Vera Primorac: Svatko žanje ono što posije 1.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Nedjelja, 22 Kolovoz 2021 13:00
Umni kažu kako nam dolazi „novi svjetski poredak“ i „novo-normalno“. Pa će nam tako, sve ono što nam je uistinu normalno, postati nenormalno, a sve nenormalno postati normalno. Tako će nam se nametnuti i svi njihovi protuprirodni zakoni i ponašanje, odrediti što jest a što nije u skladu s nekim njihovim imaginarnim vrijednostima, te nas trpati i zatvarati u stanove, nametnuti maske i obvezno cijepljenje.
Pa nas na kraju svega, sve utjerati u zajedničke torove. I, naravno, staviti nam i brnjice. Da nas potpuno promijene i kontroliraju…
Jer, sve nam se mijenja. Mijenjaju se i šefovi država, postavljaju se vladajući, a ruše svi oni koji nisu na njihovoj liniji i koji nisu u skladu s njihovim poimanjem svijeta. Doduše, u sve te promijene, sve do prije godinu-dvije, išlo se malo opreznije i sporije.
Ali, još od 2016.-te, mogao se nazrijeti pravi slijed događanja i pravac u kojem će ići sav taj tzv. novi svjetski poredak. Sve smo zorno mogli vidjeti, a dalo se i naslutiti, ako smo imali i zrnce pameti u glavi, nakon otvaranja 2016. tunela Sv. Gotthard u Švicarskoj i plastičnog uprizorenja naše skore budućnosti ‒ kuda ide ovaj svijet, što nam se to sprema i što nam to uskoro slijedi.
Sve je započelo malo otvorenije tek 2018. u Francuskoj koja je odavno ključni igrač na globalnoj sceni. Ma koja vlast, desna ili lijeva, bila na vrhu države.
A, tamo su i započeli, upravo zbog razno-raznih prisila, još u listopadu te iste 2018., prosvjedni pokreti za ekonomsku pravdu,. Dok su masovne demonstracije započele tek 17. studenog, iste godine. Pokret je u početku bio motiviran rastom cijene goriva i visokim životnim troškovima, Vladinom poreznom reformom koja je najviše pogađala radničku i srednju klasu, posebice onu u ruralnim i prigradskim područjima. Prosvjednici su tada, između ostalog, zatražili niže poreze na gorivo, ponovno uvođenje poreza na solidarnost tj. na bogatstvo, povećanje minimalne plaće, te pravo na referendum za građanske inicijative.
Zato je početkom prosinca, nakon popuštanja pritisku Žutih prsluka, kako su se nazvali prosvjednici, francuski predsjednik Macron obećao kako će ubuduće bolje slušati glas naroda i kako će biti spremniji razmotriti sve njihove probleme.
Ali, ali… „Vi pogodujete velikim korporacija, Vi nemate nacionalni osjećaj, Vi ste uvijek na strani privatnih interesa, Vaša politika ide na ruku velikim koji gutaju male. Gospodine Macron, molim Vas, nemojte meni glumiti!“, kaže u sučeljavanju s Macronom, prije pet godina, Marine Le Pen.
„Vi ste uvijek na strani privatnih interesa!“
A i kako bi bilo drugačije, kada i sam Macron dolazi iz takvog miljea, a iza njega stoje ljudi iz sjene, kao što je Rothschild, u čijoj je banci Rothschild & Cie Banque, radio u razdoblju od 2008. do 2012. godine, kao investicijski bankar. Zato i jest u Francuskoj, kako većina Francuza misli, 39/% benefita otišlo i ide u ruke 500 najbogatijih u Francuskoj.
Macron je „čovjek sposoban za svaku manipulaciju, pa i za svaku izdaju nacionalnih interesa“, kažu neki politički komentatori iz suprotstavljenog političkog tabora. Ali je, unatoč svemu, u anketama dosegao i 30% podrške građana. Valjda i on treba, kao i mnogi drugi, za
to zahvaliti medijima i neobjektivnim novinskim izvješćima.
‒ Ma, podsjeća li tebe ova Macronova popularnost u ovakvim anketama na nešto slično i kod nas? I na ono: „nije važno tko glasuje, nego tko broji glasove“.
Zato nam ne bi trebalo biti ni čudno, ako je sada i naš vrli Plenki postao Macronov veliki, veliki prijatelj, pa se našao, kako kažu, i „pod njegovim kišobranom“, Tim više, jer uskoro odlazi s političke pozornice, Plenkijeva bivša mentorica, gospođa Merkel.
„ Pa ča će on bidan? Mora se čovik na nekog prislonit“, kaže i moj susjed Roko.
Gledam ga tako na proslavi uz Dan državnosti, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, kako s velikom dozom poštovanja i rešpekta govori o našim braniteljima, o našem prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i kako upućuje poruke upozorenja našim susjedima, zbog njihovih stalnih provokacija i podvala, pa kako stavlja ruku na srcu dok teče glazba naše himne, dođe ti da se od ganuća i rasplačeš.
A tek na Misi uz blagdan Velike Gospe!?
Sjedi on tako, sjedi u prvome redu, osobno pozdravljen od naših Božjih namjesnika na ovoj našoj zemlji, dok kao veliki i pravi vjernik, skrušeno moli pognute glave.
Vjerodostojno, nema što! Isto kao što je vjerodostojan i odlazak u Lourdes njegovog prijatelja Macrona, i njegove sklopljene ruke na molitvu.
Ali, kažu kako Macron želi "popraviti vezu između Crkve i države".
„ U ponedjeljak navečer 9. travnja, Emmanuel Macron održao je govor o vezama između Crkve i države na Collège des Bernardins u Parizu. Kao šef države, on odbija utjeloviti "državnu religiju koja zamjenjuje republikansku vjeru božanskom transcendencijom (transcendentnost, latinski
transcendere „premašiti“) označava prekoračenje granice svijesti, doživljaje i iskustva te nalaženje unutar tih granica.
"Zbunjeno dijelimo osjećaj, nastavlja Macron, „da je veza između crkve i države oštećena", pa posebno to naglašavajući pred predstavnicima katolika, Emmanuel Macron nastavlja: "i važno je za vas i za mene da je popravimo".
Bile su to riječi koje su izazvale burne reakcije među Francuzima, osobito kod oporbenih stranaka.
"Poveznici između Crkve i države nema mjesta. Macron ide predaleko", kritizirao je čelnik LFI-a Jean-Luc Mélenchon, tijekom jednog svog govora, dok je šef PS -a Olivier Faure uzvratio kako "Katoličkoj crkvi nikada nije zabranjena javna rasprava".
Očekujući kritike onih koji će ga optužiti da "krši načela sekularizma", Macron je zaključio kako je "Francuska ojačana opredjeljenjem katolika.
„Smatram", objasnio je, "da sekularizam nema funkciju poricanja duhovnog u ime vremenitog, niti iz našeg društva iskorijeniti sveti dio koji hrani toliko naših sugrađana".
I da dodam, ocjenjujući "kako bi predsjednik Republike koji se ne bi zanimao za Katoličku crkvu propao u svojoj dužnosti. Ja sam, kao poglavar države, jamac slobode vjerovanja ili ne vjerovanja”.
Tako je, Emmanuel Macron, s jedne strane kritizirao "instrumentalizaciju" katoličkog biračkog tijela, a s druge strane "odbijanje", ustvrdivši da "Republika očekuje tri dara od katolika, a to je: Dar vaše mudrosti, vašeg zalaganja, vaše slobode".
Predivan je to i nadahnut govor bio. Nema se što reći niti dodati.
No. unatoč svemu, čovjek bi mu mogao i povjerovati, jer je i kršten i odgajan kao katolik, i kao mlad pohađao jezuitsku školu, da nije onih 2800 srušenih crkava, da nije bezbroj zapaljenih i uništenih katedrala, da nije ubijenih katolika i katoličkih svećenika, da nije skoro uništene Crkve Notre Dame u Parizu, te da na njihovom mjestu ne niču nove džamije.
Zato mi se čini, kako je i on, kao i svi ostali, uveo taktiku toplo-hladno. Najprije puno zabrana, puno pritisaka, puno ucjena, a onda malo popuštanja i malo dodvoravanja.
‒ A naš Plenki? Vjerojatno su na tom tragu bili i neki njegovi govori i potezi. Što onda reći za njega?
‒ Što reći? Pa zar nisi slušala onu pomirljivu retoriku i poruke našega Pupija? Iz usta mu je teklo samo med i mlijeko. Sve mirotvorno, sve pomirljivo, sve puno tolerancije i čovjekoljublja, a poslano iz Beograda, njegovog glavnog grada. I sve na tragu onoga Plenkijevog govora u Kninu. Nešto mi tu ne štima! Što ti misliš?
‒ Sve ti ga je to, draga moja, dobro uvježban igrokaz. I sve je tako, do neke nove situacije i neke nove prilike, moja Monika.
‒ Nemoj tako! Kao što vidiš, već sada naš Plenki, ali mudro i taktički, ispipava polako bilo naroda i govori o razno-raznim reformama, o zaštiti zdravlja nacije, o uvođenju zdravstvene putovnice Ne nameće ništa odmah. Sve mu je okolokole. Ima ti on u tome debelo iskustvo. Zato nisam baš potpuno sigurna, kako će uvesti, onako silom, kao što je to uradio Macron, obvezno cijepljene za sve.
Jer ni Macronu ne ide sve baš glatko.
„Mi ne možemo prihvatiti da se za 25 milijuna Francuza uvode zabrane, niti Zdravstvena propusnica za 25 milijuna Francuza koji će "imati manja prava od terorista s popisa“, kaže. Nicolas Dupont-Aignan, predsjednik pokreta Debout La France-Ustani Francuska, zastupnik Essona, gradonačelnik Yerresa i voditelj liste Debout la France na europskim izborima 2019.
Pa, koje je, onda, pravo lice Emmanuela Macrona? Ono u Lourdes-u ili ovo sada?
Idemo, dakle, redom…
Sve, sve je počelo ograničavanjem kretanja i postavljanjem metalnih lanaca, kao linije razgraničenja. A kakvog razgraničenja, pitanje je sad?
Je li to razgraničenje između policije koja bi trebala štititi i poštivati slobodu građana, slobodu svih onih koji se drže zakona o slobodnom okupljanju i slobodnom izražavanju mišljenja. Pa koga to, onda, policija štiti i od koga neke štiti? Zar pištanjem u zviždaljku i pozivom na početak napada ničim izazvanim, na šokirane prosvjednike?
Gomila policajaca, oboružanih palicama, sa sprejem za omamljivanje, maskama za disanje u slučaju bacanja plinskih bombi, juri prema mirnoj gomili ljudi, žena, mladih… Napad je iznenadan i bez ikakvog upozorenja.
Steže se obruč sa svih strana. Iako ne postoji ništa što bi opravdalo ovakav policijski postupak. Nikakav nered, nikakvi sukobi, Ali, sukobi i optužbe zbog navodnih nereda se proizvode. Kažu kako je više osoba ubačeno kako bi stvarali nered i nasilje. Na kraju dana, ministar unutarnjih poslova najavljuje uhićenje 142 osobe. Dok je iz priloženih snimaka vidljivo, kako je sve u suprotnosti sa službenom verzijom, koju je tada predočila vlast. A skoro sve optužbe na račun sudionika protesta, proizvoljne su i lažne. Cilj je očigledan: stvoriti nesigurnost i namjerno potkopati pravo na okupljanje i demonstracije. Jer, sve je bilo prijavljeno i sve potpuno legalno. Demonstranti su se okupili na mjestu polazišta-Place du Chatelet, u samom središtu Pariza. Iako je pristup Trgu sa svih strana osiguran sigurnosnim lancima.
A pet vodenih topova, postavljeno je na glavne i sporedne kontrolne točke, diljem cijele dionice puta kojom je trebala ići kolona.
Provjeravaju se i torbe, i pretražuju ljudi. Na cijeloj trasi postavljeno je i 13 nadzornih kamera, kao i dva pomno raspoređena drona.
15 je sati. Povorka kreće. Trenutno je oko 5000 demonstranata, ali i 3000 policajaca. Skoro jedan na jedan. Povorka kreće u savršenom miru. Bez ikakvih ekscesa. Ali, sa svake strane ceste… policija. Drži ih u čvrstom okruženju.
I tek tada počinje komešanje mase… Nižu se uzvici, zvižduci, parole… Ali, nakon 5 minuta, policija intervenira. Pa bez ikakvoga razloga, grupa od 50 policajaca, upada na Bulevar, s obje strane jedne od ulica. I počinju s napadima, prebijanjem i uhićenjima. Policija nasrće brutalno i sve agresivnije.
Bacaju se na prvi red prosvjednika i ruši ih. Ljudi šokirani. Jedna žena viče uspaničeno. Totalni kaos.
I vriska, i zapomaganje, i jauci…
Nastavlja se....
Vera Primorac
