30. travanj 1671. smak Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Srijeda, 30 Travanj 2014 17:02
Ovaj naslov ne će biti svrha samom sebi, nego i povod za ukazati na brojne hrvatske povijesne pogreške, iz kojih nismo baš ništa naučili, nego smo ih skupo plaćali. U živućem vremenu počinili smo brojne pogreške, od kojih izdvajam samo šest pogreška, uže ili šire srodnih kao što je bio Cetinski sabor (1527), koji nas je odveo na panj za glavosječe (1671).
Dodajem samo jednu misao: Cetinski sabor je s hrvatske strane očekivao Habsburšku pomoć u obrani od Turaka i pridruženog balkanskog smeća, a ti isti Habsburzi su zabranjivali Hrvatima obranu protiv Osmanlija. Nije li današnji "Dayton" repriza "Cetina"?!
Evo podjetnika na suvremene pogreške hrvatske politike
1. Abolicijom i amnestijom oslobodili smo zločinačke Srbe i Srbiju od svake odgovornosti za sva zločinstva, a sudimo Hrvatima za žrtve počinjene u obrani od genocidnih Srba.
2. Podpisali smo Dayton, kojim su genocidni Srbi nagrađeni državom Republikom Srpskom.
3. Stvorili smo "Region" temeljnicu za obnovu velikosrbske Jugoslavije pod drugim imenom.
4. Ušli smo u NATO, u kojem plaćamo hrvatske vojnike da bi služili Americi i tko zna kome.
5. Na koljenima smo molili ulazak u Europsku Uniju i pružali vrat da nam nabije novi jaram, pod kojim ćemo izdahnuti kao narod i sahraniti državu, koja bi terebala biti Hrvatska.
6. Erdutskim sporazumom Hrvatska je omogućila "demokratsko opredjeljenje", prema kojemu srpska nacionalna manjina javno sprovodi sve oblike separacija i može dovesti do "Ukrajinskog sindroma".
Zrinski i Frankopani su najznačajnija stara hrvatska plemstva
Hrvatski povjesničari i pisci ističu i pisatelj ovog dokumentarnog priloga ih slijedi u svojim mislima da u Hrvatskoj među velikaškim ili plemićkim porodicama nema većih niti ravnih, koje su odigrale tako zamašne uloge i stekle tolike zasluge za hrvatski narod do 1671. godine kao što su bili Zrinski i Frankopani. Ne samo kao junaci i vojskovođe svjetskog glasa zaslužni za obranu Hrvatske i Europe od osmanlija i balkanskih srbskih barbara, nego i kao kulturni djelatnici te veliki domoljubi zadužili su oni za sve vjekove svojim nadasve korisnim i plodonosnim djelovanjem i uzornim ponašanjem hrvatski narod. Te dvije slavne hrvatske porodice dale su Hrvatskoj dvanaest banova, od kojih su neki vladali Hrvatskom malne kao kraljevi (Šubići).
Dva primjera iz serije hrvatskih povijesnih promašaja i katastrofalnih pogrešaka
Kako su austrijski i europski Habsburzi bili zahvalni Zrinskima i Frankopanima za izbor Habsburga 1527. na Cetinskom saboru hrvatskih velikaša, koji su ih doveli na vlast i za obranu Europe pokazuje, uz ostalo:
1. Podlo smaknuće Nikole Zrinskog "u lovu" jer je nanio strašan poraz Turcima u Osijeku...
2. Glavosječa brata mu Petra Zrinskoga i rođaka Frana Krste Frankopana u Wiener Neustadtu 30. travnja 1671. godine jer su se usudili boriti protiv Turaka i tražili su povrat "Hrvatskih pravica", utvrđenih zaključcima Cetina...
Prije neposrednog osvrta na tragediju Zrinko-Frankopansku, valja istaknuti da Hrvati nisu ništa naučili iz ove tragedije 1671. niti iz tragedija prije nje, primjerice "Pacta conventa" niti iz lakomislenih upada u držanopolitičke klopke poput:
- Povratka u savez s Mađarima nakom turskog izgona iz Mađarske, Slavonije i Like (Eugen Savojski, Luka Ibrišimović i Marko Mesić, koncem 17. stoljeća).
- Niti iz tzv. Austro-Ugarske i Hrvatsko-Ugarske nagodbe (1868).
- Niti nas je povijest naučila da ne idemo "kao guske u maglu" u tzv. ujedinjenje sa Srbijom (1. prosinca 1918).
- Najužasnije, što smo u čitavoj povijesti učinili je bilo 1941. godine. Umjesto da smo u nametnutom nam Drugom svjetskom ratu vodili politiku spašavanja, što se spasiti može u ratnoj državi NDH i nakon rata obnoviti je i izgraditi po mjeri čovjeka, hrvatski komunisti su se udružili sa srbskim fašističkim četnicima i komunistima u rušenju ratne Nezavisne Države Hrvatske i u svevrstnom genocidu, otuđenju prostora i pljački svekolike hrvatske imovine.
- Niti iz ove najveće i najpogubnije tragedije hrvatskog naroda u čitavoj povijesti nismo ništa naučili. To nam jasnom slikom pokazuje stanje i političko ponašanje u Hrvatskoj, koja je na nizbrdici u nestanak. To je natuknički spomenuto u uvodnih 6 točaka naših za: "Mea culpa!"
Ovaj "podsjetnik" na naše povijesne i suvremene pogreške sam iznio u ovom uvodu sa željom i nadom, da Hrvatski narod počne misliti o sebi, da se spasi u ovome brodolomu, kojeg smo si isto sami izabrali ulazeci u "Region" (novo bratstvo i jedinstvo), u NATO (da bismo bili suvremeno topovsko meso služeći Americi, uz naše plaćanje) i u klopku Europske Unije, koja nam je "pomogla" uništiti gospodarstvo (poljodjelsko, pomorsko, industrijsko...), zadužiti se za kupovanje EU-luksusarija i za bogaćenje političkih lopova...
Tragedija Zrinskog i Frankopana vezana je uz grad Karlovac
Valja ovdje podsjetiti na podrijetlo Zrinskih iz jednog od najstarijih 12 hrvatskih plemena Šubića. Po svome gradu Zrinu podno Zrinske gore u Banovini prozvali su se Zrinski. Njihovi posjedi prostirali su se od Jadrana do Drave i prelazili su na prostor u Mađarsku.
Frankopani su iskonski knezovi Krčki, odkuda su se proširili uglavnom na prostor Središnje Hrvatske i na dio današnje BiH. Tijekom povijesti kroz rodbinske odnose s talijanskim plemstvom usvojili su prezime Frankopani.
Uz predpostavku, da odrasle Hrvatice i Hrvati znadu dosta o rodoslovljima Zrinskih i Frankopana, a djeca će učiti u školi prelazim (uglavnom) na vrijeme i događaje, koji su odveli Petra Zrinskoga i Frana Krstu Frankopana na glavosječu u Wiener Neustadtu 30. travnja 1671. godine.
Uloga Habsburgovaca u Karlovcu za glavosječu u Wiener Neustadtu
Nadvojvoda Karlo (Habsburg) kupio je zemljište na kojemu stoji grad Karlovac sa Dubovcem od knezova Đure i Nikole Zrinskih za svotu od 4000 ugarskih forinti i sklopljen je kupoprodajni ugovor 7. ožujka 1582. u nazočnosti namjestnika ugarskog palatina i glasovitog ugarskog povjesničara, plemića Nikole Istvanffya. Spomenuta svota nije bila nikada u cijelosti isplaćena po austrijskom vojnom eraru porodici Zrinski. Time su naše slavne velikaške porodice Zrinskih i Frankopana došle u izravnu vezu s tvrđom i gradom Karlovcem.
Kad je car i kralj Leopold I. (1657.-1669.) stupio na prijestolje u Wien-u (mađarski u Beču - naime - mi smo dosta srditi, kad drugi nazivaju Zagreb - Agram, a dozvolimo si nepristojnost nazivati staru "latinsku" Vienu, njemački Wien, mađarskim imenom Beč.) nastupili su novi teški dani i u životu ovih naših znamenitih obitelji.
Već u doba karlovačkog generala grofa Herbarda Auersperga (od god. 1652.-1669.) nastale su prave svađe sa Zrinskima u Karlovcu, gdje je grof Petar Zrinski, sin Jurja IV. Zrinskog, a praunuk sigetskog junaka Nikole Zrinskoga, bio vicegeneralom i zamjenikom grofa Auersperga. Petar Zrinski htjeo je uz pomoć Venecije poći u odlučni rat protiv Turaka, što mu je međutim Wien, a time i general Auersperg uskratio.
Međutim je Petar Zrinski porazio Turke u Lici, a kako je grof Auersperg sebe dao slaviti kao pobjednika, došlo je do težih svađa između njih, pa je Auersperg nastojao ocrniti Petra Zrinskoga kod kneza Lobkovica, moćnog ministra kod cara i kralja Leopolda I. - Habsburga, pače je tražio da se Zrinskoga svrgne.
Unatoč tih i drugih objeda stranih oficira (ne častnika jer je častnik samo za Hrvate! D.H.) na Hrvatskoj vojnoj granici protiv Zrinskoga, ipak Petar Zrinski postade hrvatskim banom, što je još više izazvalo zavidnost austrijskog grofa Auersperga, koji je u Wien-u zatražio da se oduzme Petru Zrinskome zapovjedništvo na Hrvatskoj vojnoj granici pošto bi time imao preveliku moć u svojim rukama.
Sve te svađe, koje se mogu smatrati jednim od prvih uzroka kasnije urote Zrinskog i Frankopana protiv Wien-a i cara - kralja Leopolda I. prekinula je smrt Herbarda Auersperga 1669. godine.
Generala Auersperga naslijedio je ljuti protivnik Hrvata grof Johann Joseph - Ivan Josip Herberstein. Imenovanje Herbersteina velikim generalom i zapovjednikom Hrvatske vojne granice sa sjedištem u Karlovcu došlo je baš u najnezgodnije vrijeme.
Njegovim imenovanjem nisu bili uvrijeđeni samo Hrvati, koji su opet morali gledati tuđinca na tome važnom položaju, umjesto Hrvata, nego je to imenovanje silno uvrijedilo hrvatskoga bana grofa Petra Zrinskoga, koji je zatražio da bude imenovan na tome važnom mjestu. Sporovi između Petra grofa Zrinskog i generala Herbersteina sve su se više zaoštravali, pogotovo, gdje se je oholi i prkosni Herberstein počeo miješati u zemaljske poslove i po svojim vojnicima počinio mnoge štete po imanjima Zrinskog.
Sve su te neprilike ubrzale pripreme za zavjeru Petra Zrinskog i šurjaka mu Franje Krste markeza Frankopana, koji su svakom prilikom odlučno štitili prava hrvatskog kraljevstva, a i svoje interese te naslijeđeni veliki ugled njihovih porodica.
Na tvrđu Karlovac i njezinu vojničku posadu napose su pazili urotnici, pa kad je Franjo Krsto Frankopan boraveći zimi god. 1670. na svojemu dvoru u Novigradu kraj Karlovca vršio obsežne pripreme za ustanak, prateći budno sve događaje u Karlovcu, Herberstein je po svojim uhodama doznao za te pripreme i javljao o njima teklićima u Graz i u Wien.
Franjo Krsto Frankopan je polagao mnogo nade na svoje prijatelje među hrvatskim častnicima u Karlovcu, uvjeren da će se oni pridružiti ustanku.
Istovremeno je Petar Zrinski putem svoga kapetana Bukovačkog vodio pregovore sa sultanom zbog pomoći kod ustanka, uz pregovore, koje je vodio s francuskom kraljem Ljudevitom XIV. putem njegovog poslanika Gemonville-a u Wienu.
Kad se je dne 7. ožujka 1670. Bukovački vratio iz Turske s povoljnim vijestima od sultana doznao je za to Fran Krsto Frankopan, koji odmah pun radosti piše iz Novigrada kraj Karlovca svome kapetanu Čolniću u pokupsko Sredičko zanimljivo pismo slijedećeg sadržaja:
"Lipo i drago pozdravljenje moj kapitan knez Čolnić!
Hvala budi gospodinu Bogu, da naši ljudi s dobrim opravkom došli jesu (naime kapet. Bukovački). Prijel sam od glavara (t.j. Bana Petra Zrinskog) list da taki tamo (u Čakovcu) šetujem, da volje imamo insurgonat. Zato dnevom i noćju tamo budem potezal, da s tim prvlje početak učinimo. Ja sam zavsima (sasvim) spraven skupa i z mojimi i komaj čekam, da naše kape s čalmami pomešamo, a tako mi Boga, da krilaki budu frkati po zraku. Vu oveh krajeh vse znaju za prišastje Bukovačkoga i od straha ne znaju, kamo se postaviti. OVU NOĆ JESU ODPRAVILI Z KARLOVCA KURERA VU GRADEC (GRAZ) TER POTRIBUJU NA POMOĆ REGIMENTE, ALI NI (NJIH) NI (NIJE) ODKUDA VAZETI! MEDTEM TOGA DOJDEMO IM NA VRAT. MENI SE GROZE, ALI NE SMIDU POPAST I DANAS MIMO KARLOVCA HOĆU PROJETI SAMO DESET ZA HRBTOM. IMAM NJIH 300 DOBRO NAORUŽANIH S KOJIMI NE BOJIM SE KARLOVAČKIH ŽABAROV, AR VREDI LJUDI TI MI ZABAVITI NE HTE, KRAMARI PAKO I CIFRAKI NE HTE SMITI I POKAZATI SE. Ovog puta hoćemo dokonjati, kako i kada imamo vdariti, i ako potribno bude, , hoću i sam do paše bosanskoga pojti za bolje govorit i utvrdit dugovanje našem početku. Ufam se u Boga, da nam na dobro hoće izajti, listor da taki od prvice po glavi udarimo našim suprotivnikom, ni časa ne damo da se plundraši (strani oficiri) sprave. Ako me bude glavar hotel posluhnuti, na moju veru, , dobro bude i na se hoću vse breme vzeti, ar znam, kako i skim putem bude potribno z Nimci baratati. Bil bi iz srca rad se s kapitanom zastati, ali budući takove ordinacije, dobro je učinil, da se je zavrnul. Ne dvojim, da vaša milost jeste okilno govorili i oznanili od strane moje vernost i službu čestitome caru (t.j. turskom sultanu) i kako marljivo i tvrdo obdrživam naše dokonjanje i da stanovito pomaknuti ne ću, niti drugom odmaknuti. Zasada ne znam drugo vašoj milosti obznaniti doklam z glavarom dogovora ne učinimo, nego Bog našu milost zdravo drži i vam priatel i rad služiti jesam." (Preuzeto iz: Franjo Deak, GRAD KARLOVAC u vjekovnoj borbi Hrvata za slobodu i nezavisnost, M C M X L III - Karlovac - 1943).
Ovo pismo došlo je u ruke karlovačkog generala Herbersteina, koji ga je u Wien poslao. Carski rezident u Carigradu Casanova doznao je po svojem uhodi Panajottu za te dogovore Zrinskog sa sultanom i to javio po svojem tekliću Schoenbergeru već 15. I. 1670. u Wien caru.
Franjo Krsto Frankopan odputovao je 12. III. 1670. u Međimurje, da se tamo sa Zrinskim u Čakovcu dogovori glede daljnjih koraka u provedbi ustanka i borbe za oslobođenje Hrvatske. Frankopan je dne 24. ožujka otvorio Sabor u Zagrebu i duljim govorom punim plamenih rieči nastojao pobuditi zanimanje nazočnih staleža za njihove osnove oko oslobođenja domovine.
General grof Herberstein doznao je u Karlovcu za djelovanje Frankopanovo, a i za kapetana Bukovačkog, te pođe s vojskom od nekoliko tisuća vojnika protiv Frankopana put Turopolja.
Frankopan se je međutim povukao sa svojim ljudima u Čakovec. Tamo se je u okolici počela sve više skupljati carska vojska pod generalom Spankauom, te su Zrinski i Frankopan konačno odlučili po cerevom pozivu da pođu dne 13. travnja u noći iz Čakovca preko Ugarske u Wien, da se tamo opravdaju pred carem, pouzdavajući se u sprovodni list carev i zadanu častnu rieč, da im se ne će ništa dogoditi.
Sve je dakako bilo namješteno, da domame Zrinskog i Frankopana u Wien.
Nakon dugotrajnog procesa, u kojem im je izrečena smrtna kazna, budu Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan 30. travnja 1671. pogubljeni u Wiener-Neustadtu, a s njima i neki drugi urotnici.
Ovako su morali poginuti ovi veliki ljudi - junaci i heroji, koji su se borili za slobodu i nezavisnost hrvatskog naroda!
Još prije procesa protiv hrvatskih velikaša i njihove osude, udario je 7. travnja 1670. karlovački general Herberstein vojskom na njihove dvorove te ih opljačkao i spalio. Hrvatska nacionalna imovina s kulturnim i umjetničkim vrijednostima je u Austriji i ova nam ne vraća naše...
Zaključak s ukazom na hrvatsku suvremenost:
Ovo zlo sa Zrinskima i Frankopanima uslijedilo je zloporabom svrhe Cetinskog sabora od 1. I. 1527. s našom lakovjernošću tuđincima. Komemoriramo ga sa suzama u očima, umjesto s razboritošću, da nam se nikada više ne ponovi.
Nismo čak niti zahvalni Franu Krsti Frankopanu i banu Petru Zrinskome. U nijednom našem gradu nemaju spomenike niti nazive trgova, parkova i ulica svojim imenom.
Već je naprijed napisano, da Hrvatska nije ništa naučila iz brojnih lakovjernih sporazuma s tuđincima. Zato nam je čitava povijest popraćena stratištma, mučilištima, pljačkom, gubitcima nacionalnog prostora i progomom ili bježanijom Hrvatskog naroda u dijasporu. Mi nazivamo taj status Hrvata u dijaspori - iseljeništvo, iako nema iseljenika, nego sve prognanici, bjegunci radi spašavanja golog života i prisiljeni kruhoborci (makedonski: pečalbari).
Najveće tragedije svih oblika, pogodile su Hrvatski narod, kad je prekoračio prag tuđinstva i stupio u državu, koju je smatrao svojom. To je bilo 1918. godine, 1941. godine i 1991. godine.
Loše stanje uvjetovano vlašću "naših političara" nam je dobro poznato jer ga kao teret nosimo na vlastitom biću i mazohistički trpimo.
Zabrinjavajuće je u suvremenoj tragediji Hrvatskog naroda, da svojim tlačiteljima daje visoke ocjene i bira ih ponavljanjem u sve slojeve, svih vlasti. Hrvatska tone u nizbrdici svoga nestanka, a razni Mesići, Josipovići i drugi "...ići" i "...ićke" dobivaju od mazohističkog hrvatskog naroda najviše ocjene.
U koga još može vjerovati zdrava hrvatska manjina:
U političare - NE!
U vjersku hierarhiju - NE!
U mazohistički porobljeni hrvatski narod - NE!
U Bodlerovski - u oblake, koji teku - NE!
Nego:
Narode hrvatski, probudi se!
Ujedinimo se svi Hrvati iz domovine Hrvata i iz dijaspore na tlu našemu - hrvatskome! Uzmimo svoju sudbinu u svoje ruke, spasimo se!
Mućnimo glavom i počnimo misliti: na sebe i za sebe!
Pljunimo u šake i počnimo raditi na svojoj zemlji: za sebe!
Ne birajmo NIJEDNOG političara iz svih vlasti - dodašnjih lopova, kradljivaca i komunističko-četničkih nametljivaca, koji su Hrvatsku sveli na prosjački štap i Hrvate na robovsko poniženje.
Bacimo ih u ropotarnicu zaborava i s njima sve tuđe jarmove i lažna obećanja.
Postanimo i budimo SVOJI NA SVOME, uvijek za DOM I DOMOVINU HRVATSKU - SPREMNI!
Mr.sc. Dragan Hazler - hrvatski djelatnik
Basel, 29. travnja 2014.
Uz obljetnički dan tragedije hrvatskog naroda kroz smaknuće Zrinskog i Frankopana: 30. travnja 1671. - 30. travnja 2014.
Neka je Zrinskima i Frankopanima, i svima Hrvatima palim za svoju domovinu - državu Hrvatsku vječna slava, a svima živućim Hrvatima trajna opomena za oprez u ulazak u savezništvo sa svima susjedima, napose sa Srbima. D.H.
