Sarajevski atentat 28. lipnja 1914.
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Subota, 28 Lipanj 2014 10:04
Sarajevski atentet je samo jedan u nizu brojnih zločinačkih planova u sprovedbi velikosrbske ideologije. Zato je ovdje potreban malo dulji uvod s kritičkim osvrtom na na velikosrbsku ideologiju i na hrvatsku historiografiju, koja u mnogim slučajevima nekritički prihvaća pojedinosti iz velikosrbske ideologije primjerice velikosrbska ocjena svih hrvatskih obranbenih i oslobodilačkih ratova, od kojih spomenimo samo tri:
1. Oslobođenje BiH od Turaka 1878. naziva se velikosrbskim rječnikom Okupacija BiH. Hrvatska historiografija je prihvatila tu terminologiju, iako se radi o oslobođenju BiH ili najekstremnije motreno o Reokupaciji Bosne i Hercegovine, koja joj je donijela najveći napredak u čitavoj dotadašnjoj povijesti.
2. Sarajevski atentet organiziran je izveden od Tajne srbske terorističke organizacije Crna ruka koja je službeno osnovana 10. lipnja 1910. godine iako su njeni članovi već ranije bili uključeni u terorističke operacije i politička ubojstva kao na primjer ubojstvo srpskog kralja Aleksandra Obrenovića. Glavni zapovjednik Crne Ruke je bio ujedno i glavni zapovjednik Srpske vojne obavještajne službe pukovnik Dragutin Dimitrijević Apis. Na području Bosne Crna ruka je kontrolirala organizaciju Mlada Bosna čiji članovi će izvršiti Sarajevski atentat, 28. llipnja 1914. O tome slijedom pisanja članka.
3. Ustaški pokret od Eugena Kvaternika 1871. preko Ante Pavelića (1929-1945) do Domovinskog obranbenog i osloboditeljskog rata (1991-1995/97.) Velikosrbska ideologija stavlja u isti "zločinački ustaški koš" i Hrvatska historiografija to prihvaća. Naime, Ustaškom pokretu nametnut je zločinački kriterij, a ne kriterij njegove borbe za oslobođenje i uspostavu neovisne države Hrvatske. Po tom kriteriju svi oslobodilački pokreti u svijetu su zločinački jer nijedan nije ostvario svoj cilj s bijelim, nego s krvavim rukavicama.
Ustaše od ustati protiv neke nepravde ili ustanka - ustanici ustaše je nejvrijednije što je Hrvate u povijesti održalo, odupirući se protiv svakog nametnutog zla.
Upravo zato jer su ustaše najčvršća hrvatska obrana protiv velikosrbske okupacije i genocida, Srbi su sotonizirali i demonizirali ustaše, a Hrvatske historiografija je tu sotonizaciju i demonizaciju nekritički prihvatila. Ustaše nisu osvajali ničije, nego su samo branili svoje i Hrvatski narod od dva planirana genocida: marxističko-komunističkog i Srpsko-četničkog - fašističkog.
Hrvatska historiografija smatra Načertanije početkom Velikosrbske ideologije
Sukladno kriteriju Hrvatske historiografije, ovih dana pojavila se knjiga Zvonimira Despota i Daniela Tatića pod naslovom IDEJA VELIKE SRBIJE od Ilije Garašanina do Tomislava Nikolića. Knjiga je odlična i sve je u njoj povijesno točno i poučno, ali za navedeno razdoblje.
Inače, Velikosrbska ideologija je stara, koliko i narod Srbi od latinskog "serbi = robovi, čak je i starija jer ulazi u mitologiju i njome se nadahnjuje.
Ishodište i genetika srbskog mentaliteta
Srbski mentalitet je građen na mitologiji, prema kojoj je "I Bog bio Srbin!" Ta mitologija i danas napaja Srbe pjesmom: "Nebo je plave boje i na njemu sjedi Srbin Bog".
Iz srbske mitologije su nastali i razvili se svi neizbrojivi oblici Velikosrbske ideologije kojom je zaražen ili nadahnut svaki Srbin.
Ta Velikosrbska ideologija se prenosi genetski - narodnom predajom, pojačava se, podučava i razvija napose kroz političku Srbsku pravoslavnu crkvu, kroz srbske pjesme, kroz srbsko podaništvo, koje Srbi slave kao svoj ponos, kroz srbsku literaturu i povijest, kroz nauku i umjetnost, kroz velikosrbsku politiku svih ideologija, u novije vrijeme napose kroz četnički fašizam i četnički komunizam, zatim ratovima kroz čitavu povijest do danas bez obzira na njihov naziv i savezništvo (primjerice: Bizant, Turci, Rusi, Francuzi, Talijani, Nijemci) - Srbi su u svima pa i u naprljavijim ratnim savezima i podaništvima i sluganstvom mislili i djelovali samo za svoj velikosrbski egoizam.
Iz neizbojivosti evo samo par primjera iz srbskog podaništva
Spomenimo neke kompleksne primjere iz srbskog podaništva Turcima, koje kao i Sarajevski atentat (28. lipnja 1914) pada također na 28. lipnja 1389. porazom Srba na Kosovu. Taj poraz Srbi smatraju pobjedom jer je srbski vladar knez Lazar svoju zemaljsku vladavinu zamijenio vladavinom na Nebu, gdje ionako "sjedi Srbin Bog".
Turska povijest ukazuje, da su im u svima osvajačkim ratovima podanički Srbi bili najbolji saveznici pa čak i učitelji u sprovođenju najstrašnijih ratnih zločinstava, kao na primjer nabijanje živih ljudi na ražanj i silovanja (srbski patenti, koje Srbi primjenjuju do danas). Srbi su još i danas zaljubljeni u podaništvo i janjičarstvo Turcima. Druga srbska himna slavi janjičere (delije): "Zaigrale delije usred zemlje Srbije. Sitno kolo do kola igra se do Stambola"
Treba li uopće tome komentar?!
"Mač i krst" u Srba kao "Gott mit uns!" u Nijemaca
Srbi su se borili za Turke i za sebe istovremeno mačem i krstom političko-državne Srbske pravoslavne crkve, koju su Turci priznali jer su vidjeli korist u srbskom krstu.
Evo samo jednog primjera: Dvojica rođene braće - poturčeni Srbin - janjičar Mehmed paša Sokolović ratuje mačem za Tursku, a njegov brat pećki patrijarh Makarije ratuje krstom pravoslavne crkve za Srbsko pravoslavno carstvo, u okviru Turskog carstva.
Sokolović ratuje 1563. protiv Nikole Zrinskog u Sigetu (umjesto da mu se pridruži ratom protiv Turaka) a brat Makarije pravoslavnim krstom označava Srbsko pravoslavno carstvo: Jadranskim moram do Trsta, od Trsta na Budim i Temišvar pa na jug preko Vidina do Soluna, sa srbskim pravom na Carigrad.
Dakle, ako ne ranije s ratovima tzv. cara Dušana Silnoga, onda službeni početak velikosrbske ideologije počinje polovicom 16. stoljeća s janjičarem Mehmedom Sokolovićem i partijarhom Makarijem Sokolovićem, a Načertanije je samo jedan u nizu istaknutih izdanaka Velikosrbske ideologije.
Evo samo nekoliko primjera iz primjene Velikosrbske ideologije
Ovom malo duljem uvodu prije osvrta na Sarajevski atantat, evo samo (primjerice) nekoliko čina iz Velikosrbske ideologije:
Naseljavanje Srba na nesrbske prostore i smatrenje Srbijom do zadnjeg srbskog groba; Brakovima s nesrbkinjama stvaraju se Srbi (propis Srbske pravoslavne crkve);
Jezik, od Dositeja, Vuka Stefanovića Karadžića i Đure Popovića - Daničica do Novosadskog sporazuma Hrvatski jezik ne postoji, nego samo srbski, kojega je dozvoljeno nazivati srbskohrvatski.
Kraljevina SHS i obadvije Jugoslavije su po shvaćanju Srba samo proširena Srbija;
Vidovdanski ustav (1921), 6-siječanjka diktatura, srbski službenici svuda i srbski jezik u vojski i državnim službama su čini Velikosrbske ideologije.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata raznim aktima i proglasima iz Velikosrbske ideologije vršen je genocid na nesrbima, napose na Hrvatima.
U tome je istaknut Moljevićev i Draže Mihailovićev fašističko-četnički plan o totalnom uništenju Hrvata ubijanjem progonom i denecionalizacijom pa proglašenje Srbijom svih prostora ("bivše") Hrvatske.
U komunističkoj Jugoslaviji (lažno nazivanom "socijalističkom"!) Srbija se je širila na hrvatski teritorij i sprovođeno je bezbroj čina iz Velikosrbske ideologije s krunom u tzv. Memorandumu SANU i srbskim okupacijskim i genocidnim ratom na Hrvatsku (i BiH), kojeg naivna Hrvatska historiografija naziva Domovinskim ratom i time rehabilitira zločinačku Srbiju od odgovornosti za Srpski okupacijski i genocidni rat.
Najistaknutiji sprovoditelji Velikosrbske ideologije bili su u povijesti do danas:
Rastko Nemanjić, samoproglađeni Sveti Sava, Car Dušan "silni", Patrijarh Makarije, Ilija Garašanin, Dositej Obradović, Vuk Stefanović Karadžić, Jovan Cvijić, Đuro Popović-Daničić, Nikola Stojanović, Nikola Pašić, Vaso Čubrilović, Aleksandar Karađorđević, Milan Stojadinović, Stevan Moljević, Dražo Mihailović, Aleksandar Ranković, Bora Crnčević, Dobrica Ćosić, Vuk Drašković, Slobodan Milošević, Vojislav Šešelj, Ratko Mladić, Milan Babić, Savo Štrbac, Milorad Pupovac, Tomislav Nikolić... te od nesrba najveći slugani velikosrpske ideoloje su: Vesna Teršelič, Zoran Pusić, Stjepan Mesić, Zoran Milanović, Vesna Pusić i Ivo Josipović...
U bezbrojne čine Velikosrbske ideologije spada Sarajevski atentat
Motreno kroz posljedice za čitavo čovječanstvo Sarajevski atentat je bio povod i uzrok za najveće zločinstvo u poznatoj povijesti ljudskog roda. Srbija nije bila kažnjena za Sarajevski atentat, nego nagrađena u svima oblicima, napose povećenjem teritorija. Spomenimo samo Hrvatsko-ugarsko Podunavlje i Hrvatski Srijem do Zemuna, koje je Srbija kao tzv. Vojvodinu prisvojila sebi. Dodajmo odmah, da bi pojačala srbstvo Vojvodine Srbija je poubijala i prognala oko 600.000 Nijemaca, oko 200.000 Mađara i približno toliko Hrvata iz bivšeg Hrvatskog Srijema i Bačke.
Sarajevski atentat je srbski service zapadnim ratnohuškačima, koji su Srbiji nudili Bosnu i Hercegovinu, da bi na taj način izazvali u rat Austrougarsku i Njemačku. Srbija je poznata kao service za izazvanje i vođenje ratova za druge (za Turke, Ruse, Engleze, Francuze, Talijane, Nijemce...) iz čega je i ona dobila svoj udio, okupacijom i kražom prostora od Hrvata i drugih susjeda...
Od Sarajevskog atentata do pokolja Bošnjaka u Srebrenici, Srbija je uvijek bila nagrađivana. Za genocide u BiH nagrađena je s pola BiH (Republika Srbska), a za genocid u Vukovaru nagragena je lijevim dijelom Hrvatskog podunavlja (sramni Erdtski sporazum uz dodatnu aboliciju i amnestiju srbskim ratnim zločincima. Takav akt pomilovanja zločinaca ne pozna povijest pravnih država.
U obadvije velikosrbske Jugoslavije Sarajevski atentat je istaknuto slavljen. O njemu su pisane slavopojne knjige, u školama mu je posvećivana pažnja i snimljeno je o njemu nekoliko filmova (Hadžić).
Slijedi dio priloga iz Wikipedije uz kritički osvrt na početku i na kraju
Umjesto svih drugih povijesnih izvora o Sarajevskom atentatu, namjerno se objavljuje glavni dio priloga iz Wikipedije, da se vidi jedan (moglo bi se reći) blagi jedva kritički odnos prema atentatu, koji je dao povod za najveća zločinstva u povijesti ljudskog roda. Samo ću spomenuti bez detaljiranja.
Iz Sarajevskog atentata rođen je Prvi svjetski rat (1914-1918), Komunistička revolucija 1917. s trajanjem do 1989. u osjetnim tragovima do danas, Drugi svjetski rat (1938-1945). Spomenuti ratovi i revolucije nikle su iz Sarajevskog atentata i platilo ih je čovječanstvo s oko 150 milijuna ljudskih života, sa strašnim patnjama preživjelih i s neizbrojivim uništavanjima svih dobara...
"Sarajevski atentat poslužio je kao povod za izbijanje Prvog svjetskog rata. Naime, Gavrilo Princip, član tajne organizacije "Mlada Bosna" koja je imala za cilj putem buna, ustanaka i oružanih atentata zbaciti austrougarsku vlast u Bosni i Hercegovini, izvršio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika i nadvojvodu - Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, 28. lipnja 1914.
Prvobitni uzroci za planiranje i izvođenje Sarajevskog atentata leže još u godini 1878., točnije u odlukama donešenim na Berlinskom kongresu kada Austro-Ugarska dobiva pravo okupirati Bosnu i Hercegovinu na trideset godina protivno vanjskopolitičkim interesima Srbije i Crne Gore koji su htjeli zajedno anektirati tada Tursku pokrajinu. Formalno Bosna i Hercegovina je i dalje ostala Turska pokrajina, ali sada pod vojnom kontrolom Austro-Ugarske. Jedina potencijalna odšteta za očekivano teritorijalno širenje Srbiji na štetu Bugarske postaje međunarodno priznanje nezavisnosti i pripojeno područje grada Niša i njegove pokrajine.
Bez obzira na situaciju u Bosni sada i službeno nezavisna Srbija se počinje u vanjskopolitičkim poslovima oslanjati na Beč i pokušaje teritorijalnog širenja na istočni Balkan. Srpska katastrofa u agresivnom ratu protiv Bugarske 1885-86 nije završila okupacijom i aneksijom Srbije samo zbog intervencije Austro-Ugarske, koja tada spašava srpsku nezavisnost. Prijateljski odnosi između Beograda i Beča će trajati sve do završetka vladavine Obrenovića.
Državnim udarom u Srbiji i dolaskom na vlast bivšeg podaničkog francuskog časnika Petra I. Karađorđevića 1903. godine politički ciljevi se počinju mijenjati i jedan od najvažnijih ciljeva postaje "oslobađanje porobljene srpske braće u Austro-Ugarskoj".
Vanjskopolitički oslonac za tu politiku se našao u novim prijateljskim, savezničkim odnosima s Rusijom i Francuskom, dok zahlađenje s Austro-Ugarskom dovodi do carinskog rata između 1906.-1911, a aneksija Bosne i Harcegovine 1908. godine dovodi gotovo do pravog rata. Pobjeda Srbije u Balkanskim ratovima (1912 i 1913) i njeno priključenje Kosova i Makedonije, ne sputava ambicije o "oslobađanju" porobljene braće u zapadnim srpskim zemljama koja neprestano jača.
Iz te sulude i pohlepne velikosrpske politike dolazi do poznatog Sarajevskog atentata, izvedenog od Srbina Gavrila Principa na prijestonasljednika Franju Ferdinanda, 28. lipnja 1914.
Taj atentat bio je povod za Prvi svjetski rat, koji je započeo 7. srpnja 1914. napadom Austro-Ugarske na Srbiju, koja se nije htjela niti ispričati za zločinački atentat.
S druge strane u Balkanskim područjima Austro-Ugarske dolazi do jačanja ideje o stvaranju južnoslavenske državne zajednice u kojoj prava Srba, Hrvata i Slovenaca neće biti ugnjetavana od strane Njemaca i Mađara.
To nezadovoljstvo Slavena je početkom dvadesetog stoljeća postalo očito i mlađoj generaciji državnih službenika u Beču čiji glavni predstavnik postaje prijestolonasljednik Franjo Ferdinand koji počinje zagovarati reformu dvojne Austrijsko-Mađarske unije u trojnu Austrijsko-Mađarsko-Slavensku uniju. Ta ideja je odbojna Mađarskim političarima koji bi tom reformom izgubili izlazak na more, ali ona je bila više nego odbojna Kraljevini Srbiji čiji premijer Nikola Pašić će kasnije izjaviti da se jedini put u životu uplašio kada je čuo za tu Ferdinandovu ideju
Gavrilo Princip ubija austro-ugarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu ženu Sofiju.
Početak Prvog svjetskog rata
Situacija za Austro-Ugarsku nakon atentata je bila prilično jednostavna. Prijestolonasljednik je bio ubijen od strane pripadnika udruženja Mlada Bosna koji su bili obučavani i naoružani u Beogradu. Također Austro-Ugarska policija je našla dokument o organizaciji atentara potpisan od Nikole Pašića 5. lipnja 1914 (23 dana prije atentata) u kojem je napisan i nadimak jednog od atentatora. Srbija će 1917 godine izvesti pred sud sada nepoželjnog Dragutin Dimitrijević Apisa zbog zločina nevezanih s ovim Sarajevskim atentatom i on će tada priznati da ga je organizirao u svojstvu "Glavnog zapovjednika Srpske vojne tajne službe". Na kraju zbog drugih zločina koje nije ni počinio Apis je 1917 osuđen i strijeljan. Vrhovni sud Srbije će ga 1953. godine proglasiti nevinim za zločine zbog kojih je 1917 pogubljen!
Austro-Ugarska će nakon zvršetke preliminarne istrage atentat uputiti takozvani Srpanjski ultimatum Srbiji koji će na početku Srbija više manje prihvatiti, da bi ga nakon dobijene podrške od Rusije potom odbila. S druge strane bez obzira na dokaze koji povezuju Srbiju s ubojstvom Franje Ferdinanda, Austro-Ugarski car Franjo Josip se žestoko protivio objavi rata. Bez obzira na narodnu želju za osvetom, vlastito ministarstvo vanjskih poslova (u liku ministra grofa Leopolda Bertholda), zapovjedništvo vojske koje zahtjeva rat od 1913 (nakon Balkanskih ratova) i punu podršku Njemačke on je odbijao potpisati objavu rata. U tom trenutku najveće moguće napetosti dio srpskih vojnika se "greškom" iskrcao na Austro-Ugarskoj obali na što su tamošnji vojnici pucali u zrak. To je bio završni "mirnodopski" akt krize stvorene atentatom u Sarajevu i Austro-Ugarska 28. srpnja 1914 objavljuje rat Srbiji. Navodne riječi Franje Josipa nakon potpisivanja mobilizacije su bile: "Ja sam sve uradio najbolje što sam mogao, ali sada je sve gotovo".Ubrzo potom Rusija objavljuje rat Austro-Ugarskoj, a Njemačka Rusiji i Francuskoj s čime počinje Prvi svjetski rat 7. srpnja 1914.
Zaključno
Srbija je za Sarajevski atentat nagrađena Kraljevinom SHS, odnosno kraljevskom i iza Drugog svjetskog rata komunističkom Jugoslavijom, koje su bile proširena Velika Srbija.
Valja pripomenuti da je Srbija nagrađivana i za sve druge svoje zločinačke čine, čak od Turaka.
Iza Balkanskih ratova nagrađena je bugarskim teritorijem (Makedonija, Niš, Bosiljgrad...). Već je naprijed spomenuto, da je za okupacijski i genocidni rat na Hrvatsku i na BiH, Srbija je nagrađenea lijevim Hrvatskim Podunavljem (ade, meriandri, kopno i tok Dunava - oko 1000km/2), a za genocid u BiH nagrađena je s polovicom BiH (Republika Srbska).
Slijedi i daljnja nagrada genocidnoj Srbiji. Europska Unija je prva čestitala izbor fašističkočetničkom vojvodi Tomislavu Nikoliću za predsjednika Srbije, budućem vladaru Regiona, u kojem će Hrvatska opet postati sluškinja Beogradu i dodatno Brüsselu.
Predsjednik RH Josipović se sprema za bratski zagrljaj s četničkim vojvodom
Uskoro se možemo "radovati" odlazku predsjednika RH Ive Josipovića u podanički zagrljaj četničćkofašističkom vojvodi Tomislavu Nikoliću jer to traži od njega Uuropska Unija.
U Srbiji ima zasada 8 (osam) spomenika fašistčko-četničkom vođi - ratnom zločincu Draži Mihailoviću. Josipović treba ponijeti 8 vijenaca za Dražu ili će ih u Srbiji kupiti jeftinije.
Dragan Hazler - u službi Hrvatskoj
Basel, 28. lipnja 2012. - Na obljetnički dan Sarajevskog atentata, 28. lipnja 1914.
Pozor!
Ovaj osobni i kompilirani članak nije objavljivan pa ga se sada, u znak 100-te obljetnice Sarajevskog atentata i 100-te obljetnice početka Prvog svjetskog rata, nepromijenjenoga daje u javnost.
Dragan Hazler
Basel, 27/28. lipnja 2014.
