Treba otvoriti posve novu stranicu medjusobnih odnosa Hrvatske i Srbije!
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Nedjelja, 12 Kolovoz 2012 14:52
Službeni prijedlog: Međusobni oprost - svi svima ili nitko nikome! Tko ima pravo opraštati - Hrvatski narod ili političari?
Republika Hrvatska
Predsjedniku RH, Prof. Dr. Ivi Josipović
Pantovščak - Predsjednički dvori
RH-10000 Zagreb - e-mailom
Šalje se i drugim osobama, koje bi ovaj prijedlog trebao zanimati
Poštovani!
Uz pokojnog prvog predsjednika Republike Hrvatske, Dr. Franju Tuđmana, koji je prerano i nepromišljeno darovao boliciju i amnestiju Srbima, izazivačima i voditeljima najstrašnijeg rata protiv Hrvatske, Vi predsjedniče Ivo Josipoviću idete još dalje pa nudite Srbima oprost i čak molite agresorske, genocidne...i nepopravljive Srbe da prime oprost od Hrvatske. Idete još dalje u svojoj podilažljivosti i ispričavate se poraženim Srbima, da Hrvati ne slave poraz Srba, nego svoju pobjedu u "Oluji"...
Oprost bi trebao zamoliti i iskreno se ispričati ratni agresor, a to je Srbija!
Odmah ću dodati, da Srbi kao izazivači i voditelji rata u Hrvatskoj protiv Hrvata i drugih Ne-srba nisu nikada zamolili Hrvate za oprost radi svih zlodjela, koja su počinili Hrvatskome narodu u svojim inicijativnim ratovima na Hrvatsku niti su se ikada iskreno, nedvoumno, pravilno i jasno ispričali Hrvatima za sva nanešena zla ubijanjem, mučenjem, progonom, silovanjem, pljačkanjem, vandalskim razaranjem i miniranjem Hrvatske ubitačnim minama.
Po Vašem modelu predsjedniče Josipoviću slično se je ispričavao i neiskusni predsjednik Vlade RH Zoran Milanović i svi drugi, koji su nastupali u svojim političkim ulogama.
Tko ima pravo opraštati - Hrvatski narod ili političari?
Postavlja se temeljno pitanje je li predsjednik RH i bilo koji predsjednik na svima državnim i stranačkim razimama nadležan za ovako važno pitanje opraštanja ratnim zločincima, u ovome slučaju petokolonaškim Srbima u Hrvatskoj i Srbima iz Srbije, koji su došli u Hrvatsku pomoći petokolonašima praviti ratne zločine ili bi o tome tako važnome i strašnom pitanju trebao plebiscitom odlučiti sav Hrvatski narod, koji je bio svestrana žrtva toga užasnog rata, kojeg su Srbi sa svih obitavajućih prostora izazvali i vodili protiv Hrvatskog naroda u Republici Hrvatskoj, u BiH i svugdje, gdje Hrvati žive na vjekovnoj svojoj zemlji, na pr. Srbi su svestrano zlostavljali i proganjali Hrvate iz Srijema i Bačke, povijesnih hrvatskih pokrajina.
Dakle, je li oprost pitanje bilo kojeg Predsjednika, koji nije niti osjetio rat na svojoj koži ili je oprost pitanje mučenog i jedva preživjelog Hrvatskog naroda i zlostavljanih Nesrba?! N.B.
Na isto pitanje, uz kakovu pokoru opraštati Srbima treba nam pojasniti Crkva
Isto pitanje postavlja se hierarhiji Katoličke crkve u Hrvata, koja neumorno upućuje sve vjernike na opraštanje srbskim zločincima, koji su ratovali protiv Hrvatskog naroda i onim Srbima, koji su obavljali infrastrukturne radove, bez kojih srbski zločinci ne bi mogli ratovati. Oprostom su dakako obuhvaćeni i oni "nedužni Srbi", koji u neokupiranome dijelu Hrvatske nisu organizirali nijedan prosvjed protiv svoje srbske subraće i susestara, koji su vršili nepojmljivo najstrašnija zločinstva protiv Hrvatskog naroda.
Kako to da se srbskim zločincima prašta sve bez ispovijedi i pokore za najstrašnija zločinstva, a ja si moram prsa razbijati od kajajanja, moliti očenaše za pokoru... ako sam se posvadio sa susjedom.
Za praštanje srbskim ratnim zločincima nadležan je Hrvatski narod, a ne političari!
Dakle, srbskim ratom mučeni, stradali i jedva preživjeli Hrvatski narod je taj, koji treba odlučiti, da li i uz koje uvjete oprostiti Srbima za ratne zločine, a ne prolazni političari niti Crkvena hierarhija!
Najprije platiti i vratiti sve popljačkano!
Srbi moraju najprije platiti za obnovu svega u Hrvatskoj što su razorili, doživotno plaćati obiteljima naknade za ubijene članove i invalidnine, vratiti Hrvatskoj sve popljačkano, a što nije vrativo to trebaju platiti, zatim povaditi ili platiti vađenje svih ubitačnih mina, koje su posijali po Hrvatskoj. Dok i zadnja srbska mina u Hrvatskoj ubija i prijeti smrću, ranjavanjem Hrvata i uništavanjem okoliša dotle traje srbski genocidni rat na Hrvate i srbski vandalizam na Hrvatsku. Nota bene!
Ima i nenadoknadivih šteta, koje su Srbi počinili Hrvatime, a to su primjerice ratne traume i trajni strah plus bolesti izavane strahotama srbskog genocidnog i okupacijskog rata u Hrvatskoj. I za to bi se Srbi trebali barem skrušeno izpričati!
Velečetnik Milorad Pupovac umjesto zamolbe oprosta drzko napada Hrvate!
Zanimljivo je, da profesionalni organizator raznih fašističko-četničkih i komunističkih dernaka, velečetnik crveno zamaškaran Milorad Pupovac nije organizirao u ratnim godinama baš nijedan prosvjed protiv svoje petokolonaške srbske subraće i susestara, koji su se najbrutalnijim ratom okomili na Hrvatski narod u njegovoj domovini.
Isti velečetnik Pupovac se nije nikada ni simbolično izpričao Hrvatima za neopisivo strašna zločinstva, koja su počinili njegovi Srbi; oni koje je Pupovac predvodio i zastupao, kad su ratovali protiv Hrvata u Hrvatskoj i zastupa ih i sada.
Sada taj isti Milorad Pupovac vuče za nos hrvatske političare na četničkofašističke deneke, na SPC politikanstvo i umjesto pristojne isprike vrijeđa sav Hrvatski narod ne dolazeći na hrvatske svečanosti i potvara Hrvate zločincima, od kojih on ratni i mirnodobski zločinitelj traži izpriku za poginule Srbe u ratu protiv Hrvata.
Dokad će se u Hrvatskoj Milorad Pupovac ponašati ovako naopako?!
Zanimljiva je i hrvatska medijska retorika o Srbskom ratu u Hrvatskoj
Uz političare u Hrvatskoj i vjersku katoličku hijerahiju (oprost Srbima) najdalje su u podilazećem bontonu otišli, malne svi mediji u Hrvatskoj. U svojoj poniznosti mediji u Hrvatskoj prema Srbima, napose ovima od 1990. do vladajuće ere fašistočetnika Tomislava Nikolića i Milorada Pupovca... se natječu u izboru najneutralnijh naziva.
Ovo, što slijedi u primjerima se odnosi na tiskovne i audiovizualne medije. Dovoljno je sjetiti se samo izraza koje slušamo u raznim izvješćima HRT-a za Srbe, koji su izazvali i vodili najstrašniji okupacijski, genocidni, pljaškaški, silovateljski, proganjateljski i vandalski rat protiv Hrvata i produžili ga s posijanim milijunima ubitačnih mina po Hrvatskoj, što jasno govori da najpodliji oblik Srbskog rata još uvijek traje. U svima HRT emisijama nude nam ovakovu retoriku: "Pobunjeni Srbi, odmetnuti Srbi, srbske paravojne jedinice, srbske oružane snage, vojska pobunjenih Srba, srbski pobunjenici, čsnici krajinske vojske Balvan revolucija... Nigdje ni slučajno ne rabe novinarke ni novinari za Srbe izraze: zločinci, ubojice, pljačkaši, silovatelji, vandali..., ali nerijetko se mogu čuti spomenuti izrazi za Hrvatske branitelje poput (abecedno u nominativu): Gotovina, Glavaš, Hrastov, Markač, Merčep, Norac ...
To je užas i za svaku osudu, kako se veći dio novinara u Hrvatskoj ružno izražava o ponajboljim Hrvatskim braniteljima, a do u bezkraj lijepo i pristojno o svevrstnim srbskim zločincima.
Zanimljiva je u retorici novinara i zataja hrvatskih žrtava, koje su inicijativno počinili srbski zločince, ali suprot tome jako ističu brojem i opisom srbske kolateralne žrtve po statistici i recepturi Save Štrbca, Vesne Teršelič i Milorada Pupovca... Evo samo jednog od brojnih sličnih primjera, kojega sam već desetke puta naveo političarima, medijima i "Hrvatskom" pravosuđu", ali nitko ne reagira.
Na prostoru Slunja su Srbi inicijativno poubijali najstrašnijim metodama točno 297 (dvijestotinedevedesetisedam) Hrvatica Hrvata i njihove djece, sve su popljačkali i uništili, a nitko od Srba nije imenovan niti suđen. Suprot tome Mirka Norca se sudi na višegodišnju robiju za desetak kolateralnih srbskih žrtava - četnika u cvilu, u selu Medak, iz kojega je danonoćno srbskim granatama sijana smrt na Hrvatima u Gospiću.
Dakle, po vladajućim kriterijima u Hrvatskoj više vrijedi desetak kolateralnih žrtava u Medku, nego 297 Hrvatskih žrtava u Slunju, 82 u Škabrnju, 41 u Širokoj Kuli, oko 1500 u Karlovcu, približno toliko u Osijeku, 39 u Dalju, oko 4.500 u Vukovaru...
Zar Hrvatske žrtve tako malo vrijedne, a srbske tako puno vrijedne na burzi natjecanja o žrtvama rata, kojeg su Srbi izazvali i vodili...
Hrvatska bi trebala u sve škole i u sveučilište uvesti predmet srbologija!
Odkad se za Srbe znade, a napose od samozvanog Svetog Save (uz Mihaela Cerularia, najvećeg raskolnika u kršćanstvu) i samozvanog cara Dušana silnoga, Srbi vode osvajačke ratove na Hrvatsku. Dobra polovica današnje države Srbije se nalazi na povijestnome Hrvatskome ili i Hrvatsko-Ugarskome prostoru. Podsjećam samo: Hrvatska banovina Mačva, Hrvatski Srijem sa Zemunom; Hrvatsko-ugarski Beograd prije Turaka, Hrvatsko-Ugarska Bačka i Banat... Sve je to danas Srbija, a da bi se zasjedočila nacionalnom većinom protjerala je i poubijala Srbija: oko 600.000 Nijemaca, oko 300.000 Mađara i oko 150.000 Hrvata i na imanja poubijanih i protjeranih Nijemaca, Mađara i Hrvata naselila Srbe...
Poubijaj, protjeraj, naseli pa vladaj
Od pamtivjeka starom srbskom metodom poubijaj, protjeraj, naseli pa vladaj služe se Srbi i danas u svima svojom pojavnostima bez iznimke pa ih ne treba niti nabrajati.
Podsjetit ću samo one Hrvate, među kojima je i predsjednik Ivo Josipović, koji pate od kratkog pamćenja pa su zaboravili da su petokolonaški Srbi od Jovana Raškovića preko Borisa Miklenića i dvojice Milana (Babića i Martića) uz moralnu podršku Milorada Pupovca poubijali i protjerali sve Hrvate s njihovih ognjišta iz njihove domovine i države Hrvatske. Takvih hrvatskih prognanika iz Hrvatske i iz BiH bilo je oko 800.000 pravednika i to svi zaboravljaju, a liju se političke suza za pedesetak tisuća srbskih bjegunaca među kojima nije bilo niti tisuću pravednika. Dakle, analogno naprijed rečenome za mrtve, isti kriterij vrijedi i za žive: Na političkoj srbsko-hrvatskoj burzi više vrijedi 1000 pravednih Srba, nego 800.000 pravednih Hrvata.
Zašto Hrvati tako malo vrijede na burzi političkih prepucavanja između Save Štrbca i Ive Josipovića?! Je li Josipović zaista toliki nesposobnjak. Dosada je lošiji od lošeg Mesića!
Osvima oblicima srbskog megazločinstva (800.000) svi danas šute, a Milorad Pupovac, Savo Štrbac i Vesna Teršelič (odlikovana od Ive Josipovića) kampelaju na velika zvona o Srbima, koji su bježali pred "Olujom" jer su se osjećali krivcima za zločinstva na Hrvatima (Svaka čast i izprika malobrojnim Srbima, koji se nisu ogriješili na Hrvatima, a zahvatio ih je val bježanije i Miloševićevog planskog napuštanja Knina i "Republike srpske krajine".
Srbska aždaja u državi, u Srbskoj pravoslavnoj crkvi, srbska nezasitna aždaja u srbskoj megalomanskoj politici, u Srbskoj akademiji nauka i umetnosti, u svima srbskim ideologijama i društvenim smjernicama... i čak u srbskim grobovima još nije zasićena ta velikosrbska aždaja.
Napravimo mali skok kroz povijest srbovanja do danas
Na primjer, po patrijarhu Srbske pravoslavne crkve Makariju (bratu poturice Mehmeda paše Sokolovića, 16. stoljeće) granice Velike Srbije idu Jadranom do Trsta, od Trsta na Budim, od Budima na Temišvar i na jug preko Vidina do Soluna sa srbskim pravom na Carigrad.
Mogla bi se napisati pobeblja knjiga o megalomanskim srbskim carstvima na tuđim prostorima od spomenutih: Rebela Save, Dušana silnoga i Makarija presvetoga, preko Dositeja Obradovića, Vuka Karadžića, Ilije Garašanina (Načertanije)... svih Karađorđevića, četnikofašista Mihailovića, Moljevića... Rankovića, Dobrice Ćosića, Miloševića... Raškovića, Martića, Pupovca, Dodika, Koštunice... Rade Brijunskoga, velečetničkog vojvode Tomislava Nikolića i prpošnog velikosrbina, ojađenih plačnih obraza Milorada Pupovca. Svi oni, gdje god bili pjevaju: "Bože spasi bože hrani srbske zemlje srbski rod!", što znači isto: "Srbi svuda i svakuda" ili "Srbija do najudaljenijega srbskog groba"..., a naivni Hrvati im odgovaraju "... Kud god šumiš svijetu reci da svoj narod Hrvat ljubi..."
Ne idu zajedno ove dvije ideologije i kroz njih nas naš predsjednik Ivo Josipović uz svoje privrženike, počev od Vesne Teršelič i Vesne Pusić do Zorana Pusića, Save Štrbca i Milorada Pupovca pripremaju na povratak pod srbski opanak...
Sve ovo iako najkraće iznešeno upozorava, ali koga i na što???!!!
Odnosi između Hrvata i Hrvata su zatrovani. Odnosi između Srba i Srba su zatrovani. Odnosi između takvih Hrvata i napose takvih Srba su krajnje zabrinjavajući. Nitko ne će priznati svoj grijeh iako nijedna strana nije bezgriješna. Istini za volju, gledano povijestno i suvremeno prvi zločinački potez su uvijek počinili Srbi. Hrvati nisu nikada išli osvajati srbske prostore za sebe, a Srbi to čine od Save i Dušana, zajedno s Turcima i bez njih do Milorada Pupovca i Tomislava Nikolića. Svi bismo trebali shvatiti, da se u takvim međusobnostima ne gradi za nikoga sretan život.
Srbi bi trebali prestati sa svojim pohlepama na sve hrvatsko pa ih Hrvati ne će nazivati Janjičarima, Čarugama, Štrbcima i Pupovcima... Još uvijek Srbi nisu shvatili, da nemaju više Turke iza leđa pa da mogu nabijati Hrvate na kolce. Ako ništa drugo Hrvati su pokazali Srbima da su bolji ratnici od njih.
Treba govoriti istinito o zločinima četnika i ustaša
Srbi i komunisti glorificiraju četnike, a demoniziraju i sotoniziraju ustaše jer su im ovi bili najveća prepreka u ostvarivanju Velike Srbije! Zato ta demonizacija, sotonizacija i klevetanje ustaša traje i sada jer je na snazi velikosrbska ideologija, a ustaše su najopasniji neprijatelji te ideologije.
Srbsko i komunističko demoniziranje i sotoniziranje ustaša, a glorificiranje fašističkih četnika i komunista je tipična srbska demagogija, koju su prihvatili i komunisti jer su bili i ostali čas javni čas taktički saveznici sa srbskim fašističkim četnicima u obadva zadnja rata.
Ne braneći nijedan ustaški zločin i ne poričući nazočnost pojedinaca i skupina zločinaca u redovima ustaša, matematičkom točnošću tvrdim, spreman za sve odgovornosti, da ustaška vojska nije bila zločinačka nego Hrvatska obranbena vojska. Ne može se radi šake zločinaca, pa makar ih bilo i tisuću u redovima najhrabrije obranbene Hrvatske vojske, nazvati sve ustaše zločincima. Zločinac je svaki onaj, tko ustaše naziva zločincima!Nota bene.
Ustaše od 1929. do 1945. su bile osvetnici za sve srbske zločine sprovođene na Hrvatima od tzv. "ujedinjenja" 1918. do 1941. i protiv srbskih fašističkih četnika i komunista do 1945.
Nisu to bili samo: atentat na hrvatske zastupnike u Beogradskoj skupštini, Sibinjske hrvatske žrtve, Podravske žrtve, Gospićki gimnazijalci, vješanja Hrvata po zatvorima, žandarmerijska strijeljanja i šopanja kuhinjskom solju nedužnih Slunjana i neizbrojivi zločinački ispadi Srba protiv Hrvata, nego masovni srbski teror nad Hrvatskim narodom, koji je zadobivao na užasu počev od strijeljanja domobrana u Zagrebu preko zloglasnih regula u Vidovdanskom ustavu, Oktroiranom ustavu, 6-siječanjskoj diktaturi i koljačkim nastupima fašističkih srbskih četnika protiv Hrvata od 1941. nadalje.
Ovim fašističkim četničkim zločincima, koji su imali Moljević/Mihailovićev plan za poubijati i prognati sve Hrvate i druge Nesrbe i stvoriti do Slovenije čistu veliku Srbiju bez drugih nacija u u njoj pridružili su se ui komunisti. Od takovih srbskih zvjerstva protiv Hrvata i Bošnjaka, nije se moglo drugčije nego braniti sličnim metodama, koje znali i ustaše.
Ponavljam radi istine, a ne radi obrane bilo čijih zločinstava; ne smije današnja država Hrvatska (ako je uopće država?) preko svih granica razboritosti osuđivati samo ustaške ratne zločine, a srbskočetničkim zločincima višestruko užasnijim od ustaških obnavljati i podizati spomnenike, poput onih u Veljunu i u Srbu.
Sudjelovanje komunista i prokomunista na srbsko-četničkim dernecima (Josipović, Mesić, Pusić...) je najbolji dokaz da su srbski četnički fašisti i komunisti bili saveznici u Drugome svjetskom ratu.
Povratak u suvremenost
Izgleda da Srbi iz Srbije i petokolonaški Srbi ne uče ništa iz svojih poraza, u ratovima, napose iz ovoga zadnjega, kojeg su kao i sve ranije ratove protiv Hrvata izazvali i vodili Srbi, a kad su osjećajući krivnju morali bježati, onda obtužuju Hrvate. Tako se ne sprovodi pomirba.
U HTV-1 dnevniku 3 jedan Srbin je motao "spikera" kao igračku
U Dnevniku 3 HTV-a od 8. kolovoza 2012. kaže jedan trećerazredni političar - hrvatski petokolonaški Srbin: "Ja ne mogu doći u Knin jer je to bilo bježanje Srba sa svojega, a pritom ne misli da je to bilo "Milo za drago!" Najprije su Srbi prognali Hrvate sa svojih ognjišta i dobrim dijelom poubijali, a Hrvati su im slično uzvratili. Tako postupaju u ratu svi narodi svijeta. Primjerice, postoji ruski dokumentarni film pod naslovom: "Krv za Krv - Smrt za smrt!" Hrvati su čak bili krajnje blagi i do maksimuma ratnički korektni prema Srbima.
Ovaj nesposobni "spiker" mu nije znao reći niti to, da hrvatski predsjednik Josipović i EU ministrica... dolaze na srbsko-četnički i komunistički dernek u Srb, gdje su Srbi poklali i prognali više od 1500 nedužnih Hrvata. Josipović je pritom čak pohvalio znakovlje pod kojim su četnici i komunisti ubijali i progonili Hrvati. "Bože, ako jesi, gdje si?" (Vukelić: Solferino).
Nisam nadležan za indikativ pa ću se izraziti u kondicionalu: Možda bi bilo najbolje, da kao susjedi bacimo politička i svaka druga koplja u trnje, da bez odlaganja zatvorimo lažnu povijest međusobnih obtužaba i da ne jaloveći vrijeme i pamet: otvorimo posve nove stranice knjige odnosa Hrvata i Srba za sada i za svagda.
Zaključak
Iz ovoga bi trebao nešto naučiti Milorad Pupovac i hrvatski političari, napose Ivo Josipović, kojemu je namijenjen ovaj članak, kojega šaljem i drugima. Mr.sc. Dragan Hazler, Basel
