Obnovljeni spomenik Juri Francetiću
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Ponedjeljak, 25 Kolovoz 2014 17:06
†JURE FRANCETIĆ IMA PRAVO NA SPOMEN OBILJEŽJE U SLUNJU. Hrvatski lički junak r.2/3.srpnja 1912. u Otočcu, u.27/28. prosinca 1942. u Slunju. Udruga ratnih veterana HRVATSKI DOMOBRAN – Ogranak Slunj obnovila je 8. lipnja 2000. godine spomen obilježje hrvatskom vitezu Juri Francetiću...
na istom mjestu, na istom kamenom bloku, s jednakim natpisom i s jednakim križem, kako je izgledalo spomen obilježje, koje su na dan Svetog Jurja, 23. travnja 1943. postavili domobrani Slunjske satnije i pripadnici Slunjske ustaške satnije u legendarnoj Crnoj legiji, kojoj je bio suosnivač i zapovjednik hrvatski junak iz kršne Like Jure Francetić. Dodana je sada: Slava i ovdje palim braniteljima u Domovinskom ratu ubijenih od četnika. To su imenom i prezimenom slunjski mladići †Dragan Modrušan i †Nikola Štefanac.
Prvo spomenobilježje Juri Francetiću srušili su partizano četnici iz Hamdijine brigade
To spomen obilježje vitezu Juri Francetiću najhrabrijem hrvatskom bojovniku svoga vremena protiv četničkog fašizma, protiv talijanskih okupatora i protiv staljinističkog komunizma, srušili su komunistički partizani udruženi s fašističkim četnicima početkom ljeta 1943. godine, kad su privremeno "oslobodili" okupirali Slunj. Bila je to vrlo okrutna brigada Hamdije Pozderca.
Udruga ratnih veterana HRVATSKI DOMOBRAN obnavlja spomenik 8. lipnja 2000.
Štujući značaj i hrabrost antifašističkog i antikomunističkog bojovnika Jure Francetića, kojeg su kao ranjenika, najprije sjekirom izmasakrirali i napokon mučki ubili komunistički partizani URV HRVATSKI DOMOBRAN – Ogranak Slunj obnovila mu je spomenobilježje 8. lipnja 2000. uz uzornu komemorativnu svetčanost, kojoj su nazočili i istaknuti dužnostnici politike RH.
Udruga ratnih veterana HRVATSKI DOMOBRAN – Ogranak Slunj jest opravdavala podizanje spomenika u Slunju hrvatskom vitezu i mučeniku Juri Francetiću jer se je jednakim žarom i jednakom hrabrošću borio za Nezavisnu Državu Hrvatsku i protiv tuđinskih ideologija – fašizma i komunizma, koji su rušili Hrvatsku, masakrirali hrvatski narod, progonili ga s djedovskih ognjišta, pljačkali gospodarska i kulturna dobra ili ih barbarski uništavali.
Doživljavamo svakodnevne prljave napade od Mesić-Račanovih vlasti i medija
Najavljujemo, da ćemo podići tužbu protiv komunističkih partizana radi ratnog zločina, kojeg je počinio komunistički partizan Srbin Nikola Trbojević u Močilama na ranjenicima u srušenom hrvatskom zrakoplovu Jurom Francetićem i pilotom Mijom Abičićem zadavši im sjekirom vrlo teške rane na glavi i po tijelu, zatim mučenjem u improviziranoj bolnici u Slunju i prema izjavi jednog partizana: ubojstvom davljenjem noću 27/28. prosinca 1942. Tada se je taj partizan imenom i prezimenom Milan Rakinić hvalio u Slunju, da je on osobno zadavio "ustaškog glavešinu Juru Francetića iz samilosti, da se ne muči u neizlječivim ranama.
Zločin na ranjenim zarobljenicima izvršen je nakon ustrojstva Avnoja u Bihaću
Komunistički partizani, svjesni da je učinjen zločin nad ranjenicima proširili su glasine o vrlo upornom liječenju krilnika Jure Francetića i njegovog pilota, inače domobranskog poručnika Mije Abičića s namjerom, da će ih zamijeniti za zarobljene partizane. Istovremeno pišu, da mu je mrtvo tijelo u lijesu odpremljeno iz Slunja, ali ne kažu kuda je odpremljeno i gdje je završilo. Komunistički partizani su tada počeli smatrati sebe državom po Avnoju, ustrojenom 27. studenoga 1942. u Bihaću. Taj status ih je obvezivao na poštivanje Međunarodne konvencije o zarobljenim ranjenicima iz redova protivničke vojske. Zato su oni govorili zbrkano o slučaju †Francetića i nisu o tome puno pisali.
Pisatelj ovih redova je vidio nekoliko puta ranjenoga i jedanputa mrtvoga Juru Francetića i izmasakriranoga, ali pokretnoga Miju Abičića.
Francetićevo mrtvo tijelo nije bilo u lijesu, kako običava pisati komunistička publicistika pa i izvješća u medijima NDH, nego zamotano u krvavu plahtu.
Evo događanja, kojima sam bio očevidac pa imaju dokumentarni značaj
Nešto prije podne 28. prosinca 1942. tijelo pokojnog Jure Francetića je ležalo pored partizanskog kamiona, a uz kamion na stražnjoj strani stajao je svezan Mijo Abičić. Oko njih se je nalazilo jedno desetak naoružanih komunističkih partizana.
Jedan komesar je s otvorenog kamiona održao govor pun mržnje uz isticanje, da će ovako završiti svi ustaše, domobrani i svi okupatorski vojnici. Okupljene partizanke i partizano-četnici su zapjevali nekakvu svoju pjesmu i zaigrali kolo. Mnoštvo slunjskih Hrvatica i Hrvata m među kojima je bio i pisatelj ovih redaka sm s tugom i prezirom promatrali ovaj zločinački spektakl.
Zatim, nakon podneva su živog, ali svezanog Miju Abičića i mrtvog Juru Francetića bacili na kamion, u koji su se popeli brojni partizani. Kamion se je uputio središnjom slunjskom ulicom prema Rakovici, ali ga tamo nije nitko od Rakovičana vidio. Da je kojim slučajem prolazio kroz Rakovicu tu bi se komunisti hvalili pred rakovičkim Hrvatima sa zarobljenim ustaškim glavešinama, kako su se inače izražavali tada o Francetiću i Abičiću.
Najavljivana zamjena za zarobljene, o kojoj je govorio Bakarić nije obavljena
Poznato je da komunistički partizani nisu nikada izvršili zamjenu Francetića i Abičića za svoje zarobljene partizane. Zanimljivo je pripomenuti, da komunisti u Slunju nisu o Francetiću i Abačiću nikada javno govorili za vrijeme rata niti u poraću.
Mi stariji Slunjani, u koje spadam i ja osobno znademo, da su partizani umjesto u Rakovicu skrenuli u Močile, gdje su ubili ranjenoga Miju Abičića (Zločin kažnjiv prema Ženevskoj konvenciji o postupku sa zarobljenim ranjenicima) i zajedno s već umorenim Jurom Francetićem bacili u prirodnu bezdanu, nedaleko bunara u Močilama. S tim činom se je hvalio kao izvršitelj poznati ratni zločinac Mješina Kukić. Tako su se izjašnjavali i neki đaci iz Močila u slunjskoj gimnaziji.
Namjerno se je širila i druga vjerojatnost njihovog počivališta. To je u bezdani na Debeloj Glavi izmeü Slunja i Tobolića, gdje su tih dana (točno 15. studenoga 1942.) partizani poubijali oko 700-800 ranjenika i pobacali u tu bezdanu (podatak o broju zarobljenih ranjenika hrvatskih vojnika je iz dokumentarne komunističke litarature: Stevo Opsenica, Borbe za oslobođenje Slunja, novembra 1942. godine, str. 435-448, Zbornik 18, HAK, Karlovac 1998).
Bezdana na Debeloj Glavi je grobnica za više od 1000 poubijanih Hrvata!
Prema mišljenju starijih Slunjana, od kojih su članove obitelji komunisti poubijali i bacili u tu bezdanu i prema očevidu još živih ljudi, komunistički partizani su vodili čak 1945. čitave kolone ljudi, zarobljenih hrvatskih vojnika i civila iz Ogulinskog okružja, koje su poubijali i bacili u beskrajno duboku bezdanu na Debeloj Glavi.
Da bi svoj masovni zločin nad ranjenicima, zarobljenicima i drugim Hrvatima, zauvijek sakrili, tu bezdanu na Debeloj Glavi je zecementirala JNA i pored nje izgradila odašiljač za bivši Vojni poligon JNA u Slunju, sada Poligon HV "Eugen Kvaternik" Slunj.
A sada na aktualno ponašanje takozvanih antifašista, koji prijete uklanjanjem spomen obilježja vitezu Juri Francetiću.
Mi veterani HRVATSKI DOMOBRAN - Ogranak Slunj, kojemu je predsjednik pisatelj ovih redaka Dragan Hazler kao antikomunisti, koji smo istovremeno i antifašisti ne diramo niti u četničko-fašističke niti u komunističke spomenike.
Neka mrtvi imaju svoj mir isto kao što je to za mrtve iz obadviju zaraćenih strana u kulturnom i demokratskom svijetu.
Primjerice u SAD-u ratnici Sjevera i Juga imaju svoj nedirnuti počinak;
U Francuskoj i Njemačkoj ratnici iz I. i II. svjetskog rata imaju svoja spomen obilježja;
U Španjolskoj su u Escorialu (veličanstveni podzemni dvor San Lorenco) pored Madrida zajedničke kosturnice od mrtvih iz obadvije ratujuće falange, od kojih je jedna bila prokomunistička, a drugu se smatra profašističkom.
U Njemačkoj postoje u svakom selu spomen obilježja mrtvim njemačkim nacističkim vojnicima i zapovjednicima čak uz navođenje gradova i pokrajina u državama, gdje su se borili i poginuli.
Njemačka država je regulirala s mnogim europskim državama pa čak i s Poljskom pitanje grobišta i groblja za poginule njemačke vojnike i zapovjednike u II. svjetskom ratu.
Njemački zapovjednik Afričkog bojišta – Feldmaršal Erwin Rommel, koji je poslao u smrt više od 150.000 britanskih vojnika i zapovjednika ima u Njemačkoj dva spomenika. Osobno sam predao slike tih spomenika novinaru Karlovačkog lista gosp. Kundiću.
Republika Hrvatska je početkom svoga stvaranja 1990/91. proklamirala pomirenje između još živih vojnika iz obadvije zaraćene strane, što podrazumijeva isto i za mrtve.
Po kakovoj to logici se uskraćuju nama veteranima Hrvatskim domobranima prava na kult prema svojim mrtvima, a istovremeno postoje tisuće ispravnih i lažnih komunističkih i četničkih spomenika u Hrvatskoj.
Komunizam je pao isto kao i fašizam
Pali su obadva po osudi žive povijesti jer su bili najveći zločinci ne samu u 20. stoljeću, nego u čitavoj ljudskoj povijesti.
Nijedna strana nema pravo predbacivati nešto drugoj strani jer su obadvije bile zločinačke ne samo jedna prema drugoj, nego i prema nedužnom civilnom pučanstvu svih narodnosti.
Komunisti su obnovom spomenika pod zvijezdom petokrakom udruženi s četničko-fašističkom kokardom ustoličili svoja “antifašistička” zlodjela u čitavoj Hrvatskoj i u BiH: Vukovar, Dubrovnik, Lipik, Petrinja, Gospić, Karlovac, Petrinja... i u bivšem kotaru Slunju uništili su sve što je bilo uništivo i poubijali 362 nedužna čovjeka, među kojima su naživo pekli ljude u njihovim kućama koje su zapalili, davili su hrvatsku djecu i starice.
Zar takovi zločinci imaju pravo ometati slunjske veterane - Hrvatske domobrane u podizanju spomenobilježja palim domobranima i ustašama, jedinoj vojski, koja se je u Drugom svjetskom ratu borila za Hrvatsku i spašavala Hrvatski narod od svih vojska i paravojska, koje su se kretale po Hrvatskopj u Drugom svjetskom ratu.
To je prava VRLO PRLJAVA legitimacija bivših “antifašista” i njihovih sljedbenika
Pustite na miru SPOMEN OBILJEŽJE antifašističkom i antikomunističkom bojovniku Juri Francetiću u Slunju jer u protivnom kršite ljudska prava nama, koji ne mislimo na valnim dužinama “antifašista”, koji su u II. svjetskom ratu i poraću poubijali i prognali više od milijun Hrvata.
Reprizu svoga “antifašizma” pokazali su udružena petokraka i četnička mrtvačka glava u Vukovaru i Dubrovniku... 1991. i nadalje, na primjer sa “zvončićima” protiv djece u Zagrebu (1995) i s nepreglednim minskim poljima za ubijanje Hrvata.
Hoće li “antifašisti” srušiti spomenik u Bleiburgu, spomen ploču na Autobusnom kolodvoru u Zgb-u...
Zar se vi gospođe i gospodo (drugovi i drugarice!) ne stidite svoga “antifašizma”. Vaš “antifašizam” je bio i ostao nabijen velikosrpskom mržnjom i agresijom na sve hrvatsko.
U II. svjetskom ratu su se staljinistički komunisti borili protiv svojih ideoloških neprijatelja fašisto-nacista, ali su istovremeno sprovodili i SPROVELI velikosrpsku politiku na Hrvatsku.
Zašto je pao komunizam pred ispitom povijesti?!
Tko se danas opoziva na komunistički antifašizam u Hrvatskoj taj štiti staljinističko-titovska zločinstva, velikosrpsku ideologiju za likvidaciju Hrvatske i Hrvata. Takovi "komunistički antifašisti" na čelu sa Stjepanom Mesićem čuvaju – Jugoslaviju (Region ili Zapadni Balkan), JNA, četnike i druge aveti prišlosti. Vaš “antifašizam” su: Vukovar, Ilok, Škabrnja, Slunj, Dubrovnik... Nota bene!
Isus je rekao: “Tko se osjeća pravednim neka se baci kamenom na...”
Rušenje spomenika, ma kome oni bili postavljani spada u nekulturu. Čak Turci su Mustafu Kemala, koji je za Tursku poubijao i prognao nekoliko milijuna Armenaca, Grka i Kurda proglasili “Ocem Turske – Ata Türk“, a Yugo-antifašisti su protiv Francetića jer je pobjeđivao ČETNIKE!
Ostavite Vi, antifašisti i “antifašisti” na miru spomen obilježje hrvatskom vitezu Juri Francetiću jer se je on uspješno borio protiv najopasnijeg fašizma – srpskih fašističkih četnika i spašavao živote tisućama nedužnih ljudi u BiH. Možda je baš ova istina za nekoga provocirajuća?!
Uz domobranski pozdrav:
ZA HRVATSKU – UVIJEK!
Mr.ph.sc. Dragan Hazler
Predsjednik URV - HRVATSKI DOMOBRAN – Ogranak Slunj
Post scriptum: Ovo je stariji članak od 9.12.2000. za najavljeni "slijed o vitezu Juri Francetiću" D.H.
