UDBA-ška nafta krvlju poštrapana…
- Detalji
- Kategorija: Damir Kalafatić
- Objavljeno: Ponedjeljak, 30 Rujan 2013 10:35
Nafta je uvijek bila leno vladajuće klike! Nijemci, ali ne samo oni nego i mnogi 'šutljivi' Hrvati, i danas dobro znaju da je Stjepan Đureković ubijen kako živ ne bi razotkrio pljačku vrhovništva INA-e, prvenstveno Vanje Špiljka, sina uglednog yugo-hrvatskog političara Mike Špiljka. Osim toga takvo 'sablasno' otkriće bilo bi teški udar na 'poštenje i ugled' predsjednika Predsjedništva SFRJ-ota pa i same države u cjelini!
Koliko je istine u toj i danas aktualnoj-krvavoj priči, dovoljno je zaviriti u imovinsku karticu naturaliziranog Švicarca Vanje Špiljka ili baciti pogled na njegovu raskošnu vilu u Švicarskoj….koja je skoro po velebnosti ravna hotelu partijskog tajkuna Gorana Radmana na Bohinju.
Ma, koga to u ovoj popljačkanoj zemlji više i zanima!?
O (YUGO-)patriotizmu Vanje Špiljka dovoljna je činjenice što je oženio onu jezičavu novinarku Milu Štulu, koja je nakon Sarajeva avansirala u prvu perjanicu Miloševićeve antihrvatske ratne propagande.
Nema nikakve sumnje da je INA osamdesetih(kao što je i danas!?, nap. a.) bila leglo kriminala, gdje se, primjerice, radno mjesto na crpki plaćalo desetak tisuća njemačkih maraka ali bi se taj novac brzo vratio na varanju s gorivom, a to je bio najniži nivo krađe. Međutim, na 'višem-sofisticiranom nivou', direktori INA-e raspolagali su tankerima punim nafte odnosno tankeri u vlasništvu 'Milanskog naftaša' Vojka Santrića za vrijeme naftne krize kružili su Sredozemljem sve dok cijena barela ne bi postigla po njegovu/njihovu nahođenju 'zadovoljavajuću visinu'.
PAVLE GAŽI, ministar hrvatske milicije u vrijeme ubojstva Stjepana Đurekovića, progovorio je u svibnju 2005.g. o tom kriminalu pa navodi slijedeće: „...Onda se pojave Vojko Santrić(naftni mogul i poznati splitski UDBA-š, danas pokojnik) i Vanja Špiljak-sin Mike, koji spase saveznu vladu bruke koja bi se dogodila nestašicom nafte. Brzo se u našim lukama odnekud stvore oni 'plutajući' tankeri s liberijskim zastavama. I stvar je riješena. Poanta je u tome da su isplate bile preko tajnih računa i to po abnormalnim cijenama.
Čak smo bili dovedeni u situaciju da kao država nismo imali dovoljno deviza pa su nas spomenuti posrednici, poput Vojka Santrića i kreditirali….!
Sjećam se da mi je u to doba Zdravko Mustač, republički šef Službe državne sigurnosti(dakle UDBA-e) rekao da je 'udbaški poduzetnik' Vojko Santrić 'za sada težak oko 50-ak milijuna dolara'. To su u ono doba bili strašno veliki novci.“
U svemu tome, Đureković-jedan od rijetkih-nije htio biti sudionik 'Špiljak-Santrićeve' mafije, bio je, kažu upućeni koji su tada radili u INA-i, pošten čovjek i strano tijelo u tom kriminalnom miljeu. Jasno kao takav 'svima' je smetao pa ga je trebalo likvidirati, opravdano, u interesu ondašnje države, njenog premijera i njegova sina. Inače, Vanja Špiljak već 20-ak godina živi u Švicarskoj gdje se i dalje bavi poslovanjem sa sirovom naftom i naftnim derivatima pa vjerojatno i danas posluje s 'mađarskom' INA-om!
INA je i danas leglo kriminala!?
Mafija jučer, mafija i danas, kao da se ništa promijenilo nije ili kako to lijepo kaže 'zviždačica' Vesna Balenović: Kriminal u INA-i odnosno smrad sirove nafte vodi sve do Pantovčaka!
Evo nekoliko kraćih ulomaka jednog napisa iz 'Večernjeg lista'(21. siječanj 2012.g., autor Miho Dobrašin) iz kojih je sve jasno:
'Prodaja INA-e, 2003.g., pljačka je stoljeća', odnosno majka je to svih privatizacijskih pljački!
Interesantna je i zaprepašćujuća koincidencija:
Prije 10 godina, 2002.g., INA je u, danas krvavoj, Siriji otkrila plin i u travnju iste godine otpočela eksploatacijom a te iste godine MOL je kupio četvrtinu kompanije. Naftne i plinske rezerve sirijskih polja te ugovor na 25 godina postali su najvredniji dio imovine INA-e pa je veoma podozrivo kako to nije bilo ni spomenuto kod 'privatizacije' INA-e!?
Vrlo je vjerojatno da su upravo sirijska polja bila osnovni razlog ulaska MOL-a u INA-u te da je hrvatska država bila teško oštećena prilikom te (korupcionaške) privatizacije.
Čak i državni odvjetnik Mladen Bajić, navodno, raspolaže saznanjima da je/su 'NETKO'/'NEKI' s hrvatske strane prešuti-o/li informaciju o tom bogatom otkriću, a pusti-o/li istu u javnost tek onda nakon što je MOL kupio 25 posto plus 1 dionicu INA-e, čime je državna naftna kompanija prodana daleko ispod stvarne cijene.
Vrijednost INA-inih rezervi u Siriji tada je bila procijenjena na vrtoglavih 23 milijarde dolara, a četvrtina cijele INA-e prodana je MOL-u za 505 milijuna dolara; uistinu zaprepašćujuće!
Otkud baš 505?
Danas se zna i zašto je izabran baš taj iznos, a tajnu je otkrio sam Zsolt Hernadi, sutrašnje 'lice s tjeralice'!
Bizarno:
Po njegovim riječima, Hrvati su oduvijek voljeli bombone 505 s crtom pa mu je ta brojka pala na pamet, navodno, dok je obavljao higijenske potrebe u WC-u na autocesti iz Budimpešte za Zagreb; prava sprdnja!
A koji su to bili hrvatski 'sladokusci' od kojih je Mađar Zsolt Hernadi za bagatelu kupio četvrtinu daleko najjače hrvatske tvrtke?
Pa zna se, bili su to Slavko Linić, Mato Crkvenac, Ljubo Jurčić, premijer je tada bio Ivica Račan a predsjednik države Stipe Mesić, inače poznat kao poklopac svakom loncu. U to vrijeme predsjednik uprave tada još hrvatske kompanije bio je Tomislav Dragičević, veliki pajdaš našeg Stipana koji do danas nije odgovarao za ono što se dešavalo u 'njegovoj' INA-i!?
Dakako, lukavi Zsolt Hernadi kod pregovora je jako dobro znao za bogata sirijska polja ali do danas se, eto, ne zna, ili se ne želi znati, tko je s hrvatske strane prešutio tu itekako meritornu činjenicu za pravu vrijednost kompanije.
E sad, pitamo se, možemo li zamisliti iole ozbiljnu državu odnosno iole ozbiljan državni pregovarački tim koji ne zna vrijednost dobra o kojem pregovara odnosno kojeg prodaje?
Kakvi su to, predsjednik države, premijer i predsjednik kompanije koji ne znaju da su faktično vlasnici dobra koje vrijedi velebnih 23 milijarde dolara (primjerice, taj iznos je veći od 'Linićeva' RH-budžeta za 2013.g.)?
Ili su bili notorni idioti pa stvarno nisu znali ili su bili veliki 'igrači' pa su jako dobro znali da u tom kolaču ima i za njih dobar zalogaj 'slatkih zelembača', trećeg nema!
A takve 'velike igrače' trebalo bi locirati, identificirati i otpremiti u Remetinec, smjestiti ih u kaveze otvorenog tipa zajedno sa Sanaderom kako bi im pošteni hrvatski narod mogao doslovno pljunuti u prljavi obraz!
Tko zna, možda se 'zviždači' boje sudbine Stjepana Đurekovića, možda UDBA i danas kao i jučer ima sve 'pod kontrolom'?
Ne bi to bilo nikakvo čudo…
damir kalafatić
