Vera Primorac: Kad maske konačno padnu 1.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Ponedjeljak, 22 Studeni 2021 13:03
„Hrvatska je slobodna država. Ne može vas nitko natjerati da mislite svojom glavom ako to vi ne želite“, Zvonimir Hodak.
Nešto slično, na temu misliti i promišljati, napisah i ja prije nekoliko godina. Ali, uzalud se ponadah kako ćemo napokon, da bismo i bili, početi svi i misliti. Jer, naši Hrvateki, kako neke naziva gospodin Hodak, tj. naši političari, ne žele misliti.
To im je valjda naporno i preteško. A što bi i mislili, kada za njih misli, a u ime EU ih i vodi, naš umni i vrli Predsjednik naše tj. njihove neovisne Vlade.
‒ Ma, baš njih boli briga za sve nas i za Hrvatsku, moja Monika! Kao i za tamo neka provociranja, podmetanja i laži naših „miroljubivih“ susjeda koji su, bili i ostali, stalna prijetnja miru i vječno žarište mogućih novih ratnih sukoba u ovom dijelu Europe. I ne samo nama Hrvatima, niti svim njihovim susjedima, nego i cijeloj Europi.
Jer, za većinu ratova, počevši od 1918., krivi su baš Srbi, koji su ih ili počeli ili isprovocirali.
Na prste jedne ruke mogu se nabrojati svi oni političari, kod nas i u svijetu, koji to vide ili žele vidjeti. Nastupila im je, sve mi se čini ‒ posebice ovim našim ‒ već više od dva desetljeća, totalna amnezija.
I rijetki su oni, koji znaju i koji se bave problemima svih nas, nas koji smo ih i izabrali i kojima bi oni trebali i služiti.
Pa, iako je to uglavnom svima nama mislećim potpuno jasno, samo se poneki, ovdje u Hrvatskoj, usuđuju javno ukazati kako je uzrok svemu tome mala Srbija koja u svojoj umišljenoj veličini, stoljećima neprekidno nastoji osvojiti, posrbiti i izrabljivati susjedne narode i zemlje. A njihova megalomanija i imperijalistički apetiti, koje podgrijavaju njihovi tzv. akademici i njihova SPC, idu toliko daleko, da im se ne nazire kraj. Jer, po njima Srbi su svi i svuda. Oni su najstariji narod na svijetu i svi su narodi srpskog porijekla. A sve zemlje na ovoj kugli zemaljskoj, po toj su logici srpske. I sve bi to mala Srbija, stavila pod svoju kapu, u tzv. veliku Srbiju ili najnovije u tzv. srpski svet.
‒ Ne misle valjda, moja Lucija, kako su oni neka vrsta Velike Rusije!? Pa, kad su Rusi mogli okupirati Krim, zašto ne bi i oni to isto uradili „svojom velikom vojnom silom i umijećem“.
‒ S njima stvarno nešto nije u redu. Ruga im se cijeli svijet i pravi smijuriju od njihovih izjava, planova, mitova, i od njihovih pustih megalomanskih snova. Ali, unatoč svemu, oni i dalje trabunjaju o „velikoj Srbiji i o srpskom svetu i o velikim srpskim pobedama“.
I nema tako velikog poraza kojega oni nisu i kojega ne će pretvoriti u svoju veliku „pobedu“. I unatoč svemu, unatoč svim povijesnim dokumentima koji to negiraju, unatoč i svjetskim i našim istraživačima, oni i dalje ustrajavaju na istim mitovima i lažima, na poricanju zločina, na negiranju istine i na tzv. vječnoj ugroženosti Srba. Kao i na svjetskoj uroti protiv Srba i Srpstva.
‒ A oni su tako dobronamjerni, tako miroljubivi, tako pravdoljubivi. Pravi „nebeski narod“, odabran od Boga, koji je, Bože mi Ti oprosti, kako oni kažu i sam Srbin. Kao i svi anđeli oko Njega: “Plavo je nebo, srpske je boje, u njemu stanuje Srbin Bog. Oko njega srpski anđeli kruže. I slave Srbina, Boga svog“.
‒ Jel' da, toliko su dobra oni učinili svim svojim susjedima i šire, i svakom narodu u svome susjedstvu ponaosob, te su zasigurno i zaslužili tu i takvu milost.
A gdje je Vukovar, Ovčara, Škabrnja, Gospić, Voćin, Tovarnik, Saborsko, Ravno, Sutina kod Mostara, Sarajevo, Mostar… Srebrenica?
‒ Božja pravda je ipak neizbježna, pa će i njih, kad-tad, stići i nagraditi prema zaslugama. Sigurna sam, sigurna. Ne mogu ovako vječno. Jednom će i tome doći kraj koji se već polako i nazire. Eno, pogledaj na Youtubu, pa se i sama uvjeri! Nisam baš sigurna kako si ovaj put pratila vijesti, gledala snimku ili čitala tiskovine o tome kako se „miroljubivo“(naravno kako bi se prikazao mirotvorcem pred europskim glavešinama) na Samitu Evropska unija – Zapadni Balkan u Sloveniji, Vučić uputio prema Đukanoviću, predsjedniku Crne Gore. Kao da se ništa prije ni dogodilo nije. Kao da se nije dogodio ni „helikopterski desant“ na Cetinje, pa mu pružio ruku, pa se s njim rukovao, pa se onda pokušao ubaciti do njega (Bože, kakav licemjer). Ali su ga članovi Protokola došli upozoriti, te posramljenog, pokunjenog, sa spuštenom glavom i ramenima ‒ kao kakvog pučkoškolca koji je kažnjen jer je pogriješio ‒ odveli do njegovog predviđenog mjesta.
‒ Baš mi ga je bilo žao. Jadnik jadni, kako će to objasniti svojim glasačima, kako će to biti dočekano u njegovoj zemljici Srbiji, kako će to primiti onaj njegov dio junačkog i hrabrog srpskog naroda i njegov „miroljubivi“ savjetnik iz sjene, sudionik “helikopterskog desanta“ na nezavisnu i samostalnu Crnu Goru i pjevač četničkih junačkih pjesama Porfirije, koji se opet preobratio u mirotvorca i koji poziva uz godišnjicu sjećanja na Vukovar, a „tijekom liturgije u Sabornoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg na Cvjetnom trgu u Zagrebu, sve vjernike da zapale svijeću za sve nevine žrtve Vukovara“.
A meni su počeli od nevjerice, grčevi u želudcu. Došlo mi je da vrisnem i da podviknem i njima i svima onima koji su s njima: Dosta vas se! Gonite se…
Zar smo dotle došli? Zar nije dosta!? Zar još uvijek moramo slušati njihove laži i taj njihov lažni vapaj, a navodni „izraz vjere i ljubavi prema čovjeku“.
„Budimo ljudi mira“, poručuje nam „mirotvorni“ Porfirije, ovdje u Zagrebu.
‒ A kada dođe u Beograd, jel' da, pjevat će opet prigodne četničke pjesme. Ili će, možda, samo otvarati usta.
Gledam ih tako… Najprije Vučića pa onda Porfirija. I moram priznati ‒ tužno mi ih je bilo gledati.
Tužno i otužno.
Jer, ne vidjeh LJUDE. Ne vidjeh ČOVJEKA.
Još mi je otužnija bila slika našega velikog vođe Plenkija, koji je na tom istom Samitu u Sloveniji, predstavljao Našu zemlju, a koji mi je izgledao nekako smanjen, i ne slučajno stavljen… tamo negdje. Nisam točno brojala, ali je, tako mi se činilo, virio iza odlazeće Angele Merkel. Sudeći po tome, a sve mi na to miriše, i njemu se priprema skori odlazak. Jer je čovjek odradio svoje.
Ipak, mora se priznati…nitko nema, što Plenki imade!
„PLENKOVIĆ JE BEZ KONKURENCIJE! DRŽAVNIČKI ZGROMIO VUČIĆA: Njegov ‘Srpski svet’ kaska za Hrvatskom, kao i on za Andrejem!
SVIMA JE JASNO DA NEMA BOLJEG!“, piše jedna naša vrla novinarka.
Doduše, ima tu i jedno malo, malo zrnce istine. Sanaderov HDZ, a ne Plenkijev, došao je prvi na red i stao pred zid Pravde, osramoćen i osuđen za korupciju i malverzacije. Ali, nitko ne treba likovati. Jer, svi oni redom u politici, i ovi sadašnji i oni nekadašnji,, imaju oraha u džepovima. Pa će svi i doći na red.
Danas jedni, sutra drugi.
I vrijeme nam je, ljudi moji dragi, za generalno čišćenje ove naše ustajale močvare, za koju su odgovorni, upravo ti tzv. političari.
Ali, vratimo se mi na naše susjede! Što ti misliš o njima? Što misliš dokle će oni ovako?
‒ To ti samo dragi Bog zna, moja Monika,. Nažalost, to je narod kojemu je hitno potrebito suočavanje sa stvarnošću i sa istinom. Inače im prijeti i fizičko i duhovno uništenje, a nakon toga totalno potonuće i nestanak. Jer, već su pročitani. I već su se sve njihove podvale istrošile. A da o njihovim lažima, ni ne govorimo.
„Predsjednik Aleksandar Vučić istovremeno izaziva krizu, ali se i predstavlja kao netko tko je za mir i tko je odgovoran u smirivanju tenzija. Razna su lica Aleksandra Vučića, a to nacionalističko lice je jedno od njih, koje on trenutno promovira, pogotovo zbog nedostatka te neke druge alternative.
… Vučić pokušava dati nešto svojoj publici, onim glasačima za koje on misli da im je to nešto zanimljivo, ali s druge strane on uvijek podigne tenzije da bi došli međunarodni akteri, da bi pokušali da smanje tenzije, i on onda može glumiti onoga koji je smirio situaciju, glumiti nekoga tko je za mir, tko je odgovoran, tko neće dizati tenzije, a naravno, on je i piroman i vatrogasac istovremeno“, Florian Bieber, profesor na Univerzitetu u Grazu te koordinator Savjetodavne grupe za Balkan u Evropi.
‒ Čini mi se da mu uloga mirotvorca, i na svjetskoj sceni, sve manje uspijeva. Jer sam tako i ja, kao i svako jutro uz kapučino, po svom starom običaju, prebirala po računalu, klikala i tražila nešto interesantno. Neku novu i svježu vijest.
Klikam jednom, klikam dvaput…kad ono na računalu mi se otvori fotografija nekakvog globusa, na kojemu je ucrtana i Europa, i Afrika, i Azija, Sjeverna i Južna Amerika. I cijeli svijet…
‒ Pa, kako izgleda? Što piše?
‒ Ustvari, to ti je nešto kao zemaljska kugla. Piše tako, kako je i prije 322 milijuna godina, Europa bila Velika Srbija, Afrika Afro-Srbija, Južna Amerika se zvala SAO Amerika, a tu je ucrtana i Južna Srbija, Kosovo, te New Zerbija. A sve su te Srbije, bile okružene „Srpskim okeanom“.
Da se mogu, brate moj dragi, i njihovi pra-pra-pra- pra Srbi, bućkati u pra-pra-pra-pra srpskom moru. Eto, zato su i danas, svi gradovi svijeta srpski gradovi, a opet, svi narodi svijeta Srbi. I svaki je jezik diljem zemaljske kugle, srpski jezik. Jer je nastao od srpskog pra-pra-pra- pra jezika.
Pa su eto, zato i nama, pored toga što su nam sve srušili i spalili tijekom Domovinskog obrambenog rata i agresije jugo-armije i Srbije na Hrvatsku, što su nam dosad krali i ukrali ( od povijesti do kulture i kulturne baštine), što su negirali i negiraju i postojanje Hrvatske kao države, počeli su nam sada negirati i postojanje hrvatskog jezika.
No, ne bih se puno začudila ni da uskoro i njihovi „akademici“ i SANU obznane i pošalju proglas cijelom svijetu kako su od postanka svijeta, postojali samo Srbi i srpski jezik.
A da ne govorim o stalnom negiranju Hrvata u Srbiji, o umjetnom stvaranju Bunjevaca kao posebnog naroda, kao i o priznavanju bunjevačkog govora, kao posebnog jezika u Srbiji.
‒ To je draga moja, sve u stilu: Zavadi, pa vladaj! Budući da su devedesetih izgubili sve bitke, sada su izabrali malo sofisticiraniji način kako se domoći tuđe zemlje, kako ugrabiti i prigrabiti plijen, te su ponovo navalili, pored Crn Gore i Kosova (oni bi Kosovo, ali bez Albanaca, kao što bi i Crnu Goru bez Crnogoraca) i na Hrvate Bunjevce u Bačkoj, tvrdeći kako oni i nisu Hrvati.
No na njihovu žalost, bunjevački govori Bunjevačkih Hrvata, upisani su već u Registar kulturnih dobara RH.
Jer, bunjevački govori su govori u dijelovima Dalmatinske zagore, Ravnih kotara, Like, Primorja, Gorskoga kotara, Slavonije i Baranje, a njima se govori i u dijelovima Bosne i Hercegovine, Srbije i Mađarske.
A, sve je počelo još 1918.
„Otvorena asimilacija Bunjevačkih Hrvata, provodi se najviše u školstvu, koje je ionako još od prve Jugoslavije u rukama Srba, koji su već tada suzbijali ikavicu i hrvatski jezik, a nametali srpski jezik i ćirilicu. Bunjevački stari pisci pisali su isključivo latinicom, a fonetski je pravopis uveo 1730. fra Lovro Bračunjević. Knjige su dopremane iz Zagreba, ali su i u Zagreb stizale knjige bunjevačkih Hrvata. Tako pjesnik Ante Evetović slavi hrvatsko ime, a jedinstvo bačkih Hrvata s drugom svojom hrvatskom braćom, proslavljeno je zadnji put 1936. na 250. obljetnicu doseljenja jedne skupine Hrvata.
Ne može se reći da je Hrvatska kao samostalna država, baš u svim svojim godinama, bila slijepa na bunjevački problem, ne može se reći ni da nije bilo kontakata i da Hrvatska nije pokušavala na razne načine, pa i utjecajem na škole (udžbenici) pomagati Hrvatima Bunjevcima. Kao što je i na državnoj razini dogovorila ugovore o poštivanju hrvatske manjine – koji su glede položaja Hrvata u Bačkoj i drugdje ‒ uglavnom ostali mrtvo slovo na papiru.
S druge pak strane, Hrvatska je podilazila i podilazi srpskoj manjini u Hrvatskoj, do granice mazohizma, premda ništa dobroga od njih ni u miru nije doživjela, te im i nadalje dopušta da preko svojih političara i novina guraju protuhrvatsku promidžbu. Srbijancima i Srbiji takva je tolerantnost nezamisliva i nastoje, što više, napakostiti Hrvatima u Vojvodini ( i drugdje) . A zašto i ne bi? Sve hrvatske vlade od početka stoljeća imaju zazor od “miješanja” u srpske posle, pa su Hrvati Bunjevci bili prepušteni sami sebi, što je i nekadašnji predsjednik Srbije i bivši četnički vojvoda Nikolić zapazio, te je zato i mogao davati skandalozne izjave, sve u stilu, kako su “Bunjevci drugi narod”, kako nisu Hrvati i kako je pismo toga drugog naroda ćirilica (a jezik valjda nepostojeći ikavski srpski), te je četnički vojvoda Nikolić, poslao hrvatskoj djeci udžbenike na ćirilici. Što bi uradile Mađarska i Rumunjska koje svoje manjine u Srbiji i te kako štite i ne dopuštaju svinjarije poput Nikolićevih.
No, da, te dvije zemlje su članice EU, a Hrvatska… mada je i Hrvatska članica, samo što se to ni po čemu ne može zaključiti.
Kakav je novi status ”Bunjevaca koji nisu Hrvati nego neki drugi narod”– oni su, naime “nacionalna manjina“ čija je matična država Srbija”, H. Hitrec.
Ali, asimilacija Bunjevačkih Hrvata se nastavlja i dandanas… I traje, i traje…. Tako je 2018. godine u Skupštini Vojvodine, vodstvo dijela zajednice Bunjevaca koji niječu hrvatsku pripadnost, podnijelo inicijativu za ukidanje dokumenta iz 1945. o izjašnjavanju Bunjevaca i Šokaca kao Hrvata. Inicijativu je, naravno, dao podršku i predsjednik pokrajinske vlade Igor Mirović (Srpska napredna stranka), u razgovoru s predstavnicima Bunjevačkog nacionalnog vijeća (BNV), zastupničkog tijela dijela Bunjevaca, ne-Hrvata, koji su podnijeli inicijativu 2016.
Nastavlja se....
Vera Primorac
