Vera Primorac: Svatko žanje ono što posije 2.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Ponedjeljak, 23 Kolovoz 2021 12:03
Nekoliko muškaraca obliveno krvlju. Jednoga iz redova Žutih prsluka, četvorica policajaca obaraju na zemlju. Dvojica ga drže licem prema asfaltu, treći mu stavlja lisice, a onaj četvrti mu koljenom pritišće glavu na asfalt. Među ozlijeđenima je i nekoliko žena. Pušta se suzavac, bacaju plinske boce i uključuju i vodeni topovi…
Iskreno, takvu brutalnost i takav barbarizam, odavno nisam vidjela.
„Što se to, dovraga, tamo događa? Nije bilo ničega. Sve je teklo mirno“, viče jedan od nazočnih.
Dvije minute kasnije policija se opet vraća na staru poziciju.
Ljudi su zbunjeni. Nikome ništa nije jasno. Ali, javio se među njima bunt i otpor.
„Zbog tebe stvari luduju!“, prkosno pjevaju demonstranti i viču svi u jedan glas: „Svi mrze policiju“. No, napetost među ljudima, nakon nekoliko protestnih uzvika, popušta.
Ali, samo nekoliko sekundi kasnije, opet ista grupa policajaca, napada ponovo. Kao da želi izazvati sukobe. Razlog za napad im je, kako oni tvrde, uhićenje jednog prosvjednika s maskom, koji je nosio jedan provokativan natpis.
Dva agenta u civilu jure naprijed, a ostatak ih slijedi. Demonstranti su nasilno odbijeni. Tuku ih palicama, a pritom opet koriste suzavac, Uhićuju i Žute prsluke koji su se pridružili prosvjednicima. I sve se opet ponavlja istim redom, istim slijedom i istim sredstvima. Ravno 32 puta. Pritom se ne gleda ni koga udaraju, ni gdje udaraju, ni koliko jako udaraju.
A koliko ima povrijeđenih, prebijenih i ozlijeđenih, to samo Bog zna.
Hapse i liječnike koji ozlijeđenima pružaju pomoć. Policija podiže i optužnice, čak 20 puta. Zapaljen je i jedan skuter. Prefektura pariške policije objavljuje vijest o 50 uhićenja. A malo poslije, ministar unutarnjih poslova najavljuje još 81 uhićenje, kako on kaže „ultra nasilnika“. I ta se vijest stalno vrti i ponavlja, iz minute u minutu, svih 24 sata. Jer, ti su ljudi, kako oni izvješćuju, počeli stvarati kaos. Na kraju dana broj uhićenih se popeo na 142 demonstranta.
Ali, sve je to bila predstava. Sve je bilo izrežirano i sve strogo kontrolirano. Jer, od 142 uhićenika, njih 18 nije ni privedeno. Od preostalih 124, 19-ero je maloljetno. Za ostalih 49, tužiteljstvo nije imalo dovoljno elemenata za optužnicu itd,itd.
Dakle, sve je bila laž i manipulacija.
Ali, prije samih izbora, u sučeljavanju sa Marine Le Pen, u posljednjoj debati prošlih predsjedničkih izbora, 4. svibnja 2017., Macron je „pjevao drugu pjesmu“.
Bože dragi, Bože dragi, što je sve on tada govorio i obećavao? Govorio je o Francuskoj koju neizmjerno ljubi, o njezinoj povijesti i o kulturi kojom se ponosi. Govorio je uvjerljivo. Vjerodostojno. Kao i mnogi drugi, njemu slični diljem svijeta. A bome i kod nas.
Kao da su svi prošli istu školu i učili iz istih izvora.
Iako, mora se priznati, na francuskoj političkoj sceni, Macron nije u jednom dijelu francuskih građana, gotovo od samog početka, dočekan s pljeskom i s oduševljenjem. Kao bivšeg investicijskog bankara, na Macrona se gledalo kao na „predsjednika bogataša“, a neki potezi njegove vlade, poput ukidanja 'bogataškog' poreza na višak imovine, dodatno su pojačali osjećaj odvojenosti elite od običnih ljudi.
I nezadovoljstvo se počelo širiti cijelom Francuskom.
• MACRON, DÉMISSION! Macron, ostavka!
• Debout la France! Ustani Francuska!
• France libre, vive la vie! Slobodna Francuska, živio život!
• "Liberté, liberté!Sloboda, sloboda!"
• "Macron est dangereux!Macron je opasan!", tvrdi i Nicolas Dupont-Aignan, francuski političar i predsjednik stranke „Debout la France-Francuska ustani!“
• François Boulo, odvjetnik i glasnogovornik Žutih prsluka : "Il y aura une révolution en France-Doći će do revolucije u Francuskoj".
• Philippe de Villiers, bivši ministar, esejist i autor knjige „Dan poslije, ono što ja nisam znao, a ni vi", kaže: "Ce que je reproche à Emmanuel Macron ? Il nous mène à la guerre civile ! Ono što zamjeran E. Macronu je: On nas vodi u građanski rat".
• „Je n'hypothèque pas ma santé! Ne stavljam hipoteku na svoje zdravlje!“, napisala je na transparentu sudionica demonstracija u Parizu, Marie-Hélène, članica Žutih prsluka.
• Crime contre humanite-Zločin protiv čovječnosti“, tvrdi u jednom svom govoru Jean-Luc Melenchon, predsjednik opozicije u Skupštini.
• Nicolas Dupont-Aignan, francuski političar koji je bio 17. srpnja 2021. na čelu povorke pariške demonstracije, na jednoj radio postaji izjavljuje:
" Pitanje je javnih sloboda ", objašnjava on, jer bez obzira na mišljenje koje netko ima o cjepivu ili zdravstvenoj krizi, ne može se prihvatiti to da se u našoj Republici zabranjuje, za više od 20 milijuna Francuza, odlazak do trgovačkog centra, ljekarne, putovanje avionom ili vlakom. Ne možemo prihvatiti da postoje dvije kategorije građana.
Ono što sam ova dva dana vidio na televiziji, nepodnošljiva je nepravda ", naglašava Nicolas Dupont-Aignan koji govori o „ ogromnom svijetu" u demonstraciji koja se, prema njegovim riječima, održala u mirnoj i u " dobrodušnoj "atmosferi", ali o tome nema ništa u reportažama prikazanim na televiziji. To je pitanje javne slobode. A obvezno uvođenje „zdravstvene putovnice, uvod je u diktaturu“.
Neki demonstranti su nosili i žute zvijezde, uspoređujući „zdravstvenu putovnicu“ s nacističkom deportacijom i Holokaustom.
Francuzi demonstriraju jednostavno zato što će im biti zabranjeno sve, čak i odlazak u bolnicu na liječenje. Jer je francuski parlament donio odluku o uvođenju zdravstvene putovnice kojom se potvrđuje da je njezin nositelj potpuno cijepljen protiv Covida 19, da ga je prebolio ili da ima negativan test.
ETO, TAKO TO RADI FRANCUSKI PREDSJEDNIK!!!
“Predsjednik, zastupnici, senatori, znanstvenici i novinari, svi su kukavice”, moglo se pročitati na jednom transparentu, a na drugom “Nisam ni zamorac ni QR kod”.
HOD ZA NORMALAN ŽIVOT SE NASTAVLJA…
I tako svake subote.
Unatoč zabranama, unatoč napadima, unatoč batinanju i hapšenjima, unatoč vodenim topovima i plinskim bombama, nastavlja se…
Hod za život dostojan čovjeka.
‒ A kod nas?
‒ A kod nas tišina. Ta mi smo se i naučili šutjeti i trpjeti. Moja Monika, moja Monika! Sve se meni čini kako se i nama nešto slično sprema. Ista je retorika, isti ciljevi, iste nakane i naših na vrhu. Jer i iza njih stoje, upravljaju i povlače im konce, neki drugi ljudi, ljudi iz sjene.
‒ E, da nam je sada, bogdo, živ naš prvi i jedini pravi predsjednik, pokojni Franjo Tuđman!
Sve, sve bi nam bilo drugačije!!!
I da imamo i neke hrabre intelektualce;
Da imamo i prave hrvatske kulturne ustanove;
Da imamo hrabre i domoljubne saborske zastupnike;
Da imamo i mi odgovornu većinu prema svome narodu i državi koju vode, glasovali bi ovi naši, samo za zakone koji ide u korist Hrvatske i Hrvata.
Da imamo bar nekog novog Tuđmana!!!
Sve, sve bi nam bilo drugačije!!!
Zato ćemo, nažalost, zbog onih koji nas vode, i mi Hrvati, kao što su sada i Francuzi, dobiti uskoro uže oko vrata. Pa će nas tako, opet, neki drugi vodati na uzici, a mi ćemo im biti tek samo lutke na koncu, s kojima će oni upravljati. Nažalost!!!
‒ Nije sve baš tako! I nije sve tako crno, moja Lucija! Zar nisi vidjela Pelješki most? Spojen nam je, draga moja, cijeli naš teritorij. Pa, zar to nije lijepo i za pohvalu?
‒ E, moja naivna Monika! Ti stvarno ništa nisi skužila! Draga moja dušo, ne bi se to nikada, ama baš nikada uradilo da to nije u interesu EU i njenih dugoročnih planova. Jer, slastan je, slastan kolač, ova naša Hrvatska. I svatko bi htio ugrabiti i progutati nekakav njezin komad ili bar komadić
Pričekaj samo da se sjate svi ti gladni jastrebovi!!! Pa da ju, kako su i planirali, raskomadaju…
Ali, ruku na srce, za tebe mi nije ni čudo što tako zaključuješ. Ti si uvijek bila i ostala ona moja naivna Monika. No, mene brine, i čudom se čudim, što to ne vide ove naše prazne i egocentrične glave koje su na vrhu naše piramide, a koje ne vide niti žele vidjeti, ništa što je dalje od njihove fotelje.
‒ Reci mi nešto iskreno! Jesu li ikada dosad, od kada su na vlasti, donijeli i jedan-jedini zakon nama u korist? Jesu li nas zaštitili? Reci, gukni!!!
E, moja Monika, zaštitili su oni, zaštitili, ali samo sebe i svoje pajdaše. Na svaki mogući način. Evo i Markov trg, već deset mjeseci nakon napada na zgradu Vlade, nije otvoren za javnost niti su uklonjene postavljene ograde na Trgu.
Reci ti meni, kakva to sada za njih postoji ugroza!?
Nikakva, nikakva, draga moja!!! Ali, ima tu nešto drugo! Boje se drugovi na vlasti da se i na Markov trg ne prelije bijes i ogorčenje naroda, zbog svega što nam se nameće. I kod nas,ovdje u Hrvatskoj. Kao i diljem Europe i Svijeta.
Jer, svi se bune. I svi protestiraju…
Francuzi su se već odavno mobilizirali.I svaki put demonstracije im, s njihove strane, prolaze u miru.
‒ Francuzi su, stvarno. odgovorni i razumni ljudi. Kao što smo to i mi. Ali, i s njima, kao i sa svima diljem ovoga svijeta, upravljaju nažalost nerazumni i neodgovorni ljudi.
‒ Ma, nemoj tako, Lucija! Zar nisi pratila proslavu uz Dan državnosti, Dan neovisnosti i Dan hrvatskih branitelja? Jesi li čula govor našeg predsjednika Vlade Plenkovića?
‒ Jesam, jesam. I gledala i slušala. Pa čula i mnoštvo „lijepih, velikih i vjerodostojnih obećanja“. Kao i uvijek dosad. Jer se i u našeg Plenkovića, kao i kod svih njemu sličnih, uvijek reda jedna optimistična, a potom i jedna katastrofična, za nas Hrvate.
‒ Pa što je to sada bilo katastrofalno?
‒ Još pitaš, moja Monika! Katastrofalno je najavljeno uvođenje eura za kojega nismo spremni; a katastrofalan je i sam izbor hrvatskih simbola za EU kovanice.
Ali, pošto je naš Plenki premazan svim mastima, pošto je dobar psiholog i još bolji taktičar, sigurna sam kako će mu i to proći.
Dokle, to zna samo dragi Bog. Ali, sigurna sam kako znaju i oni, koji su ga i instalirali.
Budi bez brige! Siguran je naš Plenki sve dotle ‒ dok im treba.
A diljem svijeta i dalje ključa. Poplave, potresi, požari. Demonstracije, protesti i sukobi. A onda i zabrane, prisile, ucjenjivanja… od Europe, Kanade, Indije, Australije, SAD-a do Rusije i Kine.
I svugdje vrije kao u kotlu.
Pa dok jedni i dalje traže svoja prava ‒ pravo na slobodu mišljenja, slobodu govora, odlučivanja i kretanja ‒ drugi ostaju bez igdje ičega i bez mogućnosti za normalan ljudski život.
Mnoštvo je, nažalost, i nestalih i stradalih. Mnoštvo izgubljenih… Jer i bujice, i potresi, i požari ‒ odnose žrtve. Isto kao što to čini i ljudska pohlepa za bogatstvom, vladanjem i moći.
Vera Primorac
