Magla, magla svugdje oko nas 3.dio
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Ponedjeljak, 19 Ožujak 2018 19:03
Tako je i časna sestra, redovnica Družbe kćeri Božje ljubavi Monika Štampalija, odgojena u obitelji moje bake po ocu ( ako „izguglate“ njezino ime, otkrit ćete istinu koja ne može biti izbrisana), upravo je ona donijela vijest u Zagreb da se na području Stare Gradiške-Jasenovac nalaze tisuće djece koju treba spasiti i taj je glas pokrenuo dobre ljude poput Diane Budisavljević.
U svakom slučaju, pokušaji da se Jastrebarsko sotonizira, pa i cijeli grad dobije epitet zločinačkoga gnijezda, nije uspio ni nakon Drugoga rata a ne uspijeva ni sada kada razni fumići očajnički nastoje spasiti barem neki od jugoslavenskih komunističkih mitova, zajedno s pupovačkim podmetačima laži.
…A u Jasenovcu su, kao Srbi, završili moj otac, baka, prabaka i pradjed. Moj je djed poginuo kao partizanski zapovjednik, a ostatak obitelji je nakon bitke na Kozari prepraćen u logor. Kad imaš takvu priču u obitelji, onda te to mora ponukati na istraživanje. Ja sam ’66. godište i “jugoslavensko” sam dijete, ali sam svakim danom odrastanja sve više shvaćao koliko su nam lagali. Kazao je Igor Vukić, tajnik “Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac”.
I eto, zbog čega je kod drugova toliki strah od istraživanja istine o II svj. ratu i poraću.
O Titu i o Paveliću. O ustašama i partizanima.
Sada mi je i puno jasnije zbog čega su zaustavljena i iskopavanja i pronalaženja grobišta iz tog perioda.
Sada mi je i puno jasnije zbog čega se i od Jastrebarskog, i dandanas, želi napraviti grad monstrum i grad slučaj.
Ali mi je, još jasnije, zbog čega se otkazuju predavanja i Igora Vukića, i Blanke Matković, i Romana Ljeljka.
Jer, i „prema Blanki Matković, kao i prema mišljenju mnogih Hrvata, slogan „Za dom spremni“ je nacionalna vrijednost, a ne, kako neki kažu ustaški i fašistički pozdrav. Te se Iz ove tvrdnje može zaključiti da slogan valja prema klasifikaciji Matice hrvatske i Domagojeve zajednice (2005.), uključiti u kategoriju geopolitičkih hrvatskih nacionalnih vrijednosti i to u klasi narodnoga iskustva borbe za suverenu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu. Nije važan autor ove univerzalne poruke koja povezuje sve one koji su ginuli za slobodu svoga naroda. Jer, nema naroda u svijetu koji ne poštuje svoj dom i spremnost da umre za domovinu“.
Ali, Pupovac, Vulin, Dačić i Vučić, govore od 7 stotina do milijun ubijenih Srba i o 20 tisuća ubijene djece.
Srpski patrijarh tvrdi da su ustaše ubile najmanje 1 milijun Srba.
A srbski bivši političar i četnički vojvoda Nikolić zna kako su ustaše ubile, čak 1,7 milijun.
Pa u čemu je, onda, problem? Zašto strah od znanstvenog istraživanja? Pa, istraživanja će tako potvrditi sve ove tvrdnje! A možda se, u međuvremenu, taj broj ubijenih i udvostručio ili progresivno rastao i narastao- sve do nekih tri, četiri, pet milijuna!
U mitovima i laži, sve je, sve je moguće.
Ali, uzalud im trud!
Jer, leševi jugokomunističkih žrtava, izlaze iz zemlje. Na svakom koraku.
Te nam za tragove nikad nepronađene istine, ne trebaju niti psi tragači niti strojevi za kopanje zemlje i iskopavanje. Dovoljno je samo u ruke uzeti krampe i lopate. I gdje ih god zabodeš, zveckaju kosti onih „oslobođenih“. Pod zemljom . Koji su tu ostali, trajno zatrpani, iza svakog nekadašnjeg „osloboditelja“ .
Od Slovenije do Makedonije.
Ponekad pomislim…pa oni , stvarno, nisu normalni!!! Koji to čovjek ne evoluira Koji se pritom i ne mijenja.? Koji to normalan čovjek ne stječe i ne prilagođava se novim spoznajama i vremenu.
Koji to čovjek!? Koji to ljudi?
Ali oni!??
Pa , oni se nisu promijenili ni za dlaku. Još od 45. I za cijelo to dugo, predugo vrijeme, guslaju iste priče i pjevaju iste pjesme. Na zajedničku im i bratsku notu s istoka. A sve pod dirigentskom palicom naših dragih susjeda i njihovih samoprozvanih i novopečenih antifašista.
Kako možete, uopće, koračati ovim našim bremenitim hrvatskim stazama?
Natopljenim krvlju nevinih ljudi.
Posijanim kostima nevinih ljudi.
Kako se, kao i svi normalni ljudi, možete ikada pogledati u ogledalo?
Bez ikakve grižnje savjesti.
A pušete u isti rog sa dokazanim zločincima. S četnicima…
Kako, kako možete!???
Jeste li svjesni što radite ili to što radite, radite svjesno.
Zar vam nije dosta stvaranja kaosa, mržnje i netrpeljivosti?
Zar ne želite živjeti u miru?
A ako je to tako, onda brate mili, na lijevo krug i pravac…bijeli svijet. Široki vam puti! Ne ćemo za vama žaliti. Odlaze i oni koji to nisu zaslužili. A za njima i te kako žalimo!!!
Ali, neka, neka. Nastavite samo tako!!! Jer, kada me uhvati tuga, kada me pritisne jad zbog svega ovoga što ste nam činili i što nam činite, u meni se javi prkos.
I tada pomislim:
„E, ne ćete nas, ne ćete slomiti!!! Niste to uspjeli ni kada nam je bilo najteže, ne ćete ni sada.
I točka!!!“
«Doći će vrieme gde će ovi okrinkani urotnici proti Hervatskoj, sami na sav glas vapiti da su bili glupani, nemo blago, kadno su Hervatsku izdavali» (Ante Starčević, 1867.).
Protiv činjenica. drugovi naši dragi, teško se boriti, zar ne!? A činjenica je da su partizani, takozvani antifašisti, „učinili više zločina na prostorima bivše Jugoslavije, nego skupa i četnici, i ustaše, i fašisti i nacisti“
Vera Primorac
