Vera Primorac: Kad maske konačno padnu 2.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Petak, 26 Studeni 2021 19:04
‒ A kakav je to proglas od 14. svibnja 1945-te?
‒ Pa, tada je Glavni narodnooslobodilački odbor Vojvodine donio proglas po kojemu se Bunjevci i Šokci moraju izjašnjavati kao Hrvati:
„Kako bunjevačke i šokačke narodnosti ne postoje, zapovijeda vam se da sve Bunjevce i Šokce imadete tretirati isključivo kao Hrvate bez obzira na njihovu izjavu“, stajalo je u proglasu u kojem se i dodaje: 'Sve izdane isprave s upisanim Bunjevcima i Šokcima imaju biti uništene i izdane nove s hrvatskom narodnošću, a u upisanim spiskovima da se narodnost ispravi“.
U povodu inicijative da se taj dokument proglasi aktom nasilne asimilacije i primjerom kršenja ljudskih prava, predsjednica BNV-a Suzana Kujundžić Ostojić je navela da je provođenje zapovijedi nanijelo “katastrofalne posljedice” po Bunjevce, navodeći da ih je po popisu iz 1918. bilo 100.000, a danas tek oko 16.000“. Oni su uglavnom na sjeveru Bačke, gdje živi skupina od oko 16.000 Bunjevaca koji niječu svoju pripadnost hrvatskom narodu, i koji se deklariraju samo kao Bunjevci. No, na zadnjem popisu 2011. Hrvata u Vojvodini je bilo oko 58 000“ (Hina).
‒ Pa, ljudi moji dragi, gdje je nestalo 1oo ooo Hrvata Bunjevaca? A, s obzirom na sadašnje postupanje vlasti u Srbiji i Vojvodini, nije teško ni donijeti prave zaključke.
Prisile, ucjene, podmićivanja i rad Bunjevačkog nacionalnog vijeća u Srbiji, čiji su predstavnici bliski vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci Aleksandra Vučića, učinili su svoje.
‒ Nešto mi je tu čudno i jako, jako zaudara. Jer, mnoštvo Bunjevaca, pročitala sam negdje, imaju i hrvatsko državljanstvo koje su stekli dokazom da su pripadnici hrvatskoga naroda. Mnoštvo Bunjevaca ima i imovinu u Hrvatskoj. Posebice u Hvaru, gdje se također govori ikavicom.
Pa, gdje li su se skrili i gdje li su nestali toliki Bunjevci Hrvati???
'Subotica 1900. godine imala 100.000 stanovnika, od kojih su „50 posto bili Hrvati Bunjevci, što ju je tada činilo „najvećim hrvatskim gradom“ u Srbiji“, izjavio je nedavno jedan naš visoko rangirani političar, čija je izjava dočekana„na nož“, i dolila „ulje na vatru“.
No, ubrzo mu je slijedio i odgovor. A koga drugog, nego mudrog, široko obrazovanog, svestranog i nadasve kulturnog srbijanskog ministra policije Aleksandra Vulina. Tako je tolerantni Vulin, koji po svemu sudeći ne zna dobro povijest ili poznaje samo onu „istoriju“ koju proklamira SPC i Vučić, osuo paljbu na dotičnoga.
I dok ga je Vulin prozvao jer „lupeta“, izvjesni Mirko Bajić, predsjednik Saveza bačkih Bunjevaca (SBB), dodao je kako je nazivanje Bunjevaca u Srbiji Hrvatima „bezobrazluk i licemjerje“.
‒ Pa, o čemu se govori u tom proglasu? Ovo mi je prvo saznanje o tome.
‒ Dakle, Proglas je donesen zbog postupaka mađarskih okupacijskih vlasti između 1941. i 1944., pod upravom Mihalya Hortya, koje Bunjevcima nisu dopuštale da se izjašnjavaju kao Hrvati.
Ta odluka o nacionalnoj ravnopravnosti Bunjevaca kao Hrvata, donesena je tada kako bi se spriječila zlouporaba bunjevačkog imena. Ali, u novom strateškom dokumentu, prilagođenom novom vremenu, novim uvjetima i odnosima snaga u ovom djelu svijeta, opet su njihovi akademici "iznjedrili" nove točke u MEMORADNUMU SANU II. I tu su jedan dio teksta posvetili i Bunjevcima-Hrvatima koji su po njima poseban narod, a ne Hrvati.
„Za sve to vrijeme, njihova zlokobna ideja za proširenjem granica i stvaranjem Velike Srbije, izravno je ubila, raselila ili na druge načine uništila živote milijunima ljudi. Kako onih koji su joj se suprotstavljali, tako i onih koji su je podržavali.
…Sjetimo se na trenutak Balkanskih ratova 1912.-13., koje je Srbija vodila za teritorije ‘stare Srbije’ (Sandžak, Kosovo, Makedonija), uzroka 1. svjetskog rata za proširenje na BiH i Gavrila Principa, četničkog pokreta i pokušaja ostvarenja homogene Srbije u 2. svjetskom ratu, pa agresije na Hrvatsku i BiH početkom 90-tih te NATO saveza zbog nastavka okupacije Kosova“.
‒ Iskreno, mene jako čudi što su i dosad mirovali. Jer oni , kada im ponestanu opljačkane rezerve, počinju nove ratove, svakih dvadeset godina. I tako kroz cijelu njihovu povijest. I nema zemlje u susjedstvu protiv koje, tijekom njihovog postojanja, nisu ratovali. I nema zemlje u susjedstvu protiv koje u Srbiji i dandanas ne huškaju svoju javnost.
‒ Pa, što su onda čekali svih ovih deset viška godina?
‒ Srbija je, draga moja, čekala povoljne međunarodne prilike da bi ostvarila sve ono što ratom nije uspjela. I sada misle kako je došao pravi trenutak za nešto takvo. No, ovaj put, ne oružanom agresijom, nego hibridnim ratovanjem,
A Zapad, po svome starom običaju, na sve to ne reagira. Valjda misle kako se njih to ne dotiče pa ih nije ni briga za neke tamo probleme koje kreira neki novi mali vožd s velikim apetitima, koji glumi, naravno za unutarnju uporabu, svemoćnog srpskog vođu ‒ još većim od njegovog uzora Slobodana Miloševića ‒ koji će pomesti sve države koje mu stanu na put do vrha, tj. do velike Srbije iliti srpskog sveta.
Evo i sada urla i viče: „Nema povlačenja! Vojska će braniti Srbe na Kosovu. Predaja nije naša opcija! Živela Srbija!“
A kako je priznat i poznat „kao veliki i hrabar vođa“, rekao je kako Srbija sa svojim trupama neće ulaziti na Kosovu i Metohiju, ali je hrabro NATO-u dao rok od 24 sata za reagiranje. Jer u suprotnom, Srbija će reagirati'.
‒ Hoće, hoće! Sve dok „veliki vođa“ ne dobije po nosu.
Uskoro se oglasio i šef Europske diplomacije Josep Borell, koji je putem Twittera poručio kako su jednostrane i nekoordinirane akcije koje ugrožavaju stabilnost – neprihvatljive.
„Sva otvorena pitanja moraju se raspraviti kroz dijalog u kojem posreduje EU. U kontaktu smo sa Beogradom i Prištinom“.
‒ Ma, Vučić ti je, sve mi se čini, „tigar od papira“. Srbija je i dosad, kako oni vjeruju, bila kao moćna, kao velika, kao junačka... Pa, unatoč toj njihovoj ogromnoj sili i moći, doživješe poraz za porazom od male i nenaoružane Hrvatske.
Ali, Srbi još uvijek žive u iluziji kako oni kao najmnogoljudniji narod, moraju biti ono što su bili kroz cijelu povijest u prvoj i drugoj Jugoslaviji ‒ gospodari Balkana ‒ i još šire. I sve dotle, dokle je gazila i gazi srpska čizma.
Ili do istrebljenja i asimilacije svih nas.
Međutim, današnje Vučićevo glumatanje hrabrog i moćnog svesrpskog vožda, Dodikovo stalno ucjenjivanje odcjepljenjem od BiH, nedavnim desantom na Cetinju u Crnoj Gori, a sada i provokacijom sukoba na granici s Kosovom i bujanjem četništva u Hrvatskoj, zorno pokazuje kuda ide Srbija.
‒ Vučić, sve mi se čini, „Srbe vodi „u bolju budućnost“, ali preko 2. svjetskog rata i oživljavanja velikosrpskih mitova i planova iz prošlosti. Pomno je sve to bilo planirano. Ali, na njihovu žalost i nikad uspješno realizirano. Zato se i prešlo na nova planiranja…, pa povremenim čačkanjem okolo i izazivanjem nereda i sukoba.…čas u Crnoj Gori, čas na Kosovu ‒ bome i u Hrvatskoj, misle kako će sada doći do cilja. I nije jedini koji mašta o nekoj novoj „Velikoj Srbiji“. Tu su i svi njegovi istomišljenici i svi njihovi pomagači . I oni u susjedstvu, i oni ovdje u nas, i oni diljem svijeta.
A takvih planera kao što je bio Milošević, a kao što jr sada i Vučić, bilo je u Srbiji mnogo. Kako u ovo naše vrijeme tako i nekada davno,
Tako je jedan jako aktivan, uspješan planer i realizator, bio i četnički vojvoda Draža Mihajlović, osuđeni ratni zločinac. Još u vrijeme bivše Juge.
A „četnički pokret uistinu je bio zločinački i genocidni pokret, jer je u svome državno-političkom cilju imao stvaranje Velike Srbije, etnički čiste države u kojoj mogu živjeti isključivo Srbi.
„Zapovjednik četnika Draža Mihajlović u svojoj Instrukciji, od 20. prosinca 1941., poslanoj četničkim zapovjednicima u Crnoj Gori, a koja je prenošena među četničkim zapovjednicima na području BiH i Hrvatske, kaže kako je „cilj borbe četničkog pokreta, s kraljem Petrom, stvoriti Veliku Srbiju, etnički čistu i u granicama predratne Srbije, Crne Gore, BiH, Srijema, Banata i Bačke“.
U tom dokumentu posebno je tražio čišćenje tog državnog teritorija od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata. U tom cilju tražio je da se stvore neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i između Srbije i Slovenačke (Slovenije), čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a BiH od muslimanskog i katoličkog življa.
Dok zapovjednik Ozrenskog četničkog korpusa, za Hrvate navodi kako će „sve katolike koji su se ogrešili o naš narod u njegovim tragičnim danima, kao i sve intelektualce i sve ekonomski jače, nemilosrdno uništiti, a seljački svet i isto tako sitan radni svet poštediti, i od njih napraviti prave Srbe, koje ćemo milom ili silom, prevesti na pravoslavlje.
…Nakon osnivanja početkom 1942., štab i divizija istaknule su kao svoj glavni zadatak „što jaču organizaciju srpskog naroda u svim krajevima radi uspostavljanja srpske vlasti u danom momentu, radi obračuna s Hrvatima i na koncu radi čišćenja Hrvata i Muslimana iz Like, sjeverne Dalmacije, BiH i stvaranje jedne homogene i čisto pravoslavne srpske države, oslanjajući se na Srbiju i Crnu Goru. U toj srpskoj nacionalnoj državi, odnosno Velikoj Srbiji, koja bi imala granice koje je odredio Draža Mihajlović, prema Elaboratu' Dinarske četničke divizije, ima isključivo živeti pravoslavno stanovništvo“, dr. Zdravko Dizdar.
I prešao je čiča Draža, kako ga zovu u Srbiji, kao i mnogi drugi, dug put od predratnog, ratnog i poratnog zločinca, do proglašenog srpskog antifašiste, u ovom našem vremenu. Podignut mu je i spomenik, postao je i „najveći antifašist na ovim prostorima“.
‒ Pa zar nitko od naših tzv. antifašista nije napisao niti rekao ni jednu jedinu riječ protiv te odluke. Niti su odgovorni na vlasti, poslali bar neku protestnu notu Srbiji.
Ništa!!! Muk.
‒ Ma, o čemu to ti pričaš, moja Monika? Pronađi i usporedi samo Dražin proglas i njihove sadašnje tekstove Memoranduma I i II, pa ćeš mi onda reći, ima li između njih ikakve razlike?
A naši, opet ništa! Iako je sve na istom tragu…
Velika Srbija, Srbi svi i svugdje i Srpski svijet.
Zato je pitanje svih pitanja: Hoće li sve manja Srbija, zauvijek ostati žarište novih mogućih sukoba i širenja mržnje prema svima u njenom okruženju ili će konačno doživjeti katarzu?
‒ Nikada, moja Monika, ne nadaj se uzalud! Možda, ipak… Možda bi se moglo nešto takvo i dogoditi, ali ako na čelo Srbije dođe neki normalan lider koji će povesti zaslijepljeni srpski narod, koji će razbiti i rasvijetliti sve mitove i laži o Velikoj Srbiji, i koji će time napraviti otklon od mitomanske aveti njihove prošlosti.
‒ Načekat ćemo se mi još, načekati, moja Monika!? Jer je Draža, i u ovo naše vrijeme, kao proglašeni antifašist, otvorio širom vrata svim svojim sljedbenicima i ucrtao put u nove ratove i osvajanja. Od Vučića, Dačića, Nikolića, Šešelja, Vulina do ostale bratije.
Pa, sve do njihovih produženih ruka, ovdje u Hrvatskoj.
Vera Primorac
