Počelo je, počelo 1.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Ponedjeljak, 02 Ožujak 2020 13:01
”Možete birati, ali ne možete odlučiti što je istina” - YuvalNoahHarari
Cijelo samjutro, uoči Milanovićeva ustoličenja, bila u dilemi-gledati ili ne gledati prijenos.Jer mi se sve ovo skupa, što nam se u zadnje vrijeme servira, popelo na vrh moje glave. I nema dana kako nas tim crnilom i žutilom ne zasipaju. A događaji se nižu sve jedan za drugim. I samo što je obznanjen onaj jedan, zamagli ga onaj drugi.
I tako iz dana u dan.
Ali, eto, na kraju sam se, ipak odlučila za gledanje.
Što bude da bude.
Pa, onda, istog trena, uključujem TV, biram kanal i…
-Ma, štoti je sad ovo, moja Lucija? Nije valjda kako si počela gledati i prijenose komemoracija!?
-O čemu to ti lupetaš? Kakvih komemoracija? Ako dobro ne vidiš, onda si nabavi naočale.
-Vidim ja, vidim. Ali, ovdje vidim samo neke ljude u crnom, smrknute kao na pogrebu, ljude bez osmjeha na licu i bez ikakvih emocija.
No, samo ne vidim … za koga je sve ovo upriličeno.
-Ti, Monika, stvarno ponekad, pričaš bez veze. Vidi se kako ni o čemu nemaš pojma. Pa ovo je, ženo božja,inauguracija našeg novog Predsjednika!
I tako, dok čekamo Monika i ja početak prijenosa, čitam naglas komentar gospođe MiladePrivora, bivše ravnateljice Državnog protokola i šefice protokola predsjednika Republike Hrvatske, koja kaže kako jeideja da predsjednik svoju prisegu položi u Uredu predsjednika, a ne na Trgu sv. Marka, posebnost i nešto što nije bilo očekivano“.
No, nije trebao i nije nismio odstupiti od tradicije. Jer ga je narod birao. A što je to on narodu ponudio?
TV PRIJENOS S PANTOVČAKA.
„Kolosalna će sigurno biti i izvedba himne naše dive Josipe Lisac. Možda će to malo zasjeniti samu inauguraciju jer će se najviše o tome govoriti. Mislim da će sada, ovom prigodom, u svome vizualnom izričaju, biti decentnija”, ističe gospođa Privora.
-Daj Bože, daj Bože ! Jer, sudeći po njezinom stilu pjevanja, njezinim improvizacijama i ekstravagantnom oblačenju, nisam baš u to sasvim sigurna.
I tako, dok smo nas dvije, i Monika i ja, čekale prijenos ustoličenjanovog predsjednika Republike Hrvatske, a samo nekoliko minuta prije same inauguracije, pojavi se i Josipa Lisac, s ogromnim šeširom od crvenog tila, izapočne pjevati „Lijepu našu“.
Monika i ja, začuđeno se pogledavamo, te se obadvije, u isti mah, počesmo u čudu križati.Jer, nešto ovako, zaista, nismo očekivale.
„Izvedba Josipe Lisac mogla bi zasjeniti inauguraciju“, kaže gospođa Privora.
I zasjenila je!
-I što reći sada, moja Lucija? Što reći za ovakvo pjevanje himne LIJEPA NAŠA!?Vjeruj ti meni, nikad se, od osamostaljenja Hrvatske, nisam tako loše osjećala, kao nakon onoga kreveljenja u Rijeci, pa i sada, dok je himnu pjevala, hoću reći improvizirala, uz čudne i naglašene glasovne egzibicije, Josipa Lisac.
-Što je ona uopće mislila, moja Lucija, kada se za ovo pripremala?
-Što je mislila da je mislila, nije dobro smislila niti promislila, moja Monika.
Jer, državna HIMNA je državna HIMNA. Svugdje u svijetu. Pa i kod nas. I TOČKA!!!
I, nikakvoj improvizaciji nije mjesto pri njenom izvođenju. Jer se himna, kao ni zastava niti grb, ne „interpretiraju umjetnički”. Između ostalog i zato jer su i zakonom propisani i jer su simboli države.
-Svaka čast i Josipi i onome što je dala našoj kulturi, ali brate moj dragi, HIMNA je HIMNA. I tu nema mjesta nikakvim intervencijama.
„Ovo je svečani trenutak“, kaže i Josipa.
- Slažem se potpuno. Ovo bi trebao biti svečani trenutak. Ali, u svemu treba imati mjeru. Zar nije tako, Lucija!? A posebice na ovakvom događanju.
-Iskreno, voljela sam i volim još uvijek neke Josipine interpretacije: od Ave Maria, Magla, Oluja, od pjesme O jednoj mladosti, od Balada o nesretnoj ljubavi, Ljubavne pjesme iz rok opere Gubec beg, Gdje Dunav ljubi nebo, doKyrieEleison ili Božićne pjesme i.t.d.
Ali, zaštoje izbor baš Josipa? Kao da odgovorninisu znali ili nisu čuli za njene improvizacije i njen način pjevanja.Ona je takva, kakva i jest. Uvijek bila i ostala. Pa, sve da joj čovjek dadne i neku ariju iz neke opere, ona bi ju pjevala na svoj način. Improvizirajući…
Ali, i to treba znati.A za nešto takvo moraš biti vrhunski pjevač. Moraš biti diva.
Eto, takva je Josipa! Svoja i posebna. Diva za sva vremena, ali ne i za pjevanje svečane državne himne.
Pa je zato njena izvedba, baš zbog njenog improviziranja, a nakon završetka ceremonije, postala tema broj 1 svih rasprava. Pa nas je i ona podijelila. Što nažalost i nije teško. Jedni su smatrali da je previše kreativno shvatila svoju ulogu, dok su drugi govorili kako je nevjerojatno da ljudima smeta činjenica da je Josipa Lisac himnu otpjevala – baš kao Josipa Lisac.
„Iz poštovanja prema nacionalnoj himni, grbu ili zastavi ne bi se trebalo umjetnički prerađivati, ma o kome se god radilo“, komentirao je i jedan istaknuti hrvatski PR stručnjak.
„Ali, ljudi moji dragi, ona je pjevala „Lijepu našu“, srcem i emocijama“. Jer, ako malo više obratite pažnju na gutanje glasova, vidjeti ćete da su ti trenutci bili posebno emotivni(Lijepa naš )“, kaže jedna komentatorica, nakon što je nekoliko puta preslušala njenu izvedbu.
"Ljubav se definitivno živi. Ja sam srećom svoju ljubav živjela i još uvijek ju živim“, kaže Josipa Lisac.
Eto, i to je ona! To je Josipa Lisac!!! Josipa koja je LJUBAV živjela i živi…Neponovljiva i svoja.
Zato, ne trebamo kriviti Josipu Lisac. Krivi su ljudi koji su je uvukli u sve ovo, a onda se izvukli iz svega.
-Valjda su, moja Monika, ti isti željelibiti na nivou.
Biti POSEBNI.
BITI GRAĐANI.
BITI URBANI.
Zato se nitko ne trebabacati ni objedama ni ružnim komentarima na Josipu Lisac.
Ona je ovdje samo „žrtveno janje“.
Zamisli sad, Monika, da je Josipa dobila ponudu od ravnatelja neke poznate operne kuće da sudjeluje na koncertu ozbiljne glazbe. Ravnatelj je njen stari poznanik i dobro poznaje i njen glazbeni opus i njen vokalni domet.
Gledalište je puno. Publika je u svečanim odjelima, s leptir mašnama ili kravatama. Čeka se samo početak koncerta.
Na pozornicu izlazi Josipa Lisac u ekstravagantnom izdanju.I počinje, u njenom prepoznatljivom stilu, pjevati poznatu ariju iz opere „Carmen“.
U gledalištu žamor. Publika reagira. Čuje se i negodovanje, povici, dobacivanje i pogrdne riječi.
Koncert se prekida. A zastor se spušta.
-E pa, reci ti sada meni, tko bi bio odgovoran za taj virtualni debakl poznate pjevačice? Josipa koja je pjevala kao što uvijek i pjeva ili ravnatelj koji ju je pozvao, unatoč tome što je znao koga poziva?
-Pa, naravno, ravnatelj!
Ali, gdje li je bio,gdje li se skrio, onaj „naš ravnatelj“?
Josipa je, zaista, bila i ostala velikoime naše hrvatske glazbe. I ako je itko zaslužio poštovanje, onda je to ona.
Pa, iz poštovanja prema njezinim godinama i svemu onome što je Josipa Lisac dala hrvatskoj glazbi, ne ću navoditi niti jedan jedini negativan komentar njoj upućen. Sve ću ih proslijediti na adresu onih „naših ravnatelja“ koji su je, nehotice ili namjerno, u sve ovo i uvalili.
Ali, o tome nitko ništa ne govori.
Jer „Pedro“ je tu! A, to je za sve dežurne kritičare najvažnije. I to im je, više nego dovoljno, za dnevnu dozu crnila.P
"Treba voljeti svoju zemlju, biti slobodan u njoj, treba stvarati u njoj. Voljeti sebe i sve oko sebe", rekla je Josipa.
Pa, tko onda može, nakon ove njene izjave, nakon njenih pjesama, nakon još nekoliko puta odslušane „Lijepe naše“, govoriti o Josipi na neprimjeren način?
Jer, Josipa je bila i jest diva. Svoja i posebna. I tu nema zbora niti raspravljanja.
Jedni su smatrali da je previše kreativno shvatila svoju ulogu, dok su drugi, njezini pobornici govorili kako je nevjerojatno da ljudima smeta činjenica da je Josipa Lisac himnu otpjevala – baš kao Josipa Lisac.
A tko su ti njeni kritičari?
A tko je taj tko može zanijekati njeno domoljublje?
I tko na to ima pravo?
Je li joj netko nešto dao što nije zaslužila?
Je li nekome ostala nešto dužna?
-Ljudi moji dragi, što je to s nama? Odakle nam ti i toliki izljevi mržnje?Ja jednostavno ne želim niti mogu vjerovati da smo dotle došli. I ne želim vjerovati da smo postali takvi kakvim nas žele prikazati.
Nešto mi tu smrdi. Nešto se tu drugo krije. Nešto što nam se sprema.
Jer, previše se ružnih stvari događa, da bi sve ovo bilo slučajno. Previše ružnih vijesti i crnila kojima nas bombardiraju, sa svih strana, ova naša tzv. objektivna glasila.
Te Hrvatska je ustašoidna, te Hrvatska je fašistička, te Hrvatska je slijednica NDH, te ubojstva, te nesreće, te napadi, te krađe, te pronevjere.
Bilo je nekada,,Zavadi, pa vladaj!“
A danas je:,,Zastraši, pa vladaj!“.
-A što nam to danas donosi?
-Što nam donosi, pitaš se!?Evo ti i odgovora: Mic po mic, i eto ti nas, u našoj dragoj i bratskoj nam…Velikoj Srbiji iliti regionu. Jer se, s obje strane Dunava, i ovdje i tamo daleko, zdušno na tome radi.
Ja jednostavno ne želim niti mogu vjerovati da smo dotle došli. I ne želim niti mogu vjerovati da smo postali takvi kakvim nas žele prikazati.
Nešto mi tu smrdi. Nešto se tu drugo krije. Nešto što nam se sprema.
Previše se ružnih stvari događa, da bi sve ovo bilo slučajno. Previše ružnih vijesti i crnila kojima nas bombardiraju, sa svih strana, ona naša tzv. objektivna glasila.
Previše je etiketiranja, previše mržnje… te ubojstva, te nesreće, te napadi, te krađe i pronevjere.
,,Zastraši, pa vladaj!!!“.
I, eto ti nas, sve mic po mic, u našoj dragoj i bratskoj nam…Velikoj Srbiji iliti regionu.
Jer se, s obje strane Dunava, i ovdje i tamo daleko, zdušno na tome radi
18. 2. Zoran Milanović je pred predsjednikom Ustavnoga suda Miroslavom Šeparovićem,svečano prisegnuo za 5-tog predsjednika Republike Hrvatske, obvezavši se na vjernost Ustavu.
"Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana.
Kao hrvatski državni poglavar:
-držat ću se Ustava i zakona,
-brinuti se za poštovanje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske,
-bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti,
-čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost Republike Hrvatske.
Tako mi Bog pomogao".
Prisegnuo je predsjednik Zoran Milanović na svečanosti u predsjedničkom Uredu na Pantovčaku, držeći ruku na Ustavu.
„Tako mi Bog pomogao“, prisegnuo je Milanović. Ali, sve mi se čini, s figom u džepu. Jer je odmah, u prvim satima svojega mandata, izbacio iz protokola i naredio ukidanje povijesnih vojnih odora.
-Možda čovjek ne zna, moja Monika,kako je to modificirana povijesna odora iz vremena bana Jelačića,
Možda ne zna da se na taj način afirmira naša povijest,
Možda ne zna da takvo nešto ima i Engleska, i Francuska, i Grčka, i Monako i…
Vidjela sam, osobno,prije nekih desetak godina, postrojavanje počasne straže u Monaku. Moram priznati kako sam, i svi mi nazočni, očekivalanešto posebno i spektakularno. Zbog svega onoga što imaju i kako se predstavljaju u svijetu. Ali, ništa od toga.
Jer smo, svi mi Hrvati iz Hrvatske, koji smo tamo bili nazočni, u jedan glas povikali: „Pa, ovo nije ni sjena onoj našoj počasnoj straži niti onoj njihovoj odori!“
Ali, to ne tvrdimo samo mi Hrvati, nego i mnogobrojni vjernici iz cijeloga svijeta, pridošli tijekom hodočašća u Lourdes.
I, eto, tu i takvu počasnu stražu, i tu i takvu odoru, naš je novi Predsjednik Republike Hrvatske, odmah nakon ustoličenja,
U-K-I-N-U-O-O-oooooo!!!
No, na našu sreću, imamo i ljude koji razmišljaju malo šire, pa će se odora i dalje koristiti.
„U Pravilniku iz 2014. godine piše da se svečana odora može koristiti i mi ćemo je i dalje koristiti kad naš hrvatski vojnik bude odlazio u Lourdes. Znate da se u kontinuitetu odlazi u Lourdes u toj povijesnoj odori te će Vlada će i dalje koristiti tu odoru.A, ako Predsjednik ne želi, to je njegovo pravo, ali svečane odore koristit će se i u velikoj smjeni straže. To je u službi promocije turizma. Kao jedna od mnogobrojnih turističkih atrakcija“.
I nitko, ama baš nitko, nema pravo mijenjati tradiciju. Niti onu koju tek gradimo niti onu koja je davno, davno izgrađena.Niti himnu, niti lentu, niti postrojbe, niti počasnu stražu, niti odore.
A NITI POLAGANJE ZAKLETVE.
Jer, niti su odore, niti počasna straža, niti lenta, niti himna, grb i trobojnica, niti zakletva… zbog Milanovića, Mesića ili Josipovića. Nego su zbog povijesti i tradicije Hrvata, zbog Hrvata i hrvatskog naroda, i svih onih koji su položili svoje živote na Oltar Domovine i koji ovu svoju Domovinu vole i poštuju.
-Nije narod zbog njih, zar ne Lucija? Nego su oni zbog naroda. Da mu služe…
nastavlja se...
Vera Primorac
