Do posljednjeg daha 1.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Srijeda, 22 Siječanj 2020 13:08
U redu! Pobijedio je. Čestitamo pobjedniku! Ali, koji je to Milanović pobijedio??? Ovaj koji je, nakon pobjede, održao pobjednički korektan govor ili onaj koji je četiri promašene godine bio SLUČAJNI hrvatski predsjednik Vlade. Ili onaj koji je između Tuđmana i Tita, izabrao Tita.
„Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!“
Antun Gustav Matoš
–Misliš li ti, moja Lucija, konačno nešto pisati? U zadnje vrijeme kao da si zanijemila.
–Ne, nisam zanijemila, moja Monika, nisam. Ali mi se sve skupa zgadilo. Toliko mržnje, toliko podmetanja, toliko izmišljanja i crnila, odavno nisam niti vidjela niti doživjela. Jest, da su nam tiskovine i mediji, čast izuzetcima, dno dna, ali ovo sada, izazivalo mi je i mučninu i povraćanje.
Jer, mjesecima i mjesecima prije izbora, bombardirali su nas vijestima o Zoranu Milanoviću i njegovom, navodno, „biti ili ne biti“ kandidiranju na novim predsjedničkim izborima. A vijesti i izvješća o njegovoj kandidaturi vrištale su sa stranica svih naših tiskovina, dok se on pripremao i čekao… i čekao…
Kao i sve ove tri protekle godine. Pa je oko sebe okupio sve male lijeve strančice, pa neke propale političare bez ikakva utjecaja, pa i neke likove s puno oraha u džepovima …
Ali, što jest, jest, skupio ih je podosta.
Onda nam se vratio svjež, odmoran i s mnogo kilograma viška (sigurno je rezao deblje kriške kruha), spreman za borbu do istrebljenja. I do posljednjeg daha.
Te, nabrijan, naoštren i očeličen dugogodišnjim „radom“, došao pun sebe, snage, poleta i želje podijeliti megdan sa svojoj ljutom protivnicom, Kolindom Grabar Kitarović.
I vrtuljak na „vašaru taštine“ se pokrenuo. Dok se na pomno pripremljenu pozornicu popeo naš Zoki, te u borbenom zanosu rušio kao uragan, sve pred sobom.
I počinje cirkus. I arogancija, i egocentričnost, i samodopadnost.
Ne treba mu ni PR stručnjak.
Jer je on najpametniji, najsposobniji…
„JA-PA-JA“, i nitko drugi.
Pa je u svoj svojoj nadmenosti, otišao i korak dalje. Zaboravio je-a mi nismo-kako se nekada prije, kao predsjednik Vlade, zamjerao i zamjerio svima i svakome. Jer, Milanović je ostao onaj stari Milanović. Arogantan, agresivan-i ono što je najvažnije-bez smirenosti potrebite za jednu tako odgovornu funkciju za koju se nadmetao. Pa je, umjesto finoće i diplomacije, pokazao svu raskoš svoga naprasitog karaktera i , s vremena na vrijeme, neprimjerenog uličnog izričaja. Tako je za njega Angela Merkel- Merkelica, izraelski premijer Netanyahu kriminalac koji samo što nije u zatvoru, “ako već nije, bit će”, Putin je nitko i ništa, Trump nije njegov izbor, a Erdogan i Orban su apsolutisti i diktatori...
Pa, tko bi normalan, moja Monika, mogao sve to prokuhati, ostati smiren pa sjesti i pisati? Prije će biti kako ću se od svega skupa i razboljeti.
I dok su se o jednima vrtjeli samo „crnjaki“, drugima su se pisale ode u čast. Dok su jedne pokopavali, drugima su pripremali i komponirali pobjednički marš.
A ni jedni ni drugi nam nisu nudili pregled svega što su uradili, pregled njihovih uspjeha i promašaja, a bome ni pregled programa koji nam nude.
–Zar misliš, moja Monika, da bi nam rekli pravu istinu i predočili istinsku sliku njihovoga rada?
„Razlika između političara, dobrog političara i državnika je golema“, kaže Marko Ljubić
–Dobar političar-državnik, draga moja, mora znati predvidjeti što će raditi idući dan i tjedan, za mjesec dana, naredne ili za deset, dvadeset godina. Ali, isto tako, političar mora svojim biračima podastrijeti i izvješće o svemu urađenom, propuštenom ili neurađenom.
–E , moja Monika! Samo mi, obični mali ljudi, nosimo luč prave istine o svemu. A svi ostali, posebice novinari i oni na vrhu piramide, osim onih rijetkih, nose teret laži-o svemu.
„I čim netko malo glasnije zine, te kaže što nije u skladu s ustaljenom partijskom i njihovom linijom ili medijskom promidžbenom mašinerijom (baš kao u olovno doba), specijalna postrojba novinarskog protuhrvatskog polusvijeta (koji s novinarstvom imaju veze koliko ja s atomskom fizikom) i njihovi sljedbenici – biva puštena s lanca da rastrgne disidente i objasni javnosti koji su dečki i cure dobri, a koji loši“.
Onda nam počinju podastirati povijesne grijehe nas ognjištaraca; pa nas izvješćivati o obrazovnoj strukturi glasača; pa slati bez prestanka podatke o velikom izlasku na glasovanje u biralištima BiH; pa upregnuti svu glasačku mašineriju diljem Hrvatske i šire na komentiranje i na „šaranje“ po objavljenim tekstovima na Internetu; pa na podgrijavanje netrpeljivosti i mržnje prema suparnicima i suparničkim timovima i glasačima, te na usmjeravanje svojih nezainteresiranih glasača na izlaske na izbore.
Izvješćuju nas, i tako, kako su za Milanovića glasovali većinom visokoobrazovani tj. jest intelektualci.
„Pobijedila građanska Hrvatska nad seljačkom Hrvatskom!“, viče u transu jedan drug antifa.
Pa sam, eto tako i ja, kao pravi „ognjištarac“ i dio one „seljačke Hrvatske“ o kojoj viče ovaj umni komentator, za kojega sam sigurna da su i njegovi, kao uostalom i većini hrvatskoga puka, predci „ognjištarci“, i ne budi mi lijeno, išla na još neka iščitavanja mnogobrojnih objavljenih tekstova u tiskovinama i mnogobrojnih komentara raznoraznih komentatora s VSS koji pripadaju „građanskoj Hrvatskoj“.
–Pa što je ovo, ljudi moji dragi!? Ako su ovo komentari tzv. intelektualaca i tzv. dijela tzv. građanske Hrvatske, onda neka nam dragi Bog pomogne.
Jer, loše nam se piše.
Lupetanja, izljevi mržnje, neznanje, neinformiranost, papagajsko ponavljanje već odavno poznatih laži, fraza i floskula, nedostatak tolerancije, nedostatak osnovne kulture i znanja o pravilima komunikacijske kulture itd…itd…
Ali, oni ne lažu. Oni govore samo istinu.
ISTINA I SAMO ISTINA!!!
Časna partijska!
"Ako sam rekao neku neistinu, nisam namjerno", tvrdi i Milanović.
…Zato, iskrene čestitke svim visokoškolovanim građanima RH, koji su a priori intelektualno superiorni(ji), na njihovom uistinu briljantnom izboru. Još jednom su dokazali kako ih se ne može izigrati, a bogami niti prevariti. Čestitamo im na izboru čovjeka koji visokim dužnosnicima drugih zemalja daje lažna obećanja. I još se tim i hvali. Čestitam, upravo, tim visokoškolovanim građanima RH koji ga na kraju balade nagradiše pozicijom predsjednika RH.
Iskreno, svaka vam čast!
Još ste jednom dokazali svoju neprikosnovenu, autentičnu i apsolutnu intelektualnu superiornost.
I za kraj, tim visokoškolovanim građanima, iz pozicije intelektualne inferiornosti, uz blagi smiješak poručujem: Čuvaj(te) se čovjeka- jedne knjige!
…Osoba koja pretendira biti predsjednik Hrvatske ne može unaprijed pokazati aroganciju, nadmenost, bezobrazluk prema svima s kojima će sutra morati razgovarati. Pa Milanović se, čak hvali kako je, zamislite molim vas, prevario Angelu Merkel, jednu od najjačih europskih političarki.
On to govori bez imalo diplomatskog takta i dokazuje da nam u vanjskoj politici Hrvatske, neće donijeti ništa dobroga.
"Čak i da ne radimo ništa, nešto će se dogoditi", poručuje i tješi nas naš vrli tadašnji i naš vrli budući vođa.
I nije radio ništa. I nešto se dogodilo.
Pobijedio je.
U redu! Pobijedio je. Čestitamo pobjedniku!
Ali, koji je to Milanović pobijedio???
Ovaj koji je, nakon pobjede, održao pobjednički korektan govor ili onaj koji je četiri promašene godine bio SLUČAJNI hrvatski predsjednik Vlade.
Ili onaj koji je između Tuđmana i Tita, izabrao Tita.
Pa idemo redom…
…Kampanja je bila teška i duga. Ja sam se davao i davat ću se potpuno. Ako sam rekao neku neistinu nisam namjerno. Od danas, od sutra radim novi posao. Hrvatski građani su me izabrali za predsjednika svih građana, Hrvata i onih koji to nisu, i sretan sam zbog toga. U životu sam radio i druge stvari, bio sam premijer i to mi je u ovom putu bio i teret. Znam da nisam bio svima po volji, s time moramo živjeti i nastaviti živjeti, jer nas ima premalo i nismo dovoljno uspješni da bismo se dijelili na ovakav način", istaknuo je Milanović
…Onakav kakav sam bio u kampanji bit ću i kao predsjednik. Sugerirat ću i davat ću prijedloge. To je veliko obećanje.
… Znam da i danas ima onih kojima nisam po volji, ali s tim moramo nastaviti živjeti jer nas je premalo da se dijelimo na ovaj način. Od mene nećete slušati sladunjave priče o zajedništvu, ali ću se truditi da nikoga bez potrebe ili namjerno ne povrijedim..
…Mjerite me od prvog dana, od velikih obećanja nisam niti sam ikad bio, pa ni u izvršnoj vlasti. Ako sam po nečemu poznat, nerealna obećanja nikada nisam davao, ni kad sam držao veće poluge vlasti.
…Ako je ova moja tijesna, ali poštena i jasna pobjeda unijela malo vjere i malo duha u ovo naše društvo i među ove naše ljude, ja sam sretan čovjek i radujmo se zajedno, živjeli!", zaključio je Milanović u svom pobjedničkom govoru.
BRAVO! BRAVO, DRUŽE MILANOVIĆU!
PRAVI POBJEDNIČKI GOVOR!!!
–Pa što hoćeš, moja Lucija!? Čovjek dobro govori.
–Istina, dobro govori i sada, a dobro je govorio i prije četiri godine, moja Monika.
…Vjerujem u Hrvatsku. Kao i svi ovdje. I svi izvan ove zgrade. Vjerujem u to da smo u stanju u utakmici sa najrazvijenijim i najuređenijim zemljama svijeta, od kojih su neke veće a neke manje, biti uspješni, ostvariti sami sebe i dići svoje samopoštovanje. Kao ključnom supstratu hrvatskog uspjeha. A samopoštovanje možemo ostvariti samo tako ako budemo samostalni, neovisni, uspješni, bogati, svoji gospodari koji će biti uvažavani u svom okružju, a koji će svoje okružje poštivati. Graditi jedno pravedno i uspješno društvo. Vremena za zaokret ima, a volje još i više.
Puno se ovih godina govorilo o korupciji, o borbi protiv korupcije i rastu korupcije.
Nikad od mene nećete čuti niti ste čuli: „Ja sam pošten“, jer to je stvar dojma. To je ono što drugi misle o vama. O tome ne upirete prstom sami u sebe. Ali, morate pokušati služiti kao primjer i stvarati:
Društvo bez korupcije,
Jake institucije,
Neovisne sudove,
Politiku bez korupcije,
Neovisan i profesionalan politički aparat.
Socijalna prava i socijalnu državu ćemo braniti svim sredstvima.
GOVORIO JE, GOVORIO… PRIČAO JE, PRIČAO…
I prosipao nam maglu.
Jer, Milanović je i prije četiri godine izjavio sve kako bi trebalo - ovo je dio tadašnjeg pobjedničkog govora-kada je kao što će i sada, donijeti sve svoje pametne odluke. Na papiru… i sada, ali u njegovom novom, tzv. Planu 21. No, svi znamo kako je to prije završilo... A kako će završiti sada, za pretpostaviti je.
–Ma, moja Lucija, vidiš, nije ti on tako loš. Čini mi se pametan i pošten. Ali, ruku na srce, bilo bi mu i vrijeme, s obzirom na godine.
–A, je li ti to mene zafrkavaš? Ili si sve vrijeme njegovog mandata prespavala. Nisi se, valjda, opet najela bunike pa buncaš koješta? Znam da si naivna i vjeruješ ljudima. Ali, mučni malo tom svojoj glavom, moja Monika! Čitaj između redova!
I cijeni ljude prema njihovim djelima, a ne prema obećanjima u propagandnim govorima!
Pošten, kažeš!!! Svašta od tebe. Ti, stvarno ponekad, bubneš bez veze. A sve što si sada rekla, nema ti veze s mozgom.
Molim te, šuti, i ne govori više ništa! Muka mi je od svega. I ne da mi se više slušati ni tvoje nebulozne izjave niti prenositi nečija prazna mudrovanja i lamentiranja. Zato, istoga trena prestajem!
Ali, nešto ne mogu, niti smijem preskočiti. Jer, mora ostati zapisano. Za sva vremena. Da se zna.
I da se zapamti.
“Ja ću dati sve od sebe ne da ljudima prodajem fintu s nekakvim lažnim programima, da im obećajem da će u cloudu imati milijarde dolara nego da će živjeti kao pristojni ljudi i da će imati samopoštovanja, a ono dolazi od vlasti. Kao predsjednik ću se služiti onim najjačim oružjem koje imam, a to je govor i razum”, poručio je Milanović nedavno u jednom od svojih govora uz sadašnje predsjedničke izbore.
I reće on “u vlasti ću se samo služiti ,, govorom i razumom!” A, vidjeli smo na djelu kako djeluje to njegovo najjače oružje.
Sipao ga je on i ranije, kao iz rukava, svakim svojim istupom. I cijelo to vrijeme nismo mogli razabrati što mu je “jače”: riječi, razum ili djela.
A imao je Zoki, na pretek, i riječi, i govora, i bisera, zvanih “ZORANIZMI”.
Izgovarao ih je bez razmišljanja, a trebao je, barem prije nego što nešto lupne, izbrojati do deset. K'o sav normalan svijet. Doduše, mora se priznati, imao je on, ponekad, i pokoju pametnu.
•Vraga je bilo dobro u Jugoslaviji. Nije bilo dobro! Da je bilo dobro, ta se država ne bi raspala.
Reče mudro naš Zoran Milanović, 23. prosinca 2013.
A onda, opet, biser do bisera…
I sve u njegovom stilu:
•U Europi do travnja 1941. i osnivanja NDH nije bilo masovnih egzekucija ljudi po osnovi njihove boje kože, vjere ili porijekla…
To se mijenja u travnju 1941. osnivanjem NDH.
Izjavi u Saboru 27. siječnja 2014.
Na takvu nebulozu naknadno je reagirao izraelski veleposlanik Yossi Amrani, upozorivši kako to nije istina, jer je Holokaust počeo mnogo prije.
•Jugoslavija se raspala jer je autonomija bila velika, ali kaotična, i svatko je vukao na svoju stranu.
•U koloni sjećanja, naprosto nema mjesta, za pristojne ljude.
•Davati prevelik značaj obilježavanju u Kninu znači davati prevelik značaj takozvanoj Republici Srpskoj Krajini!
•Išli smo u rat prije svega zbog prava manjina i bili napadnuti zbog tih istih prava.
Nastavlja se....
Vera Primorac
