Srbske laži o hrvatskoj pjesmi ‚Na Kordunu grob do groba‘
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Subota, 18 Kolovoz 2012 16:00
Lažeš kao Srbin...Valja početi s općim mišljenjima o Srbima kao notornim lažljivcima, čime su već postali predmetom raznih izreka, kao na primjer: Laži, laži tako dugo dok laž ne postane istina! Time ćeš dokazati da si Srbin.
Poznata je izreka: Lažeš kao Srbin. Nedavno smo čitali u tisku: Srbinu nije laž porok, nego ponos!
O srbskim povijesnim lažima mogla bi se napisati deblja povijesnica, nego o istinama. Već i samo ime Srbin je izvedenica od sebar, što znači rob pa baš nema puno razloga biti ponosan pod tim imenom pa su Srbi izmislili božansko podrijetlo svoga imena. "Srbi su stvorili Boga"! Srbi od turskih podanika, izdajica i slugana prave narodne junake jer pravih junaka i nemaju. Slučaj Kraljevića Marka iz srbskog podaništva Turcima i iz novijeg vremena slučaj: Draže Mihailovića i Slobodana Miloševića.
Srbi toliko lažu da niti sami ne razlikuju laž od istine
Srbi toliko lažu, da je teško razlikovati istinu od laži. O zavaravanju ili dvojbama, od kojih će jedna biti proglašena istinom također se može govoriti kao o srbskom nacionalnom svojstvu. U niže navedenim lažima i dvojbama o Hrvatskoj pjesmi "Na Kordunu grob do groba" pišu Srbi u Wikipediji doslovce: "Nedoumica oko autorstva [uredi]
Treba napomenuti da iako određeni izvori tvrde da je pjesma rezultat narodnog stihotvorca po imenu Vladimir Milić (Vlaja Milić) iz Glibovca, Smederevska Palanka [1], autor ove pjesme je pjesnikinja Desanka Ćuić-Kačar iz Like".
Dakle, najprije su moguća dva autora, odnosno autor pod dva imena iz dalekog Smedereva, u kojem se niti ne zna za Kordun i autorica iz Like; obadvoje nisu iz Korduna. S vremenom će jedan od njih pasti u "rezervu", a drugi će zadobiti pravo na autorstvo hrvatske narodne pjesme "Na Kordunu grob do groba". Tako pobjeđujesrbska "istina"!
U daljnje nabrajanje srbskih laži ne će se ulaziti jer samo za njihove naslove bi trebala podeblja knjiga. Uostalom, Srbi su u svemu "prvi u svetu" pa zašto ne bi bili i u lažima "prvi u svetu!" To im ne treba osporavati!
Što je to Kordun i gdje se prostire?
Autor ovih redaka je iz Slunja, kojeg se smatra središtem Korduna. Osjećajno je Hrvat, ali genetički je Švicarac pa mu se ne može pripisati serbofobija jer gleda na Hrvate i na Srbe sa svoga, dosta neutralnog stajališta.
Znade se općepovijesno i lokalpovijesno, da se od Napoleona naovamo pokrajina u Središnjoj Hrvatskoj naziva sinonimom Kordun, ranije općenito poznata kao Slovinje, a zemljopisno se zove Slunjska ploča.
Službeno se Kordunom smatra bivši Slunjski kotar na površini od 804 mm/2 sa šest općina: Cetingrad, Drežnik, Primišlje, Rakovica, Slunj i Veljun.
Prema službenoj statistici najveći broj stanovnika u Slunjskom kotara, dakle na Kordunu iznosio je blizu 48.000. (1931= 1941). Ovaj broj je 1941. godine, uoči rata mogao biti samo manji, a ne veći jer su za trajanja zloglasne Jugoslavije brojni Hrvati otišli u Ameriku (nepovratno) i isto tako na rad u Belgiju i u Njemačku. Djecu je svake godine odvozio Hrvatski Radiša i odgovarajuća Srbska zadruga u naukovanje raznih zvanja i ta se djeca u najvećem broju nisu vraćala u Slunjski kotar (Kordun).
Učilo se u Građanskoj školi u Slunju uoči rata, da je od oko 48.000 stanovnika, procentualno u Slunjskom kotaru živjelo je oko 76% Hrvata i oko 24% Srba i Vlaha.
Do II. svjetkog rata na prostoru Korduna pravoslavci su se izjašnjavali kao Vlasi i kao Srbi, a poslije rata Vlaha nije više bilo. Sve ih je posrbilo velikosrbsko četništvo i nametljiva Srpska pravoslavna crkva, koja je podjednako srbska državno politička i vjerska institucija.
Prema službenoj statistici Slunjski kotar, dakle Kordun izgubio je tijekom Drugog svjetskog rata i poraća, od 1941. do 1948. oko 12.000 žitelja, po nacionalnosti žrtve su oko 8.500 Hrvati, oko 2.000 Srbi i Vlasi. Oko 1.500 Srba i Vlaha je jugoslavenska komunistička vlast kolonizirala iz Korduna u Bačku i bivši Hrvatski Srijem.
Ratni i mirnodobski zločinci na Kordunu
Najstrašniji počinitelji prema broju žrtava na Kordunu su: srbskofašistički četnici i komunistički partizani. Slijede: ustaše, Talijani, Nijemci, muslimanski odmetnici pod raznim znakovljem uključujući i turskim, sve druge vojske, koje su tijekom rata dolazile i ratovale na Kordunu.
Najviše gospodarskih, kulturnih, sakralnih i drugih objekata uništili su komunistički partizani, zatimTalijani i četnici zajednički, zatim muslimanski odmetnici, zatim Nijemci i Hrvatska vojska ustaše, domobrani i oružnici. Ovi posljednji su najmanje uništavali jer su svaki objekt u Hrvatskoj smatrali hrvatskim nacionalnim dobrom.
Da bi Srbi mogli uvjerljivije lagati o srbskim žrtvama na Kordunu (hrvatske žrtve gotovo niti ne spominju!), oni manipuliraju lažno s prostorom Korduna. Nitko ne zna, što je po srbskom kriteriju Kordun. Po svrhovitoj potrebi oni povećavaju ili umanjuju Kordun mijenjaju granice, broj žitelja, nacionalni sastav i broj žrtava Korduna.
Slijedi opovrgavanje srbskih laži
Prije svake rasprave treba još jedanput ponoviti, da je francuski maršal Marmont ustrojio u Slunju francusko-hrvatsku obranu prema Turskoj Bosni i taj prostor civilnog Kotara Slunja označio kao Cordon pohrvaćeno kao Kordun. Tu je izgradio golemu žitnicu, mlinice u Rastokama, ceste, ustrojio plantaže murava radi svilene bube, sadio kruške i vinovu lozu Španjolku, unaprjeđivao poljodjelstvo i školstvo...
Dakle, od Napoleonove Ilirije do danas, francuski Cordon ili hrvatski Kordun se teritorijalno i žiteljski poklapa sa Slunjskim kotarom.
Suprot tome, August Šenoa je čitavu Hrvatsko-Slavonsku krajinu od Knina do rumunjske granice nazivao Kordun. To je ispravno prema značenju francuske riječi cordon, koju Bratoljub Klaić u Rječniku stranih riječi tumači kao: 1. pogranična straža, obrana; 2. raspored vojske za obranu zemlje po pojedinim odredima na prometnim vezama, koje vode od neprijatelja; 3. izbočina na kamenim zgradama, atula od niza kamenih ploča; 4. vrpca, traka, lenta.
Koristeći ovu istinu, Kordun se može proizvoljno povećavati pa bismo s pravom mogli reći da je Slunj glavni grad čitave Hrvatske i Slavonske Vojne krajine, u kojoj je na primjer bivši Hrvatski Srijem s Petrovaradinom i Zemunom, dakako i Pančevom do Bele Crve.
Na koji Kordun se odnosi 27.457 žrtava fašizma?
Pitanje je, što autori ovih srbskih laži uvrštenih čak u Wikipediju smatraju Kordunom i kojemu to Kordunu pripada 27.457 žrtava fašizma ili 30% predratnog stanovništva. Zar nije dosta i za najveće nekrofile 10.500 žrtava Drugog svjetskog rata i poraća počinjenih od svih ratnih zločinaca i oko 1.500 koloniziranih Srba na posjede protjeranih Nijemaca u Bačkoj i Srijemu. Ako bi se ovome broju pripisale i žrtve komunističkih zločinstava, koja su brojčano veće od fašističkih, onda broj žrtava na Kordunu nadilazi broj ukupno živućeg stanovništva. Tu srbsku laž pobija službena statistika iz 1948. godine, koja je u Popisu stanovništva Slunjskog korata (Korduna) našla živih oko 38.000 stanovnika.
Petrova Gora je u Banovini, a ne u Kordunu
Ne isključuje se mogućnost, da su neki ljudi iz Korduna poginuli u Petrovoj Gori, kako to navode Srbi u Wikipediji, ali te žrtve su uključene u popis ratnih žrtava u Slunju. Osobno mi je poznato, da su slunjskog pekara Ivu Radočaja i još trojicu Hrvata, civila iz Slunja na putu prema Glini mučki poubijali lokalni partizani ili četnici na predjelu Petrove Gore, ljeta 1942. godine I oni su kao žrtve uključeni u Slunj.
Dakle, na kojem prostoru Šenoinog Korduna je počinjen zločin od 27.457 žrtava (fašističkih, bez komunističkih i svih drugih vojska). Ovo je lažna manipulacija ratnim žrtvama tipična za srbske službene i amaterske lažljivce.
Kad bih ja (Ne daj Bože!!!) bio Srbin stidio bih se povećavanja srbskih žrtava jer to pobija srbsku hrabrost i "srbsku nepobedivost". Kukavičluk je dati se od nekoga masovno ubijati!
Dakle, broj žrtava je lažan i izmanipuliran nedefiniranim prostorom, što bi trebalo ukloniti iz Wikipedije.
Na Kordunu grob do groba
Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tokom 1941. ustaški režim je počinio masovne zločine genocida na Kordunu i na cijeloj teritoriji „NDH“. To se nastavilo do kraja rata, sa posebno tragičnom ofenzivom u proljeće 1942., kada su ustaše, domobrani, Nijemci i Italijani opkolili Petrovu goru. Veći dio opkoljenog naroda je ubijen, a poneke su majke, iznemogle od gladi i užasa, ostavljale i svoju djecu u dupljama drveća. Proboj obruča na Petrovoj gori je uključivao i takve očajničke akcije kao što je bio juriš oko 300 „roguljaša“ (seljaci naoružani samo roguljama) na dobro naoružane ustaše utvrđene na vrhu Petrovac.
Na cijeloj teritoriji Korduna broj žrtava fašizma za čitav Drugi svjetski rat iznosi 27.457, odnosno oko 30% predratnog stanovništva. Kao sjećanje na ove događaje nastala je poznata narodna pjesma "Na Kordunu grob do groba".
Reflex na jednostrano srbsko pisanje u Wikipediji
Ako je "Na cijeloj teritoriji Korduna broj žrtava fašizma za čitav Drugi svjetski rat iznosi 27.547..." onda treba kao zločince ukljućiti još: mađarske fašiste, rumunjske fašiste, bugarske fašiste i ne smije se zaboraviti srbijanske fašiste četnike i Ljotičevce jer su oni djelovali na istočnom dijelu "cijele teritorije Korduna". Sve vojske prave zločine u ratu, Svaki rat je sam po sebi zločin.
Nitko normalan ne poriče ustaške zločine na slunjskom Kordunu napose u prvoj godini Drugog svjetskog rata jer su ih ustaše činile isto kao i svaka vojska u ratu.
Ne umanjujući niti za jotu ustaške zločine na Kordunu valja puninom istine napisati, (ne i opravdavati!!!), da su ustaški zločini na Kordunu uslijedili kao akt osvete za srbske zločine na Hrvatima toga kraja:
Od Srbskog Zelenog kadra tijekom Prvog svjetskog rata;
Od jugoslavensko-srbske žandarmerije na mirnim hrvatskim seljacima od 1918. do 1941.
Od srbskih četnika naoružanih do zuba u svakom srbskom selu na Kordunu. O tome piše dokumentarno komunistički prvoborac Vjećeslav Holjevac u knjizi: Zapisi iz rodnoga grada, Zagreb, 1972. godine, napose od stranice 175 do 197.
Posebice treba istaknuti dva srbskočetnička zločinstva uoči Drugog svjetskog rata u Slunju:
l. Strahoviti oružani napad na Slunj već 12. travnja 1941. godine. Napad je izveo elitni bataljun srbskih i crnogorskih četnika, kojima su se pridružili lokalni četnici iz srbskih sela: Primišlja, Raletine, Tobolića, Tržića i Veljuna. Slunj se je jedva obranio i bilo je više od deset obostanih žrtava.
2. Već 5. svibnja 1941. srbski četnici iz Veljuna i okolnih srbskih sela vođeni od veljunskog pravoslavnog popa Branka Dobrosavljevića poklali su 8-članu hrvatsku obitelj Jose Mravunca, mlinara na Korani u Hrvatskome Blagaju. Za taj zločin, Prijeki sud Nezavisne države Hrvatske osudio je na smrt 27 četnika, počinitelja zločina i osmoricu na zatvorsku kaznu. Presudu je izvršio 9. svibnja 1941. strjeljački stroj Maksa Luburića.
Strijeljani po sudskoj presudi četnički zločinci imaju u Veljunu spomenkosturnicu, na koju je Dr. Milorad Pupovac, godine 2000. ugravirao 528 žrtava ustaškog terora. Dakle i sveučilišni profesor Dr. Milorad Pupovac, predvodnik velikosrbske petokolonaške politike u Hrvatskoj se služi lažima. Od 27 plus 8 strijeljanih, koje nije poštedio Luburić, dakle ukupno 35, napravio je Milorad Pupovac 528. Srbske laži ne treba komentireati, nego ih pobiti i obezvrijediti.
Lažni su i autori pjesme "Na Kordunu grob do groba"
Prvo: Tužna hrvatska narodna pjesma "Na Kordunu grob do groba" je prepjev hrvatske narodne pjesme "Na Kupresu grob do groba". Prepjevao ju je hrvatski oružnik Ante Grdić iz Rakovice.
Drugo: Hrvatska pjesma "Na Kupresu grob do groba" i njeni prepjev "Na Kordunu grob do groba" se pjeva na istu melodiju od budnice viteza Jure Francetića, suosnivača i zapovjednika legendarsne Crne legije, koja je spašavala narod Istočne Bosne i Hercegovine od srbsko-četničkih pokolja i progona.
"Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana. Jure vodi svoje bojne i na njima puške strojne. Na vrh gore Trebevića stoji šator Francetića. U šatoru Jure stoji; ustašama on govori: Oj ustaše braćo mila, duboka je voda Drina. Drinu ćemo pregaziti i četnike uništiti...
Veći dio ove ustaške pjesme od Crne legije s istom melodijom "Na Kordunu grob do groba", navedeno je samo da svima bude jasno čija je to pjesma. Uz to se postavlja pitanje: Jeli ikada netko čuo da Srbi na Kordunu pjevaju ustašku pjesmu, osim dvadesetak iznimaka, mladih Srba dobrovoljaca u X. ustaškoj bojni, koja je branila Slunj tijekom 1942. godine.
Treće: I ja, pisatelj ovih redaka sam svojevremeno bio u zabludi i smatrao pjesmu Na Kordunu grob do groba slunjskom (kordunaškom) pjesmom. U tom smislu sam pisao o pjesmi u Hrvatskoj reviji pa su me znalci dokazima uvjerili u kupreško podrijetlo pjesme. To su bili domovinski i emigrantski hrvatski književnici i povjesničari. Evo ih poimence: Olinko Delorko, Dr. Jere Jareb, pjesnik Lucijan Kordić i književnik, Prof. Vinko Nikolić. O tome postoji duga rasprava objavljivana u Hrvatskoj reviji. Slijedi nastavak iz Wikipadije:
Treba napomenuti da iako određeni izvori tvrde da je pjesma rezultat narodnog stihotvorca po imenu Vladimir Milić (Vlaja Milić) iz Glibovca, Smederevska Palanka [1], autor ove pjesme je pjesnikinja Desanka Ćuić-Kačar iz Like.
Tekst pjesme u tradicionalnom narodnom osmercu:
Na Kordunu grob do groba,
Traži majka sina svoga
Našla ga je, na grob klekla,
I ovako sinu rekla:
O moj sine, radost moja,
gdje počiva mladost tvoja?
Otac plače, majka cvili,
Otvori se grobe mili
Grobak se je otvorio,
Sin je majci govorio:
Ne plač mila majko moja,
Teška mi je suza tvoja
Teža mi je suza tvoja
Nego crna zemlja moja.
Ajde majko domu svome,
Ne dolazi grobu mome
Ajde majko kaži rodu
Da sam pao za slobodu
Idi majko kaži rodu
Da se bori za slobodu.
Pjesma i sudbina prepjevnog pjesnika Ante Grdića
"Na Kupresu grob do groba" je izvorna hrvatska narodna pjesma. Može li se uopće zamisliti jedna srbska pjesma, u kojoj se ne bi niti spomenulo srbsko ime. U pjesmi "Na Kupresu grob do groba" ni u prepjevu "Na Kordunu grob do groba" nema spomena Srba pa je nepotrebno dokazivati, da to nije srbska pjesma, tim više što se pjesma pjeva na melodiju budnice ustaške Crne legije: "Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana".
Ante Grdić, nakon dolaska iz Kupresa u Slunj, koncem siječnja 1943. godine donio je tu pjesmu i prepjevao je s Kupresa na: "Na Kordunu grob do groba".
Pisatelj ovih redaka je osobno poznavao Antu Grdića. Uz obvezno naoružanje, nosio je sobom uvijek tamburicu, zvanu dangubica i usnu harmoniku. Pjevušio je uglavnom domaće pjesme Slunjskog kraja, napose iz zavičajne Rakovice, a neke je i sam sklepao kao na primjer:
"Slunjske dame, ljubeć Talijane, nisu znale, da će ostat same. Bilo bi im bolje ljubit domobrane, hrabre momke naše Nezavisne ..."
"Sve od Slunja pa do Plitvice, najljepše su rakovičke curice. One nose kratke kikljice, da pokažu ubave nožice, da zavedu momke krševite, Rakovičane mlade ponosite..."
Spjevao je Ante Grdić i poneku političku rugalicu, kao što je ova, koja mi je još u sjećanju:
"Tito, Veco, Puba, Nada i još Jelka k njima spada, traljava je to brigada..."
Ante Grdić je završio u Slunju kao žrtva ženskog partizanskog zločina
Nažalost i taj miroljubivi i dobri mladić, hrvatski oružnik postao je žrtvom razbješnjelog komunističko-partizanskog zločina. Naime, 8. lipnja komunistički partizani iz brigade Hamdije Pozderca su djelomično zauzeli Slunj i nakon dva dana bili protjerani. Oni su od svih komunističkopartizanskih zločinaca, koji su "oslobađali" Slunj bili najstrašniji tijekom čitavog rata. Ubijali su staro i mlado, muško i žensko, civila i zaroljenog vojnika.
Među zarobljenim nesretnicima našao se je i oružnik Ante Grdić, kojeg su partizanke strijeljale na Ivšić Brijegu u Slunju, 9. lipnja 1943. godine. Nije to bilo obično strijeljanje, nego su ga ženske partizanske zločinke, dakako Srbkinje rezale živoga na komade i pritom pucale u njega. Tu je raskomadan ostao ležati do drugog dana, kad su ga njegovi roditelji odvezli u Rakovicu i sahranili na mjesnom groblju, gdje i danas počiva vječni san u dragoj Zemlji Hrvatskoj. Pisatelj ovih redova, kao domobranski častnik u pričuvi završava ovu raspravu s domobranskim posmrtnim pozdravom: "S nama si Ante!"
Zaključak
Tužna narodna pjesma "Na Kupresu grob do groba" i njeni prepjev "Na Kordunu grob do groba", kao i pjevna melodija od "Evo zore evo dana, evo Jure i Bobana..." je hrvatska narodna pjesma i melodija. Svaka sumnja u u tu istinu je bez osnove, i svako srbsko posizanje za ovom hrvatskom pjesmom je primitivni oblik krađe tipičan za Srbe.
Mr. sci. Dragan Hazler, sanitetski domobranski častnik HV u pričuvi
Basel, Slunj, 14. ožujka 2010.
