Icty u Den Haagu i hrvatsko pravosuđe štite Srbe civilne ratne zločince
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Subota, 22 Studeni 2014 17:04
Ovaj članak, kojeg sam 2007. poslao ICTY-u i Pravosuđu u Hrvatskoj, šaljem i sada isti pravosudnim tjelima povodom puštanja na slobodu srbskog zločinca Vojislava Šešelja! BRAVO ICTY! Više ste slijepi nego Božica Justitia. D.H. To Vam poručuje ponovno Mr. sc. Dragan Hazler, Basel, 21. studenoga 2014.
Poznato mi je kao dogradonačelniku Slunja od 1993-1997. godine kroz službene i druge razgovore, da su se povratnici i zaostali Srbi u Slunjskome kraju iza „Oluje“ izjašnjavali, da „nijesu bili vojnici, nego su kao pripadnici Teritorijalne obrane obavljali razne poslove“.
Neke od tih poslova su svi kao naučenu pjesmicu jednako ponavljali: „Radili smo u kuhinji, popravljali smo ceste i puteve, raznašali poštu, pokapali mrtve, pomagali smo porodicama poginulih i ranjenih vojnika, stražarili smo pred ustanovama i na mostovima i obavljali druge infrastrukturne radove...“ Na pitanja, „da li znadu, koji su srbski civili ubijali Hrvate, pljačkali imovinu prognanih i izbjeglih Hrvata, razarali i palili hrvatske kuće, gospodarske i druge zgrade, crkve, groblja...“ - gotovo svi su odgovarali, da im je to nepoznato, a tek pojedinci su običavali reći, da je to činila Teritorijalna obrana i vojska!
Teritorijalna obrana je postavljala nagazne mine, minirala ceste i mostove, ubijala Hrvate najbrutalnijim metodama. Samo u Slunjskome kraju poubijali su Srbi 297 Hrvata svih starosti, a nijedan srbski zločinac u Slunju nije pravosudno procesuiran niti osuđen. Specijalci iz Teritorijalne obrane su kao snajperisti ubijali svakog Hrvata, koji im je pao u nišan.
Najkraće i najtočnije rečeno, Srbi u civilnoj Teritorijalnoj obrani su se pobunili protiv države Hrvatske i vodili su od 1991. do 1995. najbrutalniji rat progonom Hrvata s njihovih vjekovnih ognjišta, ubijanjem Hrvata, pljačkom i razaranjem hrvatskih sela, mjesta i gradova. Ta zlodjela su činili hrvatski Srbi - vojnici i „teritorijalci“ u civilu i u odorama. Dakle, kad
Međunarodni sud u Den Haagu i hrvatsko pravosuđe obtužuje i sudi častnike Hrvatske vojske radi zlostavljanja srbskih civila, onda to međunarodno i hrvatsko pravosuđe „ne zna“ ili taji da su zlostavljani srbski civili obadva spola (ako je uopće spomena vrijednog zlostavljnja bilo?!) pripadali srbskoj Teritorijalnoj obrani i vojnicima tzv. republike srbske krajine. U svakom slučaju srbski civili bilo u Teritorijalnoj obrani ili kao vojnici tzv. republike srbske krajine pripadali su ratnom zločinačkom ustrojstvu, koje je sudjelovalo u svima zločinstvima protiv nedužnih Hrvata i regularno uspostavljene države - Republike Hrvatske. Svaka čast iznimkama hrvatskih Srba, pretežno urbanih, koji nisu sudjelovali u zločinima protiv Hrvata.
Što je to Teritorijalna obrana, prema opisu u internetu?
"Teritorijalna obrana (kratica TO) bila je komponenta Oružanih snaga SFRJ od 1968. godine pa do raspada SFRJ. Za razliku od JNA, koja je bila klasična operativna vojska, TO je bio najširi oblik "organizovanja radnih ljudi i građana za oružanu borbu", sa zadaćom nadzora i nazočnosti na cijelom teritoriju SFRJ."
U ovoj definiciji rečeno je posve jasno, što je Teritorijalna obrana, a znade se da je Teritorijalna obrana u srbskim krajevima u Hrvatskoj podigla Srbe na zločine protiv Hrvata i na rušenje države Hrvatske, ali za sva svoja zlodjela, uključujući genocid i etnocid... nije TO dosada stavljana na obtuženičku klupu niti u Den Haagu niti pred hrvatskim pravosuđem.
"Temeljna načela TO-a su bila organizacija obrane na osnovu općina koristeći lokalno osoblje, te koristeći načela naoružanog naroda koji su bili popularni vojni nauk SFR Jugoslavije.
TO bio je osnovni dio jugoslavenske obrambene vojne strategije koja je nosila ime: Općenarodna obrana i društvena samozaštita (ONO i DSZ).
Naoružanje TO obično je bilo drugorazredno u odnosu na ono što je koristila JNA, a ono se skladištilo u općinskim skladištima.
U TO nadležni su bili posebno plaćene osobe koje su bile zadužene za oružje, organizaciju i ljudstvo.
Oduzimanjem/predajom oružja iz hrvatskog TO u JNA, prisililo je novu hrvatsku vladu stvoriti nove teritorijalne vojne postrojbe i time pooštrilo već zategnute odnose sa pobunjenim srpskim stanovištvom unutar Hrvatske, te s JNA i Srbijom, jer je to oružje u završilo u mnogim općinama s većinskim srpskim stanovništvom u Hrvatskoj, i korišteno od strane srbskih zločinačkih pobunjenika u agresiji na Republiku Hrvatsku."
Izvori: Ozren Žunec, Rat u Hrvatskoj 1991. -1995., Polemos,svezak I, siječanj - lipanj 1998.
Davor Marijan, Jugoslavenska narodna armija - važnija obilježja.
Ne ulazeći ovdje u nikakvo nabrajanje i opis pojedinačnih i masovnih zločina genocida, etnocida i svih drugih ---cida, počinjenih Hrvatima i svima nesrbima od srbskog zločinačkog ustrojstva, kojeg je činila srbska Teritorijalna obrana u civilu i srbska vojska u odorama i u civilu, postavlja se temeljno pitanje radi zadovoljenja pravde, zašto ICTY u Den Haagu i Hrvatsko pravosuđe ne procesuiraju srbske zločince iz čitavog zločinačkog ustrojstva, dakle iz redova srbske Teritorijalne obrane u Hrvatskoj i iz redove vojske tzv. republike srbske krajine.
Nije li absurdno, da su Srbi samo u Slunjskome kraju poubijali veći broj nedužnih Hrvata (297), nego je ukupan broj osuđenih srbskih zločinaca u cijeloj Hrvatskoj?!
Nije li absurdna sama pomisao, da još danas ginu Hrvati, pretežno hrvatska djeca od nagaznih mina, koje su postavljali po Hrvatskoj srbski civili iz Teritorijalne obrane?!
Uzmu li se u obzir samo ovi spomenuti podatci, koji nisu niti milijuntnina svih srbskih zločinstava počinjenih u Hrvatskoj, postavlja se pitanje je li Republika Hrvatska pravna država ili još točnije je li Republika Hrvatska pravedna država jer su pred njenim sudovima nalazi mnogo manje srbskih zločinaca, nego Hrvata, koji su se branili od srbskih zločina i pritom, u teškoj ratnoj psihozi prekršili mjere obrane?!
Da ne ostanem samo u Slunju, gdje su Srbi poubijali 297 Hrvata i sve ostale prognali i prisilili na bijeg (oko 20.000 Hrvata), a nijedan Srbin nije primjereno kažnjen, postavlja se pitanje, koliko je srbskih zločinaca kažnjeno za Vukovar, za Gospić, za Škabrnju, za Petrinju, za Glinu..., za granatiranje Dubrovnika, Karlovca, Osijeka, Županje pa i Zagreba. NITKO! Zakazalo je međunarodno pravosuđe ICTY u Den Haagu i Pravosuđe u Hrvatskoj! D.H.
U razgovoru s jednim istaknutim hrvatskim pravnikom (ime mu ne ću spominjati), rekao mi je narodnu poslovicu: „Pravda je spora, ali dostižna. Svi srbski zločinci će doći na red!“
Od završetka Srbsko-genocidnog i agresivnog rata na Hrvatsku prošlo je 13 godina, a srbski zločinci, počev od „teritorijalaca“ do „Eichmanna“ - Ratka Mladića žive na slobodi - nekažnjeno. Dakle, još uvijek nisu došli na red za svoje zločine niti pred pravosuđe ICTY-a ni pred Hrvatsko pravosuđe.
Dodajmo tome i poznatu istinu, da su se srbski zločinci borili protiv Hrvatske pod raznim srbsko-fašističkim znakovljem, uključujući i komunističko-fašističku zvijezdu petokraku, a ta ista zvijezda petokraka pojavljuje se u Hrvatskoj na svima skupovima, koji veličaju komunizam ili crveni fašizam i to uz odobrenje i podržku hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića.
Kad se to promatra, normalan čovjek postaje nenormalan i u svojoj nemoći pita se: „Kud plovi ovaj hrvatski brod...?“ I MOŽE LI TRAŽITI UZORE U ICTY-U?! Dopisano 21.11.2014.
Završavam s najljepšim hrvatskim pozdravima: Za dom - Spremni! i Za Hrvatsku - Uvijek!
Mr.sc. Dragan Hazler
Basel, 10. Travnja 2007.
