Prisjećanje na dan progona Hrvata iz Slunja od JNA i lokalnih Srba
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Ponedjeljak, 17 Studeni 2014 17:00
Prisjećanje na dan progonstva...Društvo za promicanje istine o Domovinskom ratu iz Karlovca i Hrvatski memorijalno – dokumentacijski centar Domovinskog rata iz Zagreba uz suradnju UHBDR-a Slunj, Župnog ureda Slunj i Gradskog poglavarstva Grada Slunja inicijator je i organizator Stručnog skupa o okupaciji slunjsko – saborskog – plitičkog kraja.
Skup je organiziran u Slunju, u župnoj dvorani, u četvrtak, 13. 11. 2008., a cilj mu je bio osvjetljavanje prilika uoči progonstva, okupacija, progonstvo, stradanje i žrtve slunjsko-plitvičkog kraja u Domovinskom ratu. U 11 sati okupili su se eminentni stručnjaci: mr.sc. Ivo Turk iz instituta "Ivo Pilar" iz Zagreba, mr. Ana Holjevac-Tuković iz Zagreba, brigadir Dubravko Halovanić, dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovonskog rata iz Zagreba, ratni zapovjednik Slunjske pukovnije puk. Vladimir Katić, ratni zapovjenik MUP-a Slunj g. Ivica Panić. Gost ovog skupa bio je i gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović, gradonačelnik Grada Slunja te načelnici općina Rakovica i Cetingrad. Nakon minute šutnje za poginule g. Martin Barić najavio je prvog predavača mr. Ivu Turka koji je govorio na temu: "Demografska slika Slunjsko-plitvičkog kraja". Pad broja stanovnika u ovom prostoru konstantan je nakon Drugog svjetskog rata do danas. Mr. Ana Holjevac-Tuković govorila je na temu: " Napadne operacije neprijatelja", a njezino izlaganje nadopunio je brigadir Dubravko Halovanić. U daleko brojnijem i nadmoćnijem neprijateljskom okruženju hrvatsko stanovništvo nije imalo puno šanse. Neprijateljski dokumenti govore jasno o presijecanju Hrvatske, granicama Velike Srbije, etničkom čišćenju. Ratni zapovjednici puk. Vladimir Katić i g. Ivica Panić govorili su o otporu 1991. nadmoćnijem neprijatelju. Oko 800 branitelja zadržalo je neprijateljske snage do 16. studenog 1991. kad su neprijateljski tenkovi ušli u Slunj. Hrvatsko stanovništvo povlačilo se preko Bosne i Hercegovine u Hrvatsku. U okupiranom području ostalo je oko 200 osoba koje su trpile teror, ubojstva, premlaćivanja... Ipak, slunjski su branitelji zadržali neprijatelja do 16. studenog 1991. i tako onemogućile brzo presijecanje Hrvatske. Mons. Mile Pecić govorio je o žrtvama slunjskog kraja. Od 1991. do 1995. ubijeno je u slunjskom kraju 297 osoba (bez Saborskog gdje su 52 žrtve). Od tog broja 70 je žena starije životne dobi, 1 trudnica, 1 djevojka, 3 djevojčice. Starijih muškaraca je ubijeno 99 plus jedno muško dijete ( 6 mjeseci). To je ukupno 175 žrtava koje čine žene, starci i djeca. Najveći broj stradalih je u prvim danima okupacije i tijekom okupacije: ukupno 213 žrtava. Nakon dolaska UNPROFOR-a (proljeće 1992.) stradale su u okupiranom području 52 osobe. G. Ivan Strižić govorio je o prilikama u okupiranom području i stradavanju zatočenih. Na kraju se obratio brojnoj publici gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović. On je pohvalio ovakve napore, posebno povijesne stručnjake koji su prišli znanstveno ovom povijesnom razdoblju. Dr.sc. Ante Nazor zamolio je Slunjane da pomognu u prikupljanju dokumenata, svjedočanstava...Podržao je ovaj napor i slunjski gradonačelnik g. Ivan Bogović. Radovi ovog skupa bit će objavljeni u posebnom zborniku koji će se uskoro pojaviti. Dodajmo da je ovaj znanstveni skup upriličen povodom tužne 17. obljetnice okupacije Slunja.
Povodom prisjećanja na Dan progonstva, na njegovu 17-tu obljetnicu, 16. 11. 2008. brojne delegacije položile su cvijeće i zapalile svijeće za poginule u Domovinskom ratu, kod spomen obilježja u gradskom parku u 10,00 sati, a zatim su se pridružili ostalim vjernicima u župnoj crkvi na misi za stradale u 11,00 sati. Narod slunjskog kraja danas se sjeća tužnih dana kad su morali napustiti domove i poći u progonstvo koje je trajalo četiri godine. Na današnji dan 1991. tenkovi zloglasne JNA ušli su u Slunj i preostali narod s braniteljima počeo se povlačiti prema Bosni. Sa svojih domova protjerano je 16.000 ljudi. Križni put progonstva trajao je četiri godine.
Dovle iz Wikipedije. Slijedi kratko pojašnjenje nekih srpskih zločinstava u Slunju:
Pripomene za buduće organizatore, sudionike i goste Skupa u Slunju
Ovakovi Skupovi su više nego potrebni, da se utvrdi stradanje Hrvata od strane velikosrbske okupacijske i genocidne ideologije sprovođene kroz JNA, kroz velikosrbsku politiku, kroz Srpsku pravoslavnu crkvu i razne vojne i poluvojne fašističko-četničke postrojbe Srba iz Srbije, iz BiH i napose zločinstva petokolonaških "domaćih" Srba iz Hrvatske.
Uz podržku i pohvalu dodat ću samo tri propusta:
1. Iz prednjeg sadržaja, što je objavljen u internetu jedva se može razabrati, tko je počinitelj zločina nad Hrvatima. Zašto se jasno ne istakne: Zločine su činili Srbi svih ideologija, svih zavičajnosti, obadva spola i u svima odorama s četničkofašističkim kamama i pod krstom Srpske pravoslavne crkve.
Nedužne žrtve u svojim domovima, u svojoj zemlji Hrvatskoj su bili Hrvati: starice i starci, žene i muževi, dečki i djevojke i nevina hrvatska djeca. To se mora isticati i znati, a ne tajiti.
2. Osim veljunskog učitelja po nacionalnosti Crnogorca, koji je blago kažnjen za svoja zločinstva, u Slunju nije nijedan Srbin - srbski zločinac priveden pred lice pravde niti je kažnjen. Zašto se ne odkriju Srbi zločinci, koji su ubijali Hrvate i to najstrašnijim metodama. Netko od Srba povratnika, koji su doduše „gulili krumpjere, raznašali poštu, popravljali puteve i zakapali mrtve“ i postavljali mine znade tko je ubijao i zlostavljao Hrvate u Slunju i u Slunjskom okružju.
Valjda netko znade, koji su Srbi nožem zaklali Milana Kovačevića (s nadimkom Macan) i njegovu suprugu su klali pred njim prije nego je izdahnuo. Zar se imena takvih srpskih junaka - koljača Hrvata trebaju tajiti?! Tko to prisiljava Hrvate na šutnju i podučava "poštene" Srbw da ne odaju svoje jatake?!"
Valjda ipak netko od slunjskih Srba povratnika, kojima je Hrvatska obnovila kuće i daje im novčanu podporu znade, koji su Srbi ubijali Hrvate, koji Srbi su mučili Hrvte, koji Srbi su silovali majke i kceri pred njima, koji su to Srbi ubijali hrvatsku djecu, koji su to Srbi popalili sve hrvatske kuće u Slunjskom kraju i koji su to Srbi bacali žive ljude u oganj njihovih zapaljenih kuća...
Evo samo jednog od brojnih strašnih primjera srbskih zločina u Slunjskom kraju (Mostovi 96. str. 23): "16 do 21. siječnja 1992. četnici učinili neviđeni masakr u Polju i Lađevačkom Selištu nad bespomoćnim civilima. Ubili su: Anku Rupa r.1925 iz Čamerovca 182; Franju Šajfara r.1935. iz Čamerovca 175; Josu Šajfara, r.1935. iz Čamerovca 1999; ubijeni ili i živi zapaljeni u zapaljenoj kući: Radočaj Mile sin Ante r.1920; njegoiva žena Bare r. Morosavljević r.1924; njihov sin Ante r. 1952; ubijeni: Radočaj Ive r.1930; njegova žena Roze r. Delač r. 1929; Potnar Zora r. Radočaj r.1934; Radočaj Roze r. Bionda; Jure Valentić r.1943. ubijen kod svoje kuće i spaljen u šajeru..."
Možda netko od Srba povratnika znade, koji su srbski zločinci opljačkali i spalili sve katoličke crkve, kapelice i razarali katolička groblja, a cetingradsku crkvu su čak minirali.
Netko od „gulitelja krumpjera...“ bi trebao znati imena sijača nagaznih mina jer su to bili Srbi iz pozadine iz skupine "gulitelja krumjere". Od tih srpskih mina trajno pogibaju Hrvati, napose djeca, domaće i divlje životinje...
Zašto nekakav homić Frljić, pisatelj kazališnog djela o Aleksandri Zec, koju je ubio nekakav hrvatski manijak ne napise djelo o hrvatskoj djeci, koju su poklali ili ubili Srbi u Slunju, u Škabrnji, u u Saborskome, u Širokoj Kuli, u Vukovaru, u Slavonskome Brodu dosada poimence znanih 412 djeca (a to nisa sva poubijana hrvatska nevina dječica od srbskih zločinaca).
Brojni od tih srbskih zločinaca na hrvatskoj djeci i silovatelji njihovih majka šeću slobodno po Hrvatskoj i dobivaju novčane podpore od države Hrvatske, a ta ista država uskraćuje novčane podpore Hrvatskim braniteljima.
Republika Hrvatska bi trebala ukinuti Zakon o aboliciji i amnestiju Srba i ukinuti davanje svake podpore Srbima, dok se ne odkrivu, kindapiraju i osude svi srpski zločinci!
3. Srbi su, ne samo devastirali obiteljska gospodarstva, kulturne i sakralne objekte, nego su popljačkali svu imovinu prognanih Hrvata. Država Hrvatska je obnovila Hrvatima kuće, ali im nije nadoknadila popljačkanu imovinu niti iom daje n ovčane podpore!
Zašto se ne odkrije Srbe pljačkaše te ih se prisili na povratak ili naknadu popljačkane hrvatske imovine?!
Neće valjda "gulitelji krumpijera" reći da ne znaju koji su Srbi pljačkali hrvatsku imovinu i palili hrvatske kuće!
Točno jest, da je najveći zločin ubijati ljude, u ovome slučaju Hrvate, ali su kažnjivi i svi drugi zločini, koje su Srbi, napose petokolonaški Srbi u Hrvatskoj činili Hrvatima, a u Slunju nije pravosudno odkriven niti procesuiran nijedan srbski zločinac.
Evo, trojicu srbskih zločinaca "kapitalaca", koji su zločinarili po Hrvatskoj i istaknuto po Banovini i Slunjskom kraju, napose u gradu Slunju jer je tu u blizini bio Vojni stadio JNA. To su srpski četnički fašistički "kapitalci":
1. Srbočetnik Dragan Vasiljković ili kapetan Dragan specijalist za ubijanje Hrvata i napose za vandalizam na hrvatskim kućama i katoličkim crkvama. Za rušenje tornja katoličke crkve u Gornjem Vidoševcu, nedaleko Gline dobio je kapetan Dragan pečeno janje na ražnju.
Pravosuđe u Hrvatskoj nije u stanju ili neće da ga udomi u Hrvatskoj, nego ga pusti da bordelira u Australiji.
2. Četnički kapitalac istaknutih zasluga za ubijanje Hrvata i sondiranje granice Velike Srbije od Karlobaga preko Karlovca i Virovitice bio je velečetnik Aleksandar Vučić, sadašnji predsjednik vlade države Srbije, s kojim se sočno ljubi drugarica Vesna Pusić i Ivo Josipović. Tu ne vrijedi nikakva hrvatska tužba za izručenje Hrvatskoj, kad on dolazi u Hrvatsku, šeće preko crvenog tepiha i zapovijeda Vesni Pusić, kako se treba ponašati. Josipović mu je bratski kao srpsom homiću istaknuto naklonjen.
3. Najveći srbski četničko-fašistički kapitalac, počasni građanin Slunja, preimenovanoga za vrijeme RSK u Šešeljevo, bio je zapovjednik - komandant raznih zločinstava istaknuto srbskih silovatelja Hrvatica tada vojvoda Vojislav Šešelj. On je doduše impotentan, ali ima mnogo razumijevanja za srbske pijane silovatelje pa su ga proglasili počasnim komandantom srpskih silovatelja Hrvatica.
Pravosuđe u Zagrebu zasigurno ne tražiti izručenje Šešelja u Zagreb, da se ne zamjeru Sudu pravde ICTY-u u Den Haagu. Jedino se malo buni Ivo Josipović jer mu Šešelj ugrožava predsjenikovanje u Hrvatskoj po poznatoj velikosrbskoj granici od Katlobaga granicom do Mađarske.
Tako je to kad Hrvatska neme Hrvatsko pravosuđe, nego pravosuđe - točnije krivosuđe u RH i nema hrvatske političare, nego protuhrvatske političare tipa: Pupovca, Stazića, Pusićke, Opačićke i presjednika Ivu Josipovića Golootočkoga premiera slučajne države Hrvatske Zoroklika Milanovića.
Dopunio slikoviti i popratni sadržaj iz interneta o (srpskoj) okupaciji Slunja stari Slunjanin
Dragan Hazler,
mislima u Slunju uz domobranski pozdrav: Za dom i domovinu Hrvatsku - Uvijek!
Basel, 16. studenoga 2014. - obljetnički dan od JNA i srpske okupacije Slunja, 16.11.1991.
