Tko na tvrdoj stini svoju povist piše 3.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Utorak, 02 Svibanj 2017 18:00
CIJELI DAN SE ŠETAJU PO SELU,
VUKOVI U OVČIJEM ODIJELU…
Sve je to, dragi moji, na tragu „ Svi Srbi u jednoj državi!“ I sve odrađeno kako je i planirano. Točno onako kako je to zapisano u Memorandumu II:
•Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu“.
•Destabilizovati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije…
„Ako to netko ne vidi u Hrvatskoj, ili je potpuno neinformiran, ili slijep, da ne kažem neinteligentan, a ako to netko u politici ne vidi, pogotovo u državnoj politici, ili je zlonamjeran, kukavičje jaje i tuđi plaćenik, ili u rijetkim slučajevima – idiot“, piše i Marko Ljubić.
No, nažalost, ni većina hrvatske javnosti niti ljudi u svakodnevnoj komunikaciji, ne razmišljaju, i jako malo znaju što je to, zapravo, književni, što standardni, a što razgovorni jezik. A pogotovo ne znaju, kakva je razlika između jednog, drugog i trećeg.
–A kakva je razlika? Reci!!
–Ne bih o tome sada. O tome ćemo neki drugi put! Prevažna je to tema, draga moja Monika, za jedan kratak odgovor.
Ali, vratimo se mi, na tzv. zajednički jezik!!! Vidiš, ja sam rođena i odrasla u jednoj, „multikulti“ sredini, ali bi mi, vjeruj mi, za skoro svaku riječ i srpskog i bošnjačkog jezika, kojim govori većina starijih Bošnjaka i većina Srbijanaca (za srpski imamo Razlikovni rječnik), sada trebao i prijevod. A drugovi bi nas, opet, trpali u zajednički tor.
Pa, iako je Jugoslavija, davnih dana preminula i upokojena, za jugofile očito još živi. Jer, njima valjda treba malo više vremena… da to konačno spoznaju. Možda im se kasno ili nikako ne pale lampice.
A što će jadni bez nje? Nikad ju nisu ni oplakali niti prežalili. Zato sada i nariču, viču i jauču.
NARIČU jadni KAO PLAĆENE NARIKAČE (što očito i jesu) , nad već davno upokojenim im i raspadnutim im MRTVACEM.
Ipak mora se znati...to su „sve mudre glave, časni nositelji i perjanice svenarodnog progresa i budući kreatori, naše i svekolike, svjetlije budućnosti, na ovim prostorima“:
Vesna Teršelić, Dejan Jović, Boris Dežulović, Igor Štiks, Teofil Pančić, Rajko Grlić, Dragan Markovina, Srećko Horvat,Boris Buden, Viktor Ivančić, Ante Tomić, Daša Drndić Dubravka Ugrešić, Rajko Grlić, Mirjana Karanović, Jasmila Žbanić, Edo Popović, Damir Karakaš, Vedrana Rudan, Snježana Banović, Boris Dežulović, Viktor Ivančić, Predrag Lucić, Željko Ivanković, Boris Pavelić, Pero Kvesić, Heni Erceg, Zdravko Zima i…
I na kraju… Drago Pilcel. Veliki znalac našeg hrvatskog jezika, veliki i provjereni domoljub, čovjek širokih pogleda i visokog morala. Kojega je osobno iz Beograda pozvao neki Vladimir Arsenijević, u ime nekakve udruge, znakovitog imena „KROKODIL“.
Krasna ekipa, nema zbora!
„ Jedino su Frljića zaboravili, ali on trenutno priča samo poljski!!!”, sarkastično zaključuje Peternel.
–E, da je bogdo tako, poštovani gospodine Peternel! Da je tako, ne bismo, nakon njegove, svjetski „poznate i priznate“ predstave, a sada uprizorene i u Splitu, imali probleme sa želucem. I što je najgore, problemi su nam popraćeni i stalnim nagonom na povraćanje.
–Što na sve to veli naša vrla ministrica kulture, Nina Obuljen Koržinek?
– A što veli ministrica!? Ne budi naivna, moja Monika. Ona ti je, kao i Poncije Pilat, od svega lijepo oprala ruke.
Blago nama, Hrvatima, na ovakvoj ministrici i na ovakvoj kulturi!!!
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše 3.dio
Ali, tu nije kraj! Tu vam je i još cijela kolona tzv. intelektualaca, koji su probuđeni i nabrijani, potpisali a onda i predstavili, svoju umotvorinu, za 21. stoljeće.
–Što ti misliš , Lucija? Možda je i ovo, jedna od njihovih mnogobrojnih, dosad napisanih, satiričnih umotvorina.
Jer, jezik bez nacionalnosti, bez pravila, bez lektora i lektoriranja, bez stručnjaka i bez znanja, može ponuditi samo netko, kome je hobi pisanje satire. Ili onaj kome je kaos i u glavi i u jeziku…Ili, pak, netko kome je u interesu stvaranje…kaosa. Što, ruku na srce, nisu oni započeli.
Traje to, u novije vrijeme, više od dvadesetak godina. Nekad s malo više, a nekad s malo manje intenziteta.
„Svi govorimo njemačkim jezikom, ali ne možemo o njemačkom jeziku govoriti svi“, rekao je veliki Goethe.
Ali kod nas, u Hrvatskoj, svi sve znaju, svi se u sve razumiju, svi pametuju… A naročito, antifa drugovi i drugarice.
–Sve mi se čini, moja Monika, kako su svi ovi opskurni likovi, ovi potpisnici Deklaracije, samo obični provokatori koji puštaju probne balone, u nečije ime. Je li itko dosad za njih čuo? Zna li itko živ, u čemu su se to oni, nešto posebno dokazali i istakli? Jer, sve su to, draga moja, intelektualci bez pravog pokrića ili intelektualci opće prakse. A praksa im je, što je i dosad bilo vidljivo, isisavati novac iz naših džepova.
–Pa, zamisli sada, moja Lucija, da ti isti „zajednički jezici“, ravnopravno sudjeluju i u našem standardnom jeziku!!! Kakva bi to svaštara bila? Kakav bi to kaos bio!? Ili bolje rečeno, kakav bi tek kaos nastao. A meni se čini, kako ovim velikim jezikoslovcima iliti kulturnjacima, to i odgovara. Jer, na svaku kritiku, složno i orkestrirano, idu u protunapad. Pa vrijeđaju, pa kritičare proglašavaju neznalicama, nacionalistima i šovinistima. I samo im je, još jedan mali korak, do trpanja svih Hrvata u isti, fašistički koš. Njima ne pomažu niti očiti dokazi… Oni guslaju…svoje pa svoje. Jer, njima je svijest zabetonirana, a savjesti nisu nikad ni imali.
–Možda im, moja Lucija, neke stvari nisu sasvim jasne. Možda nisu bili u tijeku. Možda su učili samo srpski a hrvatski jezik im je, bio i ostao, stran. Možda ne razlikuju neke stvari. Jer, jedno je standardni a drugo govorni jezik. –Ali, u pisanoj komunikaciji - službenoj ili kulturnoj, moraju važiti pravila.
Možda, oni jadni to ne znaju. Ili se prave kako sve znaju i kako im je sve jasno.
–Sve je njima jasno, draga moja! Sve je njima jasno… Pa, zato to i rade. Ali, kao što svaka država ima svoje zakone koji se moraju poštovati, tako i jezik ima svoje standarde- zakone kojih se svi moramo pridržavati. Htjeli ili ne htjeli. Jer, hrvatski jezik ima svoja jasna pravila. I zakonski i Ustavom određena.
HRVATSKA VEĆ VIDJE DOSTA RAZNIH ČUDA
–Davno je rekao naš veliki Matoš: „Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda“.
–A je li se otada do dana današnjeg što promijenilo?
–Možeš misliti!? Kako bijaše na početku, draga moja Monika, tako ti je i sada …
–Baš smo mi, jelˈda, „čuđenje u svijetu“. Što je to s nama? Zar su nam važniji svi ovi gmizavci, ulizice, dodvorice, debelokošci i puzavci, od naših časnih ljudi i domoljuba?
Je li to normalno?
Je li to domoljubno?
Može li itko normalan nešto slično i zamisliti, nakon prošlog rata, u bilo kojoj drugoj zemlji, diljem Europe i svijeta?
Ne može, jer je nezamislivo!!! A, evo, sada bi nam, takvi i njima slični, tzv. napredni antifati drugovi, uvalili još i Soroša. I nekakav njegov Central European University. Da nam i on i njegov univerzitet, valjda, obogate taj naš „zajednički jezik“.
Pa marširaju, pa marširaju… A marširaju, kako oni kažu, za znanost.
–Na našu sreću, takve fore ne mogu im sada proći ni kod najvećih neznalica.
–Nemoj tako! Svi su to redom ugledni ljudi i znanstvenici, dobro nam znani, koji su silno zabrinuti smjerom kojim ide hrvatska znanost.
Potporu su im, dakako, među ostalima, dali i znanstvenik Ivan Đikić, bračni par Ivica i Marijana Puljak (ko pametni ljudi) iz stranke Pametno, te bivši voditelj Ekspertne radne skupine za provedbu kurikularne reforme, Boris Jokić.
Prosvjednicima su se pridružili i Mirela Holy, Nenad Zakošek, Aleksandar Štulhofer te Marko Torjanac. A „maršu“ u Rijeci, nazočio je i Željko Jovanović. Sve provjereni intelektualci i kulturnjaci.
Zbili redove i napadaju…sa svih strana. Rovare i oštre zube. Samo im nedostaje, dobro nam poznata glazba, koja ide uz svaki takav marš, pa da sve bude kao u, ne tako davna vremena(ne ponovila se više).
A dokle??? Dokle ćemo mi to trpjeti i sjediti skrštenih ruku? Zar ćemo, još uvijek, takve „toviti“ našim novcem i produžavati im trajanje ? Zar otkidati od naših usta? Zar otimati od mizerne mirovine naših umirovljenika, u koje se, nažalost, ubrajam i ja osobno, pa davati ovim dembelima i lezihljebovićima?
Ima li, ljudi moji dragi, u ovoj jadnoj zemlji itko tko će, već jedanput, reći DOSTA?
RAZLAZ, DRUGOVI!
Dosta ste nas isisavali i pili nam krv. Nađite nekoga drugog za koga ćete se prilijepiti kao pijavice i njih se držite. A nama je, vas i vama sličnih, već dosta. Prekipjelo nam je. Skinite nam se sami s grbače. Ili ćemo vas mi skinuti.
Prepun nam je kufer!!! Prepun nam je kufer svih vas zajedno! I svih vas jugozatupanaca i svih vas, tzv. intelektualaca, koji se petljaju svugdje gdje im mjesto nije. Kao što je i ovo sada. Ova, navodna, deklaracija o zajedničkom jeziku, od navodnih intelektualaca i eminentnih jezičnih znalaca koja se propagira u Hrvatskoj, B-H, Srbiji i Crnoj Gori. A sve je na tragu:
JEDAN JEZIK, JEDAN NAROD, JEDNA DRŽAVA
Inicijativa je predstavljena kao „Sarajevska inicijativa 4×1=1” , na sastanku proširenog odbora eksperata”, kako reče Snježana Kordić, povremena jezikoslovka u Hrvatskoj.
A djelići te tzv. deklaracije o zajedničkom srpskohrvatskom, bošnjačkom i crnogorskom jeziku, već su obznanjeni u tiskovinama pa ih ja ne bih sada navodila.
Ali bih se, malo više pozabavila, jednim novim rječnikom…Rječnikom arhaičnih riječi muslimana tj. Bošnjaka.
Ako itko od hrvatskih potpisnika, a nalaze se među ovih dvjesto umnih intelektualaca, uspije objasniti- prevesti ad hoc, ovo dolje navedeno-što je samo maleni djelić iz mnoštva riječi koje spadaju u razgovorni bošnjački jezik (a navedene su u rječniku), unutar pojedinih skupina , onda povlačim sve izrečeno.
„Insan, pojata, ajvan, džehenem, hajat, adet, haramija, ašik, bakrač, bezbeli, berićetno, bilahi, bilmez, bosen, bošča, čador, čivit, ćeif, ćemane,ćepenak, devetrati, dova, gerdan, haber, hajir, halaliti, hamal, insan, izmećar, jazija,kabast,kaur, kijamet, ljesa, marifetluk, merhamet, musali, mliti,muaet,nafaka, obataliti, paligrap, pulika, reštiti, rospija, sadaka, sahibija, salamet, sebur, sevap, sikterisati,šaban, šenlučiti, tefter, ukabuliti, ukopacija, uriktati, valahi, valiti, Viraunin, višeklija, brišak, vukara, zaptija, zeman…
I tko će, natjerati, pitam ja Vas, velepoštovana i veleumna drugarice Kordić, tko će uvjeriti obične ljude, stare Bošnjake u zemlji Bosni ili Crnogorce u Crnoj Gori da ne govore svojim jezikom? .
Tko će, tek, nas HRVATE prisiliti da ne govorimo svojim HRVATSKIM jezikom?
Tko će nas uvjeriti kako je hrvatski, bošnjački, srpski i crnogorski jezik, istovjetan i jedan jezik?
Vaše su umotvorine, dragi drugovi, prozirne. I već davno prožvakane. A vaše nebuloze, priče su za malu djecu.
Zato, lijepo vas molimo, uozbiljite se!!! I ne budite smiješni!!!
nastavlja se...
Vera Primorac
