Patuljci pojma nemaju
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Subota, 01 Travanj 2017 19:03
Jer, dragi drugovi i drugarice, sva ova vaša halabuka, nikako ne umanjuje vrijednost naše Predsjednice. Nikako!!! Ovo samo pokazuje dokle ste spremni ići u svojim napadima i na koje grane pasti. Ali, drugovi naši dragi, mi smo u demokraciji!!! A demokracija nije što i anarhija. Ne može se, lupetati, raditi i govoriti, sve ono, što ti padne na pamet.
„Pogledaj to nebo, pogledaj to more
Bog je nama dao, mali komad raja
Pogledaj ravnicu, pogledaj i gorje
Ljepoti tvojoj, Zemljo, nema kraja“
Nitko na svijetu nema ono što imamo mi, Hrvati.
Imamo predivnu zemlju.
Imamo najljepše more na svijetu.
Imamo nepregledne ravnice i bogate gore.
Imamo i vrijedne ljude.
Imamo i vrhunske športaše.
Imamo talentiranu i vrijednu mladost.
A imamo i lijepu, i pametnu, i obrazovanu, i kulturnu Predsjednicu.
I uz sve to i Predsjednicu koja voli i Hrvatsku i hrvatski narod.
Imamo PREDSJEDNICU koja zna i umije.
Pa, koja se to još zemlja može time i pohvaliti?
E, baš vam tu i nastaju veliki problemi! Pa se diže i kuka i motika. Svih jugozatupanaca (o, kako mi je draga ova kovanica jedne naše pjesnikinje), pa svih lezihljebovića, pa svih antifa i svih nazovi kulturnjaka. Pa svih onih silnih tzv. umnih političara…
Nekako bi oni i progutali ono da je lijepa, ali nikako ne mogu prokuhati kako je i pametna, i uspješna, i obrazovana, i svestrana. A uz sve ove nabrojane vrline, još je i provjereni diplomata. I zna se ponašati. Pa smo, eto tako sigurni, da nas nigdje ne će osramotiti. Kao što je to činio Mesić svojim morbidnim i glupim vicevima, pa tzv. gubljenjem iliti prisvajanjem čekova dobivenih od naših iseljenika, pa tajnim svjedočenjem protiv države kojoj je na čelu, pa dilanjem tajnih i zaštićenih dokumenata; pa onda Josipović svojim optuživanjima države, pričama o ustaškim gujama, dilanjem dokumenata Srbiji; pa Milanović svojim sirovim i fakinskim ponašanjem i aferom o izručivanju, zbog ubojstva Đurekovića, Perkovića i Mustača; pa Vesna Pusić sa svojim optužbama za navodnu agresiju na B-H i svojom kandidaturom za glavnog tajnika
UN-a, te slavnim predzadnjim mjestom na listi kandidata; pa Jovanović sa svojim stalnim optužbama, preko svojih pionira, za ustaštvo na nogometnim utakmicama; pa Pupovac s njegovim sljedbenicima i njihovim svakodnevnim optužbama po bijelom svijetu, za ugrožavanje, „jadne i ugrožene srpske manjine“; pa Mara partizanka i njeno „pipl mast trast as“ u EU itd. itd.
Te raznorazne udruge, te tzv. kulturnjaci, BaBe, te Gongovi … I još mnogi znani i neznani nam, lezihljebovići.
A za našu Predsjednicu smo sigurni, da sve što radi, radi u nacionalnom interesu i interesu R Hrvatske.
Jednom riječju…
Diše HRVATSKI. I za HRVATSKU.
Kao što diše i svaka domoljubna Hrvatica i svaki domoljubni Hrvat.
I svi oni koji vole ovu Lijepu Našu.
„Na današnji dan, prije dvije godine, izabrana sam za Predsjednicu Republike Hrvatske. Hvala vam na povjerenju koje ste mi ukazali i znajte da vas nikada neću iznevjeriti. Uvijek mi je na prvom mjestu dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana i sve što činim, u zemlji i inozemstvu, usmjereno je na povratak optimizma i vjere u nas same. Nemojte dopustiti da vas obeshrabre oni kojima ništa ne predstavlja ni hrvatska država ni hrvatske institucije“, kaže naša Predsjednica.
„Bravo, bravo draga Predsjednice!“, piše jedan od mnogih.
„Svi napadi sada na Vas, samo su dogovorena kampanja za naredne predsjedničke izbore. Vi ste im opasni i trn ste im u oku. Za njih ste kao "OTROV" koji ih uništava i istrebljuje. A za nas, Vi ste "LIJEK" koji donosi prosperitet Lijepe nam Naše.
Ništa se ne bojte! Domoljubi su uz Vas!!! Nastavite samo politiku našeg dragog, blagopokojnog Dr. Franje Tuđmana.
I živjeli nam dugo, dugo!!!“
Zato drugovi i jesu puni frustracija, agresivnosti i opsesivne mržnje.
Zato i vrebaju svaku priliku da se još žešće, i uvijek nanovo, na nju obruše.
Zamislite, molim vas lijepo, drznula se ona s Pantovčaka ukloniti poprsje njihovog voljenog, velikog i „bezgrješnog“ Josipa Broza Tita!
Pa su se, zato, propeli na sve četiri. Pa urlaju, prijete… Pišu, lažu… Viču i arlauču.
A najgrlatiji među njima su, upravo oni, koji bi se, zbog svog protuhrvatskog djelovanja, trebali sakriti duboko i daleko … u mišje rupe.
O, Bože, Bože dragi, kakvi sve likovi, nakon toliko godina od Domovinskog rata, koračaju našom Hrvatskom? A tek, kakvi sve likovi i debilne neznalice ( čast časnim izuzetcima), sjede u našem časnom Hrvatskom Državnom Saboru?
Toliki politički diletanti, toliki partijski zatupanci … toliki tzv. stručnjaci bez stručnosti, doktori bez vjerodostojnog doktorata, srednjoškolci bez ikakvog znanja, mirotvorci koji nisu u miru ni sami sa sobom, pojedini manjinci koji bi željeli vladati VEĆINSKI i … I navodni političari koji nisu nikada ni kročili nogom van granica svoga dvorišta i koji su svoje tzv. doktorske i ine diplome stekli …po partijskoj i rodbinskoj liniji.
I eto, takvi nam drže slovo o diplomaciji i diplomatskim odnosima, o našoj Predsjednici, o toleranciji ( a sami su s tolerancijom davnih dana posvađani), o njihovom poštenju a našem kriminalu…
A tek, kakvi sve, nazovi novinari, slažu i nižu visokoumne sudove i prosudbe? O svemu i svačemu. I oni su, kako reče jedan voditelj nekakve emisije na jednoj TV postaji, na „vazi“ vagali svaku riječ Predsjednice. Pa su tako petljali na „vazi“, a onda se i spetljali, tamo gdje im i nije mjesto. A o čemu, ruku na srce, kao patuljci, pojma ni nemaju.
Pa, znaju li oni uopće išta o diplomaciji i o diplomatskim odnosima? Znaju li oni, uopće, kako se diplomacija gradi? I kako se diplomacija odrađuje.
E, drage moje neznalice, a po vašem mišljenju sveznalice, diplomacija se, dragi moji politički diletanti, vodi u četiri oka i iza zatvorenih vrata!!! A u javnost se iznosi samo ono što ne će ugroziti, već učinjeno i pripremljeno.
Čovjek bi im i mogao nekako oprostiti neznanje o diplomaciji, ali nikako i nikada, osnovno nepoznavanje jezika kojim govore i nepoznavanje osnovnih pravila u kulturi ophođenja.
A tu su sve vrli umovi i vrli intelektualci. Velimir Visković, Vedrana Rudan, Ante Tomić, Žarko Puhovski, Inoslav Bešker, Drago Pilsel, Stazić, Lovrićka…te veleumni Branimir Pofuk, kojega je zbog Predsjednice i „sram“.
Tako kaže mudri Brane.
Kako se samo usudila, molit ću lijepo, bez njihove tj, antifa dozvole, izražavati oduševljenje penjanjem na pozornicu, nakon Labuđeg jezera , u maestralnoj izvedbi baletnog ansambla HNK? Jer, takvo što je, kako kažu vjerodostojni znalci lijepog ponašanja i predsjedničkog protokola, nešto što prelazi sve granice slobode izražavanja.
Doduše, naš Brane ne bi imao ništa protiv da je Predsjednica „skočila“ na pozornicu i izrazila svoje oduševljenje pri gostovanju, bratske nam, Beogradske filharmonije. Tada bi Branimir,sigurna sam, pisao i poeme i ode u njezinu čast. Ali, ovako…
Koprcaju se drugovi. Pa se hvataju i za posljednje slamke. I cijelo vrijeme od ustoličenja Kolinde Grabar Kitarović, bacaju otrovne strjelice. I drvlje i kamenje.
Misle, jadni, kako Predsjednicu ponižavaju.
Ali, zar se može poniziti netko, tko je toliko omiljen u hrvatskom puku? Zar se može poniziti INSTITUCIJA jedne države?
Jer, dragi drugovi i drugarice, sva ova vaša halabuka, nikako ne umanjuje vrijednost naše Predsjednice. Nikako!!! Ovo samo pokazuje dokle ste spremni ići u svojim napadima i na koje grane pasti. Ali, drugovi naši dragi, mi smo u demokraciji!!! A demokracija nije što i anarhija. Ne može se, lupetati, raditi i govoriti, sve ono, što ti padne na pamet.
U demokraciji imaš prava, ali imaš i obveze.
A obveza je svakog građanina, svugdje u svijetu, poštovati institucije i zakone zemlje u kojoj živiš.
O, Bože, Bože dragi, kako ju je lijepo bilo vidjeti!? Onako spontana, spontano i iskreno, pokazuje svoje oduševljenje. Kao što je pokazala i tisuću puta dosad. Od srca i s blistavim osmijehom na licu .
I ja bih, da sam bila na njenom mjestu, pohrlila na pozornicu. Kao što bih, u domoljubnom zanosu, pohrlila i pridružila joj se i u Delnicama, a onda zapjevala glasno, da me svi čuju, s klapom „Sveti Juraj“ koja se nalazi u sastavu Hrvatske ratne mornarice, slavnu domoljubnu ariju „U boj, u boj“, iz opere Petar Zrinski.
Pjeva klapa „Sveti Juraj“. A pjeva i naša Predsjednica.
A, zašto ne!?
„Hajd' u boj, u boj!
Za dom, za dom sad u boj!
Ma paklena mnoš
na nj diže svoj nož;
Hajd' u boj!
Nas mal, al' hrabar je broj!
Tko, tko će ga strt'?
Smrt vragu, smrt!
Za dom, u boj, za dom u boj!
Za domovinu mrijeti kolika slast!
Prot dušmaninu! Mora on mora past!“
I tu vam je nešto čudno?! I tu vam nešto, kao i ovo sada, smeta? Možda, njena spontanost!? Možda njen optimizam. Možda, možda...
Smeta li vam, možda, njeno domoljublje? Ili njena popularnost među hrvatskim pukom.
Ili bi vam više odgovaralo, nešto u stilu Mesića, Josipovića ili Milanovića.
Laži, krađe, optuživanje države, dilanje dokumenata, primitivizam, fakinski maniri…Možda zaštita ubojica i zločinaca. Možda prijetvornost, suradnja i bratski zagrljaj s „braćom s istoka“.
A tko ste, uostalom, vi? I po čemu ste vi ovlašteni da dajete svoje sudove?
Narod koji ju je izabrao, davno je dao svoj sud. Kada ju je izabrao za predsjednicu RH.
I Bogu hvala da je tako bilo! Jer, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je dostojna promicateljica politike koju je provodio dr. Franjo Tuđman i dostojna nasljednica, našega prvog i najvećeg u povijesti Hrvata, predsjednika Franje Tuđmana.
Unatoč nekim njenim propustima na početku mandata. Dok nije pohvatala sve konce i shvatila…
TKO JE TKO I ŠTO JE TKO.
Kao da ju je sam Bog poslao nama u ova turbulentna vremena. Da nastavi tamo gdje je naš prvi predsjednik, dr. Franjo Tuđman stao.
Da nastavi raditi za Hrvatsku.
Stajati na njenom braniku.
I braniti Hrvatsku od svih grabežljivaca koji bi ju mogli ugroziti.
I dati „sve za Hrvatsku, a Hrvatsku nizašto“.
‒Bliži se drugi mandat našoj Predsjednici, moja Monika. Pa drugovi postaju sve nervozniji i nervozniji… Ali, na našu sreću, svaki ovakav njihov ispad, još nas više ujedinjuje. I opet postajemo kao jedno. Kao i one daleke i slavne 1991. godine.
‒Ali, draga moja, Lucija, kako ne shvaćaš? Sve su to umni muževi. I Bauk, i Maras, i Glavašević, Grbin, Ranko Ostojić, Željko Jovanović, Peđa Matić i Nenad Stazić… Samo još nedostaje Igor Dragovan, Beus, Tihomir Jakovina i... Pa da lista bude potpuna. … I sve političar do političara... Sve znalac do znalca… Diplomata do diplomate…
Svi puni snage i elana. Svi spremni stameno koračati i po šumama i po gorama. I svi…za otadžbinu spremni.
A tu je, već stasao, časni i veleumni pomladak. Svi diplomanti „kumrovečke partijske škole“. Pa i oni pustili glas i digli se na noge lagane. Tu je i novak, saborski zastupnik SDP-a Saša Đujić : „Gledam sad isječak iz Kolindinog gostovanja kod Dujmovića u Dnevniku HTV-a i mogu samo zaključiti, sram me je da mi je ovo Predsjednica!!!“, kaže Đujić.
Da normalan čovjek ne povjeruje. I njega je sram!? Svašta!!!
‒E, moj Đujiću, moj Đujiću! Prije nego bilo što bubneš, reci…HOP!
A nije te sram, jel'da, što si svoj komentar, nakitio i prostotama? I još imaš obraza, nakon toga, sjediti u našem časnom Hrvatskom saboru. „A mlogo, bre, kulturan ovaj naš mladac! Ponos i kevin i ćaletov. I vascelog srpstva… Keve mi!“
Kultura iz njega isijava. I blista. Širi se i ostavlja tragove. Na sve koje je dotakla njegova rječitost. Mo'š misliti!
A oni su, inače, takvi. Život s njima je… pjesma nad pjesmama. Kažu kako su i sa ženama topli i dragi. To su ljudi koji ni mrava ne bi zgazili.
Ali, ženu… E, ženu bi poslali…
‒Valjda im zato i smeta naša Predsjednica. Em je pametna, em je obrazovana, em je lijepa.
Em je žensko.
‒Ma, o čemu to ti pričaš? Ta to su ,ipak, članovi napredne, demokratske i liberalne stranke koja podržava različitosti i koja se bori za manjinska i ljudska prava!!!
I muška i ženska.
‒E, draga moja, to još nije sve! No, ne bih to sada nabrajala. Suviše je vulgarno.
‒A toliko su umni ( sve sami „filozofi“ sa Filozofskog), da su Hrvatski sabor, iz njihovog nekadašnjeg „kokošinjca“, pretvorili u cirkus. S posebnim klubovima cirkusanata. Popunjenih i s nekoliko novopridošlih. Dosad su kukurikali, a sada, neki od njih, svjesno ili nesvjesno, od sebe prave saborske „lude i klaunove“.
‒A, sve nešto mislim… u kojem li i u čijem li grmu leži zec? Možda im je to i bila namjera. Možda i glavni zadatak… Od Sabora napraviti cirkus… I srozati mu ugled.
Ali, uzalud vam trud svirači!!!
HRVATSKI SABOR je HRVATSKI SABOR.
Ma što vi činili ili govorili.
Pa, zašto ih niste, jer oni su glavni, draga naša Predsjednice, obavijestili? To je bila vaša dužnost!!!
Morate im sve reći! Da se ljudi znaju postaviti i po tome ravnati. A onda i pripremiti. Za taktiku obrane i napada.
Pa, kako će bez točnih informacija!? Kako će, praznih ruka, trčati u Beograd po direktive? Kako mutiti vodu? Kako Vam postavljati klipove?
Ali, mudra je, mudra naša Predsjednica. I tvrd je orah.
A „tvrd je orah, voćka čudnovata, ne slomi ga, al' zube polomi“, rekao je nekada davno, jedan mudri, doduše nije naš, državnik i pjesnik.
‒Pa, moja Lucija, onakve je najbolje ignorirati. To bi im bila najveća kazna. Zar bi se Predsjednica trebala njima ispovijedati i stavljati na velika zvona i ono što treba biti povjerljivo? Zar nije dužnost Predsjednice i zaštita interesa države?
Ali, mudra je, mudra naša Predsjednica!!!
…Teško je predvidjeti odakle će prijetnje dolaziti i zato je dobro biti obučen, znati kako reagirati, kako pomoći sebi i drugima i zaštititi nacionalnu sigurnost države…
Istaknula je Predsjednica u Švedskoj.
„A onaj tko ne zna predvidjeti protivnikove poteze i onaj tko ne zna unaprijed što neprijatelj misli, kako reagira i što kani uraditi, taj ne može biti niti dobar političar. “
Ali, vrag nikad ne spava! Javio se tako i jedan tzv. Hrvat iz Švedske koji, navodno, kaže: „Hrvati u Švedskoj na nož su dočekali izjave Predsjednice da će im pomoći da se vrate u Hrvatsku“.
Još kaže kako je, upravo, Predsjednica kriva za njihov odlazak iz Hrvatske.
E, samo da znate, dragi moji Hrvati, iz „uređene, demokratske, slobodne i liberalne Švedske“, ako ste rekli ovo što pišu da ste rekli, onda se grdno varate i vaše nezadovoljstvo ste uputili na krivu adresu. Obratite se, dragi moji, za nadoknadu štete… Mesiću, Josipoviću, Milanoviću. I svima onima koji su, za ovih zadnjih petnaest godina, upropastili ovu zemlju. Pa znadete li vi, ili se pravite mutavi,, tko je otvarao, diljem Hrvatske, agencije za lakši i brži odlazak van zemlje?
Zar još uvijek niste shvatili zašto su radili to što su radili? A radili su prema poučku njihovog voljenog maršala koji je, isto tako, otvorio granice i raselio po bijelom svijetu, slovom i brojem, (4 500 000) četiri milijuna i petsto tisuća Hrvata.
Ali, nešto mi je u ovom tekstu, jako, jako čudno! Autor je bezimen. A, u zadnje vrijeme, sve ih je više i više. Kao da se umnožavaju . Pa me jako interesira, ima li i ovaj vrli Hrvat ime i prezime?
Veoma me zanima i kada je dotični, ako jest, otišao u Švedsku? Ili je ovo samo tekst nekog Bilića, Babića ili nekih drugih interesnih piskarala, koji svojim laprdanjem žele umanjiti odlazak i uspjeh Predsjednice, koja polako ali sigurno, otvara vrata Hrvatskoj. Vrata koja su svojom politikom zatvorili i Mesić, i Josipović, i Milanović i Vesna Pusić.
Iskreno moram priznati…žao mi ih je. Ne znaju jadnici jadni kako tolika njihova medijska „kuka i motika“ , izaziva samo suprotan efekt.
‒Predsjednica, sigurna sam, radi dobro svoj posao, jel' da, Lucija? Mora da je tako!!! Jer su na nju navalili čoporativno, tipovi a la Pilsel, Glavasević, Grbin, Sever…, pa onda i ostali jugozatupanci. I cijela bulumenta Stazića, Bauka, Marasa, Jovanovića i ostalih boraca za „ljudska“, tj. antifa prava i pune džepove… Pa su joj prigovarali da je otišla u Washington, kako ne bi bila na pravoslavnom predbožićnom domjenku.
»Da sam i bila u Zagrebu, na taj domjenak ne bih niti otišla, jer se on proteklih godina pretvorio u politički i kontraproduktivni miting koji umjesto da radi na zajedništvu i pomirbi, radi na razdvajanju. Vrlo rado bih otišla na liturgiju u pravoslavnoj crkvi, proslavila Božić s pravoslavnom zajednicom, Božić je za mene obiteljski praznik, blagdan mira, a održati onakav govor na domjenku, pa ja ne mogu vjerovati da to nije prije dogovoreno i da se nije razgovaralo o tome kakve će se poruke poslati, to je čista provokacija“.
Pa su postavljali i pitanje gdje je Kolinda Grabar-Kitarović bila u vrijeme priznanja Republike Hrvatske.
Jer im ni o tome nije položila račune…
Pa su joj češljali i radni staž i njen prijašnji boravak u Washingtonu.
Pa su joj odmjeravali bokove i mjerili struk.
Pa provjeravali njene ocjene na fakultetu (uz njen doktorski studij) i njenu nazočnost na predavanjima… Pa sve to prijavili Komisiji za sukob interesa.
Ali, mudra je, mudra, naša Predsjednica!!!
Ne „šljivi ih“.
I ni jednu jedinu riječ, ne izgovara uzalud. A put u Ameriku, očito je dogovoren u najvećoj tajnosti, tako da su antife i Soroševe špijunčine, ostale bez informacija. Pa zbog manjka informacija, dobile po nosu od svojih naredbodavaca.
A sad se upinju iz petnih žila da naknadno nešto doznaju i nadoknade propušteno. Ali, uzalud im trud!!! Jer, nitko, ama baš nitko na cijelom svijetu, nema ono što imamo mi, Hrvati.
Imamo predivnu zemlju.
Imamo najljepše more na svijetu.
Imamo i nepregledne ravnice i bogate gore.
Imamo i vrijedne ljude.
Imamo i vrhunske športaše.
Imamo i talentiranu i uspješnu mladost.
Ali, imamo i lijepu, i pametnu, i obrazovanu, i kulturnu Predsjednicu. A uz sve to i Predsjednicu koja voli Hrvatsku. I koja zna i umije.
Pa, koja se to još zemlja može time i pohvaliti???
„Pogledaj to nebo, pogledaj to more
Bog je nama dao, mali komad raja
Pogledaj ravnicu, pogledaj i gorje
Ljepoti tvojoj, Zemljo, nema kraja“
Stihovi iz pjesme „Ljubav koja od rođenja traje“, mladog hrvatskog pjesnika Mislava Kontića.
Vera Primorac
