Hrvatski vitez Jure Francetić – najhrabriji borac protiv četnika 1.dio
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Četvrtak, 28 Kolovoz 2014 15:50
SRBSKI NACI-FAŠISTI ČETNICI SU NAJSTRAŠNIJI HRVATSKI NEPRIJATELJI A NAJHRABRIJI BORAC PROTIV TIH KOLJAČKIH SRBSKIH ODMETNIKA BIO je HRVATSKI VITEZ JURE FRANCETIĆ
Općenito o djelovanju srbskih četnika
Od Kosovskog mitanaovamo do naših dana srbski četnici, poznati i kao srbski hajduci su bili odmetnici, naoružani hladnim i drugim oružjem, a bavili su se podlim ubijanjem, krađom, pljačkom i prisvajanjem tuđih dobara i prostora. Taj niski poriv u podivljalim četnicima koristila je i poticala Srbska pravoslavna crkva i država za svoje širenje pravoslavlja i srbstva sa svrhom prisvajanja tuđe imovine i zemlje metodom etničkog čišćenja Hrvata i naseljavanja Srba na osvojenom prostoru. Takvo srbsko-četničko i hajdučko zločinstvo progonom i etnocidom nad Hrvatima ima svoju povijesnu dimenziju, a rezultat toga jest, da su u Hrvatskoj stvoreni etnički čisti krajevi naseljeni samo Srbima, koji nisu nikada bili niti privrženi niti lojalni nijednom obliku države Hrvatske. Oni su bili austrofili, mađaroni, talijanaši i peta kolona Srbije u Hrvatskoj.
Kroz utjecaj Srbske pravoslavne crkve i državne velikosrbske politike četnička podla borba bila je i ostala sve do danas usmjerena protiv vjernika i katoličke muslimanske pripadnosti. U to smo se uvjerili i u srbsko-četničkim agresijama na Hrvatsku 1941. i zadnjim srbskim četničkim agresijama od 1991. godine naovamo: na Hrvatsku, na BiH i na Kosovo.
U svojim krvoločnim i osvajačkim pohlepama četnička ideologija postavila je kroz pećkog patrijarha Makarija granice VELIKE SRBIJE od Trsta na Budim i Temišvar pa prema jugu na Videm i Solun s pretenzijama na Carigrad.
U tom okviru kreću se svi daljnji osvajački planovi inspirirani duhom pravoslavlja i velikosbskog četništva kao što su: "Načertanije" Ilije Garašanina, "Srbi svuda i svagdje" Vuka Karadžića; terorističke tajne službe "Crna ruka i Bela ruka", koje su inspirirale i predvodile Balkanske ratove i izvele preko Gavrila Principa SARAJEVSKI ATENTAT, kojim su pohlepni srbski četnici bacili Europu u najveću tragediju čitave njene povijesti: PRVI svjetski rat, Lenjinova LISTOPADSKA revolucija - FAŠIZAM I KOMUNIZAM i iz njih DRUGI svjetski rat, koji i nije ništa drugo, nego produžetak PRVOGA uz međusobni obračun između fašizma i komunizma.
Za sve to vrijeme od PRVOG svjetskog rata do danas SRBSKI ČETNICI traže i razrađuju sve podobne metode i savezništva s talijanskim fašistima Benitta Mussolinija i njemačkim nacistima Adolfa Hitlera. Glavni sprovoditelj suradničkih i savezničkih planova s fašizmom i nacizmom je jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević i premijer dr. Milan Stojadinović. Oni istovremeno održavaju savezništvo s Francuskom i Engleskom, a kroz četničko-komunističku ideologiju i sa Staljinovim Sovjetskim Savezom.
U srbsko-četničkom planu stvaranja VELIKE SRBIJE na tlu Jugoslavije najviše im smetaju HRVATI. Zato 20. lipnja 1928. godine po planu kralja Aleksandra četnik PUNIŠA RAČIĆ ubija i ranjava hrvatske zastupnike iz Hrvatske seljačke Stranke: Dr. Đuru Basaričeka, Ivana Granđu, Dr. Ivana Pernara, Pavla Radića i Dr. Stjepana Radića, koji od zadobivenih rana umire 8. kolovoza iste godine u Zagrebu. Radićevu sprovodu bilo je više od 100.000 ljudi i na grob mu je položeno 1450 vijenaca.
Za to zlodjelo prema hrvatskim zastupnicima iz HSS-a, kakovom nema ravnoga u povijesti parlamenata civiliziranog svijeta, četnički ubojica Puniša Račić biva nagrađen vilom u Požarevcu i mjesečnom nagradom od Din 3000.
Nakon atentata na hrvatske zastupnike HSS-a u Beogradu, Glavni odbor Hrvatske stranke prava ovlastio je svoga predsjednika Dr. Antu Pavelića, da poduzme sve što bi pomoglo raspadu Jugoslavije i uspostavi Nezavisne i samostalne države Hrvatske.
Dr. Ante Pavelić odlazi 1928. u emigraciju i organizira Ustaški pokret za borbu protiv srbskih četnika, odnosno protiv Kraljevine Jugoslavije i za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske. Od velikosrbskog četničkog režima u Jugoslaviji biva osuđen na smrt. U emigraciji organizira 1934. godine atentat na profašističkog diktatora kralja Aleksandra Karađorđevića. Time je bar malo oslabila centralistička vlast u Beogradu, što je olakšalo stvaranje Banovine Hrvatske 1939. godine, na temelju koje je 1941. stvorena NDH i kasnije na dijelu njenog prostora avnojevska Hrvatska u svome smanjenom i neprirodnom obliku kifla, a diplomatskom politikom i Domovinskim ratom pod vodstvom dr. Franje Tuđmana uspostavljena je suverena i međunarodno priznata Republika Hrvatska.
6. travnja 1941. dolazi do II. svjetskog rata na tlu Jugoslavije i u njemu do kapitulacije Jugoslavije 17. travnja iste godine. Srbski četnici, kao najradikalniji odabranici odmeću se u šume i počinju krvavu borbu protiv Hrvata katolika i napose protiv muslimana u BiH. Najprije tobože protivnici sila osovine da bi mogli uživati pomoć od Engleza ubrzo četnici postaju saveznici talijanskog fašizma i njemačkog nacizma.
Četničko-partizanski i komunistički ideolozi su se godinama natjecali u dokazivanju, gdje je opalila prva njihova puška u Hrvatskoj pa su sve sveli na dva datuma, 22. lipnja i 27. srpnja, a povijesno se znade da su njihove protuhrvatske puške započele pucati i ubijati Hrvate još prije 10. travnja 1941. - dana uspostave Nezavisne Države Hrvatske i odmah po njenom proglašenju.
Sedam sati prije proglašenja NDH ubijaju četnici u Crikvenici Petra Milutina Kvaternika i Slavka Pipinića.
U Hercegovini su srbski četnici ubijali Hrvate katolike i u Podrinju muslimane već 5. i 6. travnja 1941. godine.
Napose strašne zločine su radili četnici na muslimanima u Podrinju. Bodežime su ih izboli i gurali u kuće, koje su onda zapalili s još živim i izbodenim ljudima.
13 sati nakon uspostave NDH ubijaju četnici dvije hrvatske pastirice - 12-godišnje djevojčice u mjestu Roške Drage kod sela Bištane. Takovim četničkim ubijstvima Hrvata katolika i muslimana prvih dana NDH nitko ne zna broja pa primjera radi evo samo nekih vezanih uz Slunj.
Osvrt na četnička zločinstva prema Hrvatima u bivšem Kotaru slunjskom
U Kotaru slunjskom su djelovale do II. svjetskog rata 22 četničke organizacije. Najjača je bila u Veljunu. U mjestu Slunju četnici su se sastajali kod Dmitra Dragaša i Dušana Vitasa, a najčuveniji četnički vođe i članovi bili su: Dmitar Dragaš, Pavle Nećak, Dušan Popović, Niko Šaša, Đuro Vujnović...
Evo što o četnicima u Slunjskom kraju piše Većeslav Holjevac u povijesnom djelu
Na dan Velike subote 12. travnja 1941.četnici oružano napadaju Slunj. S teretnjacima voze streljivo i elitne četnike, koji se u Primišlju izjašnjavaju da idu poklati Slunjane. U borbi naših očeva i djedova - Slunjana i nešto pomoći hrvatske vojske iz drugih krajeva četnici su odbijeni, ali ne i uništeni. Trajno su se zadržali u Plaškom i surađivali s talijanskim fašistima. Od Plaškoga preko Vrhovina i Gračaca do Knina s Dalmatinskom Zagorom vladali su u II. svjetskom ratu četnici i Talijani do kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine. U četničkom napadu na Slunj 12. travnja 1941. godine poginula su dvojica Hrvata, od kojih se je jedan zvao Ivan Matešić iz Popovca i 6 četnika, od kojih je jedan bio iz okolice Pljevlja i zvao se je Voja Vujadinović. Poginuo je na njivi Ive Gračana kod Štrkove lokve. Pisatelj ovih redova čitao je i posjedovao njegova pisma, sve dok ih partizani nisu spalili.
Noću 5/6. svibnja 1941. veljunski Srbi-četnici, uoči četničkog Đurđev dana poklali su višečlanu hrvatsku obitelj Jose Mravunca iz Blagaja. Ovi četnici imaju u Veljunu javni spomenik, a zakamuflirani su u broju žrtava II. svjetskog rata. Suprot tome Hrvati, koje su 5/6. svibnja 1941. poklali veljunski Srbi-četnici nemaju javnog spomenika.
Ratni prijeki sud NDH presudio je 9. svibnja smrtnu kaznu četničkim počiniteljima i jatacima iz Veljuna, koje je prepoznala 12-godišnja Milka Mravunac. Naime, Milku nedovoljno dotučenu bacili su veljunski četnički koljači u rijeku Koranu, gdje se je u vodi osvijestila i ostala živa.
Sporni veljunski spomenik, kojeg je tijekom travnja 2000. - bez dozvole Gradskog poglavarstva Grada Slunja preinačio gosp. Milorad Pupovac, Srpski forum i Prosvjeta uključuje i četničke zločince pa djeluje incidentno na Hrvate. Prve žrtve četničkih zločinstava u Veljunu - poklana obitelj Jose Mravunca iz susjednog Hrvatskog Blagaja, noću 5/6. svibnja 1941. godine - uoči četničkog Đurđev dana nema javnog spomenika niti su hrvatske žrtve bilo kojim znakom uključene u veljunski spomenik. Milorad Pupovac je devastirao povijesni spomenik, ugradio nove spomen ploče s ćirilicom umjesto ranijih pisanih latinicom i istakao stihove iz Kosovskog mita, koji djeluju jako incidentno ne samo na Slunjane, nego na sve Hrvate. Dobro je poznato Hrvatima i svima Europljanima, kakova su zla rođena iz Kosovskog mita, počev od Makarijeve velike Srbije preko Garašaninova Načertanija i Vukovoga "Srbi svuda i svagdje"... do SANU-memoranduma i Miloševićevog Gazimestana...
Zanimljivo je pripomenuti da suvremena hrvatska vlast nema isti kriterij prema obilježavanju mrtvih Hrvata i mrtvih Srba u Hrvatskoj.
Početkom rujna 1941. godine na Presjeki iznad sela Slušnice začekali su četnici iz zasjede dva teretnjaka domobrana i oko 30 su ih poubijali, a njihovu kuharicu su silovali i izmasakrirali. Sahranjena je u Slunjskom groblju, a poginule domobrane odvezle su njihove obitelji u zavičajna mjesta. Preživjeli domobrani nastavili put preko Škara u Popovac, Lađevac i Furjan te otuda preko Šturlića i Cazina za Bihać.
I za ovaj zločinački četnički napad na regularnu domobransku vojsku došlo je do odmazde, koju je shodno Ratnom prijekom sudu NDH izvršio Vital Baljak sa svojom vojskom iz Bihaća. Ovi četnici, među kojima su neki poginuli u okršaju s domobranima uključeni su u čak tri spomenika: jedan u Slušnici i dva na međi Slušnice i Broćanca, gdje se je dogodio četnički napad na mirne domobrane, a domobrani nemaju nikakvo spomen-obilježje. Urv. Hrvatski domobran - Ogranak Slunj zatražit će službenim načinom podizanje spomen obilježja domobranima, koje su iz podle zasjede poubijali četnički odmetnici na Presjeki iznad sela Slušnica.
Za sve to vrijeme PRIJE PARTIZANSKOG USTANKA u Hrvatskoj, 27. srpnja 1941. godine, zločinci - četnički odmetnici vrše prepade na putnike, prometna vozila, goniče stoke i druge prolaznike na prometnicama Slunj - Karlovac; Slunj - Ogulin; Slunj - Rakovica i Slunj - Cetingrad. Uz ostale evo samo nekih imena Hrvata, koji su tada slijedom vremena postali žrtve četničkih zločina: Miloš Požega, Majki Močilac, Mijo Mraunac, Drago Turkalj, Mića Zmajlović, poštari iz Rakovice... te nešto kasnije Milan Hazler, Ivo Radočaj, Đuđa Salopek, Mića Štefanac, Ivo Tutek, Jura Žalac... Poštari iz Rakovice poubijani su početkom II. svjetskog rata na istom mjestu, gdje i domobrani, ali ni jedni ni drugi nemaju spomen obilježje. Kako shvatiti ovakav maćehinski stav hrvatskih vlasti prema ratnim žrtvama vlastitog hrvatskog naroda u svojoj domovini - državi Hrvatskoj?!
O hrvatskim žrtvama četničkog i partizanskog zločinstva postoji dokumentarna statistika, koja je i dalje u svome obrađivanju. Za ovdje se zadovoljimo dokazivom istinom, da su hrvatske žrtve u Kotaru slunjskom barem trostruko više od srbskih, a brojidbom žrtava iz spomenika Srbima, dobiva se obratno. Valja konstatirati, da Hrvati bivšeg Kotara Slunja - civilne i vojne žrtve nemamju spomen obilježja. Podizanje spomen obilježja Hrvatima - žrtvama II. svjetskog rata zabranjuju aktualne vlasti u Hrvatskoj. To je jedinstvena pojava u kulturnom svijetu. Primjerice, u Španjolskoj, u Escariolu nedaleko Madrida stoji spomenik poginulima i umrlima na obadvije ratne strane. U Austriji, Italiji i Njemačkoj izgrađeni su brojni spomenici fašističkim i nacističkim vojnicima, čak s onakama vojnih jedinica i mjestima borbe i pogibije u državama, gdje su ti vojnici vodili osvajalački rat. Štoviše suvremena Njemačka ima ugovore s mnogim državama, koje su dozvolile ekshumacije poginulih njemačkih vojnika iz II. svjetskog rata i stavljanje spomen obilježja.
Ovo poglavlje je posvećeno pretežno Kotaru Slunj pa valja podsjetiti, da su čak komunističke vlasti u Slunju dozvolile ekshumacije talijanskih fašističkih vojnika iza II. svjetskog rata.
Samo za poginule i umrle Hrvate pripadnike NDH vrijedi u Hrvatskoj drugčiji oblik državnog ponašanja. Hrvati u Hrvatskoj, koji su pogubljeni ili pali u borbama II. svjetskog rata ne smiju imati spomen obilježja.
Četnička ideologija i zločinačko ponašanje je fašističko i nacističko
Talijanske fašističke vojne vlasti izričito i javno su pomagale i surađivale s četnicima, a njemačke nacističke vojne vlasti su ih štitile i koristile za borbu protiv komunističkih odmetnika. Četnici su bili službeni saveznici Mussolinijevog fašizma i Hitlerovog nacizma od 1937. godine naovamo. To savezništvo je započeo tajno kralj Aleksandar Karađorđević, a stvorio ga je YU-premijer 1937. dr. Milan Stojadinnović osobno s Hitlerom i Mussolinijem. Stojadinovićev nasljednik Dragiša Cvetković je produžio suradnju s osovinom Berlin - Rim i slijedom vremena tome se je pridružio najveći četničko-fašistički vođa Dražo Mihailović i Milan Nedić.
Četnici su istovremeno zavaravali sa savezništvom Englesku jer je tamo bila jugoslavenska izbjeglička vlada i kralj Petar II. Karađorđević.
Širenjem četničkog odmetništva u Hrvatskoj već za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a napose od početka II. svjetskog rata počele su se uspostavljati jače veze između četnika u Dalmatinskoj Zagori s ravnogorskim četnicima Draže Mihailovića. Glavni ideolozi i Mihailovićevi zločinački saveznici bili su beogradski odvjetnici Dragiša Vasić i Mladen Žujović te banjalučki odvjetnik Stevan Moljević. Oni su pripremili i razradili program četničkog pokreta, kojeg su sveli na 5 sljedećih točaka:
"1) Borba za slobodu srbskog naroda pod skiptrom Nj. veličanstva kralja Petra II;
2) Uspostavljanje velike Jugoslavije, a u njoj će imati vodeću ulogu velika Srbija, etnički čista, u granicama, koje obuhvaćaju Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Srijem, Banat, Bačku kao i sve srbske krajeve nastanjene srbskim življem;
3) Uključenje u veliku Srbiju još neoslobođenog teritorija kao što su: Trst, Gorica, Istra, Koruška, Sjeverna Albanija sa Skadrom i Bugarska;
4) Čišćenje državnog teritorija od svih nenerodnih manjina i nenacionalnih elemenata;
5) Uspostavljanje zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, čišćenje Sandžaka od muslimanskog, a svih ostalih krajeva od hrvatskog življa."
Pored toga valja povesti "Otadžbinski rat" u cilju spašavanja srbstva do istrebljenja protiv Hrvata, koje poistovjećuju s ustašama.
Svoj zacrtani plan u 5 doslovce navedenih točaka četnički zločinci su sprovodili od 1941. nadalje po svim dijelovima NDH, gdje su mogli doći, a napose u miješanim krajevima središnje Hrvatske, Dalmatinskom zaleđu, napose u Kninu te diljem Herceg-Bosne. Istaknuto strašne pokolje sprovodili su četnici na Hrvatima katolicima i muslimanima u istočnoj Bosni, doslovce u Bosanskom Podrinju. Silne pokolje počinili su četnici u Višegradu, u Foči su poklali preko 20000 muslimana, u okolici Han Pijeska su priklane ljude bacali u goreće kuće.
Napose strašne zločine su radili četnici na muslimanima u Podrinju. Bodežime su ih izboli i gurali u kuće, koje su onda zapalili s još živim i izbodenim ljudima.
U Zvorniku su silivali redovnice u Katoličkom samostanu i pobacali ih u Drinu.
Najstrašniji nacifašisti za Hrvate na prostorima povijesne Hrvatske bili su srbski četnici. Oni su i danas, a vjerojatno i za budućnost trajni neprijatelji hrvatskog naroda i suverene države - Republike Hrvatske.
Hrvatski vitez Jure Francetić legendarni borac protiv četničkih zločinaca
Nakon uspostave Nezavisne države Hrvatske hrvatski emigranti Jure Francetić i Ante Vokić bili su dodijeljeni na službene dužnosti u Sarajevo.
Kad je Jure Francetić čuo za četničke pokolje na Hrvatima muslimanima i katolicima u istočnoj Bosni okupljao je dragovoljce, s kojima je krenuo u Istočnu Bosnu braniti nedužne ljude od fašističkih srbo-četnika. Uzputno od Sarajeva do Drine okupio je oko 1000 dragovoljaca i nazvao ih Crna legija po crnim odorama, koje su nosili. K Francetiću su svakodnevno pristizali hrvatski mladići - dragovoljci iz svih hrvatskih krajeva motivirani samo jednom idejom, da se bore protiv četničko-fašističkih zločinaca u istočnoj Bosni i na taj način štite od četničkih pokolja nedužan narod.
Iz Kotara slunjskog otišlo je 8. lipnja 1941. oko stotinu mladića u Francetićeve dobrovoljce. Među njima bilo je desetak mladića iz Podmelnice, dvojica braće Blašković, Slavko Magdić, Ivo Lalić, Mato Pavlešić, trojica braće Samson, Mile i Toma Skukan, Jure Sminderovac, Joso Štrk...
Većina ovih hrvatskih vojnika su poginuli ili su ih partizani poubijali u Bleiburgu i u Križnim putovima 1945. godine.
Nijedan hrvatski vojskovođa od bana Jelaćića do naših dana nije bio toliko omiljen među narodom i vojnicima kao što je bio pukovnik - krilnik HOS-a Jure Francetić. Narod u itočnoj Bosni ga je volio jer ga je spašavao od četničko-fašističkog klanja, sav hrvatski narod diljem domovine ga je poštivao radi njegove hrabrosti i častničko-vojničkih vrlina, a njegovi vojnici su ga volili jer je bio uzoran zapovjednik, pravedan prema podčinjenima i uspravan prema nadređenima.
Osim obrane Hrvata - katolika i muslimana, Francetić je štitio i Srbe. Za ovdje evo samo jedne njegove geste. Naime, iza jednog okršaja muslimana i pravoslavaca u selu Brgule više Vareša došao je Jure Francetić da ih smiri. Među obostrano nastradalima našao je Francetić jedno srbsko dijete - Svetu Gorančića iz sela Brgule i posvojio ga, da mu tako spasi život. To dijete je živjelo kod Francetićeve supruge u Zagrebu sve do 1957. i izškolovalo se. Tada ga je preko Crvenog križa pronašla i preuzela njegova majka.
Jure Francetić je bio samo vojnik - vojskovođa i hrabro se je borio protiv fašističkih -srbo-četnika, koji su bili i ostali najveći neprijatelji Hrvata i Hrvatske. To se je pokazalo u II. svjetskom ratu i napose u srbsko-četničkoj agresiji na Hrvatsku 1991. i nešto kasnije na BiH.
Njemačkim nacistima i talijanskim fašistima nije bio po volji pukovnik Jure Francetić jer se je borio protiv njihovih saveznika srbskih četnika. Evo o tome par podataka iz njegovog Životopisa, kako slijedi:
Uz domobranski pozdrav: ZA HRVATSKU - UVIJEK!
Mr.ph. Dragan Hazler, častnik HV u pričuvi
predsjednik Urv. Hrvatski domobran - Ogranak Slunj
