Ustanak u Rakovici

Pin It

EUGEN KVATERNIK - USTAŠA 19. STOLJEĆA...Uz rođendan 31. listopada 1825. i još tri listopadske obljetnice

Eugen Kvaternik je rođen 31. listopada 1825. u Zagrebu i svoj burni život posvećen Hrvatskoj završio je 11. listopada 1871. od izdajničkog hitca Srbina Rade Ćujića u klancu Ljubča blizu Rakovice. Uz ustaškog čelnika Kvaternika, žrtve podle srbske izdaje bili su njegovi suradnici Bach i Rakijaš. Kvaternikove posmrtne ostatke iz Rakovice prenijela su 1921. "Braća Hrvatskog Zmaja!" u Zagreb, gdje mu je vječno počivalište uz hrvatske ustaše Petra Zrinskoga i Franju Krstu Frankopana u hrvatskoj prvostolnici na zagrebačkom Kaptolu.

Još uvijek blizu 70 godina iza Drugog svjetskog najhrabriju, najčastniju, najpošteniju i najdomoljubniju hrvatsku vojsku ustaše se kleveće, sotonizira i demonizira, kako su to započeli Srbi još u Kvaternikovo doba i napose intenzivirali iza smaknuća diktatorskog nacifašiste Aleksandra Karađorđevića. Od Srba su klevetništvo i mržnju na ustaše preuzeli jugokoministi i komunizmu naklonjeni Hrvati i "hrvatski" povjesničari, a od ovih i brojni Hrvati, koje se decenijama tako uči pa ne rasuđuju svojim razumom, nego uzimaju sve onako kako im se nametne.

Da ne bi nekome skočio krvni tlak pri čitanju ove istine o hrvatskoj domovinskoj vojski ustašama, evo i druge istine.

Plemenito žito se odvaja od snijeti, a častna domovinska vojska od zločinaca

Među tim hrabrim i uzornim hrvatskim vojnicima ustašama, napose u vrhovima bilo je strašnih zločinaca, koje nitko nema pravo braniti niti rehabilitirati, ali isto tako nitko nema pravo generalno potvarati sve ustaše zločincima, jer hrvatska vojska pod imenom ustaše nisu bili zločinci, nego branitelji hrvatskog naroda od četničkog i komunističkog genocida.

Ustaška vojska u ratu je bila ista i podjednaka kao i sve vojske svih vremena u svima ratovima pa bi jedanputa već blizu 70 godina iza Drugog svjetskog rata hrvatski povjesničari (ako takvih imamo jer Tvrtko Jakovina i Ivo Goldstein... sigurno nisu takovi) trebali napisati objektivnu povijest ustaša.

Unatrag o ustašama od ovih, bojovnika protiv velikosrbske nacifašističke diktature

- Ustaše, poglavnika Dr. Ante Pavelića, poznate po sudioništvu u smaknuću Hitlera Drugoga, diktatora Aleksandra Karađorđevića i obrani domovine od srbskih fašističkih četnika i komunista;

- Ustaša Eugen Kvaternik i njegovi ustanici službeno nazivani ustaše (Vidi August Cesarec: "Sin domovine", drama, u kojoj često spominje ustaše Eugena Kvaternika);

- Ustaša Hadži Loje protiv austrougarske reokupacije BiH;

- Pučke ustaše, po imenu srodnih ustaša (ustanika, uskoka..., );

- Ustaše spominje hrvatski povjesničar Ferdo Šišić još u ilirsko-hrvatsko doba.

Tragom jezikoslovlja hrvatski ustaše su stare kao i Hrvatski narod, odnosno kao naši pređi, koji su živjeli u pećinama. Ako je žitelj iz neke pećine došao k svome susjedu u njegovu pećinu nešto ukrasti (na primjer ulovljenu antilopu) ovaj je ustao u obranu svoje pećine i svoje ulovljene antilope. Taj ustanik je ustaša.

Dakle, hrvatski kapitulanti pred velikosrbskom klevetom, sotonizirajućom i demonizirajućom ideologijom i nomenklaturom svih Hrvata pod sinonimom ustaše, napose komunisti i njihovi pripuzi pod ubojitim oružjem kao i strahopoštivatelji svojih komunističkih gospodara su nekritički dozvolili srbsku sotonizaciju i demonizaciju ustaša i sebe samih jer su za Srbe svi Hrvati ustaše (po njihovom kriteriju negativci!). Srbi su nazivali i svoga miljenika Josipa Broza Tita ustašom, kad im ovaj nije udovoljio sve njihove zahtjeve.

Srbi nazivaju ustašama sve hrvatske branitelje protiv srbske genocidne okupacije Hrvatske od 1991-1995/97.

Ovim se želi reći u najširem smislu o ustašama, da niti najbolje žito nije bez snijeti pa tako i Hrvatska domovinska vojska ustaše nisu bez zločinaca.

Radi snijeti ne bacamo žito, nego ga pročistimo. Isto tako radi zločinaca ne smije se takvima potvarati sve ustaše, nego treba osuditi (već su osuđeni!) imenom i prezimenom zločince među ustašama.

U srbskoj političkoj, vojničkoj, jezikoslovnoj i pučkoj terminologiji - svi Hrvati su ustaše i kao takovi osuđeni su po svima velikosrbskom ideologijama na nestanak pogubljenjem ili (i) progonom. O tome genocidu za Hrvate govore sve srbske ideologije, a napose Moljević/Mihailovićev plan iz 1941. prema kojemu treba likvidirati (uz ostale Nesrbe sve Hrvate), a ostaviti samo 200.000, koje će se posrbiti.

Moljević-Mihailovićev plan velike Srbije očišćene od Hrvata i svih nesrba

Širenjem četničkog odmetništva u Hrvatskoj već za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a napose od početka II. svjetskog rata počele su se uspostavljati jače veze između četnika u Dalmatinskoj Zagori s ravnogorskim četnicima Draže Mihailovića. Glavni ideolozi i Mihailovićevi zločinački saveznici bili su beogradski odvjetnici Dragiša Vasić i Mladen Žujović te banjalučki odvjetnik Stevan Moljević. Oni su pripremili i razradili program četničkog pokreta, kojeg su sveli na 5 sljedećih točaka:

"1) Borba za slobodu srbskog naroda pod skiptrom (krunom) Nj. veličanstva kralja Petra II;

2) Uspostavljanje velike Jugoslavije, a u njoj će imati vodeću ulogu velika Srbija, etnički čista, u granicama, koje obuhvaćaju Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Srijem, Banat, Bačku kao i sve srbske krajeve nastanjene srbskim življem;

3) Uključenje u veliku Srbiju još neoslobođenog teritorija kao što su: Trst, Gorica, Istra, Koruška, Sjeverna Albanija sa Skadrom i Bugarska;

4) Čišćenje državnog teritorija od svih nenerodnih manjina i nenacionalnih elemenata;

5) Uspostavljanje zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, čišćenje Sandžaka od muslimanskog, a svih ostalih krajeva od hrvatskog življa." (Jozo Tomasevich: Četnici u Drugom svjetskom ratu, str. 159, Zagreb 1979. Preporuča se pročitati ovu dokumentarnu povijestĐ D.H.).

Pisatelj ovih redaka je svjestan, da se na njega već spremaju i pale rafali, pa takvima poručujem još nešto:

Ne mješajući ovdje okupatore Hrvatske i čitavog prostora bivše Jugoslavije Nijemce i Talijane, ostanimo samo kod tri "domaće" vojske (abecedno):

- fašističke srbske četnike;

- komunističke partizanočetnike ili antifašiste i

- domovinsku hrvatsku vojsku ustaše s domobranima.

Pođimo od postavke da su svi troji ratni zločinci jer je svaki rat sam po sebi zločinstvo pa su po tome kriteriju zločinci svi sudionici u ratu.

Najobjektivniji kriteriji kroz zločinačke pokazatelje daju ovaj zločinački redoslijed:

1. Komuistički zločinci u ratu i u poraću, koji su svome vođi Titu priskrbili status među 10 (deset) najvećih ratnih i poratnih zločinaca 20. stoljeća u cijelome svijetu.

2. Srbski fašistički četnici Draže Mihailovića i drugih zločinačkih voždova, napose Momčilo Djujić u Južnoj Hrvatskoj.

3. Zločinci u redovima Hrvatske domovinske vojske ustaša, na primjer Vjekoslav Luburić, Miroslav Majstorović, Mile Baljak, Dinko Šakić, Mirko Puk...

Jedina vojska u obrani Hrvatske bili su ustaše s domobranima

Ustaše i domobrani su se borili za svoju domovinu Hrvatsku (NDH), onakovu kakva je bila u nametnutom ratu, a sve druge vojske, napose Titovi komunistički partizanočetnici su se borile protiv države Hrvatske. Komunisti su se u ratu i u miru borili protiv svake države Hrvatske. Komunistički velezločinac Tito je izjavio 1971. godine:

"Prije će Sava poteći od Beograda prema Zagrebu, nego će Hrvati imati državu Hrvatsku!"

To su riječi onoga Tita, kojeg je Međunarodna javnost stavila na deseto mjesto najvećih ratnih i mirnodobskih zločinaca 20. stoljeća, a ime toga velezločinca Tita stoji u Hrvatskoj na svima najljepšim trgovima, perivojima, obalama i drugim toponimima.

Ima li na svijetu većih kršćansko-katoličkih naivčina, koji opraštaju, čak i slave najvećeg zločinca svih vremena na hrvatskome prostoru - Josipa Broza Tita!?

Za razliku od komunista svih nacionalnsti i srbskih fašističkih četnika, koji su se borili protiv ratne države Hrvatske - Nezavisne Države Hrvatske i masovno ubijali Hrvatsku domovinsku vojsku i hrvatske civile u njihovoj domovini Hrvatskoj, na njihovim vjekovnim ognjištima, Ustaška vojska je branila svoj narod, svoju domovinu i nije odlazila ni ratovati ni ubijati druge narode u njihovim domovinama.

Po ovome kriteriju, a ne po broju zločinaca u redovima Hrvatske domovinske vojske ustaša se mora prilaziti povjesnom kriteriju o ustašama.

Uostalom, ako se uspoređuju po broju zločinaca i po izvršenim zločinima na ljudima u ove tri gore spomenute vojske, onda su opet komunistički partizanočetnici ili antifašisti bili najveći zločinci u ratu i u miru.

Tito je na međunarodnoj listi najvećih zločinaca, Simo Dubaić se osobno hvali da je poubijao 30.000 ustaša (Hrvata) i žao mu je da nije još više. Ne treba dalje navoditi komunističke zločince jer za njih treba jedan podeblji lexikon.

Ustaše pa ni fašistički srbski četnici nemaju ravnoga komunističkom zločincu Titu, Dubaiću, pa ni Rankoviću i Koči Popoviću...

Dražu Mihailovića pozna međunarodna povjestnica kao velikog zločinca koji je istovremeno bio na talijanskim fašističkim jaslama i na britanskim jaslama. Nije kao ratni zločinac dorastao Titu.

Dr. Ante Pavelić, osim unutrašnjih kavlifikacija od strane komunista i četnika jedva je poznat kao ratni zločinac u toj kvalifikaciji u međunarodnim povjestnicama. Nema njegovog imena na međunarodnim listama velikih zločinaca Drugog svjetskog rata i poraća.

Ako je opća ocjena prema medjunarodnim kriterijima o zločincima na prostoru NDH i bivše Jugoslavije takova, kakova jest, postavlja se pitanje zašto hrvatska povjestnica ne stavi Hrvatsku domovinsku vojsku ustaše pod objektivnu međunarodnu i hrvatsku lupu, a ne 70 godina iza Drugog svjetskog rata sotonizirati i demoniztirati ustaše po velikosrbskoj nomenklaturi i hvaliti najveće zločince koji su se ikada kretali po hrvatskome prostoru: komunističke antifašiste.

Dragan Hazler - hrvatski djelatnik

Basel, 31. listopada 2013. - ponavlja se 8. listopada 2014.