju?
- E, moja Monika, moja Monika! Dokle se god ne poravnaju računi iz nedavne prošlosti, dokle god srpski agresori ne priznaju agresiju i ne kazne sve zločince za učinjene zločine, dokle se god Hrvatska država ne počne ponašati odgovorno, a hrvatski narod kao pobjednički, dotle ti ovdje nema mira.
Jer, oni ti, draga moja, još uvijek uče po onom njihovom Načrtaniju.
Te Srbija je od Zemuna pa sve do Virovitice, od Karlovca pa do Karlobaga…Te rat nije izgubljen. Te će vratiti, milom ili silom, Republiku Srpsku Krajinu. I Vukovar, i Dubrovnik, i Zadar, Karlovac, Knin, Petrinju.
Sve do… srpske Banije, srpske Like, srpskog Korduna i srpskog Vukovara… glavnog grada srpske Banije i Srijema. A na jugu do vekovnog srpskog Dubrovnika.
-Pa što se, onda drugo, može i očekivati od srpske djece u Hrvatskoj, getoizirane u srpske škole, što se može očekivati od indoktriniranih mladih koji idu na obuku u srpske kampove, koji ne ustaju na hrvatsku himnu, koji uz pravoslavni Božić i Novu godinu, pucaju iz pravog oružja (sam Bog zna odakle im i koliko ga još ima), a onda ti isti na stadionima i „prijateljskim“ nogometnim utakmicama pišu na transparentima „Nož, žica, Srebrenica“ i „ Ubij, ubij Hrvata da Šiptar nema brata“, kada se i njihov navodni predstavnik u Hrvatskoj, predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac, pri dočeku predsjednika Rusije Vladimira Putina, nalazi u izaslanstvu druge države, tj. Republike Srbije.
-Ništa me to ne čudi!Jer, u svemu tome, na njihovu sramotu, prednjače i daju poticaj njihovi „sveštenici“ koji bi trebali biti „pronositelji i prenositelji Božje riječi, Božjeg milosrđa, ljubavi, dobrote“.
-Šta se ono na Dinari sjaji,
Đujićeva kokarda na glavi.
Oj Vojvodo šubaru nakrivi,
ima tvojih četara još živi.
Kroz Dinarske klance i točila
sve su čete vojvode Momčila.
Sa Dinare sinuće sloboda,
doneće je Momčilo vojvoda“,
pjeva ovu četničku pjesmu o četničkom vojvodi Momčilu Đujiću, tijekom svoga boravka u Čikagu, okružen „sveštenicima“, zagrebački mitropolit Porfirije.
A gledam jučer snimku ispitivanja Marka Juriča u DORH-u. Voditelj je to i novinar Podcast Velebita, protiv kojega je pokrenut kazneni postupak, zbog navodnog pozivanja na nasilje i mržnju.
STRAŠNO, STRAŠNO!!!
„Ljudi moji, zar je i to moguće?“, rekao bi sada da je živ, još jedan naš poznati novinar.
MOGUĆE JE, MOGUĆE! SVAŠTA JE MOGUĆE…
„Zbog Porfirija pljujete po braniteljima!“, kaže u obrani Marko Jurič.
Zar smo dotle došli, Bože moj dragi?
Postupak se pokreće tri godine nakon spornog događaja, kojim je Marko Jurič upozorio na opasnost od nasilja, mržnje i na porast četništva. Dok se sada-i to nakon odbačene optužbe prije tri godine- i nakon toliko proteklog vremena, proglašava odgovornim za širenje mržnje i pozivanje na nasilje i mržnju.
Zanimljivo, zar ne?!
Zanimljiva je i izjava vrhovnog poglavara Crnogorske pravoslavne crkve (CPC): mitropolita crnogorskog Mihaila, koji kaže:
„Animozitet prema drugim narodima glavni je pokretač srpskoga nacionalizma, koji se razvija i širi, uglavnom, pod uticajem i patronatom Srpske pravoslavne crkve. Takav stav prema nesrpskim narodima posljedica je netolerancije prema nacionalnoj i vjerskoj različitosti između brojnih naroda u Srbiji, na Balkanu, Evropi i svijetu“.
I što sada? Hoće li već jedanput biti sankcionirano ovo bujanje četništva i njihovo divljanje po Hrvatskoj? Ili će i ovaj put, kao i mnogo puta dosad biti: tresla se brda, rodio se miš.
-Ali, gdje nam je sada naš Milorad? Gdje je, gdje je ispario? Na kojoj se strani skrio?
-Nema ga. Kao i uvijek dosad. Zakuha, stvori razdor i nestane…
Onda se za svaki slučaj pritaji. Sve dok se bura ne stiša.
-A kako će se i javiti, moja Lucija, kada je odjezdio u Srbiju, na doček Putina?
-A kakve veze ima Putinov posjet Srbiji sa Miloradom Pupovcem?
“Saborski zastupnik Milorad Pupovac uporno izbjegava javiti se na telefonske pozive, kao ni Srpsko Narodno Vijeće koje odbija odgovoriti ni na telefonski postavljena pitanja niti na pisani upit:
-Po čijem pozivu je Putinovom službenom posjetu Srbiji, nazočio hrvatski saborski zastupnik Milorad Pupovac?
-Je li Milorad Pupovac izvijestio hrvatske službene institucije o tome?
-Koje tijelo u Hrvatskoj je donijelo odluku o njegovoj nazočnosti na dočeku?
-Koga je i koje hrvatske interese tijekom posjeta zastupao Milorad Pupovac?”
No, u beogradskom Hramu svetog Save, pored Milorada Pupovca, tu veliku čast je imala i Ceca Ražnjatović-supruga ratnog zločinca Željka Ražnjatovića-Arkana, kao i predsjednik tzv. R Srpske, Milorad Dodig.
Odabrano društvo, nema što!
A kao i uvijek dosad u sličnim prigodama, na kraju je pala i pjesma. Jer je, ovaj veličanstveni doček i slavlje, svojim pjevanjem popularne ruske pjesme „Kaljinka“, naravno u osobnoj verziji, a bez šalabahtera, uveličao ministar Dačić, glavom i bradom. Na veliku žalost i muku svih onih koji tu pjesmu dobro znaju pjevati.
„ Moja braća Srbi nisu svjesni razmjera tragedije u koju su uvukli i druge i sebe. Otpočeli su dekompoziciju srpske nacije i njeno moralno ubistvo. Srbi su rat izgubili, to je gotovo, ali su izgubili i dušu, izgubili su čast, izgubili su sve, jer poslije izgubljene duše i časti ne ostaje ništa više’,
rekao je 1995. Bogdan Bogdanović.
Vera Primorac
