Jure Francetić je najveći hrvatski gerilski ratnik
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Utorak, 13 Siječanj 2015 17:08
Juru Francetića su oklevetali Srbi svih ideologija, komunisti i orjunaši. Hrvati ne će nikada postati i biti suvereni narod, dok u svemu ne zabrane srbska tutorstva nad sobom i dok ne izvrše lustraciju komunista. Ta srbska tutorstva na Hrvatima započela su već davno, ali su zapljusnula u velikom valu sa Strossmayerovim Đurom Popovićem-Daničićem...
Khuenovim podilaženjem Srbima i posrbljenim Vlasima u Hrvatskoj i s jugoslavenskim Hrvatima, među koje spadaju i zanešeni (ne znam je li se može reći lakovjerni Hrvati jer su bili vrlo obrazovani) poput članova tzv. Jugoslavenskog odbora Ivana Meštrovića, Ante Trumbića i Frana Supila. Na ove se nadovezuju orjunaši poput Grge Ađelinovića Vicka Krstulovića, Ante Josipovića i tek da spomenem Ivu Andrića, Viktora Novaka, Goldsteine... i malne masovno komuniste u Hrvatskoj.
Iz toga, tijekom vremena obnavljanog jugodrača i jugogamadi vrebaju i današnji mrzitelji Hrvata poput Sjepana Mesića, Ive Josipovića, Ive Sanadera i njihovih pripuza - Slovenke Vesne Teršelič i okorjelog velikosrbskog Vlaha - četnika Milorada Pupovca.
U ove protuhrvatske redove spada politička i nacionalistička Srbska pravoslavna crkva od vremena odmetutog Rastka Nemanjića (samoproglašenog svetog Save) preko Makarija i Arsenija Čarnojevića do današnjih prota i patrijarha u Srbiji i u Hrvatskoj.
Srbskim klevetama i sotoniziranju napose su izvrgnute Ustaše s Jurom Francetićem
Znade se zašto Srbi svih ideologija i pripuzi iz Hrvatske - komunisti i orjunaši mrze, kleveću i sotoniziraju Ustaše. Odgovor je sasvim kratak i jasan kao ljetni dan usred podne suncem obasjan.
Ustaše su bile jedina Hrvatska vojska uz pripomoć domobrana, koja je najuspješnije pobjeđivala sve velikosrbske genocidne nasrtaje na Hrvatsku. U svima obranbenim ratovima protiv genocidnih Moljević-Mihailovićevih fašističkih četnika napose se je isticao hrvatski vitez Jure Francetić i uz njega Rafael Boban.
Srbi i spomenuti protuhrvatski komunisti pripisuju ustašama u zločine uspješnu obranu Hrvatske jer su ustaše borbeno poražavale protuhrvatske Srbe svih ideologija u svima ratnim sukobima.
To srbsko potvaranje ustaša zločincima počinje od likvidacije velikosrbskog naci-fašističkog diktatora Aleksandra Karađorđevića kao osvetu za ubijstvo Stjepana Radića i drugova u Beogradskoj skupštini. Srbi nastavljaju pojačano klevetama i sotoniziranjem ustaša nakon Velebitskog ustanka i napose protiv ustaša poglavnika Ante Pavelića i ustaša Crne legije Jure Francetića, koji je Dražine fašističke četnike "Gonio preko Drine - plivali su kao svinje!"
Iz toga okorjelog srbskog fašističko-četničkog drača pojačanog komunističkim jugodračom proizlaze sve klevete, sve lazi, sva demoniziranja i sotoniziranja ustaša. Srbi i komunisti se služe takovim ogavnim lažima i protiv mrtvih ustaša kao što je vitez †Jure Francetić.
Ostanimo kod istine, ali ne prihvaćamo klevetu i laži!
Nitko ni u malumnju ne može reći da ustaše u ratnoj obrani Hrvatske nisu pravile zločine. Sve vojske u svima ratovima, odkad povijest znade za ratove prave zočinstva. Svaki rat bez obzira na njegov predznak je zločinstvo. Prema tome i ustaše su u borbi za uspostavu i obranu ratne države Hrvatske - NDH pravile zločine, iako kvantitativno promatrano ustaše su pravile barem deseterosruko manje zločinstava prema svojim neprijateljima i vandalizmom, nego su to činile druge vojske u Hrvatskoj, napose fašistički srbski četnici i staljinistički komunistički partizani.
ALI srbska fašistička i yugokomunistička ideologija je nametnula povijestni kriterij ratnog zločinstva samo ustašama i taj kriterij se mora odbaciti i ustaše moraju dobiti svoje pravo mjesto u hrvatskoj povijesti. Ostale okupatorske vojske i najveće zločince - komuniste u Hrvatskoj se štiti od zločinačkih atributa. Zašto???!!!
Ponovit ću jer je važno: od svih vojska, koje su ratovale u Hrvatskoj od 1941. do 1945. najmanje zločinstava su pravile ustaše. K tome ustaše, uz pomoć domobrana su bile jedina vojska, koja se je borila za Hrvatsku, u onakovim okolnostima, koje su im bile nametnute, a sve druge vojske, napose srbski fašistički četnici i Staljin-Titovi komunistički partizani su se borili protiv Hrvatske.
Uz ostale evo tri ekstremna slučaja, u kojima su ustaše pokazale visoku ljudskost!
Ostanimo samo kod ova tri oblika ustaškog ponašanja prema najvećim protivnicima i neprijateljima države Hrvatske, kojima su ustaše poštedile život.
1. Ustaše nisu ubile istaknute Jugoslavene, nego s izdanim Hrvatskim putovnicama odpremile su iz Hrvatske najveće Jugoslavene toga vremena: Ivu Andrića, Kristijana Krekovića i Ivana Meštrovića...
2. Ustaše nisu ubile u Jasenovcu Antu Ciligu (najvećeg komunistu svoga vremena), nego su ga s Hrvatskom putovnicom poslale u Europu. Tko ne vjeruje neka pročita Ciligin dokumentarni roman: "Sam kroz Europu".
3. Što tek reći za komunistu Andriju Hebranga i njegovu suprugu s djevojačkim imenom i prezimenom Olga Straus Khon, koji nisu ubijeni u Jasenovcu, nego su predani partizanima u zamjenu za nekakvog jedva spomena vrijednog zarobljenog ustašu.
Tek ću spomenuti iako tematski ne pripada ovom pisanju da sam ne samo dobro poznavao †Andriju Hebranga za života u Slunju, nego sam baš na današnji dan 26. prosinca 1942. zajedno s Markom Skukanom bio ministrant pri vjenčanju Andrije Hebranga i Olge u Slunjskoj crkve Presvetog Trojstva. Vjenčao ih je vlč. Dragutin Rimac.
Kruta sudbina u Titovoj komunističkoj vladavini prema ovim komunistima je poznata
Hrvatski komunist Ante Ciliga, s kojim sam se upoznao u Rimu proveo je u emigraciji do pojave Tuđmanove Hrvatske.
Andriju Hebranga je Tito dao ubiti, a supruga Olga Hebrang je dio života prepatila u komunističkom zatvoru i morala je promijeniti prezime Hebrang u Markovac.
Ovo sam naveo iz osobnog i iz dokumentarnog poznavanja Cilige i Hebranga, kojima su "ustaški zločinci" poštedili život, a titovi komunstički "humanisti" su Ciligu držali na puščanom okidaču u emigraciji, a Hebranga su mučki ubili i ne zna mu se niti za grob.
Dodat ću ovdje Također iz osobnog poznavanja, da su komunistički partizanočetnici u Slunju ubili jednu siromašnu ženu Jelenu - Jeku Sminderovac jer je za plaću prala rublje ustašama i i ubili su Miju Neralića jer je bio školski podvornik za vrijeme ustaša u Slunju.
Evo još strašnijeg primjera ponašanja Titovih komunistričkih partizanočetnika. Prema komunističko-partizanskoj dokumentaciji "Zbornik 18, HAK Karlovac, poubijali su komunističko-četnički partizani 700-800 ranjenika u Slunju 15 i 16. studenoga 1942. i oko 300 zarobljenih domobrana". Dakle, matematika govori, da su Srbi svih ideologija i komunisti bili barem deseterosruko strašniji zločinci, nego ustaše, koji uopće nisu bili zločinci, nego bojovnici za Hrvatsku, ali je među njima bilo zločinaca, što nitko pa ni pisatelj ovih redaka ne poriče.
Još strašnije od Cilige i Hebranga prošao je pravednik - vitez Jure Francetić
(Rođen 2. srpnja, kršten 3. srpnja 1912, u selu Vivoze nedaleko Otočca, umro od komunističko-četničkog mučenja u Slunju, noću uoči 28. prosinca 1942. u Slunju).
Zato uz Dan smrti skrećem pozornost svima Hrvatima, da se 28. prosinca ove godine s pietetom sjetimo dana mučeničke smrti Jure Francetića, kojeg su mučili i umorili Srbi i komunisti. Uz sve druge komunističke zločine uzmimo i ovaj kao krupni razlog da ne glasujemo za komunističkog zločinca IVU JOSIPOVIĆA, nego za Hrvaticu ili Hrvata, koji se natječu za predsjedničku ulogu u Hrvatskoj.
Najbolji branitelj Hrvatske od genocidnih fašističkih četnika bio je Jure Francetić
Sin ponosne hrvatske like Jure Francetić, najveći hrvatski gerilski ratnik svih vremena oklevetan je od Srba jer ih je kao genocidne neprijatelje Hrvata pobjeđivao u svima ratnim sukobima i napose u četničkim pohodima na klanje i progon Hrvata u Istočnoj Bosni i Hercegovini. Srbske klevete Jure Francetića prihvatili su komunisti u Hrvatskoj, orjunaši, jugoslaveni i poneki hrvati pisani s malo "h" poput povjesničara Viktora Novaka, Tvrtka Jakovine i Ive Goldsteina.
Takvi stanovnici Hrvatske, a ne Hrvati mrze sve hrvatsko pa tako i hrvatskog junaka †Juru Francetića.
Ponovimo ovdje samo nekoliko istina o Juri Francetiću
-Vojnička hrabrost ratnika Jure Francetića i njegov humani odnos prema zarobljenim neprijateljima su dobro poznati.
-Jure Francetiće se je borio protiv svih hrvatskih neprijatelja, napose protiv fašističkih srbskih četnika, protiv crnogorskih četnika, protiv četnika Momčila Đujića, protiv fašističkih Talijana i protiv Staljin-Titovih komunističkih partizano-četnika. Do kapitulacije Italije 8. rujna 1943. oni su se nazivali četnici i partizani.
-Radi borbe protiv Talijana i talijanskih saveznika, Poglavnik ga je morao premjestiti s Istočne bojišnice u Liku, gdje nije bio neophodno potrteban jer su Lički ustaše dobro branile svoj zavičaj.
-Talijani su iz osvete prema Juri Francetiću ugradili kvar u zrakoplov, kojim je iz Zagreba za Gospić letio Jure Francetić s pilotom domobranskim zastavnikom Mijom Abičićem.
-23. prosinca u ranim popodnevnim satima zrakoplov se je srušio u srbsko-četničkom selu Močile između Rakovice i Slunja.
-Ranjenike nakon pada zrakoplova su udarcima puščanim kundacima i sjekirom izmrcvarili partizano-četnici u čemu se je napose istakao zločinac Mile Trbojević.
-Nakon, što je Hrvatica Mica Milašinčić spriječila daljnje mučenje zarobljenih ranjenika "jer je to protivno Međunarodnoj konvenciji", doveženi su ranjenici na seljačkim kolima u Slunj.
-Partizano-četnici su pozivali Slunjane da im pokažu svoj plijen.
-Pisatelj ovih redaka se je našao tu kao ministrant jer su ranjenici bili u kolima pred crkvom, točnije pred Župnim uredom.
-Žalostan do dubine srca, poznavajući od ranije Juru Francetića osobno i napose kao odličnog branitelja Hrvatske na Drini, prišao sam ka kolima u kojima je ležao zamotane glave vitez Jure Francetić i stavio sam svoju ruku na hladnu ruku Jure Francetića. To je bilo naše posljednje rukovanje.
-Za vrijeme ležanja u bivšoj ustaškoj pa u partizanskoj bolnici u kući Mate Mikana, a ne u Župnom uredu, kako se često piše posjetio sam nekoliko puta hrvatske ranjenika viteza Francetića i pilota Abičića.
-Na sam blagdan Božića posjetio je Francetića i Abačića šumski maršal Tito i sa svojim "hrvatskim jezikom" rekao: "Ove bandite nečemo da lečimo, nego će dobiti svakog dana čašu vode i parče leba, da se što dulje muče..."
-S ponosom ističem da sam sa skupinom svojih vršnjaka (svi članovi Hrvatske ustaške mladeži) pripremio atentat na Tita s talijanskim bombama. Atentat je promašen jer se zločinac Tito iz posjete Rastokama nije vraćao istom cestom u Slunj, nego je lađevačko-bosanskom cestom preko Cazina otišao u Bihać.
-Jure Francetić je u mukama umro ujutro oko 4 sata, 28. prosinca 1942. godine.
-Istoga dana, nakon ministriranja na Velikoj misi vido sam dosta okupljenih ljudi i još više partizanočetnika.
-Tu je stajao i jedan kamion i pored njega u krvavoj plahti zamotan mrtvi Jure Francetić i živi, svezanih ruku na leđima Mijo Abičić.
-Nekakav patizansko-četnički komesar je održao svoj protuustaški govor i partizanke su okupile svoje drugove u Kozaračko kolo.
-Nakon toga su mrtvog Juru Francetića stavili u kamion i bacili k njemu živoga zavezanog Miju Abičića.
-Uskočilo je u kamion nekoliko partizano-četnika i njihovih drugarica i kamion se je uputio prema Rakovici i mi Slunjani smo mislili da voze ove nesretnike u Bihać i da će ih tamo zamijeniti za svoje zarobljenike iz Jasenovca.
-Kamion nije došao u Rakovicu, nego je skrenuo cestom u Močile, gdje je nastadao vitez Jure Francetić i zastavnik Mijo Abičić.
-Tu su pod zapovjedništvom komesara Mješine Kukića mrtvi Jure Francetić i živi Mijo Abičić bačeni u duboku bezdanu nedaleko bunara u Močilama.
-S tim zločinom se je javno hvalio Mješina Kukić i o njemu su govorli seljaci iz Močila i učenici, koji su u Slunju pohađali gimnaziju.
-Ta bezdana u Močilama je masovna grobnica za oko 800 nedužnih ljudi pretežno Hrvatica i Hrvata iz Rakovice i oko 50 iz Slunja.
-Ta masovna grobnica Hrvata nalazi se na prostoru Poligona HV "Eugen Kvaternik" Slunj i nije pristupačna Građanskim Hrvatima za podizanje grobnog spomenobilježja niti za komemorativna bogoslavlja.
-Zato molim, primatelje ove poruke, da je proslijede Hrvatskom vojnom ordinarijatu uz molbu da se uz tu masovnu grobnicu Hrvata (oko 800 žrtava komunističko-četničkog terora) i uz vječni počinak viteza †Jure Francetića i †Mije Abičića održi barem jedanpota godišnje komemorativno misno slavlje.
-Nadnevak je manje važan, jer su komunisto-četnici počeli bacati u tu bezdanu ubijene i žive Hrvatice i Hrvate, 12. studenoga 1942. godine, mrtvaog u strašnim, mukama viteza †Juru Francetića i zastavnika Miju Abićiča (živoga!) bacili su u bezdanu 28. prosinca 1942. godine. -Nastavili su komunističko-partizanski i četnički zločinci bacati u bezdanu ubijene i žive Hrvatice i Hrvate do 1946. godine.
-Dakle, Dan održavanje komemorativnog misnog slavlja prepusšta se odredbi Hrvatskog vojnog ordinarijata uz dogovor s Gospićko-Senjskim biskupom, Prof. Dr. Milom Bogovićem.
-Spomen obilježje †Vitezu Juri Francetiću iz Slunja, koje je pisatelj ovih redaka podigao sa svojim sredstvima uz pomoć veterana - Hrvatskih domobrana i Ustaša, a uklonio ga je orjunaš Ivo Sanader po nalogu oružnjele Slovenke Vesne Teršelič, trebao bi se vratiti i postaviti u Močilama uz masovnu grobnicu, gdje uz oko 800 nedužnih Hrvata počiva vitez †Jure Francetić i zastavnik Hrvatskog zrakoplovstva, pokojni †Mijo Abičić.
-Neka je vječna slava svima Hrvaticama i Hrvatima palima ili ubijenima jer su voljeli i branili svoju domovinu Hrvatsku!
Dragan Hazler - hrvatski domobranski častnik u pričuvi
Basel-Zagreb, 26. prosinca, na dan Svetog Stjepana.
Čestitam imendan svima Stjepanima i Šteficama, koji vole domovinu Hrvatsku i ujedno ih molim da ne glasuju za hrvatskog izroda, komunističkog agnostika Ivu Josipovića. Hvala! Dh
