Tragedia nostra croatica
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Petak, 24 Kolovoz 2012 14:50
Mali podsjetnik uz 30 travnja 1671. godine te malo unatrag i unaprijed. Iza Splitskog sabora 928. gubi se svaki trag prvome hrvatskom kralju Tomislavu i hrvatskome biskupu Grguru Ninskome jer je branio pravo Hrvatskog jezika u bogoslavlju.
Smrt najvećeg hrvatskog kralja Zvonimira 1089. godine i danas se tumači na barem dva načina, o kojima nije poželjno previše glasno govoriti.
Posljednjem hrvatskom kralju Petru smo sve pobrkali, lokacijom, koja je i nije u Gvozdu, a prezime mu je bilo Svačić, odnedavno Snačić. Historia nostra croatica nas uči, da je pao 1097. godine u borbi protiv Mađara, ali nas ovi nisu pobijedili pa dolazi 1102. do sporazuma Pacta conventa. Historia europeica navodi, da je to bio sukob s Prvom križarskom vojnom, u kojoj je bilo dosta Mađara pa je Sv. otac ondašnji nagradio Mađarsku, poklonivši joj Hrvatsku.
Pojavom turskih osvajača Hrvatska se krvlju brani i milošću svetog Rima biva proglašena Zidom kršćanstva, a iz toga "Zida" nije nitko, baš nitko službeno proglašen mučenikom ili svetim. Zašto su pali brojni Zrinski i podjednako brojni Frankopani, Petar Berislavić, Petar Kružić, Toma Bakač i njima slični Hrvati iz Zida kršćansta, a nijedan proglašen mučenikom ili svetim
Što tek reći za sigetskog junaka Nikolu Zrinskoga, kojega prati ista sudbina svih iz njegove loze, donedavno u vrijeme komunističkog raja bio je zabranjivan u Hrvatskom narodnom kazalištu, a i sada se zabranjuje dio pozdrava "Za dom!" izveden iz melodije u kojoj se završno pjeva "U boj za dom... za domovinu mrijeti, kolika je slast!"
Još strašnija sudbina je Petra Zrinskoga i Franje Krste Frankopana, koji htjedoše malo više slobode za Hrvatsku u kompliciranim sustavima "s" (čitaj pod!) Mađarskom, Venecijom, Austrijom i Svetim rimskim carstvom germanskim i dodatno turskim. Za nagradu, što su i oni branili Europu u "Zidu kršćanstva", odrubiše im glave u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. Do pada Bečke carevine 1918. nije se smjelo niti spominjati ove hrvatske junake, koji još do danas nisu službeno proglašeni mučenicima. Prilažem, vrlo dirljivo:
Oproštajno pismo Petra Zrinskog Ani Katarini Zrinskoj
Oproštajno pismo napisano supruzi Ani Katarini Zrinskoj dan prije autorovog smaknuća.
Moje drago serce. Nimaj se žalostiti zverhu ovoga moga pisma niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikaj še naukupe tvojemu Bratcu. Danas (s)mo mi jedan od drugoga serčeno prošćenje vzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči ako sam te u čem zbantuval aliti se u čem zameril (koje ja dobro znam) oprosti mi. Budi bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsamogućega koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće miluvati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupa pred njegovem svetem thronušem u dike vekovečne sastanemo. Veće ništar ne znam ti pisati, niti za sina za druga do končanja našega siromaštva. Ja sam vse na Božju volju ostavil. Ti se ništar ne žalosti ar je to tak moralo biti. U novom Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kćerju Auroru Veroniku blagoslovi. Groff Zrini Petar
Nije se stanje, poimanje niti priznavanje Hrvatima za domovinsku zaslugu vrjednovalo ni poslije smaknuća u Bečkom Novom Mjestu.
U ovom malom podsjetniku spomenut ću samo nekolicinu zaslužnika, koji ne uživaju dostojna priznanja za svoje djelo ili žrtvu u plemenitom djelu za Hrvatski narod: Luka Ibrišimović, Marko Mesić, Josip Jelačić, Eugen Kvaternik, Jure Francetić i svi poginuli za domovinu Hrvatsku braneći ju hrabro od srbske genocidne, silovateljske, pljačkaške i feritističke okupacije.
Wienerneustadt zamijenio je Den Haag
Umjesto Bečkog Novog mjesta i osude Petra Zrinskoga i Franje Krste Frankopana, danas imamo još strašniji sud u Den Haagu, koji drakonski sudi najboljim hrvatskim braniteljima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, a tzv. Hrvatsko pravosuđe u Hrvatskoj sudi Hrvatskim braniteljima poput Glavaša, Hrastova, Merčepa... ako su u obrani Hrvatske smaknuti ponekog srbskog fašističkog četnika ili njihove atake u civilu.
Po ocjeni državnika Hrvatska je fašistička zemlje iako to nikada nije bila
Što tek reći o hrvatskim ili "hrvatskim" vlastima ili i čelnim državnicima ovima iz Antifašističke Republike Hrvatske.
Onaj ponajbolji unosi u Ustav RH, da je ona nastala na antifašističkoj borbi. Istakao se je također Zakonom o aboliciji i amnestiji srbskih zločinaca, a pritom je zaboravio protegnuti tu istu aboliciju i amnestiju na one Hrvatske branitelje, koji su počinili poneki kolateralni prekršaj.
Predsjednik povjesničar zanemario je sa svojim antifašističkim početkom spomen Hrvata 500 godina prije Isusa (Golo Mann: Weltgeschichte) i sve hrvatske, kneževine, kraljevine, Trojednice, banovine i Nezavisne pa započinje s postojenjam Hrvatske 22. lipnja 1941. pod diktaturom Josipa Broza Tita, najvećeg zločinca, odkad Hrvatska povijest piše.
Zločinca s međunarodne liste zločinaca Tita slijede titići
Njegov nasljednik, komunistički udbaš Stjepan Mesić u ulozi dvopredsjednika Jugoslavije i RH, umjesto da je razvojačio jugoslavenski generalstab, on razvojačuje Hrvatski generalstab i šalje jedan dio hrvatskih generala u prisilnu mirovinu, a drugi dio u Den Haag.
Mesićevo protuhrvatsvo mišlju, ružnom rječju i još strašnijim djelima je neizbrojivo pa evo samo jednog primjera. On potvara Hrvatsku fašističkom zemljom i Hrvate fašistima pa u tu svrhu osniva Komunistički antifašistički komitet, kojeg osiromašeni Hrvati pored visoke Mesićeve predsjedničke plaće, plaćaju još dodatni 1-2 milijuna kuna godišnje.
Ni Ivo Josipović ne dozvoljava biti manji antihrvat od svoga učitelja Mesića
Mesićev nasljednik, poznati komunistički sin, opredijeljen za agnosticizam, inače Prof. Dr. prava Ivo Josipović ima još oštriju dioptriju za odkrivanje fašizma u Hrvatskoj, nego Mesić. On odkriva fašizam i u hrvatskim zmijama. Jadne zmije bjelovuške, sljepići, riđovke i poskoci... po antifašističkoj doktrini Ive Josipovića i za vas vrijedi: Smrt fašizmu - sloboda narodu! Postavlja se pitanje, kojemu narodu? Odgovor je jednostavan: smrt Hrvatima, kad su Hrvati fašisti po antifašističkom Ustavu, po Mesiću, po Josipoviću čak i po povjesničarima, primjerice Goldsteinima, Ivinu, Jakovini...
Tko je takvima dao diplomu povjesničara, kad ne znaju niti minimum minimuma, da je NDH bila jedina država u sustavu Sila osovine, u kojoj nije postojala ni službeno ni neslužbeno fašistička niti nacistička stranka?! Kako onda Nezavisna Država Hrvatska može biti fašistička, a objeručke i srcem punim ljubavi prihvatilo ju je i pozdravilo devet desetina Hrvatica i Hrvata, koji nisu bili ni ustaše, ni partizani, ni četnici, ni fašisti, ni nacisti...
I mladokomunist Zoran Milanović slijedi svoje uzore
Odnedavno su Hrvati postali fašisti i po sekretaru KPJ, preimenovane u SDP, ujedno premieru Vlade RH Zoranu Milanoviću. Po njegovoj izjavi na HTV-u, on se ide u Tezno pokloniti poubijanoj neprijateljskoj vojski. Bože, gdje si, taj zreli komunjara, a nezreli čovjek naziva neprijateljskom jedinu pravu Hrvatsku vojsku: domobrane i ustaše. Oni su se jedini u Drugome svjetskom ratu borili za Hrvatsku, onakvu kakovu su povijesne okolnosti diktirale, a sve druge vojske, napose komunistička pod vodstvom velezločinca Tita su se borile protiv svake Hrvatske. Komunisti su rušili svaku Hrvatsku! Čak ni "zavnojevka" nije smjela podpisati povelju o priključenju Istre matici Hrvatskoj pa je ukorena i dodano je naknadno "u okviru Jugoslavije". Titovi komunisti su se borili za pobjedu staljinizma (zločestijeg brata hitlerizmu!) i za velikosrbsku Jugoslaviju i protiv svake Hrvatske.
Slovenci su kupili Bleiburšku komemoraciju
Ne tvrdim da je istina, ali postoji vjerojatnost pa ću ponoviti, što se govori u dijaspori. Navodno su Slovenci platiti čelnim hrvatskim "antifašistima" 100 tisuća Eura, da se komemorativna proslava premjesti iz austrijskog Bleiburga u slovensko Tezno, u Ljubljanu. Naime, radi se o čistoj računici. U Bleiburg dolazi svake godine desetak tisuća hodočastnika. Ako svaki od njih potroši prosječno samo 10 Eura, to je godišnje 100 tisuća Eura Austrijancima svake godine. K tome još vijenci, putovanja, suveniri, slikanja i drugi troškovi u Bleiburgu, u korist Austrije.
Slovenci su za samo 100 tisuća Eura kupili patent za komemoraciju "hrvatskih neprijatelja" u Teznom, a kroz to će ostvarivati svake godine za komemorativni turizam po stotinjak tisuća Eura. K tome će hrvatski komunisti izgraditi u Teznome Crkvu "hrvatskim neprijateljima" i druge građevine potrebne za komemoraciju.
Bleiburg je Prva postaja obnovljenog Hrvatskog križnog puta
Ovim "dobročinom" (zločinom!) hrvatski komunisti se nadaju postići još jedan uspjeh, iako su u zabludi. Naime, bez obzira na to jesu li titovci poubijali u Bleiburgu manji ili veći broj zarobljenih hrvatskih vojnika i civila, Bleiburg je Prva postaja obnovljenog Hrvatskog Križnog puta. Ni Prva postaja Kristovog Križnog puta nije bila najstrašnija, ali ona se poštiva i bez nje, možda ne bi niti bilo Križnog puta.
Analogno je i s Bleiburgom. Od oko pola milijuna Hrvata u odorama i u civilu, uključujući i hrvatsku djecu poubijane od titovaca na Hrvatskom križnom putu, možda ih je namanje poubijano na Bleiburškom polju (računa se oko 3.000). Kod borova na Bleiburskom polju je strijeljano samo desetak Hrvatskih vojnika, a u okolici Bleiburga ima nekoliko vojnih grobalja s oznakama hrvatskih vojnika na njemačkom jeziku.
Bez obzira je li u Bleiburgu s najbližom okolicom poubijano samo 3 tisuće Hrvata u odorama i u civilu, nešto manje ili više, Bleiburg je Prva postaja Hrvatskog Križnog puta XX stoljeća i treba je dostojno komemorirati.
Tezno s poubijanih 50.000 Hrvata nije najveća među 190 grobnica u Sloveniji
Uostalom ni Tezno s oko 50 tisuća popubijanih Hrvata nije najveći broj nedužnih hrvatskih žrtava, ali su Slovenci kupili za samo 100.000 Eura to masovno groblje Hrvata radi svojih interesa. Taj novac će im se vratiti u jednoj godini, a nadalje će Tezno biti najunosniji komemorativni turizam.
Simina grobnica Hrvata je brojnija od Tezna
Hrvatska masovna grobnica, gdje je drug Simo Dubajić sam poklao 30.000 Hrvata, među kojima je bilo kako Simo kaže "i nejači", a svaki koljač iz njegovoga voda se je hvalio s najmanje 1000 poklanih i poubijanih Hrvata pa to jasno ukazuje da je u Siminoj grobnici više poubijanih Hrvata, nego u Teznome.
Zašto hrvatski antifašistički komunisti ne komemoriraju svoja zlodjela u Hrvatskoj?!
Ako već hrvatski komunisti hoće komemorirati "poubijanu naprijateljsku vojsku" imaju za to više od 1500 dokazanih masovnih grobnica u Hrvatskoj. Ima ih od Macelja do Dubrovnika i od Dubrovnika do Osijeka u svakome djeliću Hrvatske.
Ima još mnogo neodkrivenih i neobrađenih masovnih hrvatskih grobnica, kao na primjer Francetićeve Močile, Budački, Sljeme, Maximir i napose Čemernica blizu Petrove Gore, u kojoj je u nakoliko grobišta pokopano oko 20.000 "neprijateljskih hrvatskih vojnika, civila pa i djece".
Trebaju hrvatski komunisti komemorirati Macelj ili Čemernicu, kad već odustaju od Bleiburga, što ne isključuje komemoraciju "neprijateljskim vojnicima, civilima i djeci" poubijanima od titovaca u Teznom. u Dravogradu, u Kočevskom rogu, u Savici Dolinki, u Hudoj jami i drugdje...
Za uzvrat hrvatskim komunistima, mi Hrvati katolici trebamo komemorirati Goli Otok
Na Golom Otoku su mučeni i u mukama umirali "ponajbolji sinovi i kćeri naših naroda i narodnosti" pa bi valjalo podići im spomenik veličanstveniji od onoga u Jasenovcu.
Goli Otok treba postati stjecište komemorativnog turizma, ali i rehabilitacijsko odmaralište za "najzaslužnije sinove i kćeri Hrvatskog naroda" poput Ive Sanadera, Darka Milinovića, Stipe Mesića... s drugovima i drugaricama.
Jadan je Hrvatski narod, poubijani i živi, kad nema svojih domoljubnih političara, koji bi ga trebali dostojno poštivati i štititi u dobru i u zlu i voditi ga putem zadovoljstva s bar malo ljudske sreće.
Dragan Hazler - u službi Hrvatskoj
Basel, 30. Travnja 2012. na obljetnički dan mučeničke smrti Petra Zrinskoga i Franje Krste Frankopana, 30. Travnja 1671. i još do danas nisu poroglašeni mučenicima ni svetima.
