Vera Primorac: Kad mirotvorci marširaju 1.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Nedjelja, 12 Rujan 2021 13:02
”Možete lagati sve ljude jedno određeno vrijeme, možete stalno lagati neke određene ljude, ali ne možete lagati sve ljude cijelo vrijeme”, američki predsjednik Lincoln.
Kod nas nikad živa mira. Vijesti i događaji se smjenjuju kao na traci. Pa je sve ono prethodno, bilo izrečeno ili napisano, ili je pak ono što se dogodilo, već poništeno i ostavljeno u neki kutak za zaborav.
I tako svakoga dana. A, sve je počelo, ima tome već dugi niz godina.
Kako onda, ljudi moji dragi, osjetiti sigurnost? Kako okusiti slobodu i mir? Kako vjerovati svemu onome što nam podastiru, kada je svaka izgovorena riječ danas, već pregazila i pogazila onu rečenu jučer?
Tako nam je, eto, uoči samoga Međunarodnog dana nestalih osoba, ministar Medved poručio kako Vlada predsjednika Plenkovića inzistira na dostavljanju Srbije svih dokumenata o grobnicama iz Domovinskog rata. Tada je naglasio kako je pronalazak i nestalih osoba prvorazredno humanitarno pitanje, te kako Vlada provodi niz postupaka na tom tragu. Ali, na pitanje je li od predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca, jednog od „komunikacijskih kanala sa Srbijom“, bilo neke koristi po tom pitanju, odgovor ministra Medveda je bio kako nije!
I predsjednik je Vlade Plenković iz Gline poručio kako Hrvatska ne će stati u potrazi za nestalima, kako će inzistirati na suradnji sa Srbijom, ali tako da informacije iz njihovih arhiva ne budu samo reciklirana saznanja, nego svježe informacije koje će olakšati pitanje nestalih.
„Postoje dokazi za ubojstva, za ratne zločine. Počinitelji za to moraju odgovarati, jer postoje i arhivi o zatočenima, i nestalima, i o masovnim grobnicama.
I oni bi trebali postati dostupni tijelima hrvatskog pravosuđa“, kaže Plenković.
„Otkrivanje istine o 1858 nestalih i sankcioniranje počinitelja zlodjela nad njima, preduvjet je napretku odnosa sa Srbijom”, ministar Grlić Radman.
Vjerodostojno, zaista. Nema se što ni dodati ni oduzeti. Ali, o tom-potom. Jer, po djelima ćemo ih tek prepoznati. I vidjeti, barem se nadam, stvarne rezultate i ovoga prigodno izrečenog govora.
A, je li od predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca, bilo ikakve koristi u svezi toga, slijedi ministrov negativan odgovor, i jedno veliko i odlučno „Nije!“.
No, već sutradan, naš se, na jeziku i djelovanju hitri Milorad, hitro oglasio i brže-bolje se, za svaki slučaj, ubacio i svojom osobnom izjavom. I to na sam Međunarodni dan nestalih osoba, točnije 30-tog kolovoza. U zlu ne trebalo. Pa nam, kao i uvijek dosad, opet popuje! Naravno kada je njegov osobni interes u pitanju.
"Danas je Međunarodni dan nestalih. Za još uvijek brojne obitelji koje traže svoje najbliže dan obnavljanja bolnih sjećanja i dan razočarenja u rezultate traženja njihovih nestalih srodnika. Za sve one koji se bave pitanjem nestalih ovaj je dan prilika za javno osvješćivanje i priznavanje činjenice da je u proteklih nekoliko godina došlo do ozbiljnog usporavanja procesa traženja nestalih.
…„Svi nestali su ravnopravni bez obzira na svoju nacionalnost i tom se pitanju treba pristupiti u prvom redu kao humanitarnom i kao još jednom od načina doprinosa izgradnji povjerenja u odnosima između Hrvatske i Srbije, mudrovao je predsjednik SNV-a Milorad Pupovac
Dokle, dokle, ljudi moji dragi!? Jer, ne prođe ni jedan jedini dan , a da nas on ne počasti svojom nazočnošću, i nekim svojim novim uprizorenjem ili cijelom predstavom.
Ali, eto, za divno čudo, ovaj put nije bilo ni patničkoga lica, ni plačljivog glasa, ni suza. Ni optuživanja ni laži ni objeda. I stanke su mu sada bile nešto malo kraće.
No, nažalost, to je onaj isti Pupovac, samo u drugom i drugačijem izdanju, i s drugom i drugačijom maskom na licu. Pa je sada to neki novi i odlučni političar, a usto i veliki deklarirani mirotvorac, koji od kada postoji ‒ tako se sada predstavlja ‒ radi na pomirenju i približavanju Srba i Hrvata.
„Bože dragi, Bože dragi, kakva preobrazba, kakva preobrazba!!!“, viče sva u čudu i nevjerici, moja Monika.
Ali, vidi ti vraga!!! Jer dok se naš miroljubivi Pupi, trudi iz petnih žila ostaviti dojam dobrohotnosti i mirotvorstva, dotle je, u to isto vrijeme, nepoznat netko nacrtao u Gospiću jedan grozan grafit. Pa je tako, i ovaj put, kao i mnogo puta dosad, na jednoj strani bio naš „mirotvorni“ Pupi, a na drugoj grafit pun mržnje. Naravno, mržnje od strane Hrvata.
‒ Dobro, dobro tempirano, nema što, ali dosad prečesto… i viđeno i prepoznato.
‒ Pa zar Pupovac misli da smo svi mi slijepci? Zar još uvijek vjeruje kako smo mi „guske u magli“?
Mudro je nekada davno izjavio, jedan naš mudri Stipica: „neka institucije rade svoj posao“. Znate, to je onaj Stipica na kojega se često poziva, pa evo i ja sada, naš Pupi.
Ma, pogledaj ga samo, moja Lucija! Iskreno, ja ga ne mogu ni gledati! Povraća mi se na svaku njegovu izgovorenu riječ. Jer je puna laži, prijetvora, dvoličnosti i licemjerja. Ali, na našu sreću, on je toliko proziran, da mu se svaki njegov igrokaz izlizao i još ga više ogolio i ogadio. Ma kako mu dobro bio pripremljen.
‒ E, moja Monika! Pupi ti i dalje misli kako će nas opet, a tko zna po koji put, preveslati i prevesti žedne preko vode. Ali, svatko normalan, svatko onaj koji dobro pamti, sluša, čita, proučava i prosuđuje, ne može vjerovati niti u jednu jedinu njegovu izgovorenu riječ.
Pa sve do jučer, bacao je drvlje i kamenje, i sipao mržnju i netrpeljivost prema nama Hrvatima, prema svim našim svetinjama i svim našim žrtvama. A ne tako davno, i vrištao je, i optuživao, i galamio, i prijetio… Sav izobličen i crven u licu od nagomilanog bijesa i mržnje.
‒ Nešto, stvarno, s njim nije u redu! Ne mogu nikako shvatiti kako sam ne osjeti kada mu je vrijeme za prestati i izgubiti se… u gomili onih bivših i potrošenih. A vrijeme mu istječe i polako izmiče.
‒ Istina, bilo mu je, još prošle godine, vrijeme za umirovljenje i odlazak. No, bez imalo srama, ostade on i dalje na našoj grbači i na našim jaslama.
‒ Pa, što bi još htio? Zar mu nije dosta? Em je dugo služio svoje nalogodavce, em je ispraznio naše, a napunio svoje i džepove svojih pajdaša, em je i podebljao imanje…i svoje i svoje djece.
‒ Delao je on tako, delao… Uporno i svakodnevno. Pa je sasvim normalno da se čovjek istrošio i nije više dugog političkog vijeka.
„Ma, neka ga još! Treba nam, treba. Trebat će nam još na neko određeno vrijeme!!!“
Već se ozbiljno počelo kuhati u Crnoj Gori. Na red će uskoro doći i BiH. A nakon toga… sam Bog zna. Zato naš Pupi ima još toliko toga za dovršiti i pripremiti. Naravno, i ovdje kod nas u Hrvatskoj.
„Kakva mirovina!? Kakvi bakrači!? Što vas je sad odjedanput spopalo? “, kažu neki i sa ove i sa one druge strane.
DOK JE TEBE
„Milorade, nisi bio niti ćeš biti čovjek koji želi suživot i boljitak svima nama,
Požurio si, Milorade!
Dok je tebe mira neće biti.
A ja ti poručujem, govori u ime ono malo bijednika, zločinaca koji te slijede.
Nas ostale, a ima nas veliki broj, ostavi na miru.
Pusti nas da živimo u svojoj Domovini.
Tebi i ostalima sretan put.
Nisi bio niti ćeš biti čovjek koji želi suživot i boljitak svima nama.
Ti si Milorade prijetnja nama i s tobom nikad neće biti mira. Dok obilaziš zločince i negiraš zločin, podržavaš zločin, i ti si zločinac.
Dok su me četnici ubijali,
Hrvati mi glavu sačuvaše. Kao i mnogim Srbima“,
Predrag Peđa Mišić.
A 10 000 Srba pravoslavaca, bilo je i za DOM i za DOMOVINU spremno. Spremno i život dati.
„Ja sam po nacionalnosti Hrvat, po narodnosti Srbin, po vjeroispovijesti pravoslavac. I hrvatski sam branitelj“, dodaje Peđa Mišić.
A „naš“ nam je Pupi, tzv. mirotvorac, još nedavno htio zabraniti i naš sveti pozdrav „Za dom spremni“, jer, smeta mu! Smeta mu do boli!!! Mori ga i po danju i po noći. Ne da mu jadnom ni spavati.
Ali, njemu ne smeta, mirotvorcu kakav jest, ni četnička kokarda, posebice njemu koji je tzv. antifašist. Doduše, antifašist bez i jednog provedenog dana u borbi protiv stvarnog fašizma.
“Ne postoji zakonska praksa, ne postoji zakonski okvir po kojem bi kokarda koju nose sljedbenici četničkog pokreta bila sankcionirana u našoj zemlji – ne postoji”, izjavio je Milorad Pupovac na jednom saborskom Odboru za Ustav.
I ne postoji ništa, što naš Pupi ne će i ne želi učiniti. Jer sve što je zacrtano, tamo daleko, on mora i želi dovršiti. „Učinit ću sve da se ustaški pozdrav ZDS i ustaško znakovlje zabrane“, obećao je nedavno u svome obraćanju predsjednik SDSS-a i slijednik SDS-a Gorana Hadžića, Milorad Pupovac.
„Učinit ću sve što mi stoji na raspolaganju da se ustaški pozdrav 'za dom spremni' i ustaško znakovlje zabrani te da u društvu stvore moralni osjećaj da taj pozdrav prestane imati pravo građanstva i javnosti u Hrvatskoj“, Milorad Pupovac: 27.7. 2021.
Doduše, takvi kao on, sigurno imaju bezbroj razloga i plašiti se i strahovati. Tresli su se i njegovi od straha u agresiji njihovih hordi na Hrvatsku. Tresli su se i na samu pomisao na taj poklič. A bome, tresu se i sada. Pa nam ta njihova averzija prema našem povijesnom pokliču, uz koji smo se uvijek i branili i obranili, ne bi trebala biti čudna.
Nastavlja se....
Vera Primorac
